Aflatoksin u mlijeku, država u čabru
Ni afera s mlijekom zaraženim aflatoksinom u Srbiji ne može proći bez politike i prebacivanja odgovornosti između današnje republičke vlasti, pokrajinske vlasti u Vojvodini i bivših vlastodržaca iz redova demokrata. Kao i za svjetsku ekonomsku krizu koja je, po prvim najavama, trebala zaobići Srbiju, sve priče o zaraženom kukuruzu – Talijani su nedavno zbog aflatoksina vratili pošiljku uvezenu iz Srbije – i mlijeku u mljekarama i na policama dućana bile su lakonski demantirane. Sve dok pokrajinski tajnik za poljoprivredu Goran Ješić nije izašao s laboratorijskim podacima na Twitteru, o višestruko povećanim vrijednostima aflatoksina kod više od 30 proizvođača mlijeka koje je u prodaji.
Odmah je uslijedio protunapad ministra poljoprivrede Gorana Kneževića, koji je demonstrativno pred novinarima, na konferenciji za medije, popio čašu mlijeka, tvrdeći da je mlijeko sasvim zdravo i da laboratorijski podaci koje je iznio Ješić pokazuju suprotno zato što Ješić “možda nije oprao ruke”.
U međuvremenu, u javnosti se oglašavaju i stručnjaci i svi ostali, pa je tako ministrica zdravlja Slavica Đukić Dejanović, inače liječnica, izjavila da građani moraju sami odlučiti da li će piti mlijeko, jedni toksikolozi tvrde da opasnosti nema, drugi da ima i da nije problem samo u mlijeku već i u jogurtu i sirevima napravljenima od mlijeka s aflatoksinom, premijer Ivica Dačić i vicepremijer Aleksandar Vučić govore da će odgovorni za sve – bilo za namještenu aferu, bilo za stvarnu opasnost od aflatoksina – biti procesuirani, ministar Knežević pokrajinskom kolegi prijeti zatvorom, ovaj pak od njega traži ostavku… Tipična ozbiljna priča na srpski način, reklo bi se.
U međuvremenu, Ministarstvo poljoprivrede i ostali nadležni naložili su da se sve sporne marke mlijeka povuku iz prodavaonica, a privremeno je zatvoreno 12 farmi. Međutim, čini se da nitko ne kontrolira da li je sporno mlijeko zaista povučeno s polica jer, kako reče netko upućen, u Beogradu radi tek 60-ak inspektora, pa ne mogu postići baš sve.
– Afera sa aflatoksinom otvorena je da bi se nanijela šteta srpskim stočarima i proizvođačima. Cilj je bio da se, kada se sve uništi, u našu državu uvede genetski modifikovana hrana – tvrdi ministar Knežević, dodajući da je krajnji cilj je da se stočna hrana, a prije svega kukuruz i soja koji su proizvedeni u Srbiji proglase kancerogenim, čime bi se otvorio prostor i dalo opravdanje za uzgoj i uvoz genetski modificirane stočne hrane.
– Opće je poznato da je GMO lobi jedan od najmoćnijih u svijetu, pa mu nije bio problem da angažira pojedine političko-privredne strukture i medije u Srbiji – tvrdi ministar Knežević.
Istoga dana kada je dao intervju jednom beogradskom dnevniku, demantiralo ga je vlastito Ministarstvo, čija Uprava za veterinu inspektorima koji nadziru kvalitetu stočne hrane na farmama što proizvode mlijeko u svom dopisu nalaže da pljesnivu hranu izbace iz upotrebe i u ishranu stoke uvedu zdravi kukuruz, kao i da koriste preparat “Zeolit”.
Bivši ministri poljoprivrede upozoravaju da je cijeli problem mogao biti spriječen još prošle godine. Tako Ivana Dulić Marković kaže da je već lani trebalo odvojiti zdrav od kukuruza zaraženog aflatoksinom, a Goran Živkov da je problem aflatoksina desetljećima poznat u Srbiji i da ga čudi zašto nije spriječeno da se nakon berbe u silose skladišti pljesnivi kukuruz.
– Problem s aflatoksinom je veliko kašnjenje, jer je prve mjere zaštite trebalo poduzeti već u rujnu prošle godine. Da se reagiralo u listopadu, šteta bi bila milijun eura, u prosincu deset milijuna, a danas će nas koštati stotine milijuna – kaže Živkov.
U međuvremenu, u javnost je isplivala još jedna mračna afera. U Srbiji, naime, nema nacionalnog referentnog laboratorija za analizu hrane, pa se uzorci na konačne analize šalju u Nizozemsku ili privatne laboratorije u zemlji, usprkos tome što je još 2009. godine Evropska unija odobrila novac za rekonstrukciju kompleksa u Zemun Polju. U to je uloženo četiri milijuna eura, još milijun za opremu, a bilo je predviđeno ulaganje još dva milijuna. No EU je obustavio donaciju jer oprema nikada nije instalirana, a prekinuta je i obuka kadrova jer se ispostavilo da je njih 120 samo fiktivno na spisku zaposlenih.
Tko je kriv za tu makinaciju, ne zna se, jer svi oni koji su 2009. svečano otvarali početak radova u kompleksu u Zemun Polju – nisu obaviješteni. Bivši premijer Mirko Cvetković kaže da ne zna, valja pitati tada nadležne, ministar poljoprivrede u njegovom mandatu Dušan Petrović tvrdi da su rad nacionalnog laboratorija kočile uprave za veterinu i za zaštitu bilja, smatrajući da postoji ustaljen sistem i već deset takvih licenciranih instituta, pa da otvaranje novoga nije potrebno, a da se oprema koju je donirao EU nalazi u Zemun Polju. Dodaje i da je EU obustavio pomoć i tražio zapošljavanje ljudi u laboratoriju, te da je natječaj “proveden pred kraj mandata prošle vlade, ali da on nije nikoga htio zaposliti u tehničkom mandatu”, već je to ostavio svom nasljedniku Kneževiću. Krivi su dakle lobiji, vjerojatno netko iz bivše vlasti, ali nikako iz aktualne, koja nije ni nemarna, ni nestručna, ni podložna tim navodnim lobijima.
Nakon bure u javnosti, dio mlijeka navodno je povučen iz trgovina, ali je mlijeko zdravo i za ministre i za građanstvo, pa je tako ministar Knežević ustanovio da je u Americi dozvoljena razina aflatoksina deset puta veća nego u Srbiji. Tako se u Srbiji – za utjehu njenim građanima – pije zdravije mlijeko od onoga koje konzumira Barack Obama!