Rječito odsustvo

Tema dana, Dnevnik 3

Jadranka Kosor u četvrtak se nije pojavila jedino u “Sulejmanu Veličanstvenom!” U svim ostalim emisijama imala je zapažena gostovanja. Uglavnom uživo. Ukoliko se nije bilocirala, ekstremno je brza, jer je od studija RTL-a na Trešnjevci do studija HTV-a na Prisavlju došla za manje od deset minuta, pa je nakon Igora Bobića u “RTL-u danas” odgovarala i Danku Družijaniću u “Temi dana”. Družijanić ju je upitao je li doista stradala, kako tvrdi Žarko Puhovski, “zbog najboljih stvari koje je učinila, a ne zbog najgorih”, no ona je odgovorila da ne bi sada tumačila Žarka Puhovskog, pa smo ostali prikraćeni za mogućnost razlikovanja dobra od zla.

Međutim, Žarko Puhovski je navečer kod Katje Kušec tumačio Jadranku Kosor. Rekao je da je paradoks kako je ona stradala zbog najboljih stvari koje je napravila, a ne zbog najgorih. Kojih? Nova prilika – napokon ćemo saznati. Ali avaj, Katju Kušec te večeri uopće nije zanimala sudbina vlastitog pitanja. Žarko Puhovski nije rastumačio koje su to najbolje, a koje najgore stvari, dok dragoj Katji nije bilo ni na kraj pameti da ga to pita. Radoznalost nas je onda natjerala na guglanje, pa smo upisali “Puhovski+Kosor+najbolje i najgore stvari”. Google je izbacio odgovor koji je u dotadašnju laganu konfuziju, s naznakama ozbiljne pomutnje, unio element posvemašnjeg kaosa. Naime, Puhovski je prije parlamentarnih izbora izjavio da će “HDZ izgubiti izbore zbog najboljih stvari koje je učinila ova vlada”; nakon izbora izjavio je da je Jadranka Kosor “izgubila parlamentarne izbore zbog najboljih, a ne zbog najgorih stvari koje je učinila”, a sada smatra da ju je Karamarko kaznio “zbog najboljih, a ne najgorih stvari koje je učinila”, pa je očito da su i Jadranka Kosor i HDZ žrtve neke urote. Kada nešto loše naprave, halali Huso mater, nikom ništa, ali ako išta dobro naprave, odmah nastradaju. No uz ovako zainteresirane novinare, detalje o funkcioniranju tog karmičkog mehanizma saznat ćemo negdje iza izbora 2015.

Jadranka Kosor odšpartala je nakon svih tih gostovanja i u intervju tjedna Hrvatskog radija, pa je tamo možda pojasnila ove karmičke udese, ali na to neka odgovori neki radijski kritičar.

Nulta točka

Čim iskorači iz iluzije da radi “Latinicu” i uđe na teren dnevne politike, Mislav Togonal napravi pristojnu emisiju. U “Nultoj točki” posvećenoj izborima za gradonačelnika Zagreba, glavni je lik nalikovao na Branimira Džonija Štulića u filmu Igora Mirkovića “Sretno dijete”: čovjeka – Bandića – nije bilo, a svi su pričali o njemu. Gradonačelnik je ipak bio vrlo rječit. Svojim odsustvom pokazao je da je kukavica i da ne smije izaći na javno sučeljavanje, pa ipak, zbog čudnovate, čudesne, katkad čudovišne kampanje koju vodi – svi tvrde da “Mile igra utakmicu života” – vjerojatno će opet pobijediti i ustoličiti se na tronu Zagreba, kao Putin u Rusiji…

Na pitanje Mislava Togonala o lijevo-desnim podjelama, Branko Vukšić odgovorio je kako su laburisti jedina ljevica u Zagrebu. SDP-ovci nisu ljevičari, dodao je. Na stranu činjenica da ta konstatacija dolazi od čovjeka koji ima veću kolekciju skupocjenih naočala od Tarika Filipovića, važnija je ovdje činjenica da se Vukšić bori za pridjev “ljevičar” od kojeg je do jučer u Hrvatskoj bježalo sve živo. Čovjek nije smio reći ni “socijalna pomoć” a da ga netko ne optuži za socijalizam tj. lijeva skretanja, a danas je Vukšić zakleti socijalist. To po stvar socijalizma vjerojatno nije dobro, a po stvar Branka Vukšića sigurno jest. Mogli biste se u plaću kladiti da nikada neće izreći neku stvar koja je osuđena na gubitak ili manjinski status. Ljevica je dakle u modi, na tome se dobivaju glasovi, zbog socijalnih pitanja ljudi izlaze na ulice – izuzetak je samo Katalonija – no to mnogi kod nas baš i ne razumiju ponajbolje.

Stjepan Mesić, 4. program

Stjepan Mesić je kao Haso u Mujinu krevetu. Na Mujino pitanje Fati što Haso radi u njihovom krevetu, Fata odgovara: “Čuda, moj Mujo, čuda!” Mesić je, naime, bar na trenutak oživio kliničkog mrtvaca zvanog Četvrti program, unijevši dašak standardne žovijalnosti. Odgovarajući na pitanje o Karamarku rekao je, vrlo šeretski, kako voli kada njegovi suradnici “avansiraju” (napreduju), no pojasnio je kako Karamarko baš i ne slijedi Tuđmana u kojeg se kune, jer je Tuđman ljuto respektirao Tita, Stračevića i Radića, a Karamarko se, čini se, donekle slaže tek sa Starčevićem…

Dva policajca na vrhu stranke, to se čini prilično beznadno za Hrvatsku 2014. Ali izgleda još nepovoljnije po HDZ. Samo su jednom, u Srbiji šezdesetih, dva policajca u jednoj stranci bili ikone popularnosti, Aleksandar Ranković i Slobodan Penezić Krcun, što se čak i za Srbiju, koja obožava pendrek i uniformu, činilo znatno pretjeranim, pa nijedan nije dobro svršio. A za ovakvu Hrvatsku, ta je alternativa apsolutno demode, pa će – kako je zaključio Mesić – uz ovakvu oporbu Milanović doživotno vladati.

RTL danas

Direktor Udruge banaka Zoran Bohaček, lijep kao zatezna kamata i poželjan kao ovrha, prtlja nešto kako nije čuo ni za kakav rat Vlade i banaka o kojemu Slavko Linić govori, pa moli da ga informiraju… Premda je tvrdnju da banke nisu ušle u rat izrekao Zoran Bohaček, ona je ipak – istinita! Ministar financija paranoično je, naime, autentičnu javnu histeriju glede ukidanje minusa (to je ravno najavi skidanja bolesnika s aparata) pripisao bankarima. Krivo. Međutim, netko je ipak viknuo “vatra” u prepunom kazalištu. Ako malo bolje pogledamo tko je prvi objavio vijest o ukidanju minusa, vidjet ćemo da je to bio nakladnik koji ima stotine tisuća četvornih metara poslovnih i stambenih prostora i već pola godine – sve od najave poreza na nekretnine – vodi ogorčeni rat protiv Linića, pa koristi svaku priliku da ga prekomjerno granatira.

Linićev kompleks prijedloga ima dva sadržaja. Jedan je bezuvjetno pozitivan i na svaki način (osim iz kuta banaka) prihvatljiv i koristan – ograničenje lihvarskih kamata na stambene kredite na razumnih pet posto. Naime, banke su pad dobiti u krizi savladale tako da su, ne obazirući se na povijesno najsnažniji rast tečaja franka i mimo svih bankarskih običaja, istovremeno počele jednako suludo dizati kamatu, pa je anuitet skočio nebu pod oblake, osiromašivši tako 120.000 ljudi i povukavši iz potrošnje milijarde kuna. Linić je tome odlučio reći no pasaran, ali je – okružen Vladinim komunikacijskim genijima – prošao kao bos po trnju. Umjesto Robina Hooda postao je Superhik, jer je dio medija odmah opalio po ukidanju minusa i tako trasirao put kampanji protiv Linića. Da je Ivo Sanader odlučio srezati bankarske kamate na stambene kredite, stotine bi medija grmjelo o neviđenoj socijalnoj akciji vlade, ali ovako – ćorak. Zato je Zoran Milanović objavio smanjenje plaća od tri posto – iako prema svim pravilima PR-a frontmen objavljuje dobre vijesti, a suradnici loše. Ukratko, neviđeni diletantizam.