Mentalno zdravlje u krizi
Philippa Perry: How to Stay Sane (Picador, New York, 2012)
Kako ne poludjeti, korisno je pitanje u svako doba, a kamoli ne u vrijeme globalne ekonomske krize. O čemu pričamo kada razgovaramo o nezaposlenosti, kreditima, hipotekama i recesiji? O tome kako ostati pribrani! Jer da bi se pravilno i trezveno procijenilo aktualno stanje, treba prije svega biti zdrav – nezdravi revolucionari su lažni revolucionari.
No “How to Stay Sane” nije tek prigodna knjiga za samopomoć, koja se uklapa u globalni narativ. Philippa Perry je psihoterapeutkinja i ugledna kolumnistica “Guardiana”, “Observera” i “Time Outa”, a njezina je knjiga izašla kao izdanje edicije “The School of Life” urednika Alaina de Bottona (“Kako vam Proust može promijeniti život”, “Utjeha filozofije”, “Statusna tjeskoba”, “Ogledi o ljubavi”…). De Botton kaže da u vrijeme etičke konfuzije i konfuzije svakodnevice knjige samopomoći “vrište” da budu redizajnirane i rehabilitirane. “How to Stay Sane” je knjiga u tom smjeru: ona nam poručuje da se, usprkos specifičnostima svakog pojedinca, mozak razvija cijeli život i da je psihičko stanje (ako nije uvjetovano nasljednim bolestima) moguće kontrolirati.
Philippa Perry mentalno zdravlje gleda na aristotelovski način. Naša psihička stabilnost je “srednjost” između krajnosti – s jedne strane je krajnost kolotečine i rigidnosti, a s druge život koji se raspada u kaotičnosti. Očuvanje mentalne stabilnosti, ali ujedno i fleksibilnosti, temelji se na ravnoteži između ova dva zastranjenja. Kombinirajući neuroznanost s terapeutskim pristupom, autorica navodi četiri područja preko kojih možemo popraviti svoje psihičko stanje. To su: “samoopažanje”, “odnosi s drugima”, “stres”, i “osobna priča”. “Samoopažanje” nam pomaže da se odmaknemo od samih sebe kako bismo spoznali osjećaje, misli i način na koji oni određuju naše ponašanje i raspoloženje. “Odnosi s drugima” upućuju na potrebu za sigurnim, povjerljivim, pouzdanim i ljekovitim odnosima koji određuju naše psihičko stanje. “Stres” se odnosi na potrebu za pozitivnim stimulansom u obliku fizičke i intelektualne aktivnosti. “Osobna priča” ističe potrebu da razumijemo priče i naslijeđene obrasce prema kojima živimo i koje, po potrebi, trebamo mijenjati.
Uglavnom, naše zdravlje i naša sreća nemaju veze s vremenskim prilikama – s kišom, maglom ili jugom – nego s našim odnosima prema drugima. Isto tako, naši odnosi s drugima, ako su obostrano otvoreni i učinkoviti, mogu reaktivirati neuroplastične procese, pa čak i promijeniti strukturu mozga u bilo kojem razdoblju našeg života.
Philippa Perry daje jednostavne ali funkcionalne savjete za poboljšanje mentalnog zdravlja. Posrijedi su vježbe od jedne minute do najviše sat vremena, koje možemo prakticirati sami ili u grupi. Tu su praktične vježbe disanja, pitalice s kojima možemo podići razinu samokritičnosti i samospoznaje, ali i nešto kompliciranije vježbe uspostavljanja odnosa razumijevanja s drugima, odnosno pokušaja mapiranja svoje obiteljske i uopće socijalne pozicije uz pomoć tzv. genorama. Povrh svega su fizičke i mentalne aktivnosti koje povećavaju dotok kisika u mozak i pojačano lučenje hormona dopamina: od bacanja lopte u koš do prepričavanja šala, od trčanja maratona do čitanja knjiga. Pritom je bitno da pokušavamo proširiti “zonu ugode”: ako nam koristi šetnja, da pokušamo i trčati; ako nas opušta čitanje novina, da pokušamo čitati i Prousta; ako nas vesele izleti, da planiramo veće putovanje…
Mora se priznati, neke vježbe prerastaju u vrlo ozbiljne zadatke. Od vježbica disanja, Philippa Perry u nekoliko koraka stiže do ambicioznih putovanja automobilom, pa čak i čitanja Prousta u originalu. No da ne zaplašimo zainteresirane, već i samo čitanje njezine knjižice kao da ima terapeutski efekt: ono pomaže u mapiranju i osvještavanju našega psihofizičkog stanja. Ali još i više, nudi odgovore na pitanje kako ne poludjeti, jedno od rijetkih koje se čini zanimljivim i onima trenutačno zdravima.