Karamračna katarza

Da je HDZ prošao katarzu a druge stranke nisu, izjavio je početkom tjedna Tomislav Karamarko nakon što se SDP obrukao zakasnivši s objavom svojeg financijskog izvještaja. Nije poznato na kakvu je točno katarzu predsjednik HDZ-a mislio, osim ako ona nije eufemizam za čistku koju provodi otkako je njegova policijsko-obavještajna družina preuzela stranku. Nekoliko dana prije te Karamarkove izjave, iz HDZ-a je svojevoljno izašao bivši ministar gospodarstva i obrane Branko Vukelić, ustvrdivši da stranka ide u potpuno krivom smjeru, a da su unutarstranački odnosi prepuni straha, prijetnji i ucjena. Slijedilo je izbacivanje bivše premijerke i predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor, koju je tzv. Visoki časni sud stranke kaznio zbog medijskih istupa.

Za pojmove čovjeka koji je prema ispitivanjima javnog mnijenja najomraženiji političar u zemlji unatoč tome što nije na vlasti, za predsjednika najveće opozicijske stranke čiji rejting među biračima nezaustavljivo pada unatoč teškoj krizi s kojom se vladajuća koalicija loše nosi, to su katarzični uspjesi, kojima treba pribrojiti i uklanjanje s pozicije utjecaja svakoga tko mu je iole sumnjiv. Netko se tu snašao bolje, poput Vladimira Šeksa, netko je još morao otići, poput Ante Zvonimira Golema, netko je odlučio degradaciju šutke podnijeti, poput Ivana Šukera, a onima koji su se primirili nogiranjem bivše šefice poslana je poruka da i dalje miruju.

Karamarko je izbacivanjem Jadranke Kosor tako više-manje zaokružio proces učvršćivanja svojeg klana u stranci, a s time se poklopilo i zaokruživanje izrazito desničarske ideološke platforme na kojoj on temelji “unutarnju obnovu” HDZ-a. S tim da Jadranka Kosor nije istupila svojevoljno kao Vukelić, ona je na neki način isprovocirala svoje izbacivanje, sama odabravši temu na kojoj će se raskinuti s Karamarkom. Medijski istupi zbog kojih je kažnjena dogodili su se nakon što se Karamarko usprotivio primjeni Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Vukovaru i odrekao se politike koju je HDZ provodio nakon iskoraka Ive Sanadera s “Hristos se rodi” na početku njegova prvog mandata.

– To što je ona smetala Karamarku željezni je zakon oligarhije, uostalom i svi protukandidati Zorana Milanovića ili su izašli iz SDP-a ili su se pasivizirali, da bi na posljednjim unutarstranačkim izborima on bio jedini predsjednički kandidat, a ništa drugačije nije ni u ostalim strankama. Za Karamarka i njegov klan stranka je trenutačno pravi izvor moći i zato oni nisu mogli dopustiti da Jadranka Kosor iznosi drugačija mišljenja. U nekoj mogućoj situaciji, kao što je veći poraz na lokalnim izborima, onaj koji iznosi drugačije mišljenje može okupljati ljude oko sebe i predstavlja opasnost da preuzme stranku – kaže Dražen Lalić, profesor Fakulteta političkih znanosti, koji dodaje da neka proevropska ili proliberalna politika u trenutku kada Hrvatska ulazi u Evropsku uniju za Karamarka više nije zalog za uspjeh, pa se on orijentirao na okupljanje desnice oko HDZ-a.

HDZ zapravo i nema puno drugih poteza na raspolaganju. Ekonomska politika koju je osam godina provodio općenito se smatra razlogom zbog kojeg je današnja kriza toliko duboka. HDZ je ostavio državnu upravu i javna poduzeća u rasulu, a korupcijski procesi, bez obzira na to što Karamarko govori o prolasku kroz katarzu, i dalje su u tijeku, pri čemu je i sam HDZ na optuženičkoj klupi, dok su mnogi viđeniji stranački ljudi, ako i nisu obuhvaćeni procesima, barem zahvaćeni sumnjama da su u korupciji sudjelovali ili za nju znali. Ti procesi i Karamarkova potreba da se obračuna s ljudima svojih prethodnika ostavili su HDZ-u malo kadrova za osmišljavanje i zastupanje nekog suvislog programa, pa je uvođenje discipline i zbijanje redova na nacionalističkim temama nešto što je preostalo kao strategija preživljavanja.

– To je način da stabilizira svoju moć. Karamarko čisti stranku i želi ići udesno kako bi preuzeo kontrolu nad tim biračkim tijelom i čeka povoljnu priliku za osvajanje vlasti, a nije isključeno da će se kasnije vratiti prema centru. On stoji u busiji, koju čine stranka i desnica, i čeka greške vladajuće koalicije. Zbog toga bi mogao loše proći na lokalnim izborima, ali će tu čak i poraz protumačiti kao pobjedu, pogotovo ako mu uspije osvojiti Split, gdje njegov kandidat ima šansi – kaže Lalić.

Međutim, on smatra da je čekanje da SDP siđe s vlasti ipak kriva procjena i čini mu se bizarnim to što je opozicijski HDZ tako nepopularan uz krizu i ovakvu vlast.

– To je dokaz da vode lošu politiku, jer je vode prema sebi a ne prema javnosti. Da je to kriva računica više od anketa pokazuje vrenje u samom HDZ-u. Karamarko zna da nema široku potporu unutar stranke, da su nezadovoljne tehnokratska i lijevo-liberalna struja. Od stranke koja je igrala na sve, on je HDZ pretvorio u stranku koja igra samo na desnicu. Jadranka Kosor bila mu je veliki kamenčić u cipeli, no sada je tu ostao još Drago Prgomet kao jedini koji bi mogao preuzeti predstavu, a puno je teže izbaciti zamjenika predsjednika stranke – napominje Lalić.

On dodaje da je veliki Karamarkov problem i to što je nekomunikativan i nesuvremen političar, što nije integrirajući političar i političar nade koji pruža alternative.

– Mislim da on stoji iza istupa umirovljenih generala, iza prosvjeda protiv ćirilice i sličnih akcija. On radi ono što zna, a to nije transparentna i otvorena nego podzemna politika kojom potkopava koaliciju lijevog centra. Ljudi su postali osjetljivi na nedemokratsko ponašanje, možemo reći da se povećala i osjetljivost javnosti na žene, a Jadranka Kosor se prezentirala kao žrtva i ta će percepcija uvijek ostati – kaže Lalić, koji zaključuje da se uz sadašnji SDP i s ovakvim HDZ-om stvara veliki prazan prostor i na ljevici i na desnici, što će vjerojatno rezultirati slabim odazivom i na evropske i na lokalne izbore.