Svi putevi vode u Agrokor

Transkripti SMS konverzacije dvojice velikih domaćih izdavača, Ninoslava Pavića i pokojnog Ive Pukanića, nisu – kao što smo ustanovili u prošlom broju “Novosti” – donijeli na vidjelo ama baš ništa suštinski novog. Ipak, s nama se očito ne slaže Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), koja je odmah nakon objavljivanja transkripata razglasila svoj nalaz o sklapanju zabranjenog sporazuma, tzv. kartela, radi usklađivanja cijene dnevnih listova između devet novinskih izdavača. Istragu nad tim AZTN je pokrenuo, nota bene, 2008. godine.

Pukanić-Pavićeva prepiska nema nikakve sadržajne veze s AZTN-ovim preispitivanjem zakonitosti poslovanja dnevnih izdanja, pogotovo ne njih ukupno devet. Ili će biti da su transkripti poslužili kao poticaj za savjestan istup Agencije u vezi s postupkom što je nekako bio zapeo, dakle, ili je posrijedi njezina reakcija u svrhu pokrivanja šireg interesa. A prije će biti da je riječ o potonjem, naročito ako uzmemo u obzir predviđene niske kazne za prekršitelje.

Kontroliranje oglasnog prostora

Za indiciranje spomenute više motivacije ovih dana često se navodi podatak o suprugu Olgice Spevec, predsjednice AZTN-a, kao članu uprave Agrokora. No, vlasnik toga poduzeća, najveći hrvatski tajkun Ivica Todorić, ujedno je formalni ili barem neformalni vlasnik puno obimnijeg područja vrijednosti. Njega bi na ministarskim ili savjetničkim pozicijama rado vidjeli i premijerka Jadranka Kosor i predsjednik Ivo Josipović, premda im se on s razlogom ne da namoliti: lakše mu je s presudnim utjecajem na hrvatsku privredu te privrednu politiku, a bez odgovornosti. Isto vrijedi za novine koje ne posjeduje službeno, no čiji je faktički gospodar u velikoj mjeri.

Ukratko, u hrvatskim novinama gotovo da nema kritičkog glasa o Todoriću i njegovom uvelike suspektnom poslovanju, budući da on u svom portfelju drži osnovne poluge suvremenoga novinsko-izdavačkog biznisa, oglašavanje i distribuciju. Uz politički mu isporučenu tvrtku Tisak, najveću novinsko-prodajnu mrežu, Todorić je od Europapress holdinga nedavno kupio lanac kioska “Slobodne Dalmacije”, a prema ozbiljnim informacijama koje dopiru k ovoj redakciji, isti privatnik navodno upravo postaje suvlasnikom EPH-ova poduzeća za maloprodaju i distribuciju pretplate Press-Express.

Što se tiče kontroliranja oglasnog prostora, za to je u Ivice Todorića već treću godinu zadužena firma Unex, koja vlada golemim dijelom marketinškog tržišta. Njezina je funkcija pritom vezivanje poslovanja oglašivača s Agrokorom, zbog čega je Hrvatska udruga reklamnih agencija još pretprošle godine željela izbaciti Unex iz članstva. Nismo saznali je li tako i bilo, ili su izašli sami; tamo svakako više nisu.

Agrokor svejedno navodi tržište prema svom interesu, već i podržavanjem umjetno kreirane cijene oglasnog prostora za čije određivanje ne postoje kriteriji mimo subjektivnih. Nitko osim Todorića ne zna iole precizne podatke o prodaji novina, pa se na izdanja u njegovoj milosti dodaje oko 20 posto primjeraka koji nisu u slobodnoj prodaji, nego se besplatno dijele po npr. avionima Croatia Airlinesa ili javnim institucijama.

ABC sustav (Audit Bureau of Circulations) – međunarodno standardizirani model objektivne procjene prodane naklade – stoga u Hrvatskoj gotovo nitko ne želi prihvatiti, odnosno Todorić ne želi. Tek nedavno su izdani prvi ABC-certifikati u Hrvatskoj, i to časopisu za djevojčice “Lillifee” (SAK Media), tjedniku “Lider” (Lider press) i listu “Oglasnik” (Oglasnik).

Bez rasturanja takvoga dvojnog Todorićeva utjecaja na medije ne može ni biti govora o zaštiti tržišnog natjecanja, niti o medijskim slobodama, ukoliko se taj pojam uopće može staviti u istu rečenicu s većim privatnim izdavačima. Jer, sve dok to traje, rasprava o dogovaranju cijene izdanja među njima je obična lakirovka – radi se o dogovoru Todorića s Todorićem.

Onaj fragment scene pod njegovim nadzorom koji se zove EPH, kao najveći na tiskano-medijskom tržištu zasluženo je u stalnoj žiži naše pozornosti, pa ćemo se i ovdje još malo vratiti na nj. Ninoslav Pavić, većinski vlasnik te kuće, u posljednje vrijeme nosi se s velikim poslovnim teškoćama, zahvaljujući opterećivanju izdavaštva raznim nemedijskim interesima poput turizma ili trgovanja nekretninama, o čemu smo već pisali podrobnije. EPH je pritom i zadužen s navodno 130 milijuna eura raznih kredita – počevši od Hypo banke sa 27 milijuna utrošenih na zgradu u Koranskoj ulici u Zagrebu, o čijoj se prodaji već dugo priča u kuloarima – kao i sa 70 milijuna duga prema dobavljačima.

Pavićeve poslovne teškoće

Najveći problem Ninoslava Pavića utoliko nisu slučajno baš novinari, pa i čitatelji – što je nakon rečenih transkripata potvrdio neki dan u svom tekstu za “Jutarnji list” – nego već i novine same. Pavićevi pokušaji da novine proda kakvom drugom tajkunu, npr. Danku Končaru, također su više puta bili tema u “Novostima”, a ovaj put donosimo dvije svježe vijesti o tretmanu toga balasta u dvama najvećim poduzećima koncerna EPH.

“Slobodna Dalmacija”, čije je vlasništvo najvećim dijelom raskrčmljeno – Todorić je dobio i centralnu zgradu u Splitu i kioske – a sam je novinski sadržaj planski trivijaliziran, mada nitko ne zna sadržaj kupoprodajnog ugovora za “Slobodnu Dalmaciju” između države i Pavića, dakle, dospjela je u naročitu nevolju, čiji su pravi uzrok novinarima priznali i zamjenik predsjednika uprave Miro Ivić te izvršna direktorica Ana Kušeta. Prije nekoliko dana, naime, oni su pred zagrebačkim dopisništvom potvrdili pretpostavku da je za pad prodaje i ukupnog prihoda krivo samo vođenje novina.

“Jutarnji list”, pak, kao i ostatak EPH-a, suočen s prijetnjom velikog broja otkaza i smanjenja plaća, pružio je poslodavcu najveći sindikalni otpor. Najnoviji potez Pavića i najbližih mu suradnika, budući da se Todorić ipak sam ne bavi taktičkim sitnicama, nakana je uvođenja radne norme za novinare, što je projicirano prvenstveno kao filter za lakše uklanjanje dijela ljudi s platne liste. Usprkos bojazni da sindikalna neće biti zadnja, njihovom izjavom zaključit ćemo ovaj pregled.

“Sindikat se načelno ne protivi normiranju, ali napominjemo da dosad nijedan sličan pokušaj nije funkcionirao. Razlog tome je činjenica da se, evo, i ovaj put normom želi uspostaviti prije svega kvantitativne kriterije, bez kvalitativnih. A novinari i vrijednost njihovih tekstova se tako ne mogu ocjenjivati”, rekao nam je Srđan Vrančić, sindikalist “Jutarnjeg lista”.