Kronika

Ćirilične table posle izbora

U SDSS-u se ne slažu sa zahtevom HDZ-a za reviziju popisa stanovništva u Vukovaru što je većinom glasova odbacilo i Gradsko veće

Uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru ostavljeno je za period posle lokalnih izbora, iako će, sudeći po raspoloženju desničarskih stranaka, ćirilica ipak biti glavna tema izborne kampanje u gradu na Dunavi i Vuki.

Nakon što je premijer Zoran Milanović nedavno poručio da izbori trebaju završiti u miru i da onima koji žele mržnju i podele, na taj način treba izbiti argumente iz ruku, ćirilicu su odgodile i gradske vlasti Vukovara. Premda se očekivalo da će na poslednjoj sednici Gradskog veća Vukovara doći do izmena Statuta vezano za upotrebu srpskog jezika i pisma,  to se nije dogodilo pa će se ovim “vrućim krompirom”  pozabaviti Ministarstvo uprave ili čak budući saziv vukovarskog predstavničkog tela.

Ni sam predlagač, SDP-ov gradonačelnik Željko Sabo, nije se hteo baviti problemom dvojezičnosti pa je za sednicu predložio tek izmene i dopune koje su neophodne zbog usklađivanja sa Zakonom o jedinicama lokalne i područne samouprave i Zakonom o izborima. Bilo je to, čini se, najbezbolnije rešenje za gradonačelnika koji je i dosad vešto izbegavao da se jasno odredi po pitanju ćirilice, a što su HSP Ante Starčević i HDZ više puta pokušali da isprovociraju.

U Statutu koji je na snazi od 2009. godine već postoji članak 61. koji propisuje ravnopravnu upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina “u službenoj komunikaciji u javnim poslovima iz samoupravnog delokruga Grada Vukovara”, ali se on nikada nije primenjivao uz obrazloženje da Srba u Vukovaru nije bilo više od jedne trećine. Članak koji je i nakon popisa stanovništva većnicima HDZ-a i HSP-a dr. Ante Starčević sporan, uprkos činjenici da su ga pre četiri godine upravo oni  izglasali, sada su hteli promeniti. Tako su starčevićanci, koji su na sednicu došli u majicama “Ne ćirilici”, uložili amandman tražeći da se “iz članka 61.Statuta izbrišu postojeće odredbe o upotrebi srpskog jezika i pisma, a da se unese tekst kojim se čitav Vukovar kao mesto posebnog pijeteta prema žrtvama rata izuzme od odredbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina”.

Predlog nije prihvaćen jer kako je pojasnio predsednik Gradskog veća Goran Bošnjak (SDP), nije stigao u okviru zakonske procedure. Amandman je podneo i klub SDSS-a: njime se traži uvođenje ravnopravne službene upotrebe srpskog jezika i ćiriličnog pisma na području grada Vukovara.

– Kad se već Statut usklađivao, predložili smo da se izmeni i u tom smislu. Ispunjeni su svi uslovi da se odredbe o dvojezičnosti primene. To je obaveza Gradskog veća na ovoj ili na nekoj budućoj sednici. Tražimo samo ono što je zakonom predviđeno. Ni više, ni manje od toga, rekao je predsednik Kluba Srđan Milaković. Prema njegovim rečima, iako svesni da su s podnošenjem amandmana zakasnili, zbog čega je predlog odbijen, SDSS-ovci su na taj način želeli da izraze svoj politički stav. SDSS inače ne insistira da se zakon odmah primeni. Predsednik stranke Vojislav Stanimirović izjavio je nedavno kako smatra da je procena  Vlade o odgodi uvođenja dvojezičnosti, sasvim u redu. U SDSS-u se, međutim, ne slažu sa zahtevom HDZ-a da se napravi  revizija popisa stanovništva u Vukovaru što je većinom glasova odbacilo i Gradsko veće.

– Čemu praviti igrokaz. Imali smo lepu šansu i mogućnost da dođemo do jednog razumnog rešanja konsenzusom. Ako ga nema, povlačim predlog. Postoje više instance koji će uskladiti naš Statut sa zakonima u državi, izjavio je gradonačelnik Željko Sabo,  uvidevši da neće imati podršku većine većnika.

Predsednik Gradskog veća Vukovara Goran Bošnjak je naglasio da su većnici koji su hteli izmene statuta vezane za upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina trebali to ranije zatražiti.

– Zbog osetljivosti ovog pitanja pred lokalne izbore niko nije hteo predlagati takve izmene, ali je svesno napravljen eksces predlaganjem amandmana iako se znalo da nije podnesen na pravi način, a kako bi se u javnosti stvorio utisak da im je nešto onemogućeno ili uskraćeno, prokomentarisao je Bošnjak zahtev HSP-a Ante Starčević koji je za vreme sednice uživao podršku 200-tinjak članova tzv. Stožera za odbranu hrvatskog Vukovara okupljenih na trgu ispred gradske uprave.

Predsednik Gradskog veća je rekao kako sada postoji mogućnost da nadležne državne institucije donesu odluku da se Ustavni zakon primenjuje u celosti i bez izuzetaka. U tom slučaju bi dvojezični natpisi bili ispisani ne samo na nazivima institucija, ulica i slično nego i na Ovčari, Memorijalnom groblju i drugim takvim mestima.

Ploča na vrtiću uništena nakon 15 godina

Jedina dvojezična tabla u Vukovaru, ona koja stoji na ulazu u Dečji vrtić “Radost”, na sam dan održavanja sednice Gradskog veća Vukovara i protesta tzv. Stožera za odbranu hrvatskog Vukovara osvanula je išarana ustaškim znakom. Po rečima Slavke Lončar, direktorice vrtića koji pohađa oko 130-tero dece srpske nacionalnosti, reč je o prvom takvom incidentu u poslednjih 15 godina koliko dvojezična tabla stoji na zgradi ove predškolske ustanove.

Ako se  uzmu u obzir histerija usmerena na ćirilicu i brojni nacionalistički grafiti proteklih meseci u Vukovaru, začuđujuće je da latinično-ćirilina tabla nije stradala i ranije. Jedino logično objašnjenje je da za nju vandali nisu ni znali, sve dok se gradonačelnik Željko Sabo, dajući nedavno izjavu za jednu televiziju, nije slikao upravo ispred spomenutog natpisa.

Dragana Bošnjak

Policija zakazala u sukobu navijača u Bijelom Brdu

Vandalizam uvezen iz Osijeka

Meštani Bijelog Brda zabrinuti su jer je policija nakon tučnjave navijača Hrvatske iz Osijeka i mladića iz Bijelog Brda privela previše domaćih ljudi

Nakon fudbalske utakmice Hrvatska-Srbija, grupa mladića hrvatske nacionalnosti sa osječkog područja izazvala je incident u Bijelom Brdu, naselju u opštini Erdut sa većinskim srpskim stanovništvom. Slaveći pobedu hrvatske reprezentacije, “navijači” su se tog petka, 22. marta oko 20 časova zaustavili u centru sela i počeli da provociraju prolaznike. Vrhunac njihovog raskalašenog ponašanja bilo je skakanje po parkiranim automobilima na šta su reagovali  meštani srpske nacionalnosti koji su se zatekli u nekoliko obližnjih kafića.

Dogodio se verbalni, a potom i fizički sukob u kojem su Osječani izvukli deblji kraj. Prema podacima policije,  pet osoba je lakše povređeno, a oštećeno je i jedno vozilo.

– Zbog izazivanja nereda krivično će biti prijavljeni 33-godišnjak, 34-godišnjak, 25-godišnjak, 29-godišnjak i 22-godišnjak s osječkog područja, saopštila je PU osječko-baranjska ne navodeći druge podatke o počiniocima tog krivičnog dela.

Tokom vikenda na ispitivanje je privedeno i dvadesetak osoba iz Bijelog Brda, među kojima, kako saznajemo, i neki koji sa događajem nemaju nikakve veze jer su na lice mesta stigli posle policije. Šestorica privedenih su u osječkom istražnom zatvoru zadržana po 48 časova. Bjelobrdci za čitav događaj krive policiju koja je, ističu, mogućnost incidenta morala predvideti.

– Tvrdim da je policija ovde zakazala. Ovi momci su se veselili, pobedila je Hrvatska i ja to razumem, međutim, policija nije smela da ih pusti da slobodno dođu u centar sela. Patrole su se pojavile tek kada se sve izdešavalo. Žao mi je tih momaka što su dobili batina, ali to je krivica policije u koju više nemam poverenja, rekao je Slobodan Dragojlović, čiji je sin Đorđe od subote do ponedeljka bio u pritvoru. Dragojlović se požalio i na službenike u osječkom istražnom zatvoru gde, kako tvrdi, neki od pritvorenih nisu imali ni pristup WC-u.

– Gledali smo Igora Štimca i Sinišu Mihajlovića koji su se zagrlili na početku i na kraju utakmice, igrači su se pozdravili, a evo šta rade navijači koji su došli u naše mirno selo. Za sve su krivi političari koji na ovakav način skupljaju poene, kaže Branislav Borić, otac privedenog  Zorana.

– Proslavu niko ne zabranjuje, ali ne mogu uništavati tuđu imovinu koju je neko, u ovo doba krize teško stekao. Ne možemo kriviti naše momke što je na kraju sve tako ispalo jer verujem da bi svako branio svoje, smatra Radoslav Marić, predsednik Mesnog odbora Bijelo Brdo. Marić ističe da su ljudi nakon ovog događaja zabrinuti i uplašeni.

– Imamo dosta dece koja se školuju u Osijeku i njihovi roditelji strahuju od onoga što im se tamo može dogoditi. Jako je teška i mučna ova situacija, kaže Marić. Osuđujući incident u Bijelom Brdu, načelnik opštine Erdut Jugoslav Vesić smatra da  je policija mogla sprečiti događaj da je malo realnije razmišljala.

– Moralo se očekivati da će se iz pravca Sarvaša uputiti neka grupa, rekao bih, huligana, a ne navijača, rekao je Vesić koji je masovno privođenje mladića iz Bijelog Brda na informativne razgovore okarakterisao kao svojevrsni pritisak.

– Razumem da policija radi svoj posao, ali se opet pokazalo da se pripadnike srpske zajednice tretira na drugačiji način, ističe načelnik opštine Erdut. Dodao je da se i ovaj put,  kao i u slučaju nedavnog skrnavljenja spomenika na pravoslavnim grobljima u Dalju i Sarvašu, videlo da probleme prave  ljudi sa strane i tako narušavaju skladne međunacionalne odnose koji vladaju na području erdutske opštine.

D. Bošnjak

Necivilizirani ispad u Plaškom

Oskrnavljen grob vladike

Posljednje počivalište vladike Teofana Živkovića (1825 – 1890) u Plaškom unakaženo je rupom dubine 90 centimetara

Na mjesnom groblju u Plaškom oskrnavljen je grob pravoslavnog vladike Teofana Živkovića (1825.-1890.). Vladika Živković je rođen u Sremskim Karlovcima, a sahranjen je u Plaškom.

Na čelu Gornjekarlovačkog vladičanstva Srpske pravoslavne crkve bio je u periodu 1874.-1890. godine. U Gornjokarlovačkoj eparhiji SPC-a konsternirani su ovim događajem.

– Ne znam pravi motiv. Vladiku Živkovića inače svojata i tzv. Hrvatska pravoslavna zajednica ma šta god to značilo. Možda je i blago sa kojim je sahranjen bio motiv skrnavljenja. Možda se radi i o politici jer smo čuli govor mržnje u posljednje vrijeme. O čemu se stvarno radi reći će istraga, rekao je aktualni vladika Gerasim.

Plaščanski paroh Goran Slavnić i vladika protivili su se da se iskopana rupa veličine metar sa metar, te 90 centimetara odmah zatrpa, no općinske vlasti kao vlasnik groblja odmah su to naredile pod prijetnjom krivične prijave. U tako kratkom vremenu policija nije mogla izvršiti detaljan uviđaj. Kada se ovaj necivilizacijski čin dogodio nije poznato. Otkriven je tek prošle srijede, no moguće je da se zbio i puno ranije, ali se to zbog snijega nije moglo utvrditi.

– U razdoblju od 10. do 20.ožujka na pravoslavnom groblju u Plaškom nepoznati počinitelj iskapanjem zemlje oskrvnuo je grob star više od 120 godina i time narušio mir pokojnika. Nadležnom državnom odvjetništvu bit će proslijeđena kaznena prijava zbog kaznenog djela Povrede mira pokojnika iz čl.332. Kaznenog zakona, a u cilju pronalaska počinitelja policija provodi detaljno kriminalističko istraživanje, rekla je Andrea Lenard, glasnogovornica PU karlovačke.

M. C.

Mladen Kulić, predsjednik gradskog VSNM-a i SDSS-a Slatine

Gosti nas proglasili gostima

Zamjena teze izvire iz nacionalizma koji je uzrok etničke promjene sastava stanovništva i koji na žalost još uvijek ima dosta slušalaca

S obzirom na poruku s desnice da je Hrvatska za Hrvate, a da su ostali gosti koja je nedavno izrečena u Slatini, kako se osjećate kao gost?

Podravska Slatina do 1993. godine, a od tada Slatina, vjekovni je centar Srba ovog dijela Slavonije. Od oslobođenja od Turaka 1690. godine srpsko stanovništvo čini većinu tadašnjeg stanovništva. Početkom 20. vijeka Srbi su u slatinskom kraju činili 50 posto stanovništva, a u drugoj polovini oko trećine. Nakon egzodusa Srba, na popisu 2001. ih je u samom gradu Slatini ukupno 1.530 ili 10,30 posto, a na popisu 2011. svega 1.250 ili 9,16 posto. Dakle, svi oni koji govore o gostima u stvari su sami gosti, a zamjena teze izvire iz nacionalizma koji je uzrok etničke promjene sastava stanovništva i koji na žalost još uvijek ima dosta slušalaca. To govori o ambijentu u ovom gradu u kome danas živimo.

Koliko su te nacionalističke poruke dimna zavjesa za skrivanje generalno lošeg položaja građana Slatine?

Takvi govori s nacionalističkom porukom su zamjena za realno sagledavanje stanja i uvjeta života građana Slatine, ali i Hrvatske. Takvi političari nisu originalni, ali su do sada prolazili jer se nacionalistička priča rado čuje i na svakim izborima to ima specifičnu težinu.

Na našem području na kome nije bilo rata ubijeno je i nestalo 20-tak Srba, oko 40 stambenih objekata je zapaljeno i minirano, preko sto stanova i kuća je opljačkano i devastirano, da bi se do sada vratilo 20 stanova bivšim nosiocima stanarskog prava, a isto toliko kuća je obnovljeno. Kažu neki da je oko 80 kuća u gradu zamijenjeno sa kućama u Golubincima i drugim sremskim selima. Znači, od povratka nema ništa jer nisu stvoreni uvjeti za to.

Uostalom, nogometna utakmica Hrvatske i Srbije bez gledalaca iz Srbije i skandiranje domaćih navijača najbolje su pokazali kakva je atmosfera u Hrvatskoj.

Koliko su česte pojave brisanja ljudi iz evidencija prebivališta i koliko to može uticati na predstojeće lokalne i europarlamentarne izbore?

I prije promjene Zakona o prebivalištu, na području ove županije velik broj Srba je izbrisan iz evidencije prebivališta i biračkih spiskova, ali ne i useljenika koji ne žive na adresama prebivališta. Ovakva atmosfera sigurno ne pogoduje boljoj participaciji na lokalnim izborima. Na europarlamentarnim izborima neće biti većeg odaziva na glasanje jer velika nezaposlenost u gradu i županiji utječe na porast euroskepticizma i na nezainteresiranost za njih.

Nedavno ste na glavnoj skupštini SDSS-a dobili plaketu “Miloš Vojnović” za uloženi trud u osnivanju organizacija SDSS-a i poboljšanje položaja Srba u Zapadnoj Slavoniji?

Ovakvo priznanje moje političke stranke čini mi čast, a ja još jednom zahvaljujem svim onima koji su pomogli da ostvarimo uslove za političku integraciju u ovom dijelu zemlje. Pogotovo što nivo političkog organiziranja Srba u Hrvatskoj na lokalnom nivou često nije dovoljan u odnosu na zakonske mogućnosti.

Nenad Jovanović

Otežano stambeno zbrinjavanje

U Saboru se raspravljalo o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva i drugih središnjih tijela državne uprave. Saborski Klub SDSS-a predložio je amandman kojim bi naziv Državnog ureda za stambeno zbrinjavanje, posve novog državnog tijela koje bi se osnovalo na temelju ovog Zakona, bio promijenjen mijenja u Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.

Isti prijedlog Milorad Pupovac iznio je na saborskom Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav, što je jednoglasno prihvaćeno te je Odbor na konačni prijedlog Zakona podnio isti amandman. Sabor je prihvatio amandman na dopunu naziva novog Ureda.

U saborskoj raspravi Mile Horvat je istakao da su u SDSS-u predloženim amandmanom željeli osigurati puni naziv Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji nedvojbeno ukazuje na poslove u njegovoj nadležnosti, budući da se isti referira na Program povratka, obnove i stambenog zbrinjavanja u RH. Amandmanom se osigurava pravna sigurnost osoba obuhvaćenima Programom, a ta pitanja su obuhvaćena provedbom monitoringa u postupku ulaska RH u EU, Poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava.

Ured bi, između ostalog, trebao raditi na realizaciji petogodišnjeg regionalnog stambenog programa, od 2013. do 2017. godine, ukupne vrijednosti 583 miliona eura. Projektom bi upravljali Razvojna banka i Vijeće Europe, a provodio bi se između država partnera – Hrvatske, Srbije, BIH i Crne Gore.

– Stambeno zbrinjavanje je trebalo biti jedan od nositelja povratka na područja posebne državne skrbi, no problemi su brojni – znatna kašnjenja u rješavanju zahtjeva, komplicirane procedure i neriješena pitanja statusa povratnika, a otkup stanova gotovo da nije ni počeo – naveo je Horvat.

Stambeno zbrinjavanje na PPDS zatražilo je 10 hiljada bivših nositelja stanarskih prava. Administrativno je dosad riješeno oko 9 hiljada takvih zahtjeva – 1200 neriješenih ulaze u obavezu novog Ureda dok je van PPDS-a još nezavršenih dvije hiljade zahtjeva.

– Velik dio povratnika Srba podnio je zahtjev za otkup stana. Postoji 1284 zahtjeva s kompletnom dokumentacijom, no dosad su otkupljena svega dva stana. Činjenica jest da su podnositelji starije osobe, da je riječ o osobnom pravu koje nije nasljedno i da odugovlačenje rješenja dovodi u pitanje čitav smisao postupka. Mnogi za života vjerojatno neće konzumirati to pravo te će ti stanovi preći ponovo u državno vlasništvo – kaže Horvat.

Odbijena povlastica OPG-ovima

U raspravi o Konačnom prijedlogu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u ime SDSS-a, Mile Horvat je naveo – od ukupnog poljoprivrednog zemljišta RH 30% je obradive zemlje u državnom vlasništvu, a 70% je u privatnom. Neobrađeno je 41% površina, dok više od polovice poljoprivrednih površina čine travnjaci, što govori o bonitetu velikog zemljišnoga fonda. Područja na kojima je većina poljoprivrednog zemljišta čine čak 43% područja od posebne državne skrbi.

– Tri su ključne stvari u ovom Zakonu. Zakup na 50 godina dobro je rješenje u odnosu na raspolaganje ovim nacionalnim dobrom. No, postavlja se pitanje da li je ovakav koncept ustavno održiv? Da li se njime u ravnopravni položaj stavljene sve kategorije stanovništva, obzirom na mogućnost ostvarivanja određene vlasničke kategorije. Drugo, cijeli proces je stavljen pod nadležnost Agencije za poljoprivredno zemljište, pa se postavlja pitanje – da li je ona kapacitirana da obavi sve te poslove? Treća stvar, nama najvažnija, jest prednost u natječaju. Smatramo da je moraju imati OPG-i, koje treba ojačati pred ulazak u EU, jer su oni jedini način da ljudi prežive na područjima od posebne državne skrbi – kaže Horvat.

Klub SDSS, s ciljem da se da prednost OPG-ima u postupku natječaja za zakup, kao i osigura razvoj za mala obiteljska gospodarstva koja se bave poljoprivredom, iznio je amandman na konačni prijedlog ovog Zakona, no on je odbijen.

Mirna Jasić

Srbi povratnici iz BiH etnički diskriminirani u odnosu na Hrvate

Etnički kriterij za povratak državljanstva

Za razliku od državljana BiH srpske nacionalnosti koji su do devedesetih godinama živjeli u Hrvatskoj, državljani BiH hrvatske nacionalnosti koji u Hrvatskoj nisu živjeli niti žive, moraju ispunjavati samo kriterij – da su hrvatske nacionalnosti

Pred sam ulazak Hrvatske u Evropsku uniju još uvijek nije riješen problem diskriminirajućeg položaja povratnika srpske nacionalnosti koji su državljani BiH, a u Hrvatskoj su imali prebivalište na dan njezinog državno-pravnog osamostaljenja 8. oktobra 1991. godine.

Nakon više godina provedenih u Hrvatskoj u statusu stranaca sa stalnim boravkom, oni ne mogu ostvariti hrvatsko državljanstvo. Na svaki ponovljeni zahtjev uzvraća im se odgovorom da će državljanstvo Hrvatske ostvariti ukoliko se ispišu iz bosansko-hercegovačkog državljanstva. Međutim kada u BiH zatraže otpust iz državljanstva, to se pokazuje nemogućim iz više razloga.

Povratnici srpske nacionalnosti državljanstvo mogu steći po odredbama Zakona o državljanstvu koje određuju stjecanje državljanstva prirođenjem, no uslov je otpust iz stranog državljanstva, za razliku od pripadnika hrvatske nacionalnosti koji državljanstvo stječu po osnovi beneficirane naturalizacije, za koju nije propisan uslov otpusta iz stranog državljanstva. Za razliku od sadašnjih državljana BiH srpske nacionalnosti koji su do početka rata devedesetih, godinama živjeli i radili u Hrvatskoj i ne mogu ostvariti hrvatsko državljanstvo, državljani BiH hrvatske nacionalnosti koji u Hrvatskoj nisu živjeli, niti žive, da bi dobili državljanstvo Lijepe naše moraju ispunjavati samo jedan kriterij  – da su hrvatske nacionalnosti.

Dugoočekivani Međudržavni ugovor o dvojnom državljanstvu je godinama ulijevao nadu za građane srpske nacionalnosti bez hrvatskog državljanstva da će konačno biti riješen njihov statusni problem. Međutim, ustanovilo se da je Ugovor samo potvrdio diskriminirajuće stanje za srpske povratnike.

Iako jeMeđudržavni ugovor o dvojnom državljanstvuizmeđu Hrvatske i Bosne i Hercegovine potpisan još 2007. godine, zbog usklađivanja odgovarajućih nacionalnih zakonodavstava na snagu je stupio tek 28. februara 2012. godine. No povratnici srpske nacionalnosti su i dalje ostali zaglavljeni u različitom tumačenju Ugovora o dvojnom državljanstvu između ove dvije države.

Hrvatska strana Međudržavni ugovor tumači na etnički selektivan način, polazeći od svog Zakona o hrvatskom državljanstvu, dok BiH strana Ugovor tumači polazeći od građanskog principa na kojem počiva njihov Zakon o državljanstvu.

– Što se tiče Ugovora između Hrvatske i Bosne i Hercegovine o dvojnom državljanstvu, iz njegovih odredbi vidljivo je kako su se dvije države suglasile da državljani obje države mogu dobiti dvojno državljanstvo na način i u postupku utvrđenim propisima zemlje čije se državljanstvo traži. Konkretno, to znači da se državljanin BiH koji nije hrvatske nacionalnosti, a traži hrvatsko državljanstvo, tijekom postupka mora odreći državljanstva BiH, potvrđuje pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Pri tome nitko ne misli na sudbine malih ljudi koji spadaju u diskriminiranu kategoriju i s kojima se državne birokracije igraju kao s lopticama prebacujući ih iz ureda jedne države u ured druge države, bez ikakvih rezultata.

Jedan od onih s kojima se ove dvije države poigravaju već osam godina je i Ljubomir Trubarac, povratnik u Rijeku.

– Postoje čak priče da u Sarajevu moramo tražiti ispis i da on košta 5000 konvertibilnih maraka, a to je trošak koji možemo podnijeti. Imam osobnu iskaznicu stalnog nastanjenog stranca, ali sa njom ne mogu ići ni u Sloveniju. Van zemlje idem sa bosanskim pasošem. Nekada smo bili građani ove zemlje, sada smo stranci, govori Ljubomir Trubarac.

– Ne živim na teret države, nego od skromne suprugine plaće. Radio sam i ja, ali dobio sam otkaz. Ni jednog dana nisam bio na teret državi i od nje ne tražim ništa, nego da mi regulira status koji mi pripada. U Hrvatskoj sam živio od 1984. godine, najsretnije godine života proveo sam u Rijeci, dok 1991. godine nisam bio prinuđen otići. Prošao sam sve sigurnosne provjere kroz policijske obilaske nekoliko puta mjesečno. I bez obzira na to sve, prije bih dobio američko državljanstvo nego hrvatsko. Očigledno je problem moja kriva nacionalnost, nemam drugog objašnjenja. Kako je Branimir Glavaš mogao dobiti dvojno državljanstvo? zar zakon nije jednak za sve?, pita se Ljubomir Trubarac.

U rješavanju ove apsurdne situacije treba poći od činjenice da je državljanstvo jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčeno člankom 15. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima iz 1948. godine.

U prilog srpskim povratnicima idu pravila i načela proistekla iz Evropske konvencije o državljanstvu iz 1997. godine, i čl. 4 Konvencije Vijeće Evrope o izbjegavanju apatridnosti u vezi sa sukcesijom država iz 2006. godine. One nalažu državama – nasljednicama bivše SFRJ da propišu olakšavajuće okolnosti pri stjecanju državljanstva državljanima drugih republika bivše SFRJ koji su u njima imali prebivalište na dan sukcesije, tj. na dan njihovog državno-pravnog osamostaljenja.

Pritom ne smiju diskriminirati bilo koju pojedinu osobu na temelju spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, povezivanja s nacionalnom manjinom, obilježjem, rođenjem ili drugim statusom.

– Svrha je ovih načela i pravila, a što na određeni način veže državu-nasljednicu, jest da se izbjegne pravni vakuum te održi pravna sigurnost pravnih i fizičkih osoba. Uvjetovanjem njihovog ostvarivanja posjedovanjem državljanstva republike u kojoj su imali prebivalište, ugrožena su mnoga stečena prava, zbog čega je dio građana došao u izuzetno težak pravni i životni položaj, a posebno oni koji su u statusu izbjeglih i raseljenih osoba. Obavezu propisivanja olakšavajućih okolnosti za stjecanje državljanstva državljanima drugih republika bivše SFRJ, koji su u njima imali prebivalište na dan sukcesije, u većoj ili manjoj mjeri, ispunile su sve republike bivše SFRJ. Jedino je Hrvatska tu obavezu ispunila na etnički selektivnoj osnovi, ističe Ratko Bubalo predsjednik Upravnog odbora Humanitarnog centra za integraciju i toleranciju iz Novog Sada.

– Takva politika, koja se očituje i u sferi državljanstva, dovela je, pored ostalih događanja devedesetih godina prošlog vijeka, do toga da je Hrvatska postala etnički najčistija država od republika bivše SFRJ. Prije raspada Jugoslavije to je bila Slovenija. Uz olakšavajuće okolnosti, primjerice, državljanstvo Republike Slovenije dobilo je 170.996 državljana drugih republika bivše SFRJ, što čini 8,7% ukupnog stalno prebivajućeg stanovništva u Sloveniji, a koji nisu slovenačke nacionalnosti. Srbija je dosljedno izvršila obavezu propisivanja olakšavajućih okolnosti za stjecanje državljanstva za državljane drugih republika bivše SFRJ, koji su u njoj imali prebivalište na dan sukcesije, i to na građanskoj osnovi, ne razlikujući ih po nacionalnosti. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, do 2012. godine, u državljanstvo Republike Srbije primljen je 363.021 državljanin drugih republika bivše SFRJ s prebivalištem na teritoriju Republike Srbije na dan proglašenja Ustava 27. aprila 1992. godine, objašnjava Bubalo.

O problemu hrvatskog državljanstva osoba koje nisu hrvatske nacionalnosti u odnosu na pripadnike hrvatske nacionalnosti, govore Izvještaji Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) o Hrvatskoj. Tako se među ostalim navodi da Zakon o hrvatskom državljanstvu ima jasan, diskriminacijski učinak na neke segmente stanovništva, osobito na Srbe, Rome i Bošnjake, ali i na pripadnike drugih manjinskih grupa te da je bez državljanstva ostavio pojedince koji su dugoročno ili cijelog života boravili na području Republike Hrvatske i to zbog propisanih uslova za stjecanje državljanstva.

ECRI je ukazala na odredbu članka 30. Zakona koja pruža olakšan postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva pripadnicima hrvatske nacionalnosti, u odnosu na osobe drugih nacionalnosti. Stoga su uputili poziv Vladi da poduzme sve potrebne mjere kako bi se riješio problem na koji kod stjecanja državljanstva nailaze dugogodišnji građani Hrvatske koji nisu Hrvati, uz preporuku da bi se primitak u državljanstvo mogao olakšati ukidanjem zahtjeva za otpust iz drugog državljanstva.

Osobe hrvatske nacionalnosti, osim što im ide u prilog pojednostavljeni postupak za stjecanje državljanstva, mogu zadržati drugo državljanstvo.

Međutim, pučka pravobraniteljica Lora Vidović ističe da bez obzira na sve navedeno, sadašnji Zakon o suzbijanju diskriminacije, koji je u skladu s direktivama Evropske unije, ne određuje diskriminacijom stavljanje u nepovoljni položaj temeljem državljanstva prema posebnim propisima.

Iako međunarodne institucije upozoravaju Hrvatsku na prestroge kriterije pri ostvarivanju državljanstva etničkih ne-Hrvata, državne institucije izgleda za taj problem nije briga, što dokazuje i naše iskustvo da nakon mjesec dana kako smo uputili pitanja Ministarstvu unutarnjih poslova Hrvatske, ali i Ministarstvu civilnih poslova BiH, nismo dobili nikakav odgovor.

Preveliki interes za ovaj međudržavni problem koji se lomi na leđima najslabijih ne vlada niti u Ambasadi BiH koja nam je šturom odgovoru samo prepričala zakonski okvir, dok je Saborski odbor za zakonodavstvo koji je već u nekoliko navrata raspravljao o Zakonu o državljanstvu odgovorio da “Odbor nema ovlasti za davanje mišljenja niti saznanja vezano za problematiku dvojnog državljanstva”.

– Dvojno državljanstvo je često izraz nužnosti da se premoste negativne posljedice po prava građana uslijed raspada SFRJ i služi za lakše rješavanje mnogih problema državljana bivše države. Prednost instituta dvojnog državljanstva je što ne stvara samo mogućnost integracije izbjeglica u novu sredinu, već ostavlja trajno otvorenom i mogućnost njihovog povratka, kad se steknu za njih povoljne okolnosti, pospješujući tako kretanje ljudi i naroda i oživljavanje zamrlog multietničkog, multikonfesionalnog i multikulturalnog društva na području bivše SFRJ. Zagovaranje olakšavanja dvojnog državljanstva ima svoje uporište i u tome što je u suvremenom zakonodavstvu u svijetu, a posebno među državama članicama Evropske unije, uočljiva tendencija da sve veći broj država priznaje dvojno državljanstvo, kaže Bubalo.

– Smatramo da postoje osnove za unapređenje postupka primitka u hrvatsko državljanstvo osoba koje nisu hrvatske nacionalnosti, a imaju čvrstu poveznicu s Republikom Hrvatskom, jer očito postoji nerazmjer između pretpostavki koje one trebaju ispuniti za primitak u hrvatsko državljanstvo u odnosu na osobe koje su hrvatske nacionalnosti, ističe Lora Vidović.

Da dvojno državljanstvo bude instrument zaštite stečenih ljudskih prava i rješavanja mnogih životnih problema “novih” stranaca na prostorima nekadašnje zajedničke države zalaže se i regionalna asocijacija nevladinih organizacija Igmanska inicijativa. Ona je pozvala vlade država da zaključe bilateralne sporazume o dvojnom državljanstvu kako bi riješili pitanja tzv. sukoba državljanstva u skladu s načelima utvrđenima u Evropskoj konvenciji o državljanstvu i drugim standardima međunarodnog prava

– Na djelu je nezakonito šikaniranje. Građanima se mora izaći ususret i državna administracija mora biti u službi građana. No to je kod nas samo floskula jer se građani kod nas tretiraju kao jedinke koje se moraju pokoravati besmislenim administrativnim odlukama. Ovakvo ponašanje je apsolutno neprihvatljivo i odraz je principa krvi i tla sa početka devedesetih. U modernoj državi svi su građani ravnopravni bez obzira koje su nacionalnosti, ističe Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava.

U svjetlu evropske perspektive ovih prostora, za očekivati je da će Hrvatska uvesti zakonodavne okvire koji se neće zasnivati na nacionalnom ekskluzivizmu i isključivosti. S druge strane, Hrvatska je zatvorila Poglavlje 23 i par mjeseci dijeli je od ulaska u ekskluzivno evropsko društvo, a osobe krive nacionalnosti još uvijek su izložene dvostrukim kriterijima i diskriminaciji.

Paulina Arbutina

Povezivanje proizvođača autohtonog specijaliteta u Jagodnjaku

Osnovan klaster proizvođača kulina

Uključeni su i mladi ljudi koji su učeći od prethodnih generacija odlično savladali sve tajne proizvodnje

Na nedavno održanoj osnivačkoj skupštini u Jagodnjaku, na kojoj su od trideset pozvanih učestvovala dvadeset i četvorica proizvođača kulina, osnovan je Klaster baranjski kulin.

Klaster je prvenstveno osnovan s ciljem promocije TE unapređenja proizvodnje i marketinga, kvalitete, konkurentnosti i brendiranja ovog specijaliteta po kojem je mala baranjska opština Jagodnjak poznata na gastro karti Hrvatske. Klaster je vredan nešto više od 100.000 eura i osnovan je u saradnji s partnerom iz mađarskog grada Pecuha, a u sklopu IPA projekta prekogranične saradnje dve susedne države Hrvatske i Mađarske.

Projekt će se provoditi ukupno jedanaest meseci. Za prvog predsednika jednoglasno je izabran Dragan Novaković iz Jagodnjaka, potpredsednik je Jovan Bolmanac iz Bolmana, a za članove Upravnog odbora, pored spomenutog dvojca, izabrani su voditelj Klastera Slobodan Stanković iz Belog Manastira, te članovi Anđelko Balaban i Milovan Drača iz Jagodnjaka.

– Reč je o jednogodišnjem projektu u kojem je opština Jagodnjak nosilac s hrvatske strane i obuhvata organizovanje edukativnih radionica i različitih promotivnih aktivnosti s ciljem podizanja kvalitete gastroturističke ponude hrvatskog i mađarskog dela Baranje. Simbioza sa iskusnijim mađarskim kolegama sasvim sigurno će doprineti većoj kvaliteti kulina, ali i, za nadati se je, osigurati povećanje proizvodnje, mišljenja je Novaković.

Kulin se na području Baranje proizvodi već vekovima. Za one koji to ne znaju reč je o vrhunskoj suhomesnatoj deliciji koja se dobija od pažljivo biranog svinjskog mesa, i koja uz dodatak kvalitetne sitne paprike i ostalih začina, nakon precizno određenog vremena fermentacije postaje vrhunski specijalitet.

Receptura se čuva vekovima i prenosi s kolena na koleno. Osim kod suseda Mađara, i giganta Belja, registrovanih proizvođača zapravo je vrlo malo i upravo se u Jagodnjaku najdalje otišlo u njihovom udruživanju o čemu već više od jednog desetljeća svedoči i nadaleko poznata gastro manifestacija “Jagodnjačka kulenijada”. Iz godine u godinu ova je manifestacija sve više izlazila iz lokalnih granica i danas je to neizbežna destinacija za istinske ljubitelje specijaliteta iz cele Hrvatske.

– Ono što raduje jeste da su u klaster pored iskusnih proizvođača uključeni i mladi ljudi koji su učeći od prethodnih generacija odlično savladali sve tajne proizvodnje kulina. Nesebičnu pomoć u svemu i veliku zahvalnost dugujemo i gospodinu Josipu Jaguštu nacionalnom konzultantu Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (UN FAO) koji je podržao osnivanje klastera. Ono na čemu ćemo intezivno raditi u narednom periodu je jačanje klastera, i povećanje članstva, prvenstveno onih koji su već registrovani proizvođači suhomesnatih proizvoda. Osim osnivanja klastera u sklopu naših aktivnosti planiramo i organizovanje edukativnih radionica, rekao je Novaković.

Nosilac projekta je Opština Jagodnjak. Načelnik opštine Anđelko Balaban uveren je da će klaster provedbom planiranih aktivnosti biti jezgro buduće održive proizvodnje kulina i novih ideja.

Zoran Popović

•  

Obeležen Svetski dan voda na istoku Hrvatske

Daljci ponosni na pitku vodu

Prema uspehu koji su učenici pokazali na kvizu, podeljene su novčane nagrade od ukupno 4 hiljade kuna

Svetski dan voda 22. marta svečano je obeležen i u Komunalnom preduzeću Čvorkovac u Dalju.

– Petu godinu zaredom obeležavamo ovaj značajan datum. Posvetili smo ga deci i našoj želji da zaštitimo vodno blago koje imamo. Naša opština je specifična jer leži na Dravi i Dunavu, i veoma smo ponosni na pitku vodu koju mnoge sredine nemaju. Četvrtu godinu distribuišemo pitku vodu iz naših slavina, kazala je Anđelka Tomašević, direktorica  opštinskog komunalnog preduzeća koje je i ove godine raspisalo konkurs na temu “Raspolaganje pitkim vodama”. Pozivu se se odazvali mališani i tete iz dečjih vrtića “Mali princ” u Dalju i Bijelom Brdu te mlađi osnovci iz Dalja i Bijelog Brda dok su osmaci i daljski srednjoškolci učestvovali u eko-kvizu na kojem su pokazali odlično znanje.

Tako su i posetioci koji su prisustvovali svečanosti u Kulturno-naučnom centru “Milutin Milanković” u Dalju, saznali zanimljive informacije, kao naprimer da je 71 odsto ukupne površine Zemlje pokriveno vodom, ali i da je pitke vode svega 2,5 odsto.

Prema uspehu koji su učenici pokazali na kvizu, a oni mlađi u likovnom izražavanju, podeljene su i novčane nagrade iz fonda od ukupno 4 hiljade kuna.

D. B.

Program ovogodišnjih Dana Srba u Vukovaru

Ovogodišnji Dani kulture Srba istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema će biti održani od 11. do 26. maja. Pre svečanog otvaranja manifestacije, 11. maja u Bijelom Brdu, planirana su dva predprograma – smotra recitatora 23. aprila u Dalju i smotra literararca u Bršadinu, 26. aprila. Pačetin će ove godine biti domaćin dečje smotre folklora koja će se održati 12. maja, u Belom Manastiru će tri dana kasnije biti upriličeno dramsko veče, a Borovo će 17. maja ugostiti pesnike. Susret folklornih društava planiran je za 25. maj u Boboti, istog dana vukovarska “Prosvjeta” organizovaće likovnu koloniju, a u gradu na Dunavu će dan kasnije biti održana i svečanost zatvaranja manifestacije. Članovi Prosvjetine koordinacije jednoglasno su odlučili da se ove godine godišnja nagrada posthumno dodeli koreografu Ljubiši Bukviću iz Darde.

D. B.

NK Petrova Gora na pripremama u Istri

Nogometaši NK Petrove Gore iz Vojnića, članovi Druge lige Karlovačke županije, boravili su na trodnevnim pripremama u Umagu. Već treći put organizator i sponzor priprema je bio Mićo Jagrović, rodom iz Krstinje u općini Vojnić, koji živi u Umagu. Na pripremama je bio 21 igrač seniorske momčadi, tri člana uprave i trener. Odigrane su dvije prijateljske utakmice i igrači su obišli grad. Petrova Gora je pobijedila domaćina NK Savudriju s 3:0, dok je susret veterana NK Savudrije i prve momčadi Petrove Gore završio 0:0.

– Izuzetno smo zadovoljni prijemom u Umagu, pripremama i utakmicama, kazao je Predrag Knežević, trener. Nakon prvog dijela sezone igrači iz Vojnića zauzimaju treće mjesto na tablici od dvanaest ekipa.

– Nastavak prvenstva trebao je biti 24. marta ali je za sada odgođen za tjedan dana zbog snijega. Teren je u lošem stanju pa su nam trodnevne pripreme u Umagu došle kao melem na ranu, kaže Nemanja Eremić, član Upravnog odbora kluba i trener mladih kategorija igrača.          M. C.

Beli Manastir u prošlosti i sadašnjosti

Četvrtog aprila, u Velikoj vijećnici Grada Belog Manastira, održaće se jednodnevni znanstveni međunarodni “Beli Manastir u prošlosti i sadašnjosti”. U povodu osamstogodišnjice prvog spomena Belog Manastira (1212), skup organizira belomanastirska udruga Zavod za baranjsku povjesnicu u suradnji s Odsjekom za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku, s osječkom Udrugom povjesničara Slavonije i Baranje i s Centrom za kulturu Grada Belog Manastira. Na skupu će učestvovati četrdesetak istraživača, stručnjaka i znanstvenika iz Hrvatske, Srbije, BiH i Mađarske.

J. N.

Politički nadzor nad Gradskom knjižnicom i čitaonicom Virovitica

Kirin zabranio promociju knjige SNV-a

Ravnateljica virovitičke knjižnice je tražila sadržaj promocije i popis govornika uz napomenu da vjerske službenike ne bismo trebali zvati – Vojislav Bosanac

Propao je i treći pokušaj da Vijeće srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske županije u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica organizira promociju knjige  “Kulturno historijski spomenici zapadne Slavonije” mr.sc. Filipa Škiljana.

Knjigu je izdalo Srpsko narodno vijeće uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i Ministarstva dijaspore Republike Srbije. Autor opisuje 536 lokaliteta virovitičkog, slatinskog, daruvarskog, novogradiškog, pakračkog, lipičkog i okučanskog područja. Knjiga donosi i pregled povijesti zapadne Slavonije od prapovijesti do 20. stoljeća.

U Vijeću su planirali promociju organizirati prošle jeseni, ali je ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Višnja Romaj predložila termin u siječnju, a u siječnju – travanj. No kada je trebalo utvrdi pojedinosti ravnateljica je odgovorila da to nije dobar termin zbog svibanjskih izbora pa je predložila – lipanj.

– Ne znam kakve veze imaju izbori i promocija knjige o kulturnim spomenicima. Budući da nas je prethodno već dva puta odbila čini mi se da ona tu promociju u središnjem kulturnom prostoru ovog grada ne želi. Uz to, gospođa ravnateljica tražila je sadržaj onoga o čemu ćemo pričati što mi liči na cenzuru. Tražila je popis govornika i gostiju uz napomenu da vjerske službenike ne bismo trebali zvati što je čudno jer je najveći dio knjige posvećen sakralnim objektima, crkvama, kapelama, manastirima i župnim dvorovima – kaže član Odbora za kulturu, vjeru i historiju VSNM-a Virovitičko-podravske županije prof. Vojislav Bosanac.

Najvjerojatniji razlog odgađanja promocije knjige je želja profesora Bosanca da na skupu kaže par riječi o Srpskoj parohijalnoj crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Virovitici, do temelja srušenoj u Drugom svjetskom ratu, temi koju istražuje već godinama. U knjizi Filipa Škiljana je navedeno tek nekoliko šturih podataka o crkvi jer ih u dostupnim izvorima više nije bilo – mjestu gdje se nalazila (na rubu gradskog parka), vremenu gradnje (1818.), parohu koji je oslikao ikonostas (Georgij Marković, 1855.). “Hram su srušile ustaše tijekom Drugog svjetskog rata tako da se od njega ne poznaju ni tragovi”, piše Škiljan.

– Kao povjesničar želio sam iznijeti nova saznanja do kojih sam došao. Izlaganje bi trajalo 5 do 10 minuta. Autor se složio s tim jer je riječ o crkvi u mjestu promocije knjige, a nove podatke koristio bi u drugom izdanju – kaže prof. Bosanac.

U VSNM-u smatraju da im je trećom odbijenicom ravnateljica dala znanja da nepoželjni.

– Nije to knjiga čiji bi sadržaj nekoga mogao povrijediti. Pa to je taksativni popis katoličkih i pravoslavnih kulturno-historijskih spomenika. Ono što možda smeta gospođi Romaj je izdavač, SNV. To nije smetalo Gradskoj knjižnici u Slatini. Tamo smo imali odličnu i posjećenu prezentaciju – kaže Igor Pavković, predsjednik VSNM-a Virovitičko-podravske županije.

Ravnateljica Višnja Romaj kaže kako je razlog najnovijeg odbijanja veliki broj travanjskih sadržaja, najavljenih i dogovorenih u međuvremenu – Noć knjige, skup ravnatelja svih hrvatskih matičnih knjižnica i kazališna predstava Mani Gotovac. No to je prilično čudno obrazloženje jer je virovitička knjižnica upravo poznata po velikom broju različitih događanja – promocija knjiga, izložbi, koncerata, tribina, okruglih stolova i kazališnih predstava. Tek je na naše inzistiranje dodala da su na odluku o odgađanju promocije utjecali i izbori.

– Gradonačelnik Ivica Kirin i pročelnica njegovog ureda Đurđa Aragović rekli su da je problem pravoslavne crkve dosta osjetljiva tema o kojoj nije poželjno govoriti, naročito ne prije izbora. Vidjela sam knjigu, vrlo je kvalitetna, vidjeli su je i oni i sigurno ćemo je promovirati u lipnju- izjavila je Romaj.

Dodala je kako bi  govor o pravoslavnoj crkvi  bio “politizacija koja se može pretvoriti u sukob”.  Iz istih razloga, smatra ravnateljica, svećenicima ovoga puta nije mjesto u knjižnici.

Na pitanje ide li po mišljenje kod gradonačelnika i za druge sadržaje, ravnateljica je izjavila da se s vlasnicima knjižnice konzultira samo kada su u pitanju “osjetljive teme” jer je to javna ustanova u kojoj se mora paziti o čemu će se, kako i kada govoriti.

– Tako mi je rečeno, nemam ja tu što misliti ili raspravljati – kaže profesorica Romaj.

Kako su u lipnju planirali druge aktivnosti, a još više zbog bojazni da bi u Gradskoj knjižnici i čitaonici opet mogli pronaći neki izgovor i promociju knjige odgoditi za jesen, VSM nije prihvatilo novi termin već je zadužilo Odbora za kulturu, vjeru i historiju da pronađu alternativni prostor za predstavljanje knjige.

Valja podsjetiti da je u organizaciji virovitičkog pododbora Srpskog kulturnog društva «Prosvjeta», u studenom 2008. godine u knjižnici predstavljena knjiga  «Manastir Orahovica u Slavoniji», Aleksandre Kučeković, povjesničarke umjetnosti iz Beograda i da, koliko se zna, nitko nije stvarao probleme pa se u Vijeću srpske nacionalne manjine tim više čude ovakvim potezima ravnateljice Romaj.

“Ne” politici samo za nepodobne

Ravnateljica Romaj ne želi politiku u knjižnici kada treba promovirati knjigu koju je izdao SNV, ali politika i svećenici mogu tamo nastupati kada se govori o zdravstvenom odgoju – krajem siječnja je u organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva organizirana tribina “Zdravstveni/spolni odgoj – u čemu je problem (pozadina priče)”. U rujnu 2011.  HVIDRA je organizirala promociju knjige o Mladenu Markaču, u travnju 2007. tamo je u povodu pojave teških metala u mesu divljači zasjedao Eko stožer, u studenom 2007. Gong je organizirao tribinu o lokaciji gradnje regionalnog odlagališta otpada, a prošle godine u veljači tamo je upriličena središnja proslava 20. godišnjice osnutka HVIDRE.

Goran Gazdek

Predavanje o drevnim obilježjima Velebita i Bukovice

Mirila – spomenici koji nas vežu

Katoličko i pravoslavno stanovništvo imalo je iste običaje u vezi posmrtnih spomenika mirila

U javnosti je malo poznato što su mirila, spomenici u južnom dijelu Velebita i u Bukovici, kao ostatak starih običaja svojstveni katoličkom i pravoslavnom stanovništvu.

Kad bi pokojnika polegli na tlo, “izmjerili” bi mu dužinu s dva kamena, od kojih su jedan stavljali uz glavu, a drugi uz noge, Time se pokojnikova duša opraštala od sunca, stapala s kamenom i nalazila svoj mir, što je također značenje mirila. Nakon toga bi tijelo odnijeli na groblje, sahranili ga i više ne bi marili za grob.

– Stanovnici Velebita i Bukovice bili su stočari, pa su umirali na pašnjacima. Do groblja su ih nosili bez pauze, osim na mjestima na kojima su već bila mirila pripadnika drugih članova tog roda, priča historičarka umjetnosti Mirjana Trošelj koja je 30 godina naučnog rada posvetila mirilima i koja je u zagrebačkoj “Prosvjeti” održala predavanje na tu temu.

– Zato i ne čudi da su groblja bila zarasla i zanemarena, dok bi lokacije na kojima je često bio velik broj mirila, bile posjećivane i tamo se molilo za pokojnike, rekla je Trošelj.

Dok je pokojnik bio na mirilima, ili kasnije, prostor između dva kamena popločavao se  plosnatim kamenjem, a majstori su na uzglavnom kamenu uklesavali imena ili znakove, češće i bogatije na Velebitu, a mnogo rjeđe u Bukovici.

– Od natpisa česte su fraze “od Boga pomilovan”, križevi ili svastike, dok se imena pokojnika pojavljuju tek krajem 19. vijeka, ističe Mirjana Trošelj.

Uzglavni kamen obavezno je morao biti u smjeru istoka, odnosno na mjestu na kome prvo izlazi sunce, a s tog mjesta, obično smještenih uz put, morala se vidjeti neka voda, bilo more, bilo lokva.

– Kako su mirila bila sveta mjesta u kojima su počivale duše, nitko ih nije uništavao, a ako je netko slučajno pomaknuo neki od kamenova, odmah se prijavio i platio globu, kaže.

U drugoj polovini 20. vijeka, kad nastaju zadnja mirila, s probijanjem asfaltnih puteva, mnoga su uništena, ali su od 2007. zaštićena i radi se na njihovoj obnovi.

Do sada je ispitano i uređeno pedesetak lokacija s mirilima iako se pretpostavlja da ih ima preko stotinjak. Najranije datirani natpis o njima je iz z 1750. godine, iako ih su po zapisima ima i iz srednjeg vijeka.

– Iako su se običaji oko mirila, njihovi natpisi i ukrašenost razlikovali, katoličko i pravoslavno stanovništvo imalo je iste običaje oko njih. Razlika je bila u pristupu crkava. Dok je Katolička crkva sve one koji su upražnjavali taj običaj nazivala paganima, pravoslavni svećenici sačekivali su kolonu kod mirila, a nakon obreda s njom otišli do groblja, ističe Mirjana Trošelj.

N. Jovanović

Predavanje o dalmatinskom drevnom sakralnom objektu

Manastir Dragović – preseljen i potapan

Predavanjem o manastiru Dragović, “Prosvjetin” stručnjak za dalmatinsko kulturno naslijeđe Branko Čolović završio je ciklus predavanja o manastirima Dalmacije. Počeo je opisom smještaja manastira uz rijeku Cetinu, nedaleko od Vrlike. Smještaj se tokom vijekova mijenjao jer je zemljište na kome je sagrađen bilo rastresito i močvarno, sve pa do potapanja 1958. godine zbog gradnje hidroelektrane na Cetini. Tada je sagrađen na sadašnjoj lokaciji, dok su mještani pet srpskih aela oko njega raseljeni po Vojvodini.

– Iako se ističe da je manastir podignut 1395. godine, pouzdano znamo da se prvi zapis o manastiru javlja u ljetopisu koji su u manastiru Grabovac pisali monasi koji su 1585. izbjegli iz Dragovića, rekao je Čolović.

Manastir je 1694. obnovio episkop Nikodim Busović, a nakon nekoliko godina zbog Turaka je slijedila nova seoba monaha u Bribir, a do povratka je došlo kad je Dalmacija oslobođena turske vlasti.  Manastir je na novu lokaciju premješten 1777.  na inicijativu jeromonaha Vikentija Stoisavljevića, a gradnju je dovršio iguman Jerotej Kovačević. Crkva i manastir osveštani su 1867. godine i na tom su mjestu bili narednih 90 godina do potapanja.

Iako je manastirsko bratstvo bilo malobrojno, monasi su po potrebi službe stizali i do Dubrovnika, Trsta ili Beča, a manastirska riznica i knjižnica imale su brojne vrijedne primjerke, uključujući i srebrom okovane ikone koje su u 18. vijeku po narudžbi rađene u Veneciji, a u Dragoviću krajem 18. vijeka ostavio je trag i Dositej Obradović.

N. J.

Stogodnjak (156)

29. 3. – 5. 4. 1913: Službeni glasnik donosi statističke podatke o stanju učiteljskih škola u Hrvatskoj i Slavoniji u školskoj godini 1911./1912. U tom vremenu je u Hrvatskoj i Slavoniji bilo šest učiteljskih škola, od čega tri zemaljske – u Zagrebu, Osijeku i Petrinji – i tri konfesionalne – Ženska učiteljska škola u samostanu Sestara milosrdnica u Zagrebu, te Srpska učiteljska škola u Karlovcu i Srpska učiteljska škola u Pakracu. Ukupno je bilo 97 učitelja, od čega u srpskim školama 17. Učenika i učenica je bilo 704, od čega u Karlovcu 64 i u Pakracu 59.

* “Ako se u obzir uzmu razne, svima nama poznate trzavice, a osobito djelovanje na nesolidnom temelju osnovanih zadruga – Balkana, Velebita, Dobročinitelja, Dobročinstva, Jadrana, Koprivnice, Podravine, Sloge, Herkulesa i drugih – koje su u zadrugu primale članove bez liječničke pregledbe, neke nemoćne, bolesne, a neke čak i bez njihova znanja, tada s radom možemo biti zadovoljni…” kaže se, uz ostalo, u zaključku sa Pete redovne skupštine Srpskog bratstva u kojem su okupljene sve poznatije pripomoćne zadruge u Hrvatskoj i Slavoniji. O aferama, osobito onoj u Balkanu, gdje je bilo i velikih pronevjera, nije se mnogo razgovaralo. Sve je to pokriveno činjenicom da je rezervni fond u udruženju narastao na 21.600 kruna, a fond za siročad 2.480 kruna.

* u Zagrebu je, po nalogu državnog odvjetništva, zaplijenjena knjiga “Albanski problem – Srbija i Austro-Ugarska, autora koji se potpisao pseudonimom Balkanikus. Knjiga je izašla u Beogradu, u nakladi knjižara Gece Kona. Na sudskoj raspravi, koja je bila tajna, državni odvjetnik Urbani rekao je da se knjiga zabranjuje “zbog zločina smetanja javnog mira”. Nakon provedenog suđenja objavljena je sudska odluka “da se zapljena knjige u pogledu nekih stavaka diže, dok se za ostale (oko 40 stranica) potvrđuje. Zaplijenjeni i uzapćeni primjerci imaju se uništiti, a samo raspačavanje knjige na području kraljevina Hrvatske i Slavonije se zabranjuje…”

* Punih šest dana trajalo je dramatično spašavanje povratnika iz Amerike Sime Erora (40), koji se u nastupu duševnog rastrojstva, bacio u jamu bezdanku u okolici sela Krstinja. Nađen je živ i lakše ozlijeđen na jednoj kamenoj izbočini, na dubini od oko 50 metara. Bio je potpuno gol i prvo što je rekao bilo je: “Dajte mi malo kruha i vode!” Eror bi inače sigurno umro u jami da nije bilo hrabrog oružnika Steve Zubovića koji je jedini pristao da se spusti u ponor. Inače, akciju spašavanja pratilo je nekoliko stotina ljudi iz okolnih sela, a iz škole u Dunjaku svi učenici su u pratnji učitelja čak dovedeni pred jamu – na izlet!

Đorđe Ličina