Mnogo buke oko azbuke

Zagreb već dugo ne pamti tjeskobnije prijepodne od onog nedjeljnog 7. travnja, kada su užim središtem grada defilirali ljudi u vojnim uniformama, s beretkama na glavama i zastavama ratnih jedinica u rukama. Trg bana Jelačića i kafiće oko njega zaposjela je vojska ratnih veterana i oko 20.000 tisuća njihovih pristaša: sve je mirisalo na devedesete, ćirilica je kao i nekoć, kada se ljude zbog nje fizički eliminiralo, zauzela mjesto glavnog neprijatelja. Stoga je opet valjalo biti na oprezu, pa su svi oni koji su slučajno na obližnjem sajmu knjiga na Britanskom trgu kupili kakvu antikvarnu knjigu odštampanu tim slavenskim (i povijesnim hrvatskim!) pismom, vjerojatno morali dobro razmisliti na koji će način ćirilična slova s korica knjige zakloniti i prošvercati Ilicom preko Trga, s kojeg se upravo orio ratni izvještaj Siniše Glavaševića, pokojnog novinara Radio Vukovara.

Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja, ispravno je primijetio kako je izvještaj njegova oca bijedno zloupotrebljen kao uvod u notorni nacionalistički politički skup u organizaciji tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, koji se protivi primjeni odredbi o upotrebi ćiriličnog pisma u tom gradu. A pravi bi domoljubi, kakvima se predstavljaju članovi Stožera, trebali poštivati Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koji propisuje pravo na dvojezičnost u svim mjestima gdje je udio pripadnika manjina u ukupnom stanovništvu veći od 30 posto, što je u Vukovaru slučaj. Zakon je usvojen 2002. godine, u vrijeme vlade Ivice Račana, kao preduvjet za početak pregovora s Europskom unijom. No spomenuti Stožer sada zahtijeva da Vlada hitno izmijeni Ustavni zakon i da se Vukovar do 18. studenoga proglasi gradom trajnog pijeteta, u kojem nikada neće biti ćirilice. U suprotnom, Vlada neće biti dobrodošla u Vukovaru.

U organizaciji braniteljskih udruga iz istočne Slavonije i drugih krajeva zemlje, prosvjednici su u Zagreb stigli tzv. Vlakom mira, po uzoru na istoimeni vlak kojim je Franjo Tuđman 1997. stigao u Vukovar kako bi označio kraj mirne reintegracije Podunavlja. Međutim, za nekoliko minuta i najvećem je laiku postalo jasno da je Vlak mira zapravo svojevrsni ratni pohod, da je veliko “ne” ćirilici iskorišteno kao formalni povod za okupljanje šovinizirane desnice. Tako se huškački govor protiv aktualne vlasti, koja je na sve moguće načine prikazana kao protuhrvatska, izmjenjivao s govorom mržnje kojim su Srbi označeni kao manjina koja diktira cjelokupni rad vodstva Vlade. Bilo je jasno da su pojedinci, odjeveni u ratne uniforme (usput, uniformama nije mjesto na građanskom prosvjedu), okupljanje pokušali iskoristili za političke poene, što im, sudeći prema civiliziranom odgovoru građana Zagreba koji su nedjeljni dan iskoristili za pametnije aktivnosti, nije uspjelo.

Smiješno je kako je predsjednik Stožera Tomislav Josić licitirao s brojem okupljenih na Trgu, spominjući da nitko ne smije ignorirati 50.000, 80.000, a na kraju 100.000 okupljenih. One najostrašćenije pozdravio je s “Bog Hrvati i bog prijatelji”, na što mu oni klicali “U boj, za narod svoj!” Potom je intonirana hrvatska himna i održana minuta šutnje za poginule branitelje, nakon čega je dio mase krenuo uzvikivati “Za dom – spremni!”

– Mi prosvjede više nećemo organizirati. Sljedeći korak mora povući Vlada, a ako u Vukovar dođu postavljati ploče s ćiriličnim natpisima, pozvat ćemo sve svoje prijatelje i nećemo to dopustiti. Ministar Bauk je najavio da će napraviti veliku svečanost od postavljanja ploča. Mi ćemo vas pozvati da dođete u grad. Ja se nadam da će nas biti puno, da im pokažemo da možemo, ako treba i silom, to spriječiti – pozvao je Josić na rušenje ustavnog poretka, na što mu je masa, kao na stadionu, uzvratila: “U boj, u boj, za narod svoj!”

I to je od Josića bilo sve što se moglo čuti na temu broj jedan, onu ćirilice. Njegov daljnji govor i jeftina demagogija morali su zaparati uši ako ne zaslijepljenih prosvjednika, a ono svih slučajnih dobronamjernih prolaznika na Trgu. Spominjući da u Hrvatskoj žive 22 nacionalne manjine, Josić je naglasio kako postoji jedna s kojom oni “stalno imaju problema”.

– Nažalost, ta nacionalna manjina diktira cjelokupnim vodstvom ove Vlade. Mi imamo predsjednika SDSS-a koji predstavlja Hrvatsku u Europi i on ide zagovarati neke stvari za nas. Prva stvar koju napravi kada ode tamo je da kaže da su Srbi ovdje neravnopravni, da ne mogu ostvariti svoja prava – kazao je Josić, zapalivši iznova masu.

Prozvao je Vojislava Stanimirovića, Milorada Pupovca i Veljka Džakulu, a potom pružio osebujan pogled na obnovu Vukovara.

– Najžalosnije je što su polovicu našeg grada, koji smo izgradili, popravili, obnovili domove i omogućili ljudima da se vrate, obnovile srpske firme. Obnovili su ga isti oni koji su ga rušili i bili su debelo plaćeni za to, a imamo masu Hrvata i hrvatskih firmi koje nisu mogle dobiti taj posao. Zašto Hrvati nisu mogli obnoviti taj grad, zašto su morali Srbi da ga obnavljaju i da uzmu velik novac za to? Vlada ovim uvođenjem dvojezičnosti u Vukovar pokušava nagraditi etničko čišćenje, genocid i sve ono što se desilo u Vukovaru, kao da se nikada nije desilo – poručio je Josić.

Iz riječi vukovarskog franjevca, patera Ante Perkovića, dade se pak zaključiti da hrvatska država svojim zakonima vodi agresiju protiv sebe same.

– Nitko nema protiv ćirilice ništa, to je bogatstvo jednog ili više naroda na ovom i širem prostoru, čovjekova izražavanja, čovjekova shvaćanja i kreativnosti, ali kao što ni tri prsta nisu znak ispovijedanja i vjere u Presveto Trojstvo nego nešto drugo, a svi znamo što to znači, tako ni ćirilica nije u ovom trenutku, s uvođenjem u Vukovar, znak jedne baštine i kulturnog naslijeđa, nego je znak agresije i nastavka osvajanja ovih prostora – kazao je pater s Jelačićevog “oltara” i pozvao na molitvu. Neuki su tako mogli naučiti Očenaš, koji je ponavljala hipnotizirana gomila.

Perkovića je na pozornici zamijenio njegov prezimenjak Tomson koji je, u društvu tamburaša, predstavljen kao legenda i najveći hrvatski pjevač, kojeg isto tako progone kao i Vukovar jer je uvijek bio uz hrvatske branitelje.

Što pak reći za retoriku kninskog pjesnika i samoukog povjesničara Ante Nadomira Tadića Šutre? Kazao je da Vlada trguje za nešto srpskih glasova na predstojećim izborima, zatražio da se izmijeni Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, zabranu uvođenja ćirilice u Vukovar zauvijek te da ga se proglasi gradom posebnog pijeteta. Govorio je Šutra i o uroti protiv Hrvatske, pa brkao stoljeća, vjekove i činjenice.

– Dok smo mi u 9. stoljeću imali kralja i krunu, Nizozemska, Britanija i drugi nisu imali ni “k” od krune, a sada nam sole pamet i ukazuju na tzv. demokraciju i europske standarde – vikao je s pozornice Šutra.

Govorio je da Vlada izjednačava žrtvu i agresora, optužio Nenada Stazića za govor mržnje, njega i Pupovca nazvao “avetima prošlosti”. Prozvao je i vukovarskog gradonačelnika Željka Saba kazavši da je u Vukovaru većinski narod hrvatski i da “partijski drug” to mora znati.

Nakon dva sata, prosvjednici su se napokon razišli s Trga bana Jelačića. Zavladao je mir: Trgom su ponovno šetali turisti, neopterećeni ičim osim pitanjem gdje se u gradu može nešto prezalogajiti. Dvjestotinjak metara dalje, u Ilici, netko je još uvijek nosio sliku s likovima premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ive Josipovića, kojima su na glavama bile kape s partizanskom zvijezdom.