Žal za Ahtisaarijem

Osmog aprila predvečer, nakon sjednice Vlade Srbije i svih sastanaka, rečeno je da Srbija ne može prihvatiti principe koji su “usmeno saopćeni” njenom pregovaračkom timu, zato što oni ne jamče punu sigurnost, opstanak i zaštitu ljudskih prava Srba na Kosovu.

– Sporazum zasnovan na ponuđenim principima ne bi doveo do konačnog i održivog rešenja i prevladavanja sadašnjeg stanja na Kosovu – izjavio je premijer Srbije Ivica Dačić, dodajući da je Vlada istodobno potvrdila opredijeljenost da se mirnim putem, kroz dijalog, dođe do trajnog rješenja koje će biti “čvrst osnov za izgradnju trajnog mira”.

Iz Bruxellesa su stigli izrazi žaljenja radi odbijanja prijedloga rješenja “kosovskog čvora”, a reakcije iz Prištine kažu da su i oni spremni na nastavak dijaloga. Tako je – bez potresa, padanja neba na Srbiju i drugih dramatičnih stvari iz izjava proteklih tjedan dana – na kraju ispalo tek ono “tresla se brda, rodio se miš”, s obzirom na to da iz Bruxellesa već dulje vrijeme stižu signali da od datuma početka pregovora s EU-om ionako još nema ništa.

Žarko Korać, predsjednik Socijaldemokratske unije i narodni poslanik, za “Novosti” kaže da se u određenim trenucima činilo da Vlada ide prema sporazumu i da će se to na neki način povoljno završiti.

– Sadašnja Vlada nasledila je neke stvari od prošle, Tadićeve, koja je vodila tehničke razgovore i faktički uradila uspostavljanje graničnih prelaza i carinskog pečata. Onda je i to dodatno modifikovano, uz popuštanje srpskoj strani oko carinjenja, mesta za carinjenje i sličnih detalja. Ono šta je problem sa pregovorima koje je vodila sadašnja Vlada, a koji su dignuti na najviši politički nivo, jeste potpuno nepoznavanje detalja o čemu se pregovaralo. Ni poslanici tu nisu bili u toku. Postoje samo utisci i posredna znanja. Srpska strana je htela za sever Kosova autonomnu oblast, šta nije bilo realno. Osim toga, u državnom vrhu su bili jako vidljivi šumovi. Dok je Vlada vodila jednu politiku, za koju se činilo da je mekša i razumnija, predsednik Tomislav Nikolić vodio je drugu, tvrdu i isključivu – kaže Korać.

Dušan Janjić, ekspert za Kosovo i osnivač Foruma za međuetničke odnose, kaže za “Novosti” da njemu odluka Vlade izgleda kao “nešto u šta je srpska strana ušla potpuno nepripremljeno, bez rezervnog plana i uz zamku koju je sama sebi razapela. Zamka se zove Zajednica srpskih opština na severu, za koju se nastojalo obezbediti izvršne funkcije”.

Danima su se u javnosti dizale tenzije: pregovori i atmosfera čak su se uspoređivali s onima u Rambouilletu 1999. (nakon NATO-ove intervencije) i u Daytonu 1995. (okončanje rata u Bosni i Hercegovini; nakon akcija “Bljesak” i “Oluja”). Nema tko se nije oglasio: vlast i njeni pregovarači, kao i oporba, Crkva, Vojislav Koštunica, klerofašističke organizacije (neke su i prosvjedovale)… Svoje dileme objašnjavao je i Dačić.

– Ako kažete “Ja neću u EU”, sutra će da vas optuže da ste zaustavili evropski put i ekonomski razvoj Srbije. Ako kažete da zato treba prihvatiti ove predloge i zahteve, onda će da kažu da ste prihvatili nešto šta nije pravedno za ovu državu – rekao je premijer Srbije.

Dačić je ušao i u sukob sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koja je prije nekoliko dana izdala priopćenje u kojem kaže da nijedno rukovodstvo Srbije nema pravo pristati na uvjete koji nisu ispostavljeni nijednoj državi-kandidatkinji za članstvo u EU-u. “Ulaznica je preskupa”, poručili su vladike, jer Srbija ne bi smjela pristati da unaprijed plati takvu cijenu “za robu koja joj možda nikada neće biti isporučena”, a tu je i zahtjev da vlast održi najvažnije predizborno i postizborno obećanje – da ni pod kojim uvjetima neće predati, izdati i prodati Kosovo i Metohiju. Uslijedio je Dačićev odgovor.

– Vlada Srbije treba da brine o zemaljskoj Srbiji, poštujući tradiciju i uvažavajući i Crkvu i vladike, ali ovo saopštenje SPC-a nije došlo iz Peći nego iz Beograda, šta znači da je srpski patrijarh još 1690. napustio Kosovo – komentirao je premijer, dodavši da se ne smiju nastavljati ratovi u kojima “smo sve bitke izgubili, nego moramo jednu da dobijemo”.

U međuvremenu se pojavila ideja da se pregovori presele pod okrilje Ujedinjenih naroda; ideja je to Vojislava Koštunice i predsjednika Nikolića, kojeg je u tome podržao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji se uoči “dana D” sa svojom svitom ukazao u Beogradu. Kao da njega netko (osim Nikolića) nešto pita o Srbiji i Kosovu, on izjavljuje da Srbija mora biti jedinstvena i odlučna te “odbiti ultimatum”, jer bi u suprotnom to značilo novu degradaciju nacionalnog i državnog dostojanstva.

– To sam jasno poručio državnom vrhu Srbije, iako nema nikog kome nije jasno da je politika međunarodnog faktora od raspada bivše Jugoslavije do danas bila isključivo u funkciji urušavanja srpskoga nacionalnog bića – kazao je Dodik u intervjuu jednom beogradskom dnevniku.

Njegovo se “njuškanje” s Nikolićem, međutim, procjenjuje kao pokušaj novog približavanja Beogradu, gdje je nakon odlaska s vlasti Borisa Tadića (koji ga je za sobom vucarao kao maskotu) bio prilično marginaliziran od strane novih dužnosnika.

Komentirajući dolazak Milorada Dodika u Beograd na konzultacije, Dušan Janjić kaže da je riječ o uspostavljanju paralele između sjevera Kosova i Republike Srpske te da su “postojala i ranija upozorenja da se ne može ići ka novoj Republici Srpskoj, ali srpska je strana sve činila baš u tom pravcu”.

– Čak i kada je donesena odluka da se ne potpisuje a dalje pregovara, u Beograd su doveli Milorada Dodika da dodatno argumentuje i osnažuje zašto ne treba potpisivati, šta je krajnji diletantizam i ubadanje prsta u oko velikim silama. Ta poruka je užasno loša – tvrdi Janjić.

Žarko Korać se slaže da je sastanak s Dodikom vrlo problematičan.

– Nikolić je doveo u Beograd Dodika i tako izazvao probleme kako u zapadnim centrima odlučivanja tako i u regionu, ali i u samoj Srbiji. Problemi tek dolaze, a ne vidi se volja da se na adekvatan način reše na terenu. Od ovoga će svi imati štetu, a najviše, bojim se, Srbi na Kosovu – kaže Korać.

On smatra da je pravi razlog izostajanja sporazuma “pre svega nespremnost srpske strane da demontira paralelne institucije na severu, ali i posebno tvrd stav predsednika Nikolića”. Misli da su Dačić i potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić tu fleksibilniji.

Rada Trajković iz Gračanice, zastupnica u Skupštini Kosova, jasno definira da je odbijanje Beograda da potpiše sporazum s Prištinom Pirova pobjeda Srba sa sjevera Kosova; nepostizanjem sporazuma svi Srbi na Kosovu postat će veliki gubitnici. Naglašava da kosovski Srbi, pogotovo oni južno od Ibra, ne znaju ni o čemu se pregovaralo ni što se nudilo, te da je život Srba na sjeveru Kosova potpuno različit od života onih u enklavama.

– Okruženi smo Albancima koji imaju svoje interese, principe, pitanja koja ostvaruju kroz institucije Kosova, a mi Srbi smo unutar te realnosti. Možemo da je ne priznajemo u glavi i srcu, ali čim izađemo napolje, moramo tome da se prilagodimo – kaže zastupnica.

Dušan Janjić smatra da zahtjevi Srbije vezani uz srpsku zajednicu na sjeveru Kosova nisu bili realni, pogotovu zahtjev da se formira zajednica srpskih općina s izvršnim funkcijama, i to iz više razloga.

– Najpre, nemoguće je takvoj instituciji dati nadležnosti iz oblasti sudstva, a da ona nema širu, regionalnu dimenziju. Da tu, recimo, ne uđe bar Južna Mitrovica koja ima više stanovnika nego celo severno Kosovo. Oko prostornog planiranja i imenovanja šefa policije, to je rešeno Ahtisaarijevim planom, tu same opštine imaju nadležnost. Osim toga, došlo se u problem sa organizovanjem obrazovanja i zdravstvene zaštite. Opštine ne mogu donositi plan i program obrazovanja. Srbija je opet bežala iz manjinskog diskursa, pa nije dolazilo u obzir da tu stvar reše po modelu Erdutskog sporazuma u Hrvatskoj ili na način da naprave Srpsko nacionalno veće koje bi moglo oko tih stvari da pregovara. Srpska zajednica na severu Kosova dovedena je u krajnje komplikovanu poziciju, bez rezervnog plana, bez alternativnih rešenja, nešto iz politikantskih razloga, a nešto i iz prilične doze voluntarizma i nepripremljenosti pregovarača – tvrdi Janjić.

Slično razmišlja i Vuk Drašković, koji kaže da je u konstrukciji zahtjeva za zajednicu srpskih općina napravljena greška, jer se pokušala napraviti nekakva zasebna vlast, te da je trebalo prihvatiti Ahtisaarijev plan, koji su Albanci – doduše, pod pritiskom međunarodne zajednice – prihvatili, a Srbija odbila. Njegove prognoze su crne, kaže da ne može cijela Srbija biti talac nekoliko stotina ljudi na sjeveru Kosova kojima je srpstvo profesija, najunosniji posao.

– Deset milijardi evra je Srbija u poslednjih deset godina potrošila na Kosovo – kaže Drašković i dodaje da postoji bojazan da bi na Kosovu u budućnosti mogli gledati izazivanje neke nesreće, seobu, sukob s KFOR-om…

Na pitanje kako vidi razvoj događaja, Dušan Janjić odgovara da će “pregovori biti nastavljeni negde na jesen, u oktobru najverovatnije”.

– Pre toga će se za Srbe na severu dogoditi jedna nepovoljna stvar: kosovska Vlada raspisaće lokalne izbore, a većinske srpske stranke, ono šta je onde politička većina, neće moći da na njih izađu jer nema sporazuma. Međutim, neće moći ni da vode kampanju protiv izbora, a Priština je već pripremila strukturu koja će na izbore izaći. I to će politički, za srpsku stranu, predstavljati daljnje komplikovanje situacije. Mada je i ovako komplikovano, i za Srbe i za Albance, i za Srbiju i za Kosovo – rezimira Janjić.

– Opet gubimo vreme, jedini neobnovljivi resurs, i to je najlošiji efekat za društvo i državu. Trebaće da se pregovarači vrate za sto i to će nas svakako koštati – zaključuje Žarko Korać.

Formula “Ahtisaari-minus”

O prijedlozima u non-paperu, koje javnost nije vidjela, doznalo se od Borka Stefanovića, bivšeg pregovarača s kosovskim timom, koji je u intervjuu tjedniku “Vreme” naveo osam nadležnosti zajednice srpskih općina na Kosovu te ocijenio da je sve predloženo zapravo formula “Ahtisaari-minus”. Po njemu, te su točke:

1. Asocijacija/Zajednica srpskih općina bit će formirana od općina sa srpskom većinom na Kosovu i odražavat će njihov identitet.

2. Asocijacija/Zajednica imat će statut. Može biti raspuštena jedino odlukom općina koje u njoj sudjeluju i u skladu s procedurama predviđenim statutom.

3. Struktura Asocijacije/Zajednice bit će uspostavljena na osnovi modaliteta koje sadrži postojeći statut asocijacije kosovskih općina.

4. U skladu s Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i zakonu Kosova, općine koje sudjeluju mogu odlučiti hoće li dijeliti nadležnosti i izvršavati ih kroz Asocijaciju/Zajednicu.

5. Asocijacija/Zajednica strateški će nadzirati oblasti kao što su ekonomski razvoj, obrazovanje, zdravstvo i ostala lokalna pitanja od općeg interesa ili značenja.

6. Asocijacija/Zajednica izvršavat će ostale dodatne nadležnosti koje im u budućnosti mogu dodijeliti centralne vlasti.

7. Asocijacija/Zajednica predstavljat će srpsku zajednicu pred centralnim vlastima i u tu svrhu imat će mjesto u konzultativnom savjetu zajednica.

8. Općinski izbori u sjevernim općinama bit će organizirani 2013., uz pomoć OESS-a i u skladu s kosovskim zakonima i međunarodnim standardima.