Rabljena sedmica
Thatcher
Umrla je bivša britanska premijerka Margaret Thatcher. Umrla je u svom londonskom domu, od ponovljenog moždanog udara, u osamdeset i sedmoj godini, a bit će sahranjena idućeg četvrtka uz najviše državne počasti. Tako je s ovog svijeta otišla jedina britanska premijerka do danas, koja je na tu funkciju došla 1979. i ostala u Downing Streetu idućih jedanaest godina. Učinila je prilično toga da ostavi nezaobilazan pečat na britanskoj i svjetskoj povijesti prošloga stoljeća, te joj se – zbog iskrenog uvjerenja da je njezina politika jedina ispravna – nikako ne može poreći da je uspjela postati jednom od globalno najprepoznatljivijih političkih ličnosti u, najmanje, posljednjih stotinu godina. Ostavimo li po strani njezin politički talent i strast, političko djelo Margaret Thatcher, međutim, prije će profunkcionirati kao opomena nego kao uzor.
Njezin beskompromisni i hladnokrvni boj protiv sindikata i radničkih prava, tokom britanske ekonomske krize ranih osamdesetih, koji će se naknadno ispostaviti bojem protiv kakve-takve regulacije financijskog tržišta i državnog vlasništva, zapravo je porodio ekonomsku krizu koja svijet, u većoj ili manjoj mjeri, potresa proteklih četiri-pet godina. Riječ je o tome da su državama, to jest njihovim građanima, došle na naplatu dugogodišnje akrobacije ključnih aktera na financijskom tržištu, a to su ponajprije banke, kojima su političari poput Margaret Thatcher i Ronalda Reagana jednim potezom pera omogućili da čine što god hoće u korist vlastite pohlepe, ne obazirući se na ekonomske i socijalne posljedice svojih postupaka. Konzervativna Thatcher bila je jedna od najefikasnijih izvršiteljica izvornog koncepta liberalnog kapitalizma Miltona Friedmana, premda se, kažu, s dotičnim teoretičarom susrela svega jedanput, na sat vremena. Nisu je zanimali efekti njezine politike na društvo zato što je, između ostaloga, smatrala da nešto poput društva – ne postoji. Postoje samo slobodne individue i slobodno tržište na kojem najbolje uspijevaju gramzivi, beskrupulozni i neosjetljivi, a za sve druge ostavljena je ravnodušnost i prepuštenost ulici. Pritom su prihvatljivi i pozitivni zagovornici i praktikanti liberalnog kapitalizma, što se tiče barunice Thatcher, mogli biti i tipovi s otvorenim fašističko-diktatorskim metodama, poput generala Pinocheta u Čileu: bilo joj jedino važno da se njezin omiljeni ekonomsko-politički koncept što više proširi, pa makar širenje bilo praćeno krvlju nedužnih ljudi.
U svakom slučaju, kao što je izazivala oštre podjele tokom svojih premijerskih mandata, i vijest o smrti Margaret Thatcher podijelila je Britaniju i svijet na one koji se dive njezinu političkom djelu i uspjehu te na one koji misle da je, osim kratkoročnih pozitivnih efekata, donijela samo zloćudno uzdizanje privatne pohlepe i sebičnosti u najveća dostignuća ljudskog duha. A ta dostignuća u međuvremenu su, sve do današnjih dana, upropastila mnoge države i mnoge ljudske sudbine, e da bi nekoliko postotaka najpohlepnijih mogli gomilati svoje bogatstvo.
Dvoboj
Nakon nekoliko mjeseci, na saborskom Aktualnom prijepodnevu verbalno su se odmjerili premijer Zoran Milanović i šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Lider opozicije pitao je predsjednika Vlade što je dosad poduzeto na planu gospodarskog oporavka zemlje, jer su rezultati, uglavnom, nikakvi. Milanović je kazao da će odgovor Karamarku biti dostavljen u pisanoj formi, a usmeno mu je poručio ovako: “Dok mi uvodimo reda u državu koju ste ostavili u stanju u kakvom jeste, vi se ne pojavljujete u Saboru zbog čega su mene kritizirali kad sam bio u oporbi. Vas uopće nema, pojavljujete se svaka četiri mjeseca. Umjesto da ste ovdje u Saboru, cinično se smješkate na ksenofobične izjave ljudi koji ste stavili na listu za Europski parlament. Vidjet ćemo tko će se zadnji smijati.”
Zbrinjavanje
Vlada je početkom aprila donijela odluku da se rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nosilaca stanarskog prava izvan područja posebne državne skrbi (PPDS) produži do 31. avgusta ove godine. “Novi rok je utvrđen kako bi se omogućilo provođenje regionalnog programa o trajnim rješenjima za izbjeglice i interno raseljena lica, u kome uz Hrvatsku sudjeluju i BiH, Crna Gora i Srbija”, rekao je vicepremijer i ministar regionalnog razvoja Branko Grčić, ističući da je Vlada već nekoliko puta regulirala područje rješavanja stambenog pitanja izbjeglica i raseljenih osoba koji su u ratu izgubili stanarsko pravo. “Bitno je da budu zbrinuti svi, bez obzira na način i mjesto koje odaberu”, rekao je Grčić. Zahtjeve za pomoć u zbrinjavanju podnijela su 5.843 nositelja kućanstva, od toga je 1.971 predmet pozitivno riješen, a u međuvremenu su 1.482 nositelja prava dobila stambeno rješenje. Negativno je riješeno 2.020 zahtjeva.
U spomenutom regionalnom programu prijavljeno je 27.000 domaćinstava sa 74.000 članova koji bi htjeli trajno riješiti svoj stambeni problem. Za to su međunarodne institucije na donatorskoj konferenciji u Sarajevu skupile 260 miliona eura. (N. J.)
Miklenić
Nastavljamo s praćenjem rata koji glavni urednik “Glasa Koncila” Ivan Miklenić vodi protiv Ustava ove zemlje i protiv zdravog razuma. “Istina je da bi svaka demokratska i ozbiljna vlada koja osjeća s narodom i koja je svjesna značenja i uloge grada Vukovara i njegovih nezacijeljenih rana, sama zakonski riješila pitanje ili problem Vukovara već i prije nego što bi se nametnuli i očitovali u javnosti”, piše Miklenić u uvodniku novog broja, te naziva nasilničkom Vladu koja, u skladu sa zakonima, uvodi ćirilicu u mjesta gdje Srbi čine najmanje jednu trećinu stanovništva. Također, poziva glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da pokrene progon pripadnika Građanske akcije, koji su se suprotstavili mitingu protiv Srba, održanom prošle nedjelje na centralnom zagrebačkom trgu.