Kronika
Smrtonosna brzina pravosuđa
Rajko Milošević, optužen za ratni zločin u Bapskoj kod Iloka, umro je u Osijeku čekajući ponovljeno suđenje
U osječkoj bolnici 25. marta umro je 54-godišnji Rajko Milošević koji je u tamošnjem zatvoru čekao početak ponovljenog suđenja zbog ratnih zločina nad hrvatskim civilima od 1992. do 1995. godine u selu Bapska kod Iloka.
Vukovarski Županijski sud 2004. ga je u odsustvu proglasio krivim i osudio za učešće u fizičkom, psihičkom zlostavljanju i protjerivanju 69 Hrvata iz Bapske na četiri i pol godine zatvora. Kako se nije žalio, presuda je postala pravosnažna i na osnovu nje raspisana je međunarodna potjernica na osnovu koje ga je 17. avgusta 2011. uhapsila srpska policija u Šidu prilikom rutinske kontrole, a u julu prošle godine izručila ga Hrvatskoj.
Zbog pravosnažnosti presude poslat je na izdržavanje kazne u Lepoglavu, odakle je, što zakon dozvoljava, poslao zahtjev za obnavljanje krivičnog postupka. Slučaj je prebačen osječkom Županijskom sudu, jednom od četiri specijalizirana suda za procesuiranje ratnih zločina. Milošević je prebačen u osječki zatvor, a za 3. aprila bila mu je zakazana pripremna rasprava, koju nije dočekao. Zbog karcinoma jednjaka od kojeg je bolovao više godina i otvorene rane na vratu, bio je pod stalnim liječničkim nadzorom, 24. marta uvečer počeo je krvariti, pa je prevezen i smješten u osječki KBC gdje je pred jutro umro, saopćio je osječki sud.
Priča Rajka Miloševića govori o spirali zločina na našim prostorima. Rodom je iz Šnjegavića, jednog od 26 srpskih sela smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koje je po naredbi Kriznog štaba Požege od 28. oktobra 1991. moralo biti evakuirano. U toku “čišćenja” spomenutih sela, ubijeno je 67 lica srpske nacionalnosti, prosječne starosti oko 60 godina, među kojima i Rajkova majka Mileva Milošević koja je zatim spaljena zajedno sa kućom. Za provedeno etničko čišćenje 26 sela, od kojih su 23 potpuno uništena, po pisanoj naredbi državnog organa, prvoj i jedinoj u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, još niko nije procesuiran.
Milošević se po izgonu iz Šnjegavića nastanio u Bapskoj odakle je početkom 1997. godine prešao u Srbiju i skrasio se u selu Laćarak kod Sremske Mitrovice, gdje je kao izbjeglica živio sve do hapšenja. Do sada su u Srbiji, prema podacima Veritasa, po međunarodnim potjernicama raspisanima od strane Biroa Interpola Zagreb, uhapšena 23 Srbina iz Hrvatske sa izbjegličkim statusom, koji su u Hrvatskoj, u odsustvu, procesuirani za ratne zločine. Od njih se sedmorici sudilo ili sudi pred Većem za ratne zločine u Beogradu, nakon što je hrvatska ustupila njihove predmete srpskom pravosuđu, trojica su izručeni, a jedan čeka izručenje u Hrvatsku. Za jednog je postupak još u toku, dok su za ostale postupci izručenja obustavljeni.
Na osnovu međunarodnih potjernica koje je raspisao Biro Interpola u Zagrebu, širom svijeta je do sada uhapšeno 117 Srba iz Hrvatske, od kojih je 35 izručeno Hrvatskoj. Od njih su sedmorica do sada oslobođeni optužbe, dok je protiv osmorice optužba odbijena ili je postupak obustavljen nakon prekvalifikacije djela ratnog zločina u oružanu pobunu, što ima za posljedicu gubitak obeštećenja za vrijeme provedeno u pritvoru.
– Ovoliki broj oslobađajućih presuda i obustava postupka protiv lica sa Interpolovih potjernica ukazuje i na određenu zloupotrebu Interpola od strane Hrvatske, smatra Savo Štrbac iz Veritasa.
Zamrzivač vrijedan 600.000 kuna
Pokojni Rajko Milošević nije bio jedini optužen za ratne zločine u Bapskoj. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku 20. marta osudilo je Radojka Radmilovića na tri godine zatvora zbog ratnog zločina protiv hrvatskih civila u tom selu.
Radmilović je, zajedno s još osmoricom okrivljenih, među kojima i Miloševićem, 2004. u odsustvu proglašen krivim i osuđen na tri godine zatvora. U decembru 2011. uhapšen je u selu Martinci kod Sremske Mitrovice gdje je živio kao izbjeglica. S obzirom da nije državljanin Srbije, lani je izručen Hrvatskoj.
Sud je ostavio na snazi presudu iz 2004. godine, osim u dijelu činjeničnog opisa koji je revidiran u januaru i po kome je Radmilović, koji je u to vrijeme imao 18 godina, učestvovao u zastrašivanju i protjerivanju 69-oro Hrvata, lično istjerao jednog Hrvata iz kuće u koju se odmah uselila osoba srpske nacionalnosti iz zapadne Slavonije, prijetio jednoj ženskoj osobi da mora iseliti ili će dobiti batine i oduzeo joj zamrzivač, a nasilno je ušao u kuću jedne osobe hrvatske nacionalnosti.
– Sud u Osijeku u ovom slučaju pogriješio je što nije primijenio odredbe novog Kaznenog zakona od 1. januara ove godine, a koje idu u korist optuženih, a po kojima zastrašivanje i teror na štetu civila više ne predstavljaju modalitet počinjenja ratnog zločina. Za pljačku imovine, da bi bila karakterizirana kao ratni zločin, vrijednost otuđene imovine mora prelaziti 600.000 kuna, a zamrzivač vrijedi mnogo manje, podsjeća Veselinka Kastratović iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava. Radmiloviću je trebalo izreći presudu u kojoj se odbija optužnica, kao što je bilo u slučaju Milana Španovića optuženog za maltretiranje mještana sela Maja kod Gline, smatra ona.
Nenad Jovanović
Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem
Beli Manastir u prošlosti i sadašnjosti
U osamsto godina Beli Manastir je bio na istom mjestu, ali su se mijenjali osvajači, gospodari i države kojima je pripadao
Prvog aprilskog četvrtka ove godine, u Velikoj vijećnici Grada Belog Manastira, održan je jednodnevni znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem “Beli Manastir u prošlosti i sadašnjosti”. Skup je, u povodu osamstogodišnjice prvog spomena Belog Manastira (1212), organizirao belomanastirski Zavod za baranjsku povjesnicu u saradnji s Odsjekom za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Na skupu je, lično ili priloženim radovima, učestvovalo četrdesetak istraživača, stručnjaka i znanstvenika iz Baranje, Našica, Osijeka, Rijeke, Varaždina, Zadra i Zagreba (Hrvatska) te iz Baje, Mohača i Pečuha (Mađarska), Novog Sada (Srbija) i Tuzle (BiH). Skup je otvorio belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš, a onda je sve prisutne pozdravio Davorin Taslidžić, ravnatelj Zavoda za baranjsku povjesnicu, čijom je inicijativom organizirano jedno takvo okupljanje, na kome je učestvovao veliki broj univerzitetskih profesora, asistenata i doktora nauka, a njihov popis djeluje baš impresivno. Moramo se zadovoljiti spominjanjem uglavnom samo onih radova čiji su autori životom vezani za Beli Manastir, a sve radove moći ćemo pročitati u zborniku koji je najavljen za sedmi mjesec ove godine.
Zagrebački akademik Andrija Bognar na skupu je učestvovao radovima o demografskom razvoju Belog Manastira od najstarijih vremena do 20. stoljeća i o geomorfološkim osobinama prostora Belog Manastira i njegove šire okolice. Milan Dvornić, belomanastirski slikar i etnograf, napisao je rad o narodnim običajima belomanastirskih Srba starosjedilaca. Aleksandar Horvat, porijeklom Belomanastirac, s Odseka za istoriju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, priložio je rad “Ime Baranja i Beli Manastir – poreklo i tumačenja”. Ida Horvat iz Šećerane kod Belog Manastira napisala je rad “Novi prilozi za prošlost nekih ciglana u Baranji / Belom Manastiru”.
Duško Kostić, magistar primarnog obrazovanja iz Belog Manastira, koji je i sam romske nacionalnosti, bavio se belomanastirskim Romima Bajašima. Dipl. ing. Oskar Keller iz Belog Manastira napisao je radove o nogometnom klubu “Šparta” kao sportskom simbolu Belog Manastira i o “silnicama koje su stvarale gospodarski razvoj Belog Manastira”. Mlada Belomanastirka Sonja Nedić, prvostupnica medijske kulture s Odjela za kulturologiju osječkog Sveučilišta, obradila je belomanastirsku štampu od prvih izdanja do danas, a Marija Šimunek iz Gimnazije Beli Manastir priložila je radove o Nijemcima u Belom Manastiru i Sulejmanovom mostu na Dravi kod Osijeka i njegovim refleksijama na Beli Manastir…
Na skup su stigla i dvojica profesora s Odseka za istoriju novosadskog Filozofskog fakulteta. Dr. Vladan Gavrilović bavio se “Pečujskim školskim okrugom Avrama Mrazovića 1791.”, a dr. Dejan Mikavica “Baranjom / Belim Manastirom u kontekstu vojvođanske politike prečanskih Srba”. Posebno brojna bila je “ekipa” univerzitetskih predavača iz Tuzle, predvođena prof. Begom Omerčevićem, dekanom Filozofskog fakulteta.
Naselje Beli Manastir razvilo se na rudini Sarkanj, između šuma Haljevo i Adica i na blagim padinama Banske kose. Mjesto se u izvornoj građi spominje početkom 13. stoljeća i mijenja imena: Pél (1212), Bell (1333), Monostor (1375), Pélmonostor (1867) i Beli Manastir (1922). Sva imena-toponimi u vezi su s manastirima koji su postojali u tom mjestu. Beli Manastir je vijekovima bio nevažno selo, a naglo se razvio tek u dvadesetom stoljeću, nakon što je južna Baranja pripala novoosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnijoj Kraljevini Jugoslaviji), postavši političko, privredno, saobraćajno i kulturno središte tada jugoslovenske, a danas hrvatske Baranje.
U posljednjih osamsto godina Beli Manastir je – naravno – stalno bio na istom mjestu, ali su se mijenjali osvajači, gospodari i države kojima je pripadao. To je značajno utjecalo na njegove stanovnike i njihov život. Prof. Stjepan Sršan, također učesnik skupa, u svojoj knjizi iz 1999. godine navodi da su 1785. godine dvije trećine stanovnika Belog Manastira (njih 665) bili “njemačke narodnosti, a po vjeri rimokatolici”, dok je jedna trećina (njih 333) bila “narodnosti iliričke, a po vjeri grčkog nesjedinjenog obreda” (što bi se danas reklo srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere).
Prema izjavi Oskara Kellera, Beli Manastir je sve do kraja Drugog svjetskog rata bilo naj-njemačkije naselje u južnoj Baranji, a danas nekad najbrojnije belomanastirske narodnosti gotovo da i nema, a najbrojnija je postala ona koje u tom naselju prije dvjestotinjak godina nije ni bilo. Intencije ovoga znanstvenog skupa bile su da se u sučeljavanju argumenata i gledišta nekoliko nacionalnih historiografija pruži što objektivnija slika o prošlosti i sadašnjosti Belog Manastira.
Jovan Nedić
Priznanja za kulturne profesionalce i entuzijaste u Zagrebu
Dvadeset godina obnovljene “Prosvjete”
Nismo se priklanjali političkim opcijama već srpskom narodu u Hrvatskoj, rekao nagrađeni Dušan Radaković
Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” obilježilo je 20 godina obnovljenog rada dodjelom spomenica i zlatnih značaka članovima prvog saziva glavnog odbora koji su u proljeće 1993. pokrenuli rad društva.
Predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić, i sam član prvog glavnog odbora, podsjetio je na slavnu i tužnu historiju “Prosvjete” osnovane 1944. na partizanskom teritoriju, a čiji su osnivači početkom 50-ih završili na Golom otoku. Nakon životarenja, ili “raduckanja” tokom 50-ih i 60-ih kako je bilo savjetovano iz komiteta SKH, početkom 70-ih zabranjen je rad ovoj kulturnoj instituciji, a 80-ih je i formalno izbrisana iz registra društvenih organizacija.
– Kad smo se skupili, nije nam izgledalo moguće da ćemo slaviti 20 godina rada društva, a kamoli da ćemo imati i nasljednike, mlade ljude koji ne ne razmišljaju kao mi, ali imaju iste ideje i ciljeve, rekao je Višnjić. On je podijelio spomenice članovima prvog glavnog odbora koji je imao 16 članova, od kojih je troje u međuvremenu umrlo.
Zlatne značke dobili su prvi predsjednik “Prosvjete” i dugogodišnji voditelj biblioteke Srba u Hrvatskoj Velimir Sekulić i prvi generalni sekretar Dušan Radaković koji je bio na toj funkciji narednih desetak godina, a onda je vodio programe školovanja na srpskom jeziku.
Višnjić je naglasio da u “Prosvjeti” trebaju biti zadovoljni tretmanom u kulturi Srbije kao matične zemlje jer imaju suradnju s državnim institucijama i sarađuju sa skoro svim izdavačima, uz uspješne nastupe na Beogradskom sajmu knjiga, ali i drugim manifestacijama.
– Moramo biti zadovoljni jer smo okupili značajne stvaralačke snage, jer je u Prosvjeti od 1993. bio niz značajnih intelektualaca. Zadovoljni smo i interesom za naš rad, ali nismo zadovoljni našim tretmanom u hrvatskoj kulturi niti hrvatskim kulturnim modelom u kome smo mi prije svega manjina, rekao je i naglasio preveliku zavisnost od sredstava iz državnog budžeta, čega ne bi bilo da se “Prosvjeti” vrati više nekretnina u Zagrebu i nekim drugim mestima.
Pozdravljajući skup, ambasador Srbije Stanimir Vukićević čestitao je svim rukovodiocima i aktivistima na izgradnji značajne srpske institucije i poželio da se više nikad ne dogodi prekid rada društva, bilo iz kog razloga.
– U rad “Prosvjete” uključili smo se iritirani intenzivnim ocrnjivanjem Srba. Mi smo afirmirali svoju kulturu i nikad nismo ništa loše govorili protiv Hrvata, rekao je Velimir Sekulić. Dušan Radaković je naglasio Sekulićev rad na stvaranju biblioteke koja je 1993. počela od nule, a danas ima zavidan fond knjiga koji dijeli i drugim bibliotekama pododbora.
– Učinili smo mnogo na izdavaštvu i informiranju, kao i stvaranju pododbora na terenu, ali i razvoju narodne kulture, odnosno folklora. Nismo se priklanjali nikakvim političkim opcijama već smo se priklonili srpskom narodu u Hrvatskoj, rekao je Radaković.
Nenad Jovanović
Promocija kontinentalnog turizma u Baranji
“Mali div” povezao Hrvatsku
Sedamnaest oldtajmera Reno 4 sa stranim turističkim novinarima pošlo je od baranjskih Gajića preko Istre do Konavala
Okupljanjem brojnih učesnika u baranjskom selu Gajić započeo je još jedan deo jedinstvenog projekta nacionalne promocije ruralnog turizma Hrvatske pod nazivom IskonBar (Istra, Konavle, Baranja) koji provodi Agroturizam iz Konavala u saradnji s Agencijom za ruralni razvoj Istre te Udruženjem vinara i vinogradara Martinovo Brdo iz Gajića.
Projekt je zamišljen na način da je malo baranjsko selo Gajić bilo polazna tačka s koje se u povezivanje plave i zelene Hrvatske, od Gajića preko Istre do Konavala, krenulo sa sedamnaest oldtajmera Reno 4. U organizovanoj koloni turistički novinari iz Holandije, Belgije, Danske, Nemačke i Hrvatske na ovaj su način dodatno promovisali kontinentalni turizam kao sastavni deo turističkog segmenta.
Baranja je u toj promociji imala prva čast da se predstavi brojnim inostranim i domaćim novinarima te učesnicima kojih je bilo oko pedesetak. Gosti su dočekani, kako to i dolikuje dobrim domaćinima, uz tamburicu, narodne nošnje, folklor i dakako bogatu trpezu. Oduševljeni dobrim prijemom i gostoljubljivošću domaćina gosti nisu skrivali zadovoljstvo koje je zapravo samo nastavak dobre saradnje Gajićana i Konavljana koji su već izmenili nekoliko poseta. Ovaj nadasve jedinstven i zanimljiv projekt, osim što za cilj ima povezati plavu i zelenu Hrvatsku, nudi priliku za zajedničko razvijanje ruralnog turizma, oživljavanje gospodarstva, ali i otvara mogućnost za nominovanje projekata prema EU fondovima.
Zoran Popović
Pevačka legenda vukovarskog kraja Živojin Jergić
Osam tamburaša Vukovaradina
Vukovarci su bili gosti na koncertu svog sugrađanina Živojina Jergića direktno emitovanom na Radiju Novi Sad
Vukovarski pododbor Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” organizovao je odlazak članova u Novi Sad na javno snimanje emisije “Pesmo, srce mi ogrej” koja neguje staru tamburašku muziku. Razlog tome je što je specijalni gost, ali ujedno i domaćin ove emisije Radio Novog Sada bio Živojin Jergić, muzička legenda vukovarskog kraja koji je pevao u pratnji Velikog tamburaškog orkestra Radio-televizije Vojvodine, čiji je vokalni solista već punih 37 godina.
– Mislim da je i publika bila zadovoljna jer su njihovi osmesi i oči pune suza rekli sve. Ponosan sam što su me pratili najbolji tamburaši na svetu. Svaka čast i mojim sugrađanima koji se došli ovde i ja ću im se za to odužiti u Vukovaru, kaže Jergić.
Ciklus emisija “Muzika na radiju uživo” uređuje i vodi Jovan Jovanović s ciljem da se od zaborava otrgne tradicionalne tamburaške pesme. Emisija “Pesmo, srce mi ogrej” emituje se već 15-tak godina svakim radnim danom, u večernjem terminu od 20 do 21 čas.
– Odlučili smo se na seriju emisija uživo zato da im skrenemo pažnju da sve manje ima lepe stare pesme, a sve više nečeg novog što ne pripada tradiciji ovog prostora. Cilj je da očuvamo baštinu starih starogradskih, tamburaških i narodnih pesama i zato pozivamo izvođače koji to rade na pravi način. Živojin Jergić je svetionik u ovom sivilu koje nas okružuje. On je sve te pesme naučio od pravih majstora svog zanata, pevača koji su u drugoj polovini 20. veka bili neprikosnoveni solisti na radio-stanicama čitave bivše Jugoslavije i to nam je večeras demonstrirao na najbolji način, kaže Jovanović.
Novosađani, ali i posetioci koji su na ovaj veličanstveni događaj doputovali iz vukovarskog kraja ugrejali su pesmom i srce i dušu. “Na te mislim”, “Ranila Milka slavuja”, “Kad ja stanem pod pendžer”, “Osam tamburaša”…redom su se nizali stihovi i note starih, pomalo zaboravljenih pesama. Veliki tamburaški okestar Radio Televizije Novi Sad pod upravom Mileta Nikolića predstavio se lušaocima i gledaocima maestralnim izvođenjem tamburaške muzike, a Živojin Jergić je opet dokazao da je veliki umetnik.
U emisiji “Pesmo, srce mi ogrej” nastupila je i Vukovarka Aleksandra Padrov, muzički pedagog i vokalna solistkinja, za koju kažu da je Jergićeva naslednica.
– Počastvovana sam što sam bila gošća Živojina Jergića. Ovo je za mene još jedno iskustvo. Koncert je bio predivan i iskreno se nadam da ćemo ovu priču uskoro preneti i u Vukovar, kaže Padrov koja se, uprkos tome što je završila akademiju za klasično solo pevanje, opredelila za tradicionalne pesme Srema, Vojvodine, Bosne i Šumadije.
– Jergić ima specifičan glas i pristup negovanju tradicionalne muzike s obe strane Dunava. Njegova i naša obaveza je pronađemo one koji će tu muziku i dalje negovati, kaže predsednik vukovarske Prosvjete Milenko Živković dodajući kako ga je posebno dirnula pesma “Osam tamburaša s Petrovaradina” u kojoj je Jergić, pozdravljajući Vukovarce, reka “iz Vukovaradina”.
Javno snimanje je održano u studiju “M” koji je zaštitni znak Radio Novog Sada i jedan od prepoznatljivih simbola grada. Iako izgrađen još šezdesetih godina prošlog veka i danas je jedini prostor koji u sebi spaja koncertnu dvoranu i studio za snimanje i prenose.
Dragana Bošnjak
Godišnji koncert folkloraša iz Vere
Malo mesto, veliki KUD
U društvu “Ljubomir Ratić-Bubo” insistiraju na kvalitetnom radu, što potvrđuju i dosadašnji rezultati
Kulturno-umetničko društvo “Ljubomir Ratić Bubo” iz Vere održalo je godišnji koncert na kome su se predstavile sve grupe folklorne sekcije društva, osnovanog 2000-te godine. Društvo danas broji sedamdesetak članova. Pored folkloraša iz Vere u programu su nastupili i gosti iz Srpskog kulturnog centra “Vuk Stefanović Karadžić” iz Bačke Topole, s kojima su Verci potpisali Povelju o kulturno-tehničkoj saradnji.
– Kad god nam je trebala neka pomoć u smislu saveta ili nošnje uvek smo je dobili i puno nam je značila, kaže Branko Kostić, predsednik verskog KUD-a.
Iako je Vera malo mesto, u kulturno-umetničkom društvu “Ljubomir Ratić-Bubo” insistiraju na kvalitetnom radu, što potvrđuju i dosadašnji rezultati.
– Vera je mesto koje ima 380 stanovnika, a mi imamo 10-12 pari zrelih igrača u ansamblu, imamo 45-ero male dece koja stasavaju i treba da postanu pravi igrači. Takav ansambl iz takve sredine, zastupljen na tri Evropske smotre srpskog folklora dijaspore i Srba u regionu – u Brčkom, Beogradu i Čačku osvajao je bronzanu plaketu, ispred Ciriha, Raštata i drugih gradova u kojima živi i po 100 hiljada Srba i radi nekoliko ansambala koji imaju dosta novca. Na tome možemo zahvaliti našem umetničkom rukovodiocu Radovanu Grčiću iz Šida koji svoj posao profesionalno i izuzetno dobro obavlja, priča Kostić.
Godišnji koncert KUD-a “Ljubomir Ratić Bubo” iz Vere iz tehničkih razloga je održan u Borovu budući da Vera nema adekvatan prostor.
D. Bošnjak
Teške optužbe lokalne opozicije protiv vlasti u Vojniću
Eremić: HDZ razbija suživot
Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi, hrvatski narod u Vojniću kao manjina ima pravo na donačelnika i tako će biti, kaže načelnik Vojnića
HDZ Vojnića nedavno, kao i prije svakih izbora, teško je optužio aktuelnu općinsku vlast na čelu sa SDP-ovim načelnikom Brankom Eremićem. Iz HDZ-a kažu da “vlast krši zakone, provodi otvorenu nacionalnu diskriminaciju manjinskog hrvatskog naroda, diže međunacionalne tenzije i potpaljuje mržnju”.
Šef lokalnog HDZ-a Nebojša Andrić, smatra da se u lokalnim jedinicama gdje se bira zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana iz redova pripadnika nacionalnih manjina ili iz redova hrvatskog naroda gdje je on u manjini, broj tih zamjenika povećava za jednoga. Andrić također tvrdi da se u predloženim izmjenama općinskog Statuta ne garantira pravo Hrvatima na donačelnika, a da se to garantira Srbima koji su većina i Bošnjacima kojih je samo šest posto.
– Ako netko u Vojniću stvarno radi na razbijanju suživota onda je to politika koju zastupaju Andrić i HDZ. Naša ideološka podloga kao građanske stranke naprosto nije takva i ne može nas se zbog toga prozivati. Pokušavaju se poslati neke lažne poruke hrvatskom, srpskom i bošnjačkom narodu kako su Andrić i HDZ zaštitnici svih naroda u Vojniću. Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi, hrvatski narod u Vojniću kao manjina ima pravo na donačelnika i tako će biti. Zakon je jači od općinskog Statuta i mi ga ne možemo mijenjati. Svi građani Vojnića će birati načelnika i njegovog zamjenika, a Hrvati će birati svog zamjenika načelnika pa će tako izbori biti i raspisani. Andrić namjerno dovodi u zabludu sve građane pa i one svoje nacionalnosti – kaže sadašnji načelnik općine Branko Eremić.
Eremić pojašnjava da je Zakon ostavio mogućnost da u Vojniću i Srbi kao relativna većina pa i Bošnjaci sa 6 posto stanovništva kao značajan faktor, mogu imati zamjenika načelnika pa se i te odredbe mogu ugraditi u općinski Statut. To su predlagali i Srbi i Bošnjaci.
– SDP i ja ne želimo nikome uskratiti neko pravo, a ponajmanje to ne želimo Hrvatima jer kako sam rekao, Zakon je tu jasan. Međutim, u ovoj financijskoj i recesijskoj situaciji bilo bi predimenzionirano i neprihvatljivo da imamo četiri donačelnika. Sada ćemo, rekoh, izabrati samo hrvatskog manjinskog donačelnika a kasnije, u boljim vremenima se možemo dogovoriti da ga dobiju i Srbi i Bošnjaci. Nitko od tri naroda neće biti zakinut ako moja politička opcija pobijedi na predstojećim izborima. Gospodin Andrić manipulira pa je vijećnicima i medijima podijelio izvatke iz starog Zakona da bi na kraju i sam glasao da se izmjene općinskog Statuta skinu sa dnevnog reda, ništa konkretno ne predloživši. Tako ćemo na predstojećim izborima glasati na temelju Zakona, a ne Statuta jer izmjene nismo usvojili-zaključuje Eremić.
M. Cimeša
Projekcija u vukovarskom ZVO-u i tribina u Zagrebu
Aprilski zločin na Kosovu 2004.
Osim osmero poginulih, u aprilu 2004. 143-oje Srba je ranjeno, 935 kuća je zapaljeno, a proterano je oko 3800 ljudi
U Zajedničkom veću opština u Vukovaru održana je projekcija dokumentarnog filma “Zločin bez kazne” povodom sećanja na pogrom srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji u martu 2004. godine. Projekciju filma s potresnim svedočenjima preživelih organizovali su Generalni konzulat Srbije u Vukovaru, Kancelarija Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju te Kancelarija Vlade Srbije za dijasporu i Srbe u regionu. Generalni konzul Srbije u Vukovaru Živorad Simić zahvalio je pripadnicima srpske zajednice u Vukovaru koji su pogledali film i na taj način, kako je rekao, odali poštu stradalima.
Osim osmero poginulih, 143-oje Srba je ranjeno, 935 srpskih, romskih i aškalijskih kuća je zapaljeno, a proterano je oko 3800 Srba koji se i danas nalaze u izbeglištvu. Etnički je potpuno očišćeno šest gradova i deset sela, zapaljeno 35 crkava, više pravoslavnih grobalja je oskrnavljeno, te porušeno, zapaljeno ili teško oštećeno deset društvenih objekata, domova zdravlja i škola. Među 18 uništenih spomenika kulture nalaze se manastir Devič kod Srbice i konaci manastira Svetih arhangela kod Prizrena, a u tom gradu su izgorele crkve Bogorodice Ljeviške iz 14. i Svetog Đorđa iz 16. veka.
– Za ove zločine organizatori i izvršioci nisu odgovarali, sem nekoliko Albanaca koji su dobili manje zatvorske ili novčane kazne, istakao je generalni konzul. Sve se odvijalo pred očima međunarodne javnosti i 20 hiljada vojnika NATO-a na području pod protektoratom Ujedinjenih nacija.
Velik broj zainteresiranih skupio se 3. i aprila u zagrebačkoj dvorani SKD Prosvjeta na tribini “Godišnjica martovskog nasilja na Kosovu i Metohiji”. Tribinu su organizirali Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba i ambasada Srbije u Hrvatskoj. Protojerej-stavrofor Slobodan Lalić, zagrebački paroh, govorio je o prisustvu SPC na Kosovu i Metohiji i značenju Kosova za pravoslavnu duhovnost.
D. B., N. J.
Uređenje vodosnabdevanja i odvodnje na istoku Hrvatske
Nova kanalizacija iz novca EU fondova
Projektom je obuhvaćena izgradnja gotovo 67 kilometara nove kanalizacione mreže u Vukovaru i Borovu
Među sedam projekata u Hrvatskoj koji su spremni za finansiranje sredstvima evropskih fondova, nalazi se i projekat “Vukovar” vredan 48,2 miliona evra odnosno 326 miliona kuna, koji obuhvaća unapređenje sistema vodosnabdevanja i odvodnje na području grada Vukovara i opština Bogdanovci, Borovo i Trpinja.
Nosilac projekta je Vodovod grada Vukovara koji je u saradnji sa Hrvatskim vodama, Ministarstvom poljoprivrede i lokalnim samoupravama, na pripremama radio dve godine. Ishodovane su dozvole i sređena imovinsko-pravna pitanja, a pismo namere o saradnji su potpisali direktorica Vodovoda grada Vukovara Milica Zebec, gradonačelnik Željko Sabo i načelnici ovih opština Rado Bosić, Marijan Gelo i Miroslav Palić.
– Projektom je obuhvaćena izgradnja gotovo 67 kilometara nove kanalizacione mreže, u gradu Vukovaru i Borovu, te sanacija 28 kilometara kanalizacije. Na području vodosnabdevanja radiće se rekonstrukcija magistralnih cevovoda, saniraće se vodovodna mreža u dužini 11 kilometara u Vukovaru, Bogdanovcima i Petrovcima te zameniti hidrotehnička oprema u Svinjarevcima. U Vukovaru će se graditi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda budući da danas imamo situaciju da se nepročišćena voda ispušta u Dunav. Važan deo projekta je izgradnja nove vodospreme koju trenutno u sistemu nemamo, rekla je Milica Zebec, direktorica Vodovoda.
– Preko sto ulica će biti obuhvaćeno projektom, neće više biti septičkih jama. Kroz projekat će se urediti i obaloutvrda uz Dunav, izgraditi šetalište od centra grada do Vučedola te najveća rečka marina sa 800 do 1000 vezova, istakao je gradonačelnik Vukovara Željko Sabo.
U Borovu je ovo najveća investicija do sada, a njom će biti obuhvaćena izgradnja 42 kilometra kanalizacije u 41-oj ulici. Projektom će se, kako je istakao načelnik Rado Bosić, poboljšati kvalitet življenja meštana, ali i omogućiti dolazak investitora. Na teritoriji opštine Trpinja reč je o rekonstrukciji magistralnog cevovoda.
Početak radova očekuje se tokom 2014. godine, a završetak u naredne tri godine. Projekat će sa 70 odsto ukupne vrednosti biti finansiran iz bespovratnih sredstava Evropske unije, a preostali iznos biće obezbeđen iz državnog budžeta, Hrvatskih voda i jedinica lokalne samouprave koje će morati da osiguraju sredstva u iznosu od 5,8 odsto vrednosti projekta.
Prema okvirnom izračunu, investicija za grad Vukovar teška je 32 miliona evra, za opštinu Borovo 11 miliona i 600 hiljada evra, 2 miliona i 800 hiljada evra vredna je investicija u opštini Bogdanovci te oko milion i po evra na području opštine Trpinja.
Proporcionalno vrednostima investicija, jedinice lokalne samouprave će za realizaciju projekta kroz tri godine morati da ulože sredstva iz vlastitih budžeta, pa će tako grad Vukovar izdvojiti milion i 860 hiljada evra, opština Borovo oko 670 hiljada evra, opština Bogdanovci 170 hiljada, a opština Trpinja 89 hiljada evra.
Dragana Bošnjak
Natječaj za posao u državnoj službi
Školovanje policajaca
Kandidati pripadnici nacionalnih manjina imaju mogućnost da se u prijavi na natječaj pozovu na pravo prednosti
Ministarstvo unutarnjih poslova je raspisalo novi natječaj za upis 325 polaznika u Program srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje policajca, koji počinje 2. rujna 2013. godine. Prijaviti se mogu državljani Hrvatske pod uvjetom da imaju završenu srednju školu, da 2. rujna neće biti stariji od 28 godina, da imaju posebnu psihičku i tjelesnu zdravstvenu sposobnost i da nisu članovi političkih stranaka.
Kandidati koji pod jednakim uvjetima, ostvaruju pravo prednosti pri upisu u Program, bilo da su članovi porodica branitelja ili vojnih ili civilnih invalida, bilo da su pripadnici nacionalnih manjina, imaju mogućnost da se u prijavi na natječaj pozovu se na to pravo.
Kandidati moraju priložiti popunjen obrazac prijave na natječaj, koji se može naći na www.mup.hr ili u policijskim postajama, kopije svjedodžbi svih razreda srednje škole i završnog ispita ili mature ili kopiju svjedodžbe o državnoj maturi ili svjedodžbe o završnom radu, kopije rodnog lista i domovnice, kao i originalne potvrde o prebivalištu i uvjerenje nadležnog suda da se protiv njih ne vodi kazneni postupak. Osim toga trebaju podnijeti i dokaz prava prednosti pri upisu, osim pripadnika nacionalnih manjina koji nisu obavezni dostavljati dokaz o nacionalnoj pripadnosti.
Izbor će se izvršiti na temelju rezultata u dosadašnjem školovanju, rezultata provjere psihičke sposobnosti, indeksa tjelesne mase i tjelesne motoričke sposobnosti, testova opće informiranosti, stranog jezika i informatičke pismenosti, motivacijskog razgovora i rezultata provjere osobne dostojnosti i zdravstvene sposobnosti.
Kandidat će na navedene provjere biti pozivani isključivo putem web stranice MUP-a, na kojoj će biti objavljen i popis odabranih kandidata. Rok za podnošenje prijava je od 2. do 17. aprila ove godine.
N. J.
Srđan Milaković, gradski većnik u Vukovaru
Radikalizacija birača
Zahtevi Stožera i njihove aktivnosti za nas nisu relevantni. Oni su štetni za ovu državu i sve njene građane jer ruše kredibilitet Hrvatske u inostranstvu
Kako komentarištete poruke upućene sa zagrebačkog protesta protiv ćirilice u Vukovaru?
Skup održan u Zagrebu sve manje ima veze sa Vukovarom, a čini se i sa ćirilicom jer se pitanje od elementarnog značaja za srpsku nacionalnu manjinu koristi za obračun s Vladom RH. Blizina lokalnih izbora ukazuje i na moguću instrumentalizaciju pitanja ćirilice i braniteljskog korpusa, a sve u cilju radikalizacije hrvatskog biračkog tela i njegovog približavanja strankama desnice. Na protestima su prevladavali ljudi sa strane, a ne iz Vukovara, što ovim skupovima oduzima legitimitet. Postavlja se pitanje: gde je na njima 15.881 pripadnik većinskog naroda sa popisa stanovništva u Vukovaru? Osim toga, oni koji predvode skup pripadaju braniteljskoj populaciji, dok ljudi iz šireg društvenog miljea nema. Iako mi imamo dijametralno suprotno stanovište, u osnovi se ne protivimo iskazivanju drugačijeg mišljenja demokratskim putem. Međutim, zahtevi Stožera i njihove aktivnosti za nas nisu relevantni. Oni su štetni za ovu državu i sve njene građane jer ruše kredibilitet Hrvatske u inostranstvu. Umesto u produbljivanje sukoba u vukovarskom društvu, ti ljudi bi svoju energiju trebali da iskoriste za pozitivne stvari, u cilju ostanka građana u Vukovaru, jer neće ćirilica oterati Hrvate iz Vukovara, ali neimaština sasvim sigurno hoće. Ustav u Hrvatskoj se još uvek nije promenio i dok je tako, najviši organi ove države imaju obavezu da ih provode. Šteta je što se to čini samo zato što se mora, a ne i zato što je to pravedno i civilizovano.
Šta mislite o inicijativi tzv. Stožera da se Vukovar proglasi mestom trajnog pijeteta i time izuzme od uvođenja dvojezičnosti?
Ta inicijativa je potpuno iracionalna jer ona ne ide za tim da se Vukovaru da posebno mesto i značaj nego isključivo služi kao sredstvo da se Srbima u Vukovaru oduzme neko pravo, u ovom slučaju na dvojezičnost. Katastrofalne su ideje o zamrzavanju Vukovara u 1991. godini jer bi one stanje svesti svih građana zadržale na tom destruktivnom vremenu. Dakle, vodi se nekakav “rat” u kojem se traži instrument da se porazi “neprijatelja” i jedino je to važno. Dvojezičnost u Vukovaru mora se uvesti prema sadašnjem stanju propisa, a odlaganje provođenja zakona poraz je svake poštene politike i vlasti. Međutim, vrlo je važna pokazana volja najviše državne vlasti u smeru poštovanja ljudskih i manjinskih prava te vlastitih zakona.
Šta ćete preduzeti po pitanju uvođenja dvojezičnosti?
Srpska zajednica je putem Veća srpske nacionalne manjine dala mišljenje o nazivima na srpskom jeziku za 33 državne ustanove na području Vukovara. Što se tiče SDSS-a, aktivni smo sve vreme, ali u okvirima institucija. Tako smo, na poslednjem Gradskom veću Vukovara predali amandman kojim bi se gradski Statut uskladio sa zakonom i na osnovu kojeg bi se uveli srpski jezik i ćirilično pismo u ravnopravnu službenu upotrebu. Naime, nismo mogli dopustiti da se usklađivanje Statuta izvrši samo pojedinim zakonskim odredbama, a ne i sa onima o dvojezičnosti. Nažalost, to je ostalo za neko buduće vreme jer je gradonačelnik izmene Statuta povukao s dnevnog reda.
Dragana Bošnjak
Preskupi turizam
U saborskoj raspravi o prijedlogu za iskazivanje povjerenja Darku Lorencinu za obavljanje dužnosti ministra turizma, u ime kluba SDSS-a Milorad Pupovac se upitao, s obzirom na netolerantnu atmosferu u društvu koju je indirektno moguće dovesti u vezu sa turizmom: “Turistička sezona je tu, a gdje smo mi? O kojim gostima raspravljamo? Onima koji bi trebali doći ili onima koji su gosti u ovoj zemlji i u ovom Parlamentu.”
– Umjesto da dva bisera duhovnoga središta katoličke i pravoslavne crkve u sjevernoj Dalmaciji, gdje su crkve i manastiri, gledamo kao uzor zajedništva i zajedničkoga života te kao izniman potencijal turizma za taj siromašni kraj, neki kažu da je to leglo četništva – naveo je Pupovac, komentirajući harangu u medijima na Bogosloviju manastira Krka.
O tome što budućeg ministra očekuje, veoma važnim Pupovac smatra pojeftinjenje turističkih usluga.
– Moramo učiniti sve da turistička ponuda Hrvatske bude što je moguće dostupnija, jeftinija te konkurentnija nego što je u nekim drugim zemljama, jer prema nizu indikatora vidi se koliko o tome ne vodi računa. Ljudi koji žive na otocima uvijek će vam reći da su karte za trajekte preskupe. Također, turističku ponudu otežavaju skupa ponuda restorana i cijene iznajmljivanja soba i apartmana, što sve odbija goste – kaže Pupovac.
Isto tako, turizma nema bez drugih grana, posebno bez proizvodnje hrane.
– Istarski turizam, odakle je Lorencin, je tako uspješan, između ostalog, jer ima domicilnu proizvodnju i nudi svoju poljoprivrednu ponudu, i to ne samo s područja uz more nego i iz duboke unutrašnjosti. Tako se ne radi u Dalmaciji i Slavoniji, a ista priča je u Lici, gdje se na primjer od nekadašnjih 250 hiljada ovaca, kojima su opskrbljivali i Plitvice, sada ne može naći niti 25 hiljada – navodi Pupovac.
Naveo je i problem prihoda od turizma.
– Kad je u pitanju naš turizam, svi očekujemo kakav će biti izvještaj o protekloj sezoni odnosno zarada od turizma. No, rijetko se postavlja pitanje kakav je odnos između stvarnoga prihoda i onoga što banke urade u tom kratkom vremenu sa svojim tečajnim politikama, odnosa prema tečaju kune i stranih valuta. Upitno je koliko od turizma zapravo odlazi tamo gdje ne bi trebalo otići, a sve na temelju makinacije i dopuštenog tečajnog manipuliranja. Zato je potrebno da vidimo koliko se stvarno umanji prihod od turizma, zahvaljujući toj vrsti špekulacije – istaknuo je Pupovac.
Posjeta crnogorskih parlamentaraca
Izaslanstvo Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore posjetilo je Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora. Halil Duković, predsjednik crnogorskog Odbora, zahvalio je Hrvatskoj na dosadašnjoj pomoći Crnoj Gori na njezinom europskom putu te upoznao hrvatske kolege sa svojim radom tokom kojeg organiziraju i javne tribine u gradovima Crne Gore, da bi približili građanima primjenu zakona te aktivno nadgledali rad institucija.
Milorad Pupovac sa članovima Odbora za vanjsku politiku, također se susreo sa crnogorskim Odborom za ljudska prava i slobode. Izmijenili su mišljenja u vezi pregovora oko ulaska u EU i rada u parlamentu u vezi donošenja odluka i implementacije zakonodavstva te je iznijeto kako je Crna Gora svjesna da stanje ljudskih prava i sloboda više ne predstavlja samo nacionalno pitanje nego postaje sastavni dio međunarodnih obaveza.
– Harmonizacija međuetničkih odnosa bila je jedna od važnih stavaka pristupanja Hrvatske EU. Manjinska politika predstavlja proces i treba je unapređivati – ističe Pupovac. Navodi i važnost besplatne pravne pomoći kao važnog instrumenta većine evropskih zemalja, suzbijanja diskriminacije, nadzora nad radom državnih organa (pučki pravobranitelj), pitanja rada sudova (ljudska prava, zakonitost akata, obrazovanje i izbor sudaca), suradnju s OESS-om i drugim međunarodnim organizacijama bitnim za zaštitu ljudskih prava.
Mirna Jasić
Muke po legalizaciji Milana Vujića iz Vojišnice
Treniranje strogoće na povratnikovom svinjcu
Milan Vujić iz Vojišnice u općini Vojnić još se jednom u životu našao pred nepremostivom zaprekom. Nije mogao dokazati da je svinjac u okviru kućnog gospodarstva izgrađen 1963. godine odnosno prije 15. februara 1968., kada i ostali objekti, pa će morati platiti legalizaciju što će ga koštati oko 20 hiljada kuna.
Na Vujićevoj parceli od oko 5000 kvadratnih metara nalaze se stara roditeljska kuća i gospodarski objekti: sjenik, staja, kokošinjac, pušnica za sušenje mesa i svinjac na kraju parcele, te dvorište. Vujiću je je minirana i kuća u Karlovcu pred kraj 1991. o čemu su Novosti opširnije pisale, pa se nakon povratka 1998. nastanio u Vojišnici.
Zatekao je ogromnu štetu na imanju sa time da je svinjac dimenzija 12 x 6 metara miniran i zapaljen. Otvara obrt za prikupljanje ljekovitog bilja i šumskih plodova te za proizvodnju pršuta. Pošto je znao da država povratnicima obnavlja samo stambene objekte, na istom mjestu zida svinjac.
Međutim, zbog anonimne prijave građevinska inspekcija iz Karlovca mu zabranjuje daljnju gradnju 1999./2000.godine. Vujić tvrdi da je objekt morao srušiti i nanovo ga zidati jer je bio znatno oštećen. Kako je bio izgrađen 1963. smatrao je da mu nije trebala građevinska dozvola.
– U katastru u Vojniću su mi rekli da o tome nemaju podataka, također u Karlovcu i u Zagrebu u Državnoj geodetskoj upravi jer su sve te knjige navodno odnesene u Beograd. Snimanja je inače vršila JNA 15. februara 1968. godine i svi objekti u Hrvatskoj izgrađeni prije toga datuma ne moraju imati građevinsku dozvolu. Zanimljivo da se taksa mora platiti unaprijed, a nije jeftina, da bi vam kasnije rekli da nemaju tih podataka. Ja sam im rekao da ću otići u Beograd u Vojni arhiv i da ću donijeti kopije tih snimaka. No rekli su mi da ne moram ići jer mi te snimke neće priznati, kaže Milan Vujić.
Tu su i višestruki odlasci u Vojnić, Karlovac i Zagreb, brojne takse i biljezi, tu je 4.000. kuna za projekt legalizacije, tu je 2.100 kuna kazne od suca za prekršaje zbog bespravne gradnje uz sudske troškove. Trebat će platiti komunalnu i vodoprivrednu naknadu.
– Zakoni se moraju poštivati i zato sam sada išao na legalizaciju, ali ne mogu vjerovati da nema podataka kada je moj posjed građen. Što bi tek bilo da mi je cijelo imanje zapaljeno? Zamislite, državna vojska vam sruši i zapali sve objekte, država vam ne prizna obnovu već to morate obaviti sami, a onda vas kazni i ponovo želi srušiti objekte jer ste gradili bez građevinske dozvole. Umjesto da država meni isplati više stotina hiljada evra štete ja moram plaćati njoj jer je srušila moju imovinu. Ako nas Srbe ne žele neka to onda javno kažu, neka otkupe našu imovinu pa ćemo otići. I sve ovo se radi uoči ulaska u EU, jer je Hrvatska “zadovoljila sve EU standarde”. Netko “minira” i ono malo dobrih namjera sadašnje vlade ili nas generalno ne želi pa hoćemo znati istinu, kaže Milan Vujić.
Milan Cimeša
Nakon oskrnavljenja počivališta Teofana Živkovića u Plaškom
Vladikin grob službeno ekshumiran
Državno odvjetništvo istražuje nedavno oskrnavljenje groba vladike Živkovića u Plaškom
Nakon što je nedavno na groblju u Plaškom uočeno oskrnavljenje groba pravoslavnog vladike Teofana Živkovića ( 1825 – 1890.), prošlog tjedna je izvršena i službena ekshumacija vladikinog groba.
Podsjećamo, prema izvještaju karlovačke policije grob je oskrnavljen između 10. i 20. marta, mada je moguće da se to dogodilo i prije pošto je cijelo groblje više mjeseci bilo prekriveno velikim snijegom, a rupa veličine metar sa metar i metrom dubine u sredini groba otkrivena je sredinom marta. Policija je učinila uviđaj koji je, kako saznajemo, kratko trajao pa je uz naredbu i općinskih vlasti iskopana rupa u sredini groba morala biti odmah zatrpana.
Crkvene vlasti su protestirale zbog tako brzog uviđaja smatrajući da se neće naći relevantni tragovi koji bi ukazali na počinioca tog necivilizacijskog čina.
Kako bi se utvrdilo što se stvarno dogodilo, brojna ekipa MUP-a i HV-a, koje se inače bave ekshumacijama, uz predstavnike karlovačke policije i Županijskog državnog odvjetništva, u srijedu 3. aprila bile su u Plaškom i na groblju izvršile službenu ekshumaciju. Što se tamo stvarno događalo pokušali smo saznati od prvog i drugog karlovačkog paroha, Slaviše Simakovića i Saše Umićevića, no oni o tome nisu mnogo znali pošto to nije njihovo područje djelovanja. Plaščanski paroh Goran Slavnić odmah nakon ekshumacije je otputovao u Beograd ali ga nismo mogli dobiti niti na mobitel.
– Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu temeljem naloga Županijskog suda u Karlovcu provelo je ekshumaciju posmrtnih ostataka vladike Teofana Živkovića, koja je provedena kako bi otklonili svaku sumnju da je nepoznati počinitelj, koji je oskrnavio grobno mjesto u kojem je vladika pokopan, iz groba otuđio posmrtne ostatke. Posmrtni ostaci su ekshumirani i proslijeđeni na pregled u Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu- kazala je za Novosti županijska državna odvjetnica Gordana Križanić.
Ostaje jedino nada da će oskrnavitelj vladikinog groba, ma tko god on bio, biti pronađen i adekvatno sankcioniran.
M. C.
Stogodnjak (158)
12. 4. – 19. 4. 1913: Radom, koji su Srbi u Ugarskoj razvili posljednjih godina na polju privrede, trgovine i organizacije, pokazao je da srpski narod ima životne snage i ovde, gde su pesimiste proricale da će ga nestati, pokazao je da hoće i može da živi i ovde u ovim plodnim, bogatim krajevima južne Ugarske, koje su njegovi preci krvlju natopili u obrani protiv Turaka, pokazao je da je dorastao i za kulturnu i ekonomsku borbu s raznim naprednim narodima i da će zadržati i ovo vrlo važno mesto. U ovim krajevima mi Srbi bili smo nekad u većini, ali smo zbog slabog brojnog množenja, iseljavanja, mode, rđavih navika i drugog propali i na naša mesta dolazili su stranci… Mi moramo čuvati svaku stopu zemlje, svaku kuću, svakog pojedinog člana naroda, mi ne smemo biti gori od ostalih Srba, koji sada svugde napreduju. Nas ima u Ugarskoj oko pola milijona, živimo dosta kompaktno, materijalno skoro svugde bolje stojimo nego narodi koji žive s nama… piše u novinskom članku pod naslovom “Najpreča potreba Srba u Ugarskoj – osnujmo srpsku školsku maticu”.
* Zbog sve češćih isticanja srpskih zastava i slavljenja srpskih ratnih pobjeda na balkanskim bojištima, kotarska poglavarstva u Šibeniku, Splitu, Dubrovniku i Kotoru izdala su nalog da se “ne smiju izvješivati nikakove zastave, ni priređivati bilo kakve manifestacije, a to sve pod prijetnjom kazne zatvora ili globe.” U splitskim školama pročitana je i naredba kojom se zabranjuje učenicima da nose šešire s vrpcama na kojima su natpisi – Jugoslavija, Kosovo, Kumanovo…
* “Doživio sam rat za oslobođenje i slobodu Kosova, pa sada mogu mirno da legnem u grob.” To je u Splitu, samo nekoliko dana prije smrti, rekao Vicko Butijer, “čestiti narodni borac srpski na Primorju”, kako ga nazivaju novine. Još kao mladić zanio se slobodarskim idejama iz Italije, a u Obrovcu i Kninu, gdje je radio kao općinski tajnik, sudjelovao je u političkim i narodnim aktivnostima tamošnjih Srba. Kasnije se preselio u Split, gdje je pokrenuo satirički list Draškov raboš, zbog kojeg je na kraju proveo u zatvoru jedanaest mjeseci, optužen za veleizdaju. Umro je u 54. godini života.
* Objavljen je mjesečni statistički izvještaj za siječanj i u njemu, uz ostalo, i ovi podaci: u Hrvatskoj i Slavoniji vjenčana su 2472 para, rodilo se 7429 djece, od čega 207 mrtve, umrle su 5564 osobe. Od zaraznih bolesti umrle su 1374 osobe, najviše od tuberkuloze – 838 i hripavca – 151. U istom razdoblju iselilo se 499 osoba, od čega muškaraca 246, žena 203 i djece 50 ili 394 Srba i Hrvata, 31 Mađar, 52 Nijemca i 22 ostala. Najviše ih je otišlo u Ameriku – čak 358. U odnosu na ranije mjesece iseljenja je bilo manje – najviše zbog zabrane izdavanja putnica za vojne obveznike.
Đorđe Ličina