Zajamčena zaštita kolektivnih prava

Sporazum Prištine i Beograda, parafiran nedavno u Bruxellesu, odobrila je Vlada Srbije, a o njemu će ovih dana raspravljati i Skupština: budući da vladajuće podržava stabilna većina, a podršku su najavile i oporbena Demokratska stranka i Liberalno-demokratska partija, ne treba sumnjati da će u parlamentu taj tekst proći. Kao izdaju zemlje sporazum vide jedino Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice (kao i Srpska pravoslavna crkva) i radikali Vojislava Šešelja, koji nisu parlamentarna stranka.

Upravo te dvije stranke, uz pomoć nekoliko desničarskih organizacija poput Dveri i sličnih, održale su demonstracije protiv premijera Ivice Dačića i Vlade, tražeći ostavke i izvanredne parlamentarne izbore. Ako je suditi po broju prosvjednika, od toga neće biti ništa: predvodnik Dveri pokušao je uoči početka Beogradskog maratona dernjavom o izdaji s prozora stana Mile Alečković Nikolić u Bulevaru kralja Aleksandra mobilizirati okupljene koji su čekali start, a oni su odgovorili skandiranjem “Maraton, maraton!”

Osim toga, mobilne telefone premijera Dačića i potpredsjednika Vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića, trenutačno najmoćnijeg političara u Srbiji, zasule su prijeteće poruke, ali obojica su to gurnuli u stranu, jednako kao što izrazili nadu da će Srbi sa sjevera Kosova prihvatiti sporazum kao neminovnost i maksimum koji se u ovom trenutku mogao dobiti.

U javnosti se još ne znaju detalji sporazuma, ali dosad je, prema riječima Ivice Dačića, poznato da će zajednica srpskih općina sa sjevera imati svoga regionalnog komandanta policije, srpski sastav policije i pravosuđa, odjeljenje Okružnog suda u sjevernoj Mitrovici, svoju imovinu, račun, skupštinu, predsjednika, potpredsjednika i vijeće kao neku vrstu vlade, pun nadzor i izvršna ovlaštenja kada je riječ o obrazovanju, zdravstvu, kulturi, prostornom planiranju i tako dalje.

Gostujući na jednoj nacionalnoj televiziji, dopisnik “Glasa Amerike” Budimir Ničić iz Čaglavice (s druge, južne strane Ibra) konstatirao je da sporazum ne donosi ništa Srbima koji nisu na sjeveru Kosova, a kojih je više nego onih u sjevernoj Mitrovici i okolici. Od Marka Đurića, savjetnika predsjednika Tomislava Nikolića, odmah je dobio etiketu: strani je plaćenik zato što radi za američku firmu, a svi oni koji surađuju s kosovskim Albancima su, naravno, izdajnici.

– Stereotip je da mi koji učestvujemo u radu Skupštine i Vlade Kosova radimo protiv interesa Beograda. U javnosti se stvara mišljenje da smo mi koji živimo južno od Ibra protiv Beograda, a Srbi na severu za ono šta kaže ili radi Beograd. To je zlonamerno i uprošćeno rečeno. Zapravo mi podržavamo sve dogovore, a lideri Srba sa severa ih osporavaju i ugrožavaju; mi gradimo stanove za Srbe, gradimo infrastrukturu, bolnice, škole, vrtiće, domove kulture, asfaltiramo ulice, uvodimo u srpska sela vodu, kanalizaciju; šta je najvažnije, za četiri smo godine zaposlili više hiljada Srba i tako ih vezali za Kosovo, a na severu se svakodnevno dižu automobili u vazduh, prebijaju i ranjavaju ljudi, demoliraju lokali i prave barikade i protesti. No i pored najava u medijima, zvaničnoga kontakta između nas i Vlade Srbije još nema – govori Petar Miletić, potpredsjednik Skupštine Kosova i generalni tajnik Samostalne liberalne stranke.

Dodaje da ne postoji dan da se u medijima ne spomene Kosovo.

– Medijske zloupotrebe Kosova prate ovu progresiju. I pored medijskog bombardovanja Kosovom, među običnim svetom u Srbiji retko ćete naći nekog ko zna koja prava imaju Srbi na Kosovu, koja koriste, a koja su im u praksi nedostižna – kaže Miletić.

Postoje mehanizmi koji Srbima na Kosovu mogu olakšati realno težak položaj. Ustav Kosova propisuje institut dvostruke većine, a bez suglasnosti skupštinske Komisije za interese i prava zajednica nemoguće je donijeti ijedan zakon na Kosovu. Srpski jezik je službeni jezik na Kosovu u oba svoja pisma, donesen je i Zakon o pravima zajednica koji definira posebna prava Srba, kao i mehanizmi koji Srbima na Kosovu omogućuju odlučujuću riječ kod izbora komandira policijskih stanica u svojim mjestima, kao što su uključeni i u izbor sudaca na kosovskim sudovima. Poseban sigurnosni izazov KFOR-u i EULEX-u, prema Miletiću, bit će na sjeveru Kosova, gdje “nagomilane bezbednosne strukture praktično ne rade svoj posao i gde ne postoji institucija suda, a koje nisu u stanju da uspostave vladavinu zakona, šta se ogleda u svakodnevnim incidentima sa kojima se najstrašnije manipuliše”.

S time se slaže i Budimir Ničić, koji je jasno rekao da regionalni komandant policije, koji će biti postavljen u sjevernoj Mitrovici, njima s južne strane Ibra neće značiti baš ništa, a sigurnost Srba na Kosovu i dalje je među važnijim problemima koji ih muče.

Kako god, Srbija će nakon usvajanja sporazuma, čini se, dobiti datum za početak pregovora o pridruživanju Evropskoj uniji, no o implementaciji sporazuma još će se pregovarati (procijenjeno je da to Srbi i Albanci ne mogu sami). Kosovski će Srbi, po svemu sudeći, i dalje ostati podijeljeni na “naše” i “Tačijeve”, na one s jedne i one s druge strane Ibra. Ili, kako je to u emisiji “Most” Radija Slobodna Evropa definirao Ilir Deda, direktor Instituta za politička istraživanja iz Prištine, sporazum je kraj izgradnje Kosova kao multietničkog društva i početak Kosova koje će funkcionirati po etničkom principu.

– Sporazum omogućuje potpunu institucionalnu segregaciju Srba, sem u centralnim institucijama, gde će njihovi predstavnici da sede zajedno sa pripadnicima ostalih političkih partija sa Kosova. Srbi će u potpunosti sami upravljati sobom. Moram reći da je ovo poraz EU-a i SAD-a i njihovih napora da se na Kosovu sagradi multietničko društvo – kaže Deda.

Nažalost, teško je vjerovati da će ga bliska budućnost demantirati.