Intrigator

 Dubrovčani u nedjelju izlaze na referendum

 Za Srđ treba odaziv veći od 50 posto

 Politička elita jednostavno želi i dalje sama o svemu bitnom donositi posljednju riječ. Kao i dosad – monopolistički, u zatvorenim krugovima. A radi se zapravo o servisiranju raznih privatnih interesa, koji se nerijetko razilaze s onim javnim, kaže Đuro Capor iz inicijative “Srđ je naš”

Prije negoli Dubrovčani ove nedjelje pristupe referendumskom glasanju o apartmanizaciji neposrednoga gradskog zaleđa pod krinkom razvoja golfa kao turističkog sadržaja, podsjetimo se na još jedan važan aspekt predstojećeg događaja. Ishod referenduma bit će službeno obvezujući jedino ukoliko na glasačka mjesta izađe većinski dio biračkog tijela. I gradske i državne vlasti, pak, učinile su sve da što veći broj ljudi zadrže podalje od čarobnih kutija demokracije, ponajprije terminom uglavljenim među izbore za EU parlament i za lokalnu samoupravu.

To znači, kao što je već podsjetila Marina Kelava na portalu H-alter, da je manji postotak referendumskih glasača nesmetano odlučio o ulasku Hrvatske u EU, negoli to mogu žitelji Dubrovnika kad je na stvari golf, ili – prije dva tjedna – stanovništvo Fužina o problemu gradnje vjetroelektrana. U epohalni kontinentalni savez država uvelo nas je 43,5 posto “konzumenata” referenduma, dok je o fužinskim vjetrenjačama sud htjelo donijeti 46,6 posto upisanih, ali je njihova demokratska volja odbačena.

Đuro Capor iz dubrovačke građanske inicijative “Srđ je naš” smatra da je posrijedi najobičnija zloupotreba demokracije: “U našem se slučaju, kad govorimo o golfu, želja Gradskog vijeća da na svaki način opstruira referendum ogleda ponajprije u izboru termina za koji se općenito vjeruje da bi mogao zabilježiti najmanji mogući odaziv. Da su spojili referendum s lokalnim izborima, međutim, imali bi priliku izvući se iz projekta o kojem je više nego poznato da nema podršku građana. Ali, sad se to nastoji relativizirati inženjeringom koji uporište ima u nadi kako će referendumu pristupiti manje od polovice glasača”.

Naš sugovornik također je procijenio da je riječ o još jednom pokušaju otežavanja demokratizacije sistema odlučivanja: “Politička elita jednostavno želi i dalje sama o svemu bitnom donositi posljednju riječ. Kao i dosad – monopolistički, u zatvorenim krugovima. A radi se zapravo o servisiranju raznih privatnih interesa, koji se nerijetko razilaze s onim javnim”.

Naravno, nisu za to krive isključivo ni prvenstveno lokalne samouprave, nego svoj dio odgovornosti snose državne vlasti. One tako već dugo odbijaju promijeniti Zakon o referendumu i generalno olakšati građanima dostupnost toga demokratskog mehanizma, iako postoji službeni naputak o protuustavnosti tog zakona. No, budući da je Kukuriku koalicija s dolaskom na vlast stubokom promijenila svoje dotadašnje avangardno stajalište o važnosti i dostupnosti referenduma, na to ćemo vjerojatno pričekati dok protekne još poneki izborni ciklus.

 Igor Lasić

 Lider stress

U redakciju poslovnih tjednih novina “Lider” prošlog je tjedna ušetao Reno Budić, predstavnik novih vlasnika tvrtke Lider press. Budić je u polusatnom obraćanju zaposlenicima izrazio negodovanje zbog dosadašnjeg lošeg upravljanja Lider pressom, i to pred direktorom Željkom Vukelićem i glavnim urednikom Miodragom Šajatovićem, inače dobitnikom nagrade Hrvatske udruge menadžera za poduzetnika godine.

Predstavnik novih vlasnika nije pokazao ni preveliki interes za isplatu zaostalih potraživanja zaposlenika, već je samo najavio da će on isplaćivati plaće redovno. Umjesto toga, uz vjeru u uspjeh projekta nakon restrukturiranja, zaposlenicima je poručio da ako nešto dovoljno žele, cijeli će se svemir urotiti kako bi se njihove želje ispunile. Uz to, najavio je novinarima redovite sastanke na kojima će pratiti o čemu se piše, kao i redovite mjesečne evaluacije njihovog rada.

Inače, 39-godišnji Budić je jedan od direktora u konzultantskoj tvrtki TPA Horwath, a njegovo se ime veže uz čak 16 tvrtki, ali niti jedne koja ima veze s medijima. Bio je jedan od direktora tvrtke Abia, koja je otkupljivala zemljište za projekt trgovačkog i zabavnog centra na splitskim Bilicama, zajedno s današnjim nogometnim izbornikom Igorom Štimcem i splitskim odvjetnikom Kristijanom Ćurinom i izjavljivao tada da će njegovom izgradnjom stvoriti tri tisuće radnih mjesta, no od projekta zasad ništa, osim teških gubitaka te tvrtke.

Lider press je Šajatović osnovao 2005. godine s direktorom Vukelićem, uz ulaganja tvrtki povezanih s Eurohercom Dubravka Grgića, a tvrtka je 2011. godinu, kada je zapošljavala 25 radnika, završila s gubitkom od tri i pol milijuna kuna. Šajatović je najavio odgovor na pitanja koja smo mu poslali tek kada se za to steknu uvjeti, a među pitanjima je bilo i ono o Šajatovićevoj sudbini na mjestu glavnog urednika, jer je Budić najavio promjenu uređivačke politike i ono što svi nadobudni “ulagači” u medije ponavljaju kao mantru: više pozitivnih priča.

 Josip Jagić

Kratko & jasno

 Nataša Jovičić, ravnateljica Spomen-područja Jasenovac

 U popisu nema žrtava iz Orebića

 Trudimo se sve one koji su ubijeni u Jasenovcu uvrstiti u bazu podataka, a ona ne služi tome da dokazuje da je u Jasenovcu ubijeno ovoliko ili onoliko ljudi, već da žrtvama damo ime i prezime, da ih otmemo zaboravu

 Kako komentirate izjave Ruže Tomašić, predsjednice HSP-a Ante Starčević, u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” da djed njenog susjeda iz Orebića nije ubijen u Jasenovcu, kako piše u popisu Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, nego u Korčuli?

Mi u našem popisu nemamo evidentiranih žrtava iz Orebića, ukoliko je osoba koja se spominje rođena u Orebiću. U Javnoj ustanovi trudimo se sve one koji su ubijeni u Jasenovcu uvrstiti u bazu podataka, a ona ne služi tome da dokazuje da je u Jasenovcu ubijeno ovoliko ili onoliko ljudi, već da žrtvama damo ime i prezime, da ih otmemo zaboravu.

Spada li i Jasenovac u ono što povjesničari, kako ona kaže, nisu do kraja ispitali o Drugom svjetskom ratu i koliko će on još biti korišten u političko-propagandne svrhe?

Jasenovac je bio koncentracijski logor te će se kao povijesna, društvena i kulturna činjenica propitivati još dugo vremena. Ne mogu procijeniti koliko još, ali to je daleko u budućnosti. Razmatramo ga u povijesnom i političkom nerazrješivom dijalektičkom odnosu. O Jasenovcu postoji preko tisuću knjiga i članaka, no nažalost, nisu svi znanstveni ni vjerodostojni, jer potpuno je drugo bilo pisati o Jasenovcu 1960-ih, 1980-ih i danas. Po mojem mišljenju, znanstvena knjiga povjesničarke Nataše Mataušić je ključna, prijelomna knjiga za razumijevanje manipulacija Jasenovcem, ali stručne se knjige, nažalost, ne čitaju, a kada bi se čitale, bilo bi manje prostora za manipulaciju.

Jasenovac je danas mjesto sjećanja, a nekadašnje mjesto zločina. Mi kroz svoj stručni i edukativni rad slijedimo ideju Bogdana Bogdanovića, a njezina bit je u tome da mjesto strašnog zločina ne koristimo za raspirivanje mržnje i osvete, već za čuvanje sjećanja na žrtve. Cilj nam je da posjetitelji memorijala – mjesta stradanja i sjećanja, odu kao bolji ljudi, kao osobe koje će se suprotstaviti svakom obliku nepravde, netolerancije i mržnje.

 Paulina Arbutina

 Odjeci priče o sukobu interesa suca Marija Vukelića

 Jutarnje je pametnije

 Nakon što je večernje izdanje “Jutarnjeg lista” otpremljeno u udaljene dijelove zemlje, do jutarnjeg izdanja očigledno je došlo do više intervencije, pa je za zagrebačke kioske priča o sukobu interesa suca Vukelića skinuta s naslovnice i peterostruko skraćena

“Jutarnji list” imao je prošlog tjedna velikih problema da odredi što je vijest, a što nije, a iz takve vrste nedoumica znaju proizaći dosta trapave odluke, pogotovo kada se relevantnost vijesti ustvari određuje po kriteriju onoga što se smije, a što ne smije objaviti. Ponekad, naime, ni najiskusniji urednici (a u pojedinim se redakcijama iskustvo upravo na taj način cijeni) nisu u stanju predvidjeti za što bi sve gazda mogao smatrati da nije baš najpametnije da se objavi.

“Novosti” su u prošlom broju objavile priču o tome kako je predsjednik Visokog trgovačkog suda Mario Vukelić kao sudac tog suda donio najmanje 31 presudu i rješenje u predmetima Hrvatskog društva skladatelja – ZAMP-a, čiji je pridruženi član i preko kojeg prima tantijeme za preko stotinu pjesama koje je napisao i skladao za estradu u svoje slobodno vrijeme. Odluke suca k tome su mahom išle u korist ZAMP-a, a kako je sukob interesa suca koji sudi u predmetima društva čiji je član i od kojeg prima honorare posve očit, istog dana su naš tekst kao atraktivnu medijsku robu prenijeli različiti internetski portali, kao što su Index.hr, Seebiz.eu, Monitor.hr ili Lupiga.com.

No ostale, radiotelevizijske i tiskane medije nije iz nekog razloga zainteresirala ta priča, bez obzira na visoku funkciju ovog pravosudnog djelatnika i sumnjivu poziciju u koju se stavio, za što bi netko mogao pomisliti da se radi tek o procjeni toga što je vijest, a što nije. Ona nije zainteresirala ni Tportal.hr, koji je tjedan dana ranije objavio Vukelićevu imovinsku karticu, koja je bila povod za naše istraživanje njegovih sudačkih odluka. Međutim, čini se da je istu priču bio nanjušio “Jutarnji list”, koji je istog dana kada je otisnut prošli broj “Novosti” izašao s njom na kioske, doduše s nešto manje informacija i bez dobivenog Vukelićevog očitovanja. Taj dnevnik, koji se voli hvaliti svojim doprinosom borbi protiv korupcije, štoviše, na naslovnici je objavio kako: “Sudac Vukelić sudi ZAMP-u, a od njih godinama prima novčanu naknadu”, pa unutra, odmah preko druge i treće stranice, razvalio tekst koji je s okvirom zauzimao barem tri novinske kartice.

No nakon što je tako uređeno prvo, večernje izdanje “Jutarnjeg lista” od prošlog četvrtka otpremljeno na kioske u udaljene dijelove zemlje (tako da su tu verziju novina dobili, primjerice, čitatelji u Splitu), došlo je očigledno do više intervencije. Naime, u drugom izdanju, koje se ujutro pojavilo na kioscima u Zagrebu, najava je uklonjena s naslovnice, a tekst otprilike peterostruko skraćen i premješten u mali kutak nekoliko stranica dalje, tako da je, primjerice, dobio triput manje prostora od protokolarnog druženja švedske kraljice i supruge hrvatskog predsjednika, inače bivšeg ZAMP-ova šefa, čije se ime također spominjalo u prvoj verziji teksta, ali je i ono uklonjeno prilikom skraćivanja.

Neka priča, naravno, ne mora svima biti podjednako interesantna, pa nećemo ni nagađati kakvi su kriteriji selekcije u drugim medijima koje sukob interesa suca Vukelića nije zanimao, tek ćemo se podsjetiti da on, kako smo u prošlom broju pisali, uz sudačku plaću i ZAMP-ove honorare godišnje zarađuje i oko 80 tisuća kuna kao predavač na veleučilištu VERN, čiji je dekan donedavno bio aktualni glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman.

 Nikola Bajto

 Ogorčeni na Jelića

Ako je borba protiv ćirilice ujedinila branitelje po cijeloj Hrvatskoj, i general u penziji i prvi komandant Četvrte gardijske brigade Ivo Jelić svojim intervjuom “Slobodnoj Dalmaciji” ujedinio je dobar dio branitelja koji njegove izjave ne mogu svariti.

“Glavni uzrok građanskih ratova na Balkanu je Kosovo, a rat je pokrenut iz Londona jer je tamo centar svjetske moći”, rekao je Jelić i dodao da je cilj bio: “Da sruše komunizam, a hoćemo li se mi poklati, to im je bilo svejedno.”

Naveo je da je Beograd ponudio Zagrebu da uzme čitavu zapadnu BiH po uzoru na Banovinu Hrvatsku, ali je Zagreb bio zadovoljan i zapadnom Hercegovinom.

“Beograd je želio rat kako bi Srbe iz kninske i bosanske krajine preselio na Kosovo i tako promijenio tamošnju krvnu sliku i o tome Tuđman govori kao o humanom preseljenju”, dodao je Jelić i podsjetio da su se 1990. pobunili hrvatski Srbi, ali i da su Hrvati provocirali iz Zagreba.

“Srbi su bili građani Hrvatske, pa se kao građani Hrvatske pobunili protiv drugih građana Hrvatske. Ako to nije građanski rat, što je onda građanski rat”, rekao je, navodeći da su se Milošević i Tuđman tokom rata susreli 42 puta te podsjetio na naredbu o zaustavljanju proboja u Vukovar.

Jelić nije bio naročito originalan jer su slične tvrdnje i ranije iznošene, no s autoritetom koji ima kao bivši komandant užasnuo je one branitelje koji su zabrinuti za narušavanje digniteta Domovinskog rata.

“Osjećam se glupo kad mi sad netko kaže da je sve bilo namješteno”, izjavio je, primjerice, umirovljeni pukovnik HV-a Bernard Vuletić, koji kaže da je Jelić ono što zna o dogovorenom ratu trebao reći ranije. Umirovljeni bojnik Mario Tomasović, koji je u Četvrtoj brigadi bio od osnivanja, a sada je šef splitske Hvidre, optužio je Jelića da ide na ruku srpskim radikalima, da nekorektno napada mrtvog Tuđmana i amnestira Miloševićeva, te dodao kako ga je nakon Jelićevih izjava telefonom zvalo 30-ak ogorčenih ljudi.

Jelić je toliko uzbudio duhove da se očekuje oglašavanje Udruge veterana 4. brigade i mnogih drugih, zacijelo s ciljem da se smjesta uguši svaka rasprava o tome što je iznio.

 Nenad Jovanović

Katran & perje

 Strukturne reforme dr. Ante Babića

 Ekonomski bananalitičari

 Kao istinski borac protiv populizma, zaostataka socijalističke svijesti te džabalebaroštva kao takvog, Babić se oglasio na portalu Index, gdje se zauzeo za progresivne “strukturne reforme”

Jedno od najnapornijih i najstresnijih zanimanja nove ere svakako je ono ekonomskih analitičara. Tu se traži doslovno rintanje od jutra do mraka, jer analitičar mora biti na raspolaganju slobodoumnim medijima, što bi rekli Ameri – 24/7. Nema tu popusta ni za koga – kravate utegnute oko vratova guše ih poput smrtonosnih anakondi, odijela ispeglana, frizurice dotjerane. Mnogi od ovih stručnjaka zaposleni su pri bankama, što dodatno naglašava njihovu nepristranost pri raščlambama aktualnih gospodarskih tokova, te su shodno tome često na strani slabijih slojeva stanovništva – ponajprije radništva i seljaštva.

Uza sve mukotrpne napore, analitičar mora hiniti ljubaznost iako mu je više pun kufer svega i najradije bi za svoju skromnu plaću odjezdio s nekom droljom na Bahame, što mu međutim po prirodi posla nije (uvijek) dopušteno. S obzirom na povećane napore, ceh ekonomskih analitičara razmatra uvođenje govornih automata pod njihovim imenima, ali nije isključeno da je ovakva mjera već odavno ostvarena u tajnosti. Katran & perje, u okviru svojih skromnih mogućnosti, jednoglasno nominira ovo zanimanje za beneficirani radni staž.

Jedan od najistaknutijih analitičara svakako je i dr. Ante Babić, koji uz ovo rudarsko zanimanje ima toliko članstava u nadzornim odborima, znanstvenim ustanovama i poduzećima, da ga možemo svrstati u istinske trudbenike društvene inkviz… pardon, tranzicije – pogotovo jer je bio autor ekonomskog programa HDZ-a za izbore 2003., kada je nastupila kratkotrajna era sanaderovskog blagostanja. Kao istinski borac protiv populizma, zaostataka socijalističke svijesti te džabalebaroštva kao takvog, Babić se oglasio na portalu Index, gdje se naravno zauzeo za progresivne “strukturne reforme”.

“Tek se polako rješavamo problematičnih industrija kao što je brodogradnja te činjenice da su se u vrijeme dok se imao novac subvencionirale problematične industrije, kao što su recimo tekstilna industrija”, energično je ustanovio jedan od 1.356 domaćih klonova Miltona Friedmana. Potom je tridesetak puta ponovio lucidnu frazu o neophodnosti rezanja BDP-a u tranzicijsko vrijeme.

“Primjerice, imate malu brodogradnju koja je već sada u plusu i zapošljava više od tisuću ljudi, dok smo se mi velike brodogradnje riješili tek sada zahvaljujući Europskoj uniji”, ustanovio je uobičajeno raspjevani Babić.

 Petar Glodić