Kronika
Savjet za nacionalne manjine RH raspodijelio sredstva manjinskim organizacijama
Kvaliteta jedini kriterij
Za ovu godinu stiglo je 1.297 zahtjeva za financiranje aktivnosti nacionalnih manjina, što je skoro 30 posto više nego lani kad ih je bilo 958, a podnijelo ih je 118 ustanova i udruženja
Izmjene u proceduri i primjena novih kriterija oko dodjele sredstava programa ostvarivanja kulturne autonomije organizacija i ustanova nacionalnih manjina, izazvale su podužu raspravu članova na sjednici Savjeta za nacionalne manjine održanoj 18. aprila. Na sjednici je nakon nekoliko amandmana, ipak usvojena odluka o raspodjeli, iako ne jednoglasno.
Ukupna sredstva koja dobivaju nacionalne manjine iznose 38.663.240 kuna, što je za šest posto manje nego prošle godine. Manjinske organizacije i ustanove, njih 80 sa 927 prihvaćenih programa na raspolaganju imaju ukupno 37.803.000 kuna, a kako je rekao predsjednik SNM-a Aleksandar Tolnauer, ne radi se o uravnilovci jer ta sredstva nisu u istom procentu smanjena svima, već se razlikuju od jedne do druge organizacije.
Tolnauer je pohvalio vladu što u rebalansu budžeta nije dodatno smanjila sredstva za financiranje manjina, ističući da je raspodjela u kojoj su u komisiji bila i dva vanjska člana, izvršena prema kriterijima rađenim po evropskim standardima, te je sam proces transparentan jer se može u lipu vidjeti iznos koji je svaka organizacija dobila.
– Da zbog smanjenih sredstava ne bi oštetili nekog od korisnika, u Savjetu smo donijeli odluku da smanjimo sredstva i za svoje programe i aktivnosti, rekao je Tolnauer.
Naglasio je i da je provjeru utroška sredstava za 2012. godinu, o čemu je izvještaj usvojen jednoglasno, vršila revizorska kuća, a ustanovljeni su problemi kod značajnog postotka manjinskih udruženja.
– Uočene su nepravilnosti u 19 udruga i u trošenju preko 24 posto novca, rekao je i dodao da je nekima dano vrijeme da isprave propuste, a dok nekima nije dopušteno učestvovati u raspodjeli sredstava za ovu godinu.
– Savjet ne može financirati časopise na čijim je naslovnicama šef udruženja, a na idućih dvadeset stranica komentari o njemu. Čak 18 posto manjinskih medija nije objavilo nijednu odluku Savjeta koji je krovna organizacija manjina i osigurava im sredstva, rekao je Tolnauer koji je s druge strane pohvalio Novosti.
– Ponosni smo što su “Novosti” na tržištu i bez obzira na kritike i stavove, nešto su postigli, rekao je.
Potpredsjednik Savjeta i predsjednik komisije za raspodjelu Veselko Ćakić rekao je da je za ovu godinu stiglo 1.297 zahtjeva, što je skoro 30 posto više nego lani kad ih je bilo 958, a podnijelo ih je 118 ustanova i udruženja manjina sa 226 svojih pododbora, filijala i lokalnih organizacija, što je za deset posto više nego lani.
– Tokom ove godine za informiranje će biti izdvojeno 49 posto sredstava, za amaterizam 26 posto, a za razne manifestacije 15 posto, rekao je Čakić.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac smatra dobrim da vlada ne smanjuje sredstava za programe nacionalnih manjina i predlaže Savjetu da uputi vladi prijedlog da ubuduće osigura povoljnije financijske uslove za bošnjačku i romsku manjinu čiji je broj pripadnika povećan u odnosu na prije deset godina.
Furio Radin je izrazio zabrinutost zbog moguće racionalizacije financiranja novina nacionalnih manjina koja bi mogla uslijediti, a svaki eventualni takav postupak nazvao je upitnim.
Potvrdio je Tolnauerove tvrdnje da mnoge manjinske novine i časopisi uglavnom veličaju svoje predsjednike vijeća ili se obračunavaju s protivnicima, dok o samim manjinama i njihovim aktivnostima jako malo pišu.
Predstavnici Albanaca i Makedonaca Bashkim Shehu i Angel Mitrevski pobunili su se jer ih nitko nije obavještavao o dodijeljenim iznosima, ali im je Tolnauer odgovorio da se novac ne može dijeliti po afinitetima i dogovorom, već prema kriterijima od kojih su najvažniji kvaliteta i dostupnost programa pripadnicima manjina, na što je Shehu replicirao da neće glasati za odluku.
Na kraju je sve završeno dogovorom jer su prihvaćeni amandmani o preraspodjeli sredstava koje su podnijeli Mitrevski, Shehu i zastupnik Mađara Deneš Šoja. Niti to nije odobrovoljilo Shehua koji je jedini glasao protiv odluke koja je donijeta s 15 glasova za i jednim suzdržanim, onim Dragana Crnogorca.
Prosvjeti najviše u “srpskoj kvoti”
Najviše sredstava dobila su srpska udruženja, ukupno 10,888.000 kuna, a slijede Talijani s 8,3 miliona kuna, Mađari 4,4 miliona, Česi 3,5 miliona, Bošnjaci 1,9 miliona, a Rusini i Ukrajinci, kao i Slovaci dobili su 1,5 miliona kuna.
Albanci su dobili 753.000 kuna, Bugari 100.000 kuna, Crnogorci 734.000 kuna, Makedonci i 754.000 kuna, Nijemci i Austrijanci 732.000 kuna, Poljaci 96.000 kuna, Romi 795.000 kuna, Rusi 125.000 kuna, Slovenci 770.000 kuna, a Židovi 747.000 kuna.
Unutar “srpske kvote”, SKD “Prosvjeta” dobiva 4.914.000 kuna, Srpsko narodno vijeće 4.240.000 kuna, Zajedničko veće opština 781.000 kuna, Srpski demokratski forum 695.000 kuna, Srpsko kulturno društvo “Privrednik” 185.000 kuna, a Srpsko duhovno društvo “Đurđevdan” iz Drežnice 73.000 kuna.
Nenad Jovanović
Teške prilike u gradu koji je najviše stradao u ratu
Život ispod minimalca
Prosečna plata u Vukovarsko-sremskoj županiji je niža za 17 odsto od državnog proseka. Iako statistike govore da Vukovar po skupoći nije u vrhu, dobar deo građana radi za minimalne plate
Nakon duge i hladne zime Vukovarci mogu odahnuti jer više ne moraju plaćati visoke troškove grejanja. Međutim, troškovi života u gradu na Dunavu i Vuki s obzirom na veliku nezaposlenost i niska primanja onih koji rade, i dalje su previsoki.
Na Zavodu za zapošljavanje je krajem februara ove godine registrovano 3064 nezaposlenih građana Vukovara što je 1,6 odsto više nego u januaru, a 3,4 odsto više u odnosu na februar prošle godine. Prosečna plata u Hrvatskoj koja je prema podacima portala MojPosao, za prva tri meseca ove godine iznosila 5399 kuna, u Vukovarsko-sremskoj županiji je niža za 17 odsto od državnog proseka. Iako statistike govore da Vukovar po skupoći nije u vrhu hrvatskih gradova, treba uzeti u obzir da dobar deo građana radi za minimalne plate od kojih jedva pokriva režijske troškove. Kako bi uštedeli, Vukovarci po hranu, ali i cigarete, često odlaze do Šida, Bačke Palanke ili Bogojeva u Srbiji te Orašja u Bosni. Mesečno tako mogu ušparati i po nekoliko stotina kuna. Tu mogućnost najviše koriste pušači koji za jednu šteku cigareta kupljenu u Hrvatskoj, u Srbiji mogu kupiti dve. Jeftinija su takođe alkoholna i bezalkoholna pića, pa se prilikom raznih proslava, rođendana, krsnih slava i drugih prilika, mnogi snabdevaju preko granice. Drugi se opet više oslanjaju na minuse i kreditne kartice. U oba slučaja, Vukovarci koji imaju sreću da rade, tako spajaju kraj s krajem.
Milovan Zekić je penzioner koji živi sam u stanu u Borovu naselju. Zbog visokih računa za grejanje koje nije mogao plaćati od svoje skromne penzije zatražio je isključenje iz sistema gradske toplane, a do sledeće zime, kaže, mora pronaći neki drugi način. Da to nije učinio, od penzije mu gotovo ništa ne bi preostalo za hranu. U tome, ističe, nije usamljen, jer veliki broj penzionerskih domaćinstava živi na pragu siromaštva.
Dorica Grbić je 48-godišnja nezaposlena Vukovarka. Otkako je njena firma pre šest godina otišla u stečaj, nije imala sreću da nađe novi posao. U četveročlanoj porodici Grbić rade njih troje: suprug, sin i ćerka, ali njihova primanja nisu dovoljna da bi pokrila životne troškove koji mesečno dostižu od 8 do 9 hiljada kuna. Od toga za režije otpada 2500 kuna, dok ostatak odlazi na hranu i kredit.
– U režijama je najveća stavka grejanje na plin i to oko 1300 kuna mesečno. Zimi temeperaturu u sobama držimo na 21 stepen kako bi račun bio manji. Ostali troškovi su struja, voda telefon, minimalni paket interneta, TV pretplata i gorivo. Sve su to minimalni troškovi, ne razbacujemo se, kupujemo samo što nam je neophodno. Garderobu suprug i ja slabo obnavljamo i nosimo šta imamo, objašnjava Dorica.
S obzirom da od plata ne mogu preživeti, Grbići se dodatno bave pčelarstvom u okviru registrovanog OPG-a. Dorica kaže da od prodaje meda prosečno zarade jedan minimalac mesečno. Pomažu se i kupovinom kreditnim karticama i na rate. Zato, objašnjava Dorica, ne idu u šoping preko granice, u Srbiju ili u Bosnu, jer tamo moraju plaćati gotovinom.
Da se u Vukovaru teško živi misli i Doričina prijateljica Jovanka Gajić.
– Da mi nije muža, sa svojom malom penzijom ne bi mogla ništa, kaže ova 57-godišnjakinja koja tvrdi da je Vukovar najskuplji grad u Hrvatskoj. No, prodavci na vukovarskoj pijaci ne misle tako.
– Cene su najniže u celoj Hrvatskoj. Svi pričaju kako je Vukovar najskuplji grad, ali to nije istina. Evo, vidite ovaj luk po tri kune, nema ga nigde jeftinijeg. Da je skupo govore oni koji nikada nisu ništa proizveli i ne znaju koliko truda u to treba uložiti, kaže nam Vukovarka koja na pijaci prodaje vlastito povrće iz plastenika.
Na cene se ne žali 83-godišnji Miroslav koga je supruga poslala na pijacu po rasadu povrća za baštu.
– Mora se kupovati jer se mora preživeti. Uzima se ono što je najjeftinije i bez čega se ne može. Preživeli smo i teža vremena. Za vreme i posle Drugog svetskog rata bilo je još skuplje. Kupujemo osnovno: hleb i mleko, supruga i ja sadimo povrće i tako se snalazimo. Kad dobijemo penzije prvo platimo režije, oko 2000 kuna, a šta ostane trošimo na hranu, kaže naš sagovornik.
Za razliku od penzionera, troškovi života mladih bračnih parova sa decom dostižu mesečno i do deset hiljada kuna. Jasminka i Predrag imaju dvoje dece, srednjoškolca i osnovku. S njima u zajedničkom domaćinstvu u naselju Lužac, živi i svekrva koja ima penziju. S ukupnim mesečnim primanjima koja iznose oko 9 hiljada kuna nekako se, kaže Jasminka, uspevaju pokriti, a kad zaškripi koriste i kreditne kartice. Najviše novca odnesu režije, oko 2300 kuna, a onda hrana i druge potrepštine.
U sličnoj situaciji su i 39-godišnjaci Ljiljana i Dejan iz Borova naselja koji žive u stambenoj zgradi i takođe najviše izdvajaju za grejanje. Ova stavka mesečno im odnese preko 2000 kuna, a s ostalim izdacima za hladnu i toplu vodu, struju, pričuvu, televiziju i fiksni telefon, režijski troškovi dostižu 3,5 hiljade kuna što je više od trećine njihovog kućnog budžeta.
– Ostatak ode na hranu. Vukovar je preskup u odnosu na primanja ljudi, kaže Ljiljana napominjući kako u navedene troškove još nisu uračunati računi za mobitele, knjige i ostale potrepštine za dvoje dece koja pohađaju osnovnu i srednju školu. Iako su troškovi veliki, Ljiljana spada među retke građane koji ne koriste minuse na tekućim računima i izbegavaju kartice, a ne odlazi ni u šoping preko granice jer kupuje u lokalnim trgovačkim centrima.
Dragana Bošnjak
Jugoslav Vesić, načelnik opštine Erdut
Najviše povukli iz EU fondova
Nismo sedeli skrštenih ruku, formirali smo Preduzetnički centar opštine Erdut, pišući brojne projekte koje smo proveli
Koliko ste zadovoljni postignutim rezultatima u proteklom četverogodišnjem mandatu?
Sam mandat je počeo u jednom vrlo teškom periodu jer su 2009. godine počele recesija i globalna kriza koje su pogodile i Hrvatsku. Iako je u startu bilo problema, kroz četiri godine se ipak dosta toga napravilo. Puno smo radili, pisali i aplicirali s projektima prema resornim ministarstvima i Evropskoj uniji, i tako tražili svoje mesto među naprednim opštinama i gradovima u Hrvatskoj. Probali smo kao jedna mala opština sa istoka Hrvatske da postignemo nešto konkretno i s obzirom na sve poteškoće koje su nas pratile, možemo biti zadovoljni.
Šta biste od svega urađenog izdvojili?
Uspeli smo realizovati puno malih projekata važnih za svakodnevni život građana, ali i onih kojima želimo stvoriti pretpostavke za zapošljavanje i zadržavanje mladih ljudi na ovom prostoru. Oko dva i po do tri miliona kuna vlastitih sredstava utrošili smo na izgradnju i održavanje komunalne infrastrukture u četiri opštinska naselja. Jedan od najvažnijih velikih projekata je izgradnja poslovne zone u Bijelom Brdu koja je pri kraju. Vrednost tih radova je oko 5 miliona kuna. Kompletna zona je prodana, firma Granolio već radi, a od drugih očekujemo da će to učiniti do kraja godine. Od većih projekata je i rekonstrukcija cesta vredna 4,5 miliona kuna, a značajne poduhvate smo radili i u području vodosnabdevanja, od izgradnje vodocrpilišta do spajanja Aljmaša, Erduta i Dalja u vodovodnu mrežu. Imamo i nove projekte koje smo aplicirali prema Hrvatskim vodama vredne i do 20 miliona kuna.
Opština Erdut je među onim jedinicama lokalne samouprave koje su povukle najviše sredstava iz fondova Evropske unije?
Statistika kaže da je Osječko-baranjska županija povukla najviše sredstava iz EU, a tome je doprinela i opština Erdut. Nismo sedeli skrštenih ruku, formirali smo Preduzetnički centar opštine Erdut koji uspešno vodi Bojana Orsić, osmišljavajući i pišući brojne projekte koje je Opština na kraju provodila. Verujte da smo sad u fazi da imamo problem sa provođenjem projekata i sa sredstvima koja neće biti dovoljna. Svesni smo toga da opštine ne mogu same provoditi tako velike projekte već se moraju zaduživati. Ako treba, ući ćemo i u tu varijantu i kreditno se zadužiti da bi mogli finansijski pratiti sve projekte koje imamo, kao i one koji nam trebaju biti odobreni.
O kolikim iznosima je reč?
U svakom projektu Opština je dužna dati 20 do 30 odsto, a ako se uzme u obzir da smo u dve godine proveli dva velika projekta, to je već oko 5 miliona kuna koje smo morali obezbediti u budžetu opštine ili kroz neke druge projekte. Godišnje barem 3 do 4 miliona kuna moramo osigurati za naše učešće u odobrenim projektima. Imamo u planu velike projekte iz kohezijskih fondova EU za koje ćemo morati obezbediti 10 do 15 miliona kuna. To su ogromna sredstva i velika izdvajanja iz budžeta tako da ćemo se sigurno morati zadužiti. Radi se o projektima izgradnje i uređenja šetališta u Dalju, kanalizacije koja je vredna 100 miliona kuna, uređenja centra Dalja, projektu vodosnabdevanja jer će se daljski vodovod priključiti regionalnom vodovodu i drugima. Dosta je ideja i projekata koje smo napisali i aplicirali. Za sada nismo sigurni hoće li proći, ali moramo imati obezbeđena sredstva.
D. Bošnjak
Osuda međunacionalne mržnje
Na inicijativu zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca, zastupnički klubovi u Saboru osudili su širenje međunacionalne mržnje na HRT-u i u političkom životu.
Neposredni povod za raspravu bio je medijski tekst da je novinar i urednik Hrvoje Zovko podnio prijavu protiv Dražena Miočića, bivšeg urednika informativnog programa HRT-a zato što po nacionalnoj liniji vrijeđao više novinara HRT-a, njega samog, kao i ministra branitelja Predraga Matića Freda, spominjući članove njegove obitelji.
– Ne smije se relativizirati kršenje temeljnih ustavnih prava. Ne razumijem kako se ljudi u Hrvatskoj, posebno neki, nisu umorili od toga da druge prepoznaju kao nehrvate, kao Židove, kao komunjare, kao pljačkaše… Ja sam se umorio biti Srbin za ovom pozornicom, rekao je i dodao da stranka kojoj pripada i njegove kolege “nisu svedeni samo na srpstvo i priču o Srbima”.
– Takvo stanje se može promijeniti ako se zastupnici udruže u zaštiti temeljnih ustavnih vrijednosti. Iako će uvijek biti razlika u mišljenju, ovo je nešto drugo. To je pitanje pristojnosti, vještine, u odnosu na ono što su temeljna ustavna prava, pravo slobode govora, slobode mišljenja, izražavanja, nacionalne ravnopravnosti i temeljnih političkih vrijednosti, rekao je Pupovac i ocijenio da je u Hrvatskoj odskora učestala zabrinjavajuća retorika.
– Na predizbornim skupovima pojedinih koalicija bilo je pozdravljanja 10. travnja. Bilo je članova te iste koalicije koji su govorili da su neki gosti ovdje u Hrvatskoj, što je u neskladu s temeljnim odredbama Ustava, rekao je i inicirao sastanak odbora s temom stanja na HRT-u i u javnom prostoru. Podržavajući inicijativu, laburist Branko Vukšić ocijenio je tužnim što se u Saboru u 21. Vijeku mora razgovarati o šovinizmu.
– Sabor bi trebao osuditi ekscese u kojima se u javnom medijskom servisu prebrojavaju krvna zrnca i veličaju zločinci iz Drugog svjetskog rata, rekao je Vukšić koji ekscese vidi kao posljedicu kaosa na HRT-u. Na inicijativu SDSS-a, Laburista i HDZ-a, zajednička sjednica odbora za informiranje, ljudska prava i prava nacionalnih manjina održana je u srijedu.
Amandmani odbijeni, zahtjevi prihvaćeni
Iako je predloženi amandman SDSS-a u rebalansu proračuna odbijen, a onaj vezan uz zakon o Područjima od posebne državne skrbi (PPDS) povučen, zastupnici SDSS-a ocijenili su da su njihovi zahtjevi prihvaćeni.
SDSS je na rebalans podnio amandman kojim traži da se predvide sredstva za rad Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji bi trebao početi s radom u maju ove godine.
– Rekli smo da u rebalansu o kojem smo raspravljali nisu bila predviđena sredstva za rad tog ured, rekao je šef zastupničkog kluba Mile Horvat, ističući da je SDSS podnio amandman kako bi natjerao vladu da osigura sredstva za rad ureda.
Vlada je podnijela svoj amandman kojim će se izdvojiti 264 miliona kuna za rad tog ureda.
Nije prihvaćen ni amandman na prijedlog zakona o PPDS-u kojim se tražilo izuzeće podnosilaca zahtjeva za stambeno zbrinjavanje uvrštenih na listu prvenstva za 2013.godinu od dopune podnesenih zahtjeva.
– Time smo nastojali izbjeći situaciju da se zbog ponovnog bodovanja već utvrđenih bodovnih rang lista i ova godina ne izgubi u njihovoj realizaciji jer smatramo da su bodovne liste već utvrđene po postojećem zakonu utvrđene, rekao je Horvat.
Zamjenik ministra regionalnog razvoja Jakša Puljiz istakao je da je vlada svojim amandmanom tražila ovlasti da uredbom uredi kriterije za bodovanje prema kojima će se utvrđivati liste prvenstva za 2014. godinu. Zastupnički klub SDSS-a prihvatio je stav da će uredbom vlade to rješenje biti kvalitetnije i nije tražio glasanje.
Ipak, već ranije su prihvaćeni su prijedlozi o brisanju ograničenja roka za useljenje korisnika u dodijeljeni objekt na 30 dana i roka od 10 godina koliko bi korisnici stambenog zbrinjavanja trebali živjeti u obnovljenom objektu.
Nenad Jovanović
Zašto su vlasti Karlovca zaobišle simpozij o Gaji Petroviću
Pokojni filozof na optuženičkoj klupi
Grad Karlovac nije samo ignorirao simpozij o filozofu Gaji Petroviću, već su organizatorima iz gradske uprave bila upućena mučna i neshvatljiva pitanja
Prije dva tjedna održani međunarodni naučni simpozij o životu i radu poznatog filozofa Gaje Petrovića (Karlovac, 1927. – Zagreb, 1993.) ostavio je za sobom barem jednu veliku nedoumicu: zašto u organizaciji tog skupa uz karlovačko Veleučilište te uz pomoć i podršku Županijske gospodarske komore i gradske Turističke zajednice, nije sudjelovao Grad Karlovac kako bi na taj način napokon priznao veliko djelo filozofa poznatog i mnogo dalje od granica nekadašnje SFRJ.
Hrvatsko filozofsko društvo i Filozofski fakultet u Zagrebu formirali su početkom godine organizacijski odbor konferencije na čijem je čelu bio Lino Veljak, redovni profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
– Odmah smo stupili u kontakt s Gradom i Županijom. S gradonačelnikom Damirom Jelićem i njegovim zamjenikom Dubravkom Delićem kojemu je gradonačelnik prepustio operativne dogovore, postigli smo načelnu suglasnost o potrebi održavanja konferencije ali više od toga nismo dogovorili. Kada je gradska vlast, pravdajući se intenzivnim aktivnostima koje ima u ožujku i travnju, a vjerovatno u realnoj pozadini lokalnih izbora, predložila da se konferencija održi tek u listopadu, prihvatili smo isprva taj prijedlog, s time da smo predložili potpisivanje ugovora o međusobnim obavezama organizatora, kaže predsjednik odbora Lino Veljak.
Dodaje da se na taj prijedlog Grad oglušio, a iz Karlovačke županije su dobili obavijest da ne mogu sudjelovati na konferenciji jer tada obilježavaju 20. godišnjicu formiranja Županije.
Nakon toga filozofi su prionuli organizaciji skupa u travnju.
– Čini se da lokalne vlasti nisu prepoznale važnost činjenice da je jedan od vodećih filozofa 20. stoljeća rođen u Karlovcu, a u pragmatičnom aspektu propustili su priliku da se Karlovac počne uvrštavati u međunarodno prepoznatljiva znanstvena središta interdisciplinarnih susreta, kako je to nekada bio slučaj sa Korčulom, a danas je, među ostalima sa Cresom (Dani Frane Petrića) i Malim Lošinjem (bioetika). No, uvjeren sam da će se u tom pogledu u Karlovcu stvari promijeniti i da će ova uspješna konferencija dati poticaj za otvaranje takvih perspektiva, napominje Veljak.
Inače, Grad Karlovac je tvrtki Milenium promocija Bože Skoke prije dvije godine platio 260.000 kuna za brendiranje pod egidom “grad susreta”, ali je odlučio zaobići ovaj očito nepodobni filozofski susret.
Kasnije se moglo čuti da je u razgovorima oko organizacije ovog skupa bilo i “neprimjerenih” pitanja iz Grada Karlovca, pa su se spominjala posve apsurdna i niska pitanja o tome kako se Petrović nacionalno deklarirao, kako se odredio prema Memorandumu SANU i slično.
– U kontaktima s predstavnicima karlovačke gradske vlasti nisu postavljana pitanja o etničkom opredjeljenju Gaje Petrovića, iako se može reći da je i to pitanje bilo neizravno implicirano. Usput, Gajo Petrović se odlučno odbijao nacionalno opredijeliti, ali se inzistiralo na pitanju je li bio član SANU-a i kako se odredio prema Memorandumu SANU-a. Vjerujem da će se sve to u skoroj budućnosti promijeniti i da se neće govoriti o tim pitanjima već o suštini djela Gaje Petrovića – prilično pomirljivo zaključuje Lino Veljak.
Dogradonačelnik Karlovca Dubravko Delić kaže da “demantira sve objavljene primjedbe na njegov račun u vezi sa ovim simpozijem”. Može biti, kaže, da je došlo do nesporazuma u komunikaciji organizatora i Grada, pošto je on u to vrijeme bio bolestan, pa je čak završio i u bolnici.
Međutim čini se da Delić ne vidi ništa osobito čudno u najčudnijem od svih pitanja, pa priznaje da je doista pitao organizatore je li se Gajo Petrović odredio prema memorandumu SANU-a.
– Nisam pitao kako se Gajo nacionalno deklarirao, a svi u Karlovcu dobro znamo tko je Gajo Petrović, filozof. Grad je u jesen stvarno želio biti domaćin i organizator tog simpozija. Samo sam pitao kako se odredio prema Memorandumu SANU-a i da li je bio član SANU-a. Svi koji me poznaju, znaju kako funkcioniram i da nisam nacionalno opterećen. O našoj želji sudjelovanja postoji i pisana dokumentacija, no organizatori su odlučili drugačije, kaže Dubravko Delić, zamjenik karlovačkog gradonačelnika.
Vladimir Funduk, karlovački profesor i dugogodišnji direktor gimnazije u kojoj je i Nikola Tesla maturirao, dobro se znao s filozofom, mada su im se putevi početkom druge polovice prošlog vijeka razišli kada je Petrović otišao u Zagreb, a Funduk ostao u Karlovcu.
– Uvjeren sam sto posto da Gajo nije imao veze sa Memorandumom SANU-a i mislim da je to suštinsko pitanje. Je li bio član SANU-a i u kojem statusu ne znam, ali to je ionako nevažno. Bitno je ono što je radio, a na njegov se rad ne mogu staviti ikakve primjedbe. Ako bi tako išli dalje i propitivali stavove ljudi, da budem sarkastičan, mogli bi reći da je Nikola Tesla imao sreće što je umro prije Gaje, jer bi netko možda i neke njegove političke stavove mogao propitivati, bez obzira na ono što je Tesla dao svijetu. To mi se čini neprimjerenim. Svi mi znamo tko je bio Gajo i žao mi je što zbog bolesti nisam mogao prisustvovati simpoziju, kaže Funduk.
Asja Petrović, supruga pokojnog filozofa Gaje Petrovića, kaže da “filozofi ne bi bili filozofi kada ne bi shvaćali svijet u totalu”.
– Oni su manje opterećeni raznim podjelama nego mi obični ljudi. Član “van radnog sastava” SANU-a Gajo je postao 1988., a onima kojima to smeta kažem da nikada nije otišao u Beograd tim povodom. On je dakle primljen kao vanjski član u paketu, zajedno sa drugim znamenitim svjetskim filozofima – Jürgenom Habermasom, Georgom Henrikom von Wrightom – ali i Dušanom Džamonjom i drugima. Na primjer, Vjekoslav Kaleb i Vladimir Stipetić dobili su takav status još prije 20 godina, dakle negdje krajem šezdesetih, ali to nitko nije propitivao. Svi su oni isto bili “van radnog sastava” odnosno vanjski članovi. Sa memorandumom Gajo i svi tako primljeni vanjski članovi, kojih je bilo više desetaka, nisu imali nikakve veze – kaže Asja Petrović.
Gajo Petrović inače po ocu potječe iz Srpskih Moravica, majka mu je Istrijanka, supruga Asja je Splićanka, snahe su mu s Hvara i iz Istre.
– Kako na ovim našim prostorima gdje smo se svi toliko izmiješali, nekome brojiti krvna zrnca? Gajo je imao i počasni doktorat humanističkih nauka na Sveučilištu u Strasbourgu, imao je na svom Sveučilištu u Zagrebu tri asistenta i svi su bili Hrvati, a među njima je i Lino Veljak, sadašnji predsjednik Hrvatskog društva filozofa. Što to govori o Gaji? On nikada nije bio uskogrudan i nije gledao na nacionalno porijeklo – ističe supruga pokojnog filozofa.
Bratića liječnika Karlovčani spasili od ustaša
Porodica Petrović se u Karlovac iz Srpskih Moravica doselila 1897. i nastanila u karlovačkom naselju Drežnik, pokraj željezničke pruge Zagreb-Rijeka. U to vrijeme otac Gaje Petrovića je imao jednu godinu, a stric dvije. Stričev sin, također Gajo Petrović, u karlovačkoj će historiji ostati upisan kao najbolji i najveći narodni liječnik – dva brata stričevića, oba imenom Gajo; jedan filozof, a jedan narodni liječnik.
Kada su ustaše 1941. uhapsili dr. Gaju Petrovića sa namjerom da ga odvedu u Jasenovac, digao se cijeli Karlovac, tražeći da se Gajo narodni liječnik odmah oslobodi i da dalje radi svoj posao. Nakon tjedan dana je oslobođen iz zatvora i nastavio je posao do šezdesetih godina prošlog vijeka.
– Pa valjda je ta familija u više od sto godina života u Karlovcu ostavila neke pozitivne tragove. Moj pokojni muž je jako volio Karlovac. Bio je i potpredsjednik Blochovog društva, bio je u društvu Ericha Froma i sličnih kolega. Što bi se još trebalo propitivati o njemu i njegovom djelu? – pita se supruga filozofa Asja.
Milan Cimeša
Ljudi iz ruskog privrednog giganta posetili Beli Manastir
Gazprom otvara pumpe u Baranji
Jedini baranjski grad nedavno je posetio Boris Medvedev, šef zagrebačkog odjela Gazproma, najveće ruske firme
Da Grad Beli Manastir duže vremena i u širokom luku zaobilaze investitori nije nikakva tajna pa je svaki kontakt vodećih ljudi u gradu s potencijalnim investitorima vest koja graniči gotovo s naučnom fantastikom. Jedini baranjski grad nedavno je posetio Boris Medvedev, šef zagrebačkog odjela Gazproma, najveće ruske firme i najvećeg svetskog eksploatatora zemnog gasa, i obišao u društvu domaćina nekoliko potencijalno zanimljivih lokacija za buduće investicije.
Osim lokacija u Belom Manastiru, predstavnici Gazproma obišli su i druga mesta poput Kneževa, Kneževih Vinograda i Darde, pokazavši time još jednom da je januarska poseta visokog izaslanstva Gazproma Hrvatskoj bila jasna poruka da ruski gigant želi ozbiljno poslovati i u Hrvatskoj jer dobro je poznato da su ulaganja iz Rusije na području jugoistočne Europe sve veća.
Iako je dolazak ruske delegacije u baranjsku prestonicu tek prva poseta i sve je još uvek u početnoj fazi, ono što se sa sigurnošću zna, a tu nam je informaciju potvrdio i belomanastirski dogradonačelnik Predrag Stojanović, Rusi su pokazali interes da na potencijalnim i najatraktivnijim lokacijama otvore moderne benzinske pumpe sa svim popratnim sadržajima. To će, dođe li do realizacije projekta, otvoriti nova radna mesta kojih u baranjskoj prestonici hronično nedostaje.
– Beli Manastir i Baranja, kao i druga mesta u regionu, Rusima su zbog isplativosti dovoza derivata najviše zanimljivi zbog udaljenosti od rafinerije u Pančevu u Srbiji koja je bliža od 300 kilometara, ali i zbog autoceste Vc koja je deo međunarodnog Paneuropskog cestovnog koridora, rekao je Stojanović.
Na zagrebačku adresu Gazproma poslana je potrebna dokumentacija i nakon što se prikupi i detaljno analizira, na teren bi trebali izaći odgovorni ljudi iz Gazproma koji će izabrati najzanimljivije lokacije. Kako sada stoje stvari, a i ako je suditi po rečima Medvedeva, njima bi za sada najviše odgovarala lokacija na južnom ulazu u Beli Manastir iz smera Osijeka gde je proizvodni pogon svojevremeno trebala otvoriti jedna zagrebačka firma koja je u međuvremenu zapala u financijske probleme.
Zoran Popović
Skinuta ploča karlovačke “Prosvjete”
Članovi i vodstvo karlovačkog pododbora SKD Prosvjeta ostali su iznenađeni u ponedjeljak uočivši da je sa pročelja pored ulaznih vrata u prostorije nestala mesingana ploča sa amblemom Prosvjete i natpisima na latinici i ćirilici: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, pododbor Karlovac. Prostorije se nalaze na Mažuranićevoj obali u centru Karlovca, uz obalu Kupe, u zgradi koja inače pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi i iznajmljena je najvećim dijelom Karlovačkoj županiji.
Prije više mjeseci na zidovima pored ulaza su se pojavili i neprimjereni grafiti. Pododbor je do prije koju godinu imao prostorije u drugom dijelu grada, koje su također bile više puta meta vandalizma. Počinioci nikada nisu otkriveni. Nestanak ploče vjerovatno će službeno biti obrazložen krađom zbog prodaje metala-mesinga. Tko zna kako bi prostorije uopće prošle da na ulazu nisu velika drvena vrata. Na istom mjestu prije godinu dana namjerno je bio i prevrnut auto u vlasništvu Nade Radović, tajnice gradskog i županijskog VSNM koja živi u zgradi udaljenoj dvadesetak metara. Počinioci, naravno, nikada nisu nađeni, a osiguranje naravno nije pokrilo troškove popravka.
– U razdoblju od 21. do 22. travnja nepoznati počinitelj s pročelja zgrade u Vraniczanyevoj ulici u Karlovcu otuđio je mesinganu ploču. Materijalna šteta je nekoliko stotina kuna, a u tijeku je kriminalističko istraživanje u cilju utvrđivanja svih okolnosti ovog događaja i pronalaska počinitelja, rekla je Andrea Lenard, glasnogovornica PU Karlovačke.
M. C.
Predstavljena knjiga o naučniku Mihailu Petroviću
Matematičar, alas, muzičar i boem
Kad bi ekipa slavnog matematičara Mike Alasa uhvatila neku dobru ribu, priređivao bi večere za prijatelje i svirao sa orkestrom
U Kulturno-naučnom centru “Milutin Milanković” u Dalju predstavljeno je četvrto dopunjeno izdanje knjige “Mika Alas” Milutina Milankovića i Jelenka Mihailovića o životu matematičara Mihaila Petrovića – Alasa. Knjigu o ovom univerzitetskom profesoru, akademiku i alasu predstavio je profesor doktor Žarko Mijajlović s Matematičkog fakulteta u Beogradu.
– Knjiga nije pisana sa stručnog stanovišta već na način na koji je jedan prijatelj video Mihaila Petrovića, veliku figuru srpske matematike. To je zanimljiva knjiga koju kad počnete da čitate ne možete ispustiti iz ruku. Milanković je uspeo dati jednu lepu psihološku sliku Mike Alasa i predstaviti njegov život koji je bio pun avantura. Knjiga se može kupiti, ali se može naći i digitalna kopija te knjige na internetu – imamo je i u našoj virtualnoj biblioteci. Preporučujem svakom da je pročita jer će doživeti duh tog vremena i način na koji su naučnici tada radili i međusobno se uvažavali, kaže Mijajlović.
Prvu deo knjige o Miki Alasu napisao je Milutin Milanković, a drugi s anegdotama iz života Mihaila Petrovića Jelenko Mihailović, jedan od njegovih najboljih prijatelja. Treći deo koji predstavlja viđenje života Milutina Milankovića i Mike Alasa priredio je profesor Vlado Milićević, a izdavač najnovijeg dopunjenog izdanja beleški o životu velikog matematičara je Udruženje “Milutin Milanković” iz Beograda.
Promocija je po rečima Đorđa Nešića, direktora KNC “Milutin Milanković”, organizovana u okviru obeležavanja 54. godišnjice smrti znamenitog Daljca. Milutin Milanković i Mihailo Petrović delili su kabinet na beogradskom univerzitetu.
– Mihailo Petrović je predavao teorijsku matematiku, a Milutin Milanković primenjenu matematiku koja je uključivala racionalnu mehaniku, nebesku mehaniku i fiziku. Oni su živeli jako interesantno i prvih godina su se jako retko viđali – živeli su kao antipodi. Petrović je bio čovek trenutka i trenutne inspiracije, a Milanković maratonac, trkač na duge staze. Petrović je ustajao u tri ujutro da bi radio, a Milanković je u to vreme legao u krevet. Viđali su se obično naveče, kad bi ekipa Mike Alasa uhvatila neku dobru ribu pa je priređivao večeru za svoje prijatelje i svirao sa svojim orkestrom. Inače, s tim orkestrom je nastupao po kafanama, a svirao je čak i u Bugarskoj. Milanković je prisustvovao tim večerama i to je bilo vreme njihovog druženja. Interesantno je da je Milanković posvetio Miki Alasu jedinu svoju pesmu koja se zove “Od svih naših naučnika”, a koja govori o specifičnom načinu života i delovanja Mike Alasa gde su pomešani neki matematički i neki alaski termini, kaže Nešić.
Zanimljivo je da Mihailo Petrović, iako je odrastao uz Savu i Dunav nikad nije naučio da pliva, a utapao se čak 11 puta.
– Plivanju se učio i u gostima kod Milankovića, na Dunavu u Dalju, ali bezuspešno, tako da pronalazač nepoznatih ostrva, kitolovac i čovek koji je oplovio Atlanski okean, krajnji sever i jug, Madagaskar, Indijski okean…nikada nije naučio da pliva, dodaje Nešić.
Mika Alas je bio učenik čuvenog profesora Koste Vujića, o kome je srpski reditelj Zdravko Šotra, a prema istoimenom romanu Milovana Vitezovića, prošle godine snimio film “Šešir profesora Koste Vujića”. Za profesora Vujića, dobroćudnog osobenjaka i hedonistu, pedagoga posebne vrste, njegov đak Alas napisao je da je bio najoriginalniji profesor 19.veka.
Vujićev čuveni razred maturanata Prve muške gimnazije u Beogradu koji su činili Mihailo Petrović – Mika Alas, Jovan Cvijić, Pavle Popović, Jaša Prodanović, Milorad Mitrović, Milutin K. Dragutinović, Ljubomir Stojanović i drugi, postao je istorijsko oličenje epohe jer je dao akademike, profesore, ministre, političare i druge uglednike.
D. Bošnjak
Dobrovoljnim prilozima za kordunsku crkvu sakupljeno 40.000. eura
Obnova Svete Petke u Sjeničaku
Obnovu financiraju dobrovoljnim prilozima Kordunaši porijeklom iz Sjeničaka razasuti nakon rata diljem svijeta
Dolaskom lijepog vremena započela je i obnova pravoslavnog hrama Prepodobne mati Paraskeve, odnosno crkve Svete Petke u Sjeničaku. Obnovu financiraju dobrovoljnim prilozima Kordunaši porijeklom iz Sjeničaka razasuti nakon rata devedesetih širom svijeta.
Obnova je započela devedesetih ali je zaustavljena zbog ratnih događanja. Sazidani su zidovi ali se dalje nije stiglo. U proteklih dvadeset i nešto godina zidovi su zbog vremenskih neprilika znatno bili oštećeni pa ih je valjalo sanirati. Nakon toga treba postaviti krov na crkvu što se upravo radi. Kako se planira do kraja godine bi trebala biti postavljena i zvona. Kompletna obnova crkve trebala bi biti završena do 2015. godine kada će se obilježiti 300. godišnjica izgradnje hrama i dolaska pravoslavnog stanovništva u taj dio Korduna.
Radove na sanaciji zidova i postavljanju krovne konstrukcije izvode radnici građevinskog poduzeća Mal-Gal iz Krapine. Nadzor radova vrši građevinski inženjer Jovo Crevar, također porijeklom iz Sjeničaka.
– Akciju sakupljanja novčanih priloga i druge vrsti pomoći vodimo godinu dana i u tom se vremenu pozivu odazvalo više od 200 donatora. Pored Nijagare i na drugom kraju Kanade u Vankuveru, ova se akcija uspješno odvija zahvaljujući Slavku Trkulji, u SAD-u su se angažirali Danijela Bijelić i Željko Vlajnić koji je akciju proveo i u Čikagu gdje ima najviše Srba, u Australiji ju organizira Vlado Mrkalj, a u Srbiji Zavičajni klub Kordunaša. Do sada smo sakupili 40 hiljada evra, kaže paroh Saša Umićević.
Sjeničarac Miloš Pruginić koji kao penzioner živi u Kotoru, lično se došao uvjeriti kako teku radovi obećavši i daljnju pomoć kod izrade zvona. Saznajemo da je iz Vankuvera Sava Lazarijan donirao tri hiljade dolara a Mile i Željko Rudan iz Nijagare osam hiljada dolara.
Početak obnove zgrade eparhije u centru Karlovca u Radićevoj ulici i nastavak radova na izgradnji crkve u Sjeničaku dva su najveća gradilišta na pravoslavnim hramovima u Hrvatskoj.
U Nijagari, poznatom kanadskom turističkom mjestu, živi više stotina iseljenih Srba sa područja Hrvatske pa i Sjeničaka. Na drugom donatorskom ručku sudjelovalo je 150 Kordunaša i njihovih prijatelja, a sakupljeno je 18.640. kanadskih dolara. U godinu dana Kordunaši su u Kanadi sakupili 39.000 dolara. U organizaciji drugog donatorskog ručka sudjelovali su Anđelko Mrkalj, Katica Šašić, Branka Kovačević, Branko i Mile Krkljuš i brojni drugi.
– Baš ovdje u Nijagari, prije više od dvije decenije, pokrenuli smo akciju za obnovu našeg hrama srušenog u Drugom svjetskom ratu. Očekujemo da ćemo prilozima naših zemljaka na 300. godišnjicu ovog hrama 2015. godine završiti ovu crkvu, jednu od najstarijih na Kordunu, kazao je Anđelko Mrkalj.
Detaljne informacije o obnovi ovog hrama i način na koji se dobrovoljni prilozi mogu uplatiti mogu se dobiti od paroha, jereja Saše Umićevića na mobitel: + 385-95-5114-669 ili na e-mail adresu: lat. sasa.umicevic@yahoo.com kao i na Fejsbuk stranici: www.facebook.com/groups/sjenicak
Na području Korduna je u planu obnova desetak pravoslavnih hramova, negdje su akcije pokrenute, a ponegdje od prije već postoji određena dokumentacija. Dakako, sve će ovisiti o raspoloživim financijskim sredstvima i ekonomskim prilikama u državi jer neke od tih objekata i država mora obnoviti.
M. C.
Podrška umrežavanju i evropskoj suradnji gradova i općina
Resursni centri u Osijeku i Subotici
Centri imaju cilj potaknuti umrežavanje i učinkovitiju suradnju lokalnih zajednica
Na Visokom evanđeoskom teološkom učilištu u Osijeku prošlog je petka otvoren Resursni centar za umrežavanje općina i gradova. To je učinjeno u sklopu velikog međunarodnog projekta nazvanog “Podrška umrežavanju i evropskoj suradnji gradova i općina”, čiji je hrvatski nositelj Agencija lokalne demokracije (ALD) Osijek.
– Resursni centri koji će biti uspostavljeni u Osijeku i Subotici imaju cilj potaknuti umrežavanje i učinkovitiju suradnju lokalnih zajednica, uključenih u projekt, i to na regionalnoj i evropskoj razini. Svrha je promovirati njihove kapacitete i potencijale te im pružiti podršku u umrežavanju s različitim područjima Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije u Hrvatskoj te Bačkog i Sremskog okruga u Srbiji, rekao je Miljenko Turniški iz ALD-a Osijek.
Održan je i niz predavanja na temu “Poticanje regionalnog razvoja i prekogranične suradnje – mogućnosti suradnje s razvojnim agencijama u Hrvatskoj i kancelarijama za lokalni ekonomski razvoj u Srbiji”, a govorilo je nekoliko stručnjaka iz Osijeka, Vukovara, Subotice i Rume. Uz već spomenutog Miljenka Turniškog, okupljenim predstavnicima lokalnih vlasti, administracije i organizacija civilnog društva govorili su Stjepan Ribić, direktor Regionalne razvojne agencije (RRA) Slavonije i Baranje, Ivan Rimac, direktor Agencije za razvoj Vukovarsko-srijemske županije, Erika Kudlik, koordinatorica Kancelarije za lokalni ekonomski razvoj Grada Subotice, Bojana Batalo, predstavnica Kancelarije za lokalni ekonomski razvoj Opštine Ruma, i Branka P. Turniški iz ALD-a Osijek.
Prema riječima Stjepana Ribića, u prvom krugu prema Evropskoj Uniji nominirano je 110 projekata hrvatsko-srpske prekogranične suradnje, od kojih je 11 odobreno, a u drugom krugu odobreno je 19 projekata od 154, što dokazuje da i s jedne i s druge strane granice postoje kvalitetni ljudi sposobni za realizaciju projekata. Inače, Hrvatska ima mogućnost korištenja od jedne milijarde i sto milijuna do jedne milijarde i četiristo milijuna eura iz europskih fondova. Međutim, pitanje je hoće li Hrvatska znati to i iskoristiti.
Da je to moguće, pokazuje RRA Slavonije i Baranje, koja je osnovana odlukom Gradskog vijeća Grada Osijeka krajem 2005. godine. Pod direktnom nadležnošću Agencije nalazi se i Predstavništvo Slavonije i Baranje u Briselu, kroz koje je osigurana prisutnost Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije u samom središtu Evropske Unije. Subjekti s područja Osječko-baranjske županije do sada su aktivno sudjelovali u 253 projekta odobrena od strane Evropske komisije i drugih međunarodnih izvora ukupne vrijednosti 857.119.150,65 kuna (odnosno 114.282.553 eura).
Gošća iz Subotice Erika Kudlik rekla je da Srbija osjetno zaostaje za EU-članicama po socio-ekonomskom razvoju i po bruto-društvenom proizvodu po stanovniku, ali “prednjači” po stopi nezaposlenosti koja je veća od prosjeka EU. Istaknula je također da postoje razlike u razvijenosti sjevernog i južnog dijela Srbije te da ostale regije zaostaju za Beogradom.
– Kod nas u Srbiji postoji jedanaest regionalno-razvojnih agencija (RRA), od kojih su tri smještene u Vojvodini: Bačka (u Novom Sadu), Srem (u Rumi) i Banat (u Vršcu). Osnivači RRA su lokalne samouprave i lokalne institucije, a partneri im mogu biti udruženja, klasteri, edukativne, istraživačke i razvojne agencije.
Bojana Batalo iz Rume iskazala je zadovoljstvo pridruživanjem Kancelarije za lokalni ekonomski razvoj Opštine Ruma projektu “Podrška umrežavanju i evropskoj suradnji gradova i općina” te istaknula da više nisu bitne samo dobre ideje, trud i radionice, nego da je došlo vrijeme da se vide i rezultati.
Jovan Nedić
Emisija o Kosovu na TV kanalu Ri
Na regionalnoj riječkoj TV stanici Kanal Ri, u okviru emisije o manjinama, 17. Aprila emitirana je emisija o uništavanju srpskih spomenika na Kosovu unutar koje su prikazani i dijelovi filma “Zločin bez kazne” koji se bavi i pogromom nad Srbima i nealbancima 2004. godine.
– Drago mi je da hrvatski mediji prvi puta pokazuju ovakav interes za teme o napadima na Srbe na Kosovu koje je kolijevka srpske duhovnosti uz četiri spomenika pod zaštitom UNESKO-a, rekao je predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Primorsko goranske županije Milan Eraković koji je i učestvovao u emisiji. Ukazao je i na velike zasluge glavnog urednika TV Kanala Ri Nevena Šantića koji je, kako kaže, prepoznao važnost teme i potrebu da se o njoj priča i upozna javnost tog dijela Hrvatske.
– Nakon emisija nije bilo nikakvih negativnih reagiranja, čak ni iz redova albanske zajednice. Uostalom, početkom marta Albanci u Rijeci su slavili pet godina nezavisnosti Kosova. Tamo su bili i bivši predsjednik Stjepan Mesić i uglednici grada i županije, rekao je Eraković.
Tokom proteklih sedmica, u Slatini, Vukovaru i Zagrebu u organizaciji ambasade u Zagrebu i generalnog konzulata Srbije u Vukovaru, održane su dobro posećene tribine povodom devete godišnjice pogroma nad Srbima u proleće 2004. godine.
N. J.
Zelena čistka u Belom Manastiru
Grad Beli Manastir po drugi se put uključio u akciju “Zelena čistka – Jedan dan za čisti okoliš” koja se provodi u sklopu svetske akcije u čak 96 zemalja. Kao i protekle godine veliko pospremanje održano je 19. aprila s ciljem podizanja svesti građana o njihovoj ulozi u stvaranju i načinu odlaganja otpada.
Ovogodišnja “Zelena čistka”okupila je gotovo 200 volontera, a čistilo se na šest lokacija. Sve što je bilo potrebno su dobra volja i rukavice, a lepo vreme samo je dalo štimung dobrim vibracijama i čišćenje je moglo početi. Svoj doprinos ovoj zajedničkoj akciji, koja se ujedno provodi u sklopu Dana planeta zemlje, dali su učenici osnovnih i srednjih škola, komunalne službe, građani, volonteri, te brojni članovi i predstavnici raznih udruženja koja deluju na području jedinog baranjskog grada i prigradskih naselja.
Z. P.
Knjiga “Remember Maksimir” bivšeg novinara “Politike”
Sjećanje na ratni Zagreb
Knjiga govori o onom što se za vrijeme rata dešavalo Zagrepčanima srpske nacionalnosti sve do ubojstva porodice Zec
Nedavno je iz štampe izašla knjiga “Remember Maksimir” autora Radoja Arsenića, dugogodišnjeg dopisnika “Politike” iz Zagreba. Kroz usta junakinje, inžinjerke molekularne biologije, knjiga na 70-ak stranica govori o onom što se za vrijeme rata dešavalo Zagrepčanima srpske nacionalnosti, od medijskih vrijeđanja i odlazaka iz grada, do ubojstva porodice Zec, koje je i centralna tema knjige.
– Želja mi je bila da na kraju profesionalne novinarske karijere u trajnijem obliku ostavim nešto od onoga s čim sam se sretao i svjedočio tokom godina kao novinar. Uostalom, u svakom iskrenom novinaru čuči želja da ostavi nešto što traje duže od jednog ili sedam dana koliko je život njegovih djela, rekao je Arsenić.
Junakinja romana je mlada žena koja je poznavala svoju tadašnji vršnjakinju Aleksandru Zec. Junakinja knjige je prvo začuđena odlaskom svog školskog druga Gorana, ali i drugih kolega za koje nije ni znala da su Srbi, potom je užasnuta ubojstvom Aleksandre i njene porodice i konačno zgađena činjenicom da je Jadranka Kosor uselila u stan otkuid su protjerana braća Drobac..
Ta se priča isprepliće s brojnim citiranim tekstovima o toku i kasnijem raspletu slučaja Zec, sve do informacije o početku suđenja Tomislavu Merčepu za brojne ratne zločine među kojima je i likvidacija porodice Zec. Sama junakinja, iako je vjerovala da će se naukom baviti u Hrvatskoj, naučnu karijeru napravila je u bijelom svijetu. Povremeno dolazi iz Toronta u Zagreb gdje obilazi neke punktove i druži se s prijateljicama. Posjećuje i park Maksimir koji je imao značajno mjesto u njenoj zagrebačkoj fazi života. Arsenić objašnjava i zašto je park Maksimir dobio značajno mjestu u knjizi.
– To je jedan od posebnih zagrebačkih simbola. Kao dijete i kao mladić prolazio sam kroz Maksimir, a kao student spremao i neke ispite, rekao je pisac.
Knjigu je izdalo Izdavačko preduzeće “Prosveta” iz Beograda u tiražu od 500 primjeraka.
N. J.
Izborna skupština folkloraša iz Belog Manastira
Svetlana Pešić na čelu KUD-a Lazić
U prostorijama Srpskog kulturnog centra u Belom Manastiru, SKUD Jovan Lazić održao je svoju Izbornu godišnju skupštinu. Nakon izveštaja o radu za 2012. godinu, bivšeg predsednika Borivoja Belića, prisutni članovi su sa dvanaest glasova za i tri suzdržana glasa za novu predsednicu u četverogodišnjem mandatu izabrali dr. Svetlanu Pešić.
Početak skupštine obeležilo je čekanje članova skupštine, a pošto se čak dve trećine nije odazvalo pozivu, jedna trećina prisutnih izabrala je novo rukovodstvo. Moglo se čuti da je nedolazak većine zapravo svesno tempiran kako bi se skupština opstruirala. Bilo kako bilo novo rukovodstvo je, nakon što je bivši predsednik odbio prihvatiti novi mandat, izabrano i pred njima je trnovit put očuvanja jedinog srpskog kulturno umetničkog društva u jedinom baranjskom gradu jer problema je zaista puno, a ti problemi nisu samo financijske prirode.
Zahvaljujući se na izboru novoizabrana predsednica obećala je da će se kao i u prethodnih šest godina angažmana u društvu maksimalno truditi davati sebe, a zauzvrat je zamolila članove za razumevanje, zbog po njenom mišljenju, ponekad osebujnog pristupa.
– Ja mislim da me po ponašanju sada svi jako dobro poznaju i znaju da je teta Svetlana malo eksplozivna, ali da se iza te vike ništa loše ne misli, i da smo posle toga na dobroj talasnoj dužini, rekla je Pešić.
Zoran Popović
Stogodnjak (160)
26. 4. – 3. 5. 1913: “Zašto su mnogi roditelji zabrinuti kad svoje žensko dete, kad dođe vreme za nastavak školovanja, moraju ostaviti u tuđoj kući? I koja će to tuđa kuća staviti na stranu sve svoje brige i prihvatiti se jedino brige oko tuđeg deteta, pogotovo ženskoga?” Pita se to novinar zagrebačkog Srbobrana u uvodu članka “Gde će naći pomoć oni kojima u Zagrebu uči žensko dete?” Naći će ga, odgovara novinar spremno, samo na jednom mjestu – u srpskim internatima. “I eto tu, gde je za Srbe roditelje nevolja najveća, priskače im u pomoć srpski zavod, koji je jedino radi toga i osnovan, da vodi brigu o ženskoj srpskoj deci. Srpski internati se i osnivaju, da čuvaju i štite Srpkinjice, i da ih upućuju na pravi put, koji vodi dobroj i primerenoj Srpkinji, domaćici i materi… Ko i pored dobro načinjenog puta tera kola stranputicom, pa ih lomi, ne može se reći da je pametan. Tako je i Srpski devojački internat u Zagrebu podignut da pomogne Srbima-roditeljima, jer se time pomaže i Srpstvu… Ne može se reći, da je mudar i svestan Srbin onaj, koji stradava i kraj srpskog internata, dajući svoju decu tuđim kućama u ruke”, zaključuje novinar.
* Za svesokolski slet u Ljubljani, koji je najprije zabranjen, a onda odobren uz uvjet da na njemu ne nastupe sokolska društva iz Srbije i Bugarske, aktivno se pripremaju sva društva Srpskog Sokola u Hrvatskoj. Najbolje rezultate bilježe društva u Bjelovaru, Glini, Dvoru, Kostajnici, Gospiću, Korenici, Novoj Gradiški i Zagrebu. Oni su dvije vježbe koje će biti izvedene na sletu – vježba palicom i Ljubljanska prosta vježba – uigrali do savršenstva, bilježe novine.
* Za vrijeme uskrsnih praznika učenici 7. razreda karlovačke Srpske gimnazije boravili su na organiziranom putovanju koje je obuhvaćalo Rijeku, Pulu, Trst i Ljubljanu. Posebno su, ispričali su vođe puta profesori Petrović i Mikić, bili impresionirani Trstom i Bledom, kao i usponima na poznate slovenske planine. Sjenu na izlet bacio je nemio događaj u Ljubljani – tamo je, naime, učenicima državne gimnazije bilo zabranjeno da svoje vršnjake iz Hrvatske dočekaju, okite cvijećem i provedu ih kroz grad.
* Uskoro će navršiti godina dana kako je u Zagrebu osnovana Srpska učiteljska štedionica kojoj je glavni zadatak materijalno podupiranje učiteljstva i odobravanje manjih zajmova siromašnim pojedincima. Međutim, njezin rad nije ni približno onakav kakvim se očekivao, pa je jedan “prijatelj učiteljstva” – kako se potpisao u novinama – uputio javni poziv i u njemu i ovo: “Uprava štedionička, poziv na upit u članstvo svojevremeno je razaslala, a i preko novina često oglašivala, pa je ipak, pored svega toga, kako kod učiteljstva, tako i kod ostalih staleža našega naroda bio dosta slab odziv, što je za svaku osudu. Sram vas bilo! Stoga, obraćam pažnju svakome bratu Srbinu, a pogotovo našem učiteljstvu, da kako samo, tako i svojim uplivom u narodu poradi oko prikupljanja što više članova, kako bi zavod ovaj procvao na korist sviju nas, a diku i ponos našeg učiteljstva…”
Đorđe Ličina