Damir Martinović Mrle: Naša predstava neprekidno traje

Poznata po svojim provokativnim nastupima, riječka skupina Let 3 ponovno je uzburkala javnost novim diskografskim izdanjem pod naslovom “Kurcem do vjere – Thank You, Lord”. Istovremeno, jedan od vođa grupe, Damir Martinović Mrle, sve je aktivniji kao skladatelj, pa je tako s Ivankom Mazurkijević (životnom družicom) i Stankom Kovačićem skladao glazbu za film “Sonja i bik”, za koju su osvojili Zlatnu arenu za najbolju filmsku glazbu. Nedavno je predstavio i svoju glazbenu intervenciju u predstavi “Rekvijem za organe – pokora”, nastalu u suradnji sa Senkom Bulić i Ivanom Jozić. Trenutno završava glazbu za film “Kauboji” i sprema nova iznenađenja s grupom Let 3.

 Nedavno ste objavili nosač slike i zvuka “Kurcem do vjere”. Zašto takav oblik izdanja koji sadrži vinil, DVD i kod za skidanje glazbe u Mp3 formatu?

Putem računa došli smo do zaključka da se CD-ovi jako loše prodaju zato jer nepošten narod (koji je u jako velikom broju) glazbu besplatno krade s interneta. U posljednje vrijeme vratio se stari dobri običaj da se opet objavljuju i slušaju ploče. Danas sva svjetska izdanja izlaze na pločama. Na svu sreću, još uvijek postoje ljubitelji muzike i dobrog zvuka, pa cijela ova priča drži vodu. Zvuk je puno ljepši, topliji, slike na coveru su velike… sveukupni doživljaj je kompleksniji. Pravi fanovi i ljubitelji dobrog zvuka kupuju ploče, a takvih je svakim danom sve više. Prije nekoliko godina objavili smo i naše prve dvije ploče “Two Dogs Fuckin'” i “El Desperado”. Kombinirajući današnju digitalnu tehnologiju mixa i masteringa, tisak na vinilu dao je neslućene rezultate… mogu reći da čujem neke stvari koje nikada nisam čuo i da je sve zajedno u jednom toplom sazvučju, vrlo blisko srcu i u pravoj mjeri ljudskom uhu. Za ove koji vole vizualiju dodali smo jedan DVD, a za nestrpljive tu je i kod pomoću kojega se sve legalno može downloadati.

 Nemoguće pizdarije

 Provokacija je vaš uobičajeni umjetnički izraz, no iako ste naslovom ovog izdanja otišli dosta daleko, ne bune se ni Crkva, ni vjernici, ni udruga Grozd. Kako to komentirate?

Izgleda da i sami shvaćaju da rade nemoguće pizdarije, o kojima mi na albumu progovaramo. Maltretiraju i manipuliraju narod fiks-idejama oko zdravstvenog odgoja, iako je svima jasno da je zdravstveni odgoj ranije uveden, danas bismo sigurno imali puno manje seksualnog zlostavljanja djece od strane svećenstva. U ovom teškom vremenu krize jako se bahato ponašaju prema građanstvu, uzimajući mu zemlju pod izlikama da imaju papire o vlasništvu, pa je tako na području od Zadra do Nina narodu oduzeto devet milijuna kvadrata… od države dobivaju plaće i tko im što može.

 S pjesmom “Hvala tebi, Kriste” nastupili ste u showu Marka Tolje, koji je ugašen nakon prve emisije. Navodno je jedan od razloga tome bio i vaš nastup u udarnom terminu HTV-a. Nije li to ipak bila pretjerana reakcija programskog kolegija i samog ravnatelja HTV-a?

Do danas još nisam uspio shvatiti o čemu se tu točno radi i zašto emisija više ne ide. Ne vjerujem da je to zbog našeg nastupa.

 Na albumu je i nekoliko vaših pjesama nastalih za kazališne predstave u kojima ste sudjelovali i za koje ste skladali muziku, ali i pjesme s prva dva albuma. Zašto te četiri pjesme ako ste relativno nedavno reizdali prva dva albuma, “Two Dogs Fuckin'” i “El Desperado”?

U trenutku kada su reizdanja izašla, odlučili smo se za sedam koncerata u našem prostoru za probe za samo po sto ljudi. Sve smo koncerte snimili, audio i video. U jednom trenutku smo shvatili da smo unazad tri-četiri godine napravili mnoge stvari i da bi ih bilo lijepo objediniti na jednom albumu, pa su zato tu studijske, kazališne, live snimke…

 Unazad nekoliko godina svoje umjetničko stvaralaštvo sve više usmjeravate prema kazalištu. Postoje li kakvi planovi za vašu vlastitu kazališnu predstavu?

Sve ovo što godinama radimo jest svojevrsna kazališna predstava koja neprekidno traje, rekao bih i puno složenije od toga, koja svoj izričaj ima kroz koncerte, medije, kazalište, akcije, performanse…

 Organe najprije treba čuti 

 U kazališnom projektu “Rekvijem za organe – pokora” ozvučili ste vlastite organe. Odakle ta ideja?

Pa kako Antonin Artaud u svojoj radioemisiji i tekstu “Svršimo s Božjim sudom”, po kojem smo i radili ovu predstavu, govori da je čovjek bolestan jer je loše napravljen i da su mu organi krivo srasli, da su nepotrebni i da ih treba iščupati, došlo mi je u glavu da sve te organe treba čuti prije nego što ih iščupamo, pa sam na taj način specijalnim softverima uspio ozvučiti krvotok, mišiće, srce, pluća, crijeva i od toga na licu mjesta raditi glazbu na koju se onda interaktivno pleše, pjeva, priča, na što se interaktivno opet stvara scenski pokret. Svi ti zvukovi onda idu u DJ pult, gdje onda sve to miksam dodajući razne efekte i uza sve i sviram.

 Krajem prošle godine pojavilo se izdanje “Ex YU Electronica Vol III – Diktatura, humor, agresija” na kojem se našla i snimka grupe Strukturne ptice u kojoj ste i vi nastupali i stvarali eksperimentalnu elektronsku glazbu. Jeste li se iznenadili da je autor kompilacije Željko Luketić nakon toliko godina otkrio to što ste tada stvarali i odlučio odati zasluženo priznanje tom projektu?

Jako mi je drago što sam upoznao Željka koji se sjetio objaviti jedan takav album. Nikada nisam razmišljao tome da će se Strukturne ptice naći na izdanju elektronske glazbe, to me dodatno iznenadilo i obradovalo.

 Nedavno ste izjavili da planirate svakih mjesec dana objaviti po jednu novu pjesmu Leta 3. U kojem formatu i što je prvo na redu?

Ovdje ću odgovoriti i na pitanje vezano uz naše nepostojanje u digitalnom svijetu, s obzirom na to da nemamo vlastitu web-stranicu niti smo prisutni na Facebooku. Vrijeme se promijenilo, ubrzalo u smislu da je bitno neprekidno predstavljati svoj rad, biti prisutan, biti dio digitalnog svijeta. To se upravo desilo i s ovim izdanjem. Unazad nekoliko godina bili smo prisutni u javnosti s raznim projektima, pa mislim da je neukusno previše vremena gubiti na internetu. Sada objavljujemo snimke iz vremena dok smo bili Let 2 plus jednu novu pjesmu koju upravo završavamo; obećavam da će nas ovaj projekt zbog svoje prirode prisiliti da u narednom period budemo jako prisutni na socijalnim mrežama.