Intrigator

 Zbog propalog projekta bivše uprave ravnateljica pozvala državnu reviziju

 Hina se rješava Vjesnikove građe

 Bivša uprava Hine potrošila je 18 milijuna kuna na propali projekt digitalizacije Vjesnikove građe. “Šteta za Hinu je nemjerljiva. Pozvali smo državnu reviziju, a bude li nalaz sumnjiv, pozvat ćemo i Državno odvjetništvo”, kaže ravnateljica Hine Branka Valentić

Odlukom ravnateljice Hine o zatvaranju Vjesnikove novinske dokumentacije (VND) do kraja pregovora s Hrvatskim državnim arhivom, prošlog tjedna počelo je saniranje posljedica neslavno propalog projekta digitalizacije novinske građe i stvaranja nacionalne baze medijskog sadržaja, u koji je u režiji države i bivše uprave Hine od 2007. godine ulupano 18 milijuna kuna državnog novca, a nije učinjeno gotovo ništa.

Arhivska novinska građa stvarana u Vjesniku od 1964., a prebačena Hini 2006., sadrži šezdesetak godina novinske produkcije na ovim prostorima i jedna je od najvećih u jugoistočnoj Europi. U njoj su sadržani i svi kompleti novina koje su izlazile u Hrvatskoj, a prema procjenama i oko 12 milijuna dokumenata. No kako ističe nova ravnateljica Hine Branka Valentić, uistinu je nevjerojatno da je pristup tom dijelu kulturne baštine već punih šest godina praktično onemogućen.

Naime, odlukom bivše Hinine uprave dokumentacija je iz Vjesnikova nebodera preseljena u bivšu vojarnu u Kerestincu, a pristup joj je onemogućen ili u najmanju ruku otežan zbog birokratskih barijera. Projekt digitalizacije te građe svojedobno je bio najavljen kao spasonosni projekt Hine, a dosad je, prema procjenama stručnjaka, digitalizirano samo oko 2,5 posto građe. Sada se zbrajaju posljedice.

– Sveukupno je državu i Hinu “avantura” s Vjesnikovom dokumentacijom koštala 18 milijuna kuna. Od toga je skoro deset milijuna kuna bilo proračunskog novca namijenjenog za digitalizaciju. No nakon odluke kojom se s digitalizacijom građe VND-a i formalno prestalo, bivša uprava Hine pokušala je amortizirati taj neuspjeh Media monitoringom – skeniranjem novina i prodavanjem skenova zainteresiranim korisnicima. Ipak, mjesečni prihod od toga projekta iznosio je 40.000 kuna, a samo za plaće izdvajalo se 140.000 kuna. Šteta za Hinu je nemjerljiva. Službeno smo pozvali i državnu reviziju. Bude li nalaz sumnjiv, pozvat ćemo i Državno odvjetništvo – navodi Branka Valentić.

Prema njezinim riječima, slučaj VND-a može biti riješen samo predajom te građe nekom drugom.

– Zahvaljujući dobroj volji i operativnosti Hrvatskog državnog arhiva, pokrenuli smo pregovore o preuzimanju Vjesnikove novinske dokumentacije. Ravnateljica Vlatka Lemić i ja vrlo brzo bismo mogle sklopiti sporazum, nakon čega bi ta građa bila odmah dostupna u Državnom arhivu i počela bi se digitalizirati – zaključuje Branka Valentić.

 Miroslav Edvin Habek

 Plakati za plakati

Iako službena kampanja za lokalne izbore počinje tek 5. maja, učesnici su se već ozbiljno razmahali ne hvaleći toliko sebe koliko kudeći druge. Dalmatinci su najžovijalniji. U Zadru su se tako pojavili plakati potpisani sa “Sve se zna”, čime se aludira na HDZ-ovo “Zna se”. Preko jednog plakata ispisana je poruka “Nije Zadar tunel da se farba”, a preko drugog, koji prikazuje dvije ruke kako razmjenjuju novčanice, “Nije meni nikad dosta…”

Na izlazu iz Šibenika prema autoputu za Zagreb postavljen je plakat s porukom “Doviđenja, zamjenici gradonačelnika. Želimo Vam ugodan radni tjedan u Zagrebu. Vidimo se za vikend”, usmjeren na dogradonačelnike i saborske zastupnike Franka Vidovića iz SDP-a i Petra Baranovića iz HNS-a. Na povratku iz Zagreba dočekuje ih drugi plakat “Dobrodošli, zamjenici gradonačelnika. Vikend je…” HDZ, koji je imao slične plakate u Velikoj Gorici kada joj je gradonačelnik bio Tonino Picula, za ove ne preuzima odgovornost, možda zato što je i bivša gradonačelnica Šibenika Nedjeljka Klarić bila HDZ-ova saborska zastupnica.

Najdegutantniji plakati pojavili su se u Sisku, s oznakom ne samo HDZ-a nego i devet drugih lista koje su s njim u tamošnjoj koaliciji, što je već preraslo u slučaj. Na jednom od njih prikazane su dvije ruke: desna je bijela i na dlanu drži križ, dok lijeva, tamna, da li od prljavštine ili od krvi, na dlanu nudi crvenu petokraku sa srpom i čekićem, a sve pod parolom “Jednostavan izbor! Za sigurno sutra!” HDZ-ova koalicija u Sisku raspačala je i crvene letke na kojima je petokraka s dvoje darkera što poziraju s ispruženim kažiprstom i malim prstom, univerzalno prepoznatim rock simbolima, uz poruku “Sisak ne želi u ovom smjeru!” Nakon što se o tome počelo pisati, Zelena lista istupila je iz koalicije, a iako je šef HDZ-a Tomislav Karamarko rekao da je plakat u redu, samo što je mogao biti ljepši i duhovitiji, jedino je brzo preljepljivanje tih plakata novima sisačku koaliciju spasilo od daljnjeg osipanja.

 Nenad Jovanović

Kratko & jasno

 Dragan Crnogorac, saborski zastupnik SDSS-a

 Bozanić nas još više razdvaja

Napominjem da sam od kardinala Bozanića očekivao racionalnije ponašanje, poruke mira i ljubavi, a ne poruke koje nas u ovom slučaju više razdvajaju nego povezuju

 Kako komentirate dolazak kardinala Josipa Bozanića u Vukovar i poruke koje je uputio s oltara, predvodeći svetu misu?

Nisam siguran da je ovo bio pravi momenat za dolazak u Vukovar i za poruke koje je kardinal s oltara poslao. Ako se već odlučio doći, trebao je kao predstavnik većinske crkve u Hrvatskoj poslati iz Vukovara poruke mira. Nažalost, njegov dolazak je bio u duhu prosvjeda protiv Vlade, naime kardinal Bozanić je svojim izjavama uglavnom želio poručiti da je za stanje u Vukovaru i šire u zemlji kriva isključivo Vlada.

 Što se tiče njegovog istupa protiv uvođenja ćiriličnih natpisa u Vukovaru, koliko će to dodatno otežati ionako kompleksnu situaciju u gradu? Vidite li u tome i kardinalov predizborni istup?

Već sam uputio saopštenje za javnost i osudio poruku kardinalovog istupa, kojim on mimo svih zakonskih akata i Ustava negira potrebu uvođenja ćiriličnog pisma u Vukovaru. Možemo govoriti i o predizbornom nastupu poglavara Katoličke crkve, koji time ne doprinosi rješavanju problema oko postavljanja ćiriličnih natpisa i opće situacije u Vukovaru. Napominjem da sam od njega očekivao racionalnije ponašanje, poruke mira i ljubavi, a ne poruke koje nas u ovom slučaju više razdvajaju nego povezuju. To je s njegove strane bilo nepotrebno.

 Čini li vam se nepotrebnom i poruka u kojoj tvrdi da se posebnost Vukovara danas želi izbrisati?

Posebnost Vukovara ogleda se baš u različitosti, jer u tom gradu žive ljudi koji ga sa svojim različitim običajima i tradicijama obogaćuju, kako kulturno tako i privredno. Ako toga nema, nema ni posebnosti tog grada. S druge strane, u Vukovaru su se dvije hrišćanske crkve oduvijek poštivale i pomagale. Treba li napominjati da je pismo pravoslavne crkve ćirilica i da su stoga Bozanićeve poruke u suprotnosti i s dobrim odnosima između dviju crkava.

 Dragan Grozdanić

 HDZ-ov okrugli stol u znaku neoliberalnih ideja

 Karamargaret Thatcher

 Duh tačerizma koji je zavladao Karamarkovim HDZ-om mogao bi čak stvoriti dosad nepostojeću razliku između ekonomskih paradigmi dvaju političkih blokova, takvu da bi SDP u odnosu na HDZ mogao povratiti epitet socijaldemokratske stranke

Navodeći kako Kukuriku koalicija oduzima radnicima njihova radna mjesta i dokida im prava, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko podržao je u nedjelju sindikalni prvomajski prosvjed, da bi već u ponedjeljak na raspravi koju je organizirala HDZ-ova Zaklada Hrvatskog državnog zavjeta aplaudirao neoliberalnim idejama novog HDZ-ovog gospodarskog stratega Đure Njavre i bivšeg HDZ-ovog premijera Nikice Valentića.

“Oni su ljevičari jedino kad radnike i ostali narod treba plašiti avetima prošlosti, spominjati crnje košulje i slično”, govorio je Karamarko o Kukuriku vladi na press konferenciji u nedjelju, tvrdeći da čelnici koalicije imaju vrlo nizak senzibilitet prema pravima radnika, dok mu je sekundirao HDZ-ov bivši sindikalist Boris Kunst, navodeći da “Vlada nema stručni kapacitet da bi demontirala socijalnu bombu koja je sve bliže Banskim dvorima”.

Sutradan su se na okruglom stolu pod nazivom “Izvrsnošću do blagostanja” okupili najjači HDZ-ovi stručni kapaciteti da bi, prema pisanju “Večernjeg lista”, zaključili da nam je “potrebna tehnička vlada, ustavni zakon koji bi zabranio daljnje zaduživanje države i svođenje države na razinu fiskalnog kapaciteta što je, prema procjenama analitičara, oko 110 milijardi kuna”. Kako je sadašnji proračun težak 122 milijarde kuna, rezanje koje predlažu HDZ-ovci iznosilo bi deset posto, što je potpuno suprotno onome za što se zalažu sindikati, tražeći promjenu ekonomke politike uz očuvanje socijalne države.

“Program Njavre temelji se na smanjenju države, pa on kaže da se reformom javnog sektora i kontroliranjem deficita problem nelikvidnosti rješava sam od sebe jer država u tom slučaju nije generator neplaćenih računa. Najave zaokreta u pristupu ulozi države u ekonomiji Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a, gledao je iz publike i odobravao, čime je potvrdio podršku Njavri kao kreatoru nove ekonomske paradigme najveće oporbene stranke”, izvijestio je “Večernji list” s HDZ-ove rasprave, nastavljajući: “Ipak, najveću podršku HDZ-ovaca dobile su direktne i kontroverzne ideje bivšeg premijera Nikice Valentića. On poziva na oštro smanjenje državnih rashoda i traži da se donese ustavni zakon kojim bi se zabranilo daljnje zaduživanje.”

Valentić je tvrdio da Hrvatskoj treba “vlada stručnjaka pa i komandosa” koja bi bez sentimenata smanjila proračun na 110 milijardi kuna te da je “neodrživo da se polovica mirovina isplaćuje iz poreznih prihoda”, što je izazvalo pljesak auditorija, jednako kao i zaključak Davora Šterna da bi se polovica problema riješila preko noći samo kada bi se u Hrvatsku vratio duh Valentićeve vlade.

Na Karamarkovu podršku sindikalnom prosvjedu i njegovo prozivanje Vlade oštro je odgovorio ministar financija Slavko Linić kazavši da su HDZ-ovci osam godina pljačkali Hrvatsku, što je dosta teško popraviti, dok je na poruke s HDZ-ove rasprave reagirao potpredsjednik Vlade Branko Grčić ustvrdivši kako je teški cinizam da HDZ traži sprječavanje zaduživanja ustavnim zakonom, nakon što je u osam godina povećao javni dug sa 105 na 165 milijardi kuna, zbog čega cijeli proračunski deficit odlazi na kamate.

Duh tačerizma koji je zavladao Karamarkovim HDZ-om mogao bi čak stvoriti dosad nepostojeću razliku između ekonomskih paradigmi dvaju političkih blokova, takvu da bi SDP u odnosu na HDZ mogao povratiti epitet socijaldemokratske stranke, koji mu sindikalisti uskraćuju zbog rezanja materijalnih prava. Da nije ostao gotovo neprimijećen jer su sindikalisti prirodno usmjereni na poteze vladajućih, Karamarkov ekonomski skup bio bi težak politički gaf pred lokalne izbore. No HDZ-ove poruke trebali bi pažljivo slušati barem oni koji, nakon prvomajskih, najavljuju puno žešće prosvjede s potencijalom rušenja Kukuriku vlade.

 Nikola Bajto

 Teret blaga

Nije trebalo dugo čekati na novu epizodu trakavice o živopisnim nasljednicima i materijalnom nasljeđu Ivana Meštrovića, a s kojim hrvatska država nikako ne uspijeva izaći na kraj. Potomci slavnog kipara rasuti su od Zagreba do Argentine i Sjedinjenih Država i nisu baš jako familijarno složni, no taj nas dio ovdje ne zanima. Problem je u vlasnički neriješenom dijelu ostavštine i čini se na momente pravom srećom što nas sudbina nije suočila s više domaćih umjetnika od tolikog formata.

Jednom od kiparovih unuka, Stjepanu Meštroviću, dojadilo je prije nekoliko dana natezanje s državom oko otkupa izvjesnih umjetnina, pa je bez najave – ali punopravno – naprosto odnio nekoliko njih iz Atelijera Meštrović u Zagrebu. Poručio je zatim da će ih prodati najboljem ponuditelju, ako država i za 60 dana ostane pasivna. Berislav Šipuš iz Ministarstva kulture odgovorio je da će se svakako naći neko rješenje, a čulo se i da je Hrvatska u posljednjih pet godina izdvojila tri i pol milijuna kuna za otkup Meštrovićeva blaga.

Ali što da se radi kad je genijalac stvarao puno i vrijedio još više, a bogati baš i nismo? Istina je da privatni vlasnici tako zaštićene baštine imaju stanovite obaveze s čuvanjem i javnom dostupnošću artefakata, mada je teško načelno pozdraviti samu mogućnost da netko uopće smije biti jedini vlasnik originala koji ima izuzetnu kulturnu važnost po cjelokupno čovječanstvo. Tako nije s literarnim, muzičkim ili filmskim djelima, s obzirom na praktičnost medija koji se reproducira, ali s likovnjačkim najčešće jest.

Te su umjetnine ujedno statusni dekor kojim se povlašteni slojevi kite od pamtivijeka i činjenica je da kao društvo ne umijemo razmišljati drukčije o njima. Meštrovići nam u tome također neće pomoći, ali bismo im trebali biti zahvalni i na zabavnim, relaksirajućim trenucima oko njihovih vlasničkih peripetija. Dok stvari u ekonomskim odnosima stoje tako kako stoje, ionako ne možemo bitno više učiniti, eto, pa nemojmo oko toga ni moralizirati unedogled.

 Igor Lasić

Katran & perje

 Lažni aktivisti i referendum

 Gospođa investitorka

 Maja Brinar-Frenkel objavila je da su pokretači inicijative “Srđ je naš” zapravo strani plaćenici i domaći izdajnici

Veličanstvena pobjeda kapitalizma na dubrovačkom referendumu, gdje je samo 10.000 od 12.000 glasača koji su se odazvali bilo protiv razvojnog projekta golfa na Srđu, izazvala je orgazmičke konvulzije korporativnih komentatora. Ovaj krešendo demokracije imao je, međutim, nježnu predigru između izdanja EPH-a i Maje Brinar-Frenkel, trenutne supružnice vodećeg investitora na Srđu Aarona Frenkela, a nekoć šesnaeste HSLS-ove doministrice nečega u konfuznoj vladi Ivice Račana.

Maja Brinar-Frenkel iskakala je sa stranica novina više mjeseci, da bi na sam dan odluke, u prigodnom ekskluzivnom 637. intervjuu, onom u “Nedjeljnom zornjaku”, objavila šokantnu spoznaju da su pokretači inicijative “Srđ je naš” zapravo strani plaćenici i domaći izdajnici, a nipošto to nije ona, koja donosi novac rođenog muža u domovinu i boljitak napaćenom pučanstvu Bosanke.

“Tko njih financira? Odakle im novac? … Njih treba pitati tko ih financira i da prikažu transparentno financijsko poslovanje. Njihova je kampanja bitno skuplja od naše”, izmitraljirala je gđa investitorka nekoliko retoričkih pitanja i shodno popularnoj kulturi samodijaloga odmah isporučila i prikladne odgovore. Također je pošteno objavila da bi golfa na Srđu bilo bez obzira na ishod referenduma, što je posvjedočilo o neumitnoj snazi i fleksibilnosti moderne parlamentarne demokracije, odnosno o beznačajnosti nametnutog referenduma, za koji je suptilno objasnila kako je zapravo bio “referendum ni o čemu” jer uopće nije izraz volje Dubrovčana.

Zasluženo slavlje vrijednih investitorskih pobočnika započelo je već oko 16 sati uz tamburice, a nema sumnje da bi bilo održano i u slučaju da se protiv projekta izjasnilo svih 38.007 glasača, jer bi projekt ionako imao biti implementiran u ovom razmjerno zaostalom kraju, s posve zastarjelim pogledima na demokratsku proceduru.

Skromna i skrušena gđa investitorka ujedno se pojadala da joj je suprug pobjegao glavom bez obzira kad je u Dubrovniku ugledao primitivne, antigolferski nabrijane domoroce, koji su na ulicama protestirali udarajući o bubnjeve, jer “poduzetnici su osjetljivi kao umjetnici”.

Slavlje se pobjedničke večeri prelilo i na ekrane javne televizije, poznate po tome što se uglavnom bavi prepisivanjem sadržaja jutarnjih novina.

 Petar Glodić