Intrigator

 Nemaju za otkup stanova

 Posebno su nezadovoljni bivši nosioci stanarskog prava. Smatraju da su diskriminisani u odnosu na program stambenog zbrinjavanja

Vukovarski stanari nisu zadovoljni najnovijim izmenama zakona koje regulišu otkup stanova na područjima Posebne državne brige jer će cena otkupa kvadratnog metra stana, po svemu sudeći, ostati na 175 eura ukoliko ga plaćaju gotovinom.

Posebno su nezadovoljni bivši nosioci stanarskog prava jer smatraju da su diskriminisani u odnosu na Vukovarce koji su do stanova došli kroz program stambenog zbrinjavanja. Na javnoj tribini koju je organizovalo Udruženje stanara grada Vukovara, stanari su izrazili svoje ogorčenje jer političari nisu ispunili data obećanja. Obećavali su im, kažu, da će svoje stanove otkupiti pod istim uslovima po kojima su ih otkupili svi ostali građani Hrvatske do 1996. godine što podrazumeva cenu od 100 DEM ili današnjih 50 eura po kvadratu. Do sada je na području Vukovara otkupljeno oko 1100 društvenih stanova dok je više od 2000 obnovljenih stanova spremno za postupak otkupa.

Nakon što je Hrvatski sabor usvojio amandmane na tri zakona kojima se omogućava otkup stanova na područjima od posebne državne brige po, kako je istaknuto, povoljnijim uslovima, vukovarski gradonačelnik Željko Sabo sazvao je konferenciju za novinare.

– U šestom mesecu 2011. godine, bivša HDZ-ova vlada je donela zakon koji je nepovoljan za građane Vukovara. Bilo je predviđeno da višak kvadrata do kojeg se dolazilo kroz izračun 35 kvadrata za nosioca i po deset kvadrata za članove porodice, naplaćuje po ceni od 6000 kuna. Izračun je pokazao da su građani taj višak kvadrata plaćali skuplje nego veći deo stana po ranijim uslovima. To je sada brisano i Vukovarcima je omogućen ravnopravniji status, rekao je tom prilikom Sabo.

Kao saborski zastupnik podržao je inicijativu Kluba zastupnika SDSS-a da se ukine odredba o zabrani otuđenja od deset godina. Pojasnio je da se na taj način pomaže građanima jer banke nisu htele davati hipotekarne kredite za otkup stanova. Upravo su izjave vukovarskog gradonačelnika bile povod za održavanje tribine stanara. Umesto pozvanog Sabe, koji je svoj nedolazak opravdao drugim obavezama, skupu se odazvao njegov stranački kolega Goran Bošnjak.

– Održavanje tribine stanara bilo je preuranjeno. Trebalo je sačekati da se donese uredba i tek kad vidimo sve izmene možemo pričati o detaljima. Ove izmene zakona još nisu ni objavljene u Narodnim novinama i nažalost, udruženje stanara je to iskoristilo za neku svoju predizbornu promociju, za puno demagogije, a malo korisnih stvari koje se mogu reći ljudima. Trebalo je sačekati da vidimo koji su efekti izmena, da to proučimo i onda o tome ozbiljno govorimo. Što se tiče prijašnje cene otkupa, ja znam da je to ljudima teško shvatili, ali bojim se da to neće ići, rekao je Bošnjak.

– Građani su s pravom nezadovoljni. Do danas ni jedna vlada, ni HDZ-ova niti SDP-ova , nije pokazala razumevanje da se ovo pitanje, pre svega u pogledu cene reši, navodeći različite razloge i argumente koji u celini ne stoje, rekao je Srđan Milaković, predsednik vukovarske  organizacije SDSS-a. Milaković je dodao da nedavno usvojene izmene zakona otvaraju mogućnost donošenja uredbe kojom će se pitanje bivših nosilaca stanarskog prava posebno urediti .

– Međutim, to ne znači da će se tom uredbom regulisati pitanje cene. U ovom trenutku cena će biti 175 eura po kvadratu za gotovinu i nema nade da će novom uredbom to biti rešeno na drugačiji način. Apsolutno bih zgrešio kada bih naveo građane da se nadaju nižoj ceni, istakao je Milaković.

Osvrnuvši se na konstataciju SDP-ovca Gorana Bošnjaka da je tribina stanara bila preuranjena, predsednik Udruženja stanara grada Vukovara Domagoj Marenić je rekao “da jeste bila preuranjena, ali samo za lokalnu političku strukturu vladajućih jer su hteli prikriti pravo stanje stvari i činjenicu da u suštini ništa nisu rešili”.

– Hteli su napraviti politički proizvod za lokalne izbore. Po meni je to strašno jer je premijer Zoran Milanović od svojih ljudi doveden u situaciju da daje izjave koje nisu tačne. Napravljeni su mali predlozi pomaka, a predstavljeno je da je problem rešen. Razlog ove tribine je da ljudi saznaju istinu i da eventualno izvršimo neki pritisak na političke strukture, da ih osvestimo i damo im do znanja da ljudi neće biti u situaciji da otkupe stanove osim ako ne posude novac, rekao je predstavnik stanara.

Marenić je dodao da udruženje nikoga ne podržava niti je uključeno u političke strukture koje će se kandidovati na predstojećim lokalnim izborima. Najavio je i protest stanara ispred vukovarske gradske uprave do lokalnih izbora.

– Ova cena je možda prihvatljiva za ljude koji nisu bivši nosioci stanarskog prava, a za one koji imaju taj status tražićemo nižu cenu. Ljudi koji nemaju sredstava za otkup stanova u kojima godinama žive, trebali bi imati mogućnost da te stanove otkupe čak i povoljnije nego što je to bilo ranije, a ne da ih se zavlači dok ne umru. Problem treba maknuti iz sfere politike i staviti ga u prostor života, zaključio je Marenić. Takvog su mišljenja i sami stanari.

– Pred svake izbore nam obećavaju. Tako je bilo i za predsedničke . Predsednik Ivo Josipović je u Vukovaru obećao da će Vukovarci stanove otkupiti po ceni po kojoj su ga otkupili njegovi roditelji. Ovo je mlaćenje prazne slame i ničemu ne vodi, kritike su ogorčenih stanara upućene političarima.

 Dragana Bošnjak

•  

 In memoriam: Tatjana Oluić Musić (1940 – 2013)

 Čvrsti stup zajednice

 Tatjana Oluić Musić predano i energično radila je na razvoju srpskih institucija u Rijeci i Hrvatskoj

Srpsku zajednicu u Rijeci i Hrvatskoj potresla je vijest da je nakon duge i teške bolesti, u tom gradu, 29. aprila umrla Tatjana Oluić Musić, glavna urednica dječjeg lista Bijela pčela i potpredsjednica SKD “Prosvjeta”.

– Tatjanina smrt težak je gubitak za “Prosvjetu”, rekao je za Novosti predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić.

– Ona ne samo da je bila urednica jednog od naših prvih i najuspješnijih projekata, Bijele pčele, i dugogodišnja članica upravljačkih tijela društva, već je bila i jedna od rijetkih osoba sposobnih da uravnoteži parcijalne interese projekta svoje sredine i svog grada Rijeke do koga joj je bilo stalo, s centralnim interesom izgradnje Društva. Uvijek je surađivala s vlastima Rijeke, kao i s nama u Zagrebu jer je bila odana interesima “Prosvjete”. Surađivala je i sa svim relevantnim kulturnim institucijama u Srbiji. Tatjana Oluić Musić je zaista bila tihi i čvrsti stup našeg društva i zajednice, pa je zato njen gubitak nenadoknadiv, rekao je Višnjić.

Tatjana je rođena 30. januara 1940. u Rijeci. Završila je 1963. u Beogradu  Filološki fakultet, u grupi Historija jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik, a 1972. i beogradsku Akademiju za pozorište, film i radio televiziju.

Kratko vrijeme radila je na filmu i kao nastavnica u školi, dok je najveći dio radnog staža ostvarila kao novinarka, urednica, a potom i direktorica Radio Rijeke. Početkom 90-ih doživjela je sudbinu većine svojih sunarodnjaka, kada je zbog nacionalnosti izgubila posao. Iako je od tada zvanično u penziji, nikad nije mirovala, već je predano i energično radila na razvoju srpskih institucija u svom gradu i u cijeloj Hrvatskoj. Surađivala je u mnogim novinama, u radio i TV-emisijama na jugoslavenskom prostoru i ostvarila nekoliko radio emisija i TV-priloga za strane stanice.

Učestvovala je u osnivanju Srpskog demokratskog foruma, Zajednice Srba Rijeke, Istre i Gorskog kotara i bila glavna urednica “Srpskog glasnika”, prvog srpskog lista u Hrvatskoj. Radila je i na obnovi rada SKD “Prosvjete”, a kada je 1994. obnovljen pododbor u Rijeci, pokrenula je dječji list “Bijela pčela”, projekt kojim se zbog čitanosti i uticaja na generacije djece kao čitalaca, “Prosvjeta” ponosi. O tome svjedoče nagrada Grada Rijeke za poticanje dječjeg stvaralaštva iz 2005., nagrada “Sima Cucić” za očuvanje srpskog identiteta u dijaspori iz 2011. prošlogodišnja Zmajeva nagrada za poticanje dječje književnosti, Zlatna značka SKD “Prosvjete” i Zlatna značka Kulturno-prosvjetne zajednice Republike Srbije.

U januaru, već teško bolesna, Tatjana Oluić Musić dobila je priznanje SNV-a “Nikola Tesla” za razvoj srpskih institucija u Hrvatskoj.

 Nenad Jovanović

 Komemoracije u Gudovcu i Grubišnom polju

 Historijska sramota

 Nema ništa sramnije na u povijesti civilizacije od ubijanja ljudi samo zato što su pripadali drugoj naciji, kazao gradonačelnik Bjelovara Anton Korušec

U Gudovcu je održana komemoracija u znak sjećanja na 195 nevinih iz Gudovca i okolice ubijenih 28. travnja 1941. godine, dvadesetak dana nakon proglašenja NDH.

– Nema ništa sramnije na u povijesti civilizacije od ubijanja ljudi samo zato što su pripadali drugoj naciji. Taj monstruozan zločin izveli su domaći ljudi, Mirko Pavličić iz Progemelja i Martin Cikoš, zapovjednik Hrvatske zaštite, kazao je gradonačelnik Bjelovara Anton Korušec.

Zamjenik župana Bjelovarsko-bilogorske županije Saša Lukić rekao je da su ljudska patnja i bol jednaki svim ljudima bez obzira na nacionalnost. Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Vanja Posavac dodala je kako na mjestima kao što su Gudovac svake godine jasno moramo osuditi slijepu mržnju prema onima koji su drugačiji i tražiti društvo tolerancije i međusobnog uvažavanja, a Jovan Vejnović, izaslanik počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca Stjepana Mesića da odavanje počasti žrtvama fašističkog terora nije samo pijetet prema stradalim ljudima.

– To radimo zato što i danas ima ljudi koji nas dnevno žele uvjeriti da je ustaška država bila težnja hrvatskog naroda. Nema efikasnijeg načina bacanja blata na vlastiti narod, rekao je Vejnović, dodavši kako je hrvatski narod zajedno sa srpskim, u većini bio na strani antifašističke koalicije. Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac smatra da je 28. travnja mnogo značajniji nego što je slučaj u hrvatskoj javnosti, politici i svijesti prosječnog čovjeka.

– NDH ovdje je po prvi puta pokazala zločinačko lice počinivši prvi masovni pokolj pripadnika srpskog naroda bez suda, rekao je Pupovac naglasivši da je u Gudovcu počeo pohod koji je završio genocidom prema Romima, Židovima, Srbima i Hrvatima antifašistima.

Komemoraciji su uz potomke žrtava, mještane, predstavnike antifašističkih udruga i srpskih narodnih vijeća, prisustvovali jerej Srpske pravoslavne crkve Darko Petaković i konzul Republike Srbije u Hrvatskoj Zoran Vasiljević.

Komemoracija je održana i u Grubišnom Polju, u znak sjećanja na odvođenje 504 Srba s područja Grubišnog Polja u logore Danica, Gospić, Jadovno i Pag. od kojih je 487 ubijeno.

 Goran Gazdek

 Nikola Arbutina, načelnik općine Dvor

 Liječnici neće u Dvor

 Kako koji od liječnika odlazi u penziju, Dvor ostaje bez još jednog stručnjaka jer nitko neće ovdje doći raditi

 S kakvim se problemima sreće općina Dvor?

Najveći problem Dvora je generalna nezaposlenost stanovnika. Tvornica keramičkih pločica koja je zapošljavala devedeset ljudi, prestala je raditi prije dvije godine, a bez posla je zbog ekonomske krize ostao velik broj ljudi koji su radili u brodogradnji u Rijeci te na gradnji objekata po Zagrebu i oko njega. Po popisu iz 2011. U Dvoru živi pet i pol hiljada ljudi, od kojih je zaposleno tek 350, bilo u javnim, državnim službama i poduzećima, bilo u privatnim poduzećima, odnosno u pogonu za opremanje kupaonica, pilanama, trgovinama, ugostiteljskim objektima i skladištima. Osim toga, država u nastojanju da ostvari uštede,  ukida pojedine službe i prebacuje ih u Sisak. Javio se problem s ispostavom Mirovinskog osiguranja, ali smo uspjeli da ona ostane u Dvoru jer bi bilo veliki problem da stariji ljudi kojih je mnogo, zbog jednog dokumenta idu u Sisak. Problem kod Doma zdravlja jeste nedostatak kadrova. Kad se raspiše natječaj, teško je dobiti liječnika jer nitko neće u mjesta kao što je Dvor. Kako koji od liječnika odlazi u penziju, Dvor ostaje bez jednog stručnjaka.

 Što je urađeno u zadnje četiri godine koliko ste bili na čelu općine?

Napravljena su dva planska dokumenta – izmjena prostornog plana općine u kojoj su uklonjeni svi nedostaci i sve je usklađeno sa zakonskim izmjenama, kao i strategija razvoja općine 2011 – 2015. Isto tako, napravljeni su značajni radovi na obnovi infrastrukture, o čemu svjedoče ulaganja od sedam miliona kuna. Obnovljena je općinska zgrada, asfaltirani putevi, rješavana vodoopskrba. Radi se na sanaciji odlagališta otpada, a pripremljen je i projekt izgradnje 24 kilometra vodovoda.

 Hrvatska 1. jula postaje članica EU, a Dvor njeno pogranično mjesto. Što to znači za Dvor?

Pozitivno je što ćemo imati otvorena vrata za mogućnosti korištenja fondova, između ostalih i za prekograničnu suradnju. Poduzeća iz BIH, odnosno iz Republike Srpske, počela su se  raspitivati o mogućnostima da na području općine osnivaju firme kćerke, što bi im olakšalo pristup tržištu EU. S obzirom na uspostavljanje šengenskih granica, očekujemo da će doći i do migracije stanovništva jer će mnogi naći interes da zbog određenih pogodnosti žive na prostoru EU. Osim toga, očekujemo i znatnog povećanje broj zaposlenih. Po propisima EU na svakih 800 metara granice mora biti po jedan policajac. Općina Dvor ima 72 kilometra granice prema BiH, pola suhe i pola one na rijeci Uni, pa je vidljivo povećanje broja policajaca. Osim toga, nakon ulaska na području Dvora bit će i carina, ali i špediteri, što sve može donijeti dodatne prihode općini. Ulazak u EU donosi i negativne stvari. Režim na granicama sa BiH i Srbijom se mijenja, a naši ljudi će imati dodatnih problema s prelaskom granice. Imamo samo jedan granični prijelaz, pa ne možemo odvojiti putnički, teretni i pješački promet.

 Koji su općinski prioriteti u godinama koje dolaze?

Ono na čemu, i pored do sada postignutog, još moramo raditi, je daljnja izgradnja komunalne infrastrukture i nastavak projekata s njom u vezi. Osnovni elementi razvoja za općine su razvoj malog i srednjeg poduzetništva, poljoprivreda i turizam. Za to moramo osigurati ljudima vodu i ceste, što je u našoj nadležnosti. Tu su dakako i daljnji radovi na komunalnom odlagalištu Ćore i uređenje naselja u općini.

 Nenad Jovanović

 Turizam nije samo na moru

Da turizam ne čine samo “četiri S”, od engleskog “si, san, send, seks”, djelomično su svjesni i autori strategije razvoja turizma u Republici Hrvatskoj do 2020.

– To je prijedlog koji po svoj prilici predstavlja značajan napor da se osmisli jačanje turističkih kapaciteta u Hrvatskoj turističkoj industriji, smatra zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac.

– Pema prijedlozima gradnje hotelskih kapaciteta i ponude ležajeva, vidi se da će se turizam prije svega razvijati na priobalnom i otočnom području Hrvatske, a da se priobalno zaleđe i cijeli kontinent i dalje ostavljaju kao eventualna turistička budućnost, ali ne i kao ciljana komponenta u strategiji, kaže Pupovac koji smatra lošim što strategija cilja na strane, a ne i na domaće turiste.

– To može odgovarati realnom ekonomskom stanju hrvatskog građanina koji ima sve manje novca za odmor izvan mjesta stanovanja. Ali to stanje predstavlja opasnost za turističku budućnost Hrvatske koja se vezuje za okolnost ekonomskoga stanja u zemljama EU ili izvan EU, iako nema nikakve sumnje da je dobar dio turističkih kapaciteta u vrijeme bivše države bio popunjavan zahvaljujući domaćim gostima. To nosi rizik da se Hrvatska pretvori u zemlju koja pruža turističke usluge, a da njezini građani nisu u stanju koristiti gotovo ništa od tih turističkih kapaciteta, ocijenio je Pupovac.

On smatra da se koncepcija turističke industrije vrlo malo oslanja na ostale kapacitete Hrvatske jer se u njoj malo govori o tome kakva bi uloga trebala biti hrvatske poljoprivrede u razvoju domaćeg turizma i njegovih kapaciteta, kao i jačanju ukupne zarade iz turističke industrije.

– Svega pet posto od onog što imamo otpada na kontinentalni turizam. Nema nikakve sumnje da područje istočne Hrvatske ima potencijale koji su daleko od iskorištenih. Ali za to se u prvom redu treba okrenuti domaćem gostu koji može putovati preko vikenda ili u kraćim vremenskim razdobljima i treba stvarati tu vrstu kulture ponude, rekao je Pupovac i dodao da se koncept treba usmjeriti da turizam bude jedna opće nacionalna društvena grana koja će biti povezana sa drugim granama koje se sada mogu razvijati.

 Otežano kreditiranje OPG-ova

Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva oko kojeg se sada vodi saborska rasprava, trebao bi omogućiti povoljnije kreditiranje svih zainteresiranih subjekata, prije svega malih poduzeća i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG), smatraju u Klubu zastupnika SDSS-a.

– Ako jaki OPG želi da investira pa se preko HBOR-ovih kredita i datih garancija upućuje na poslovnu banku, onda nastaju muke, kaže zastupnik Mile Horvat koji smatra da procesom kreditiranja upravljaju poslovne banke koje nemaju poseban interes da prate jeftina kreditiranja, pa nalaze razne načine da odbiju takve komitente.

– Osim garancija Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i investicije (HAMAG), banke traže i 30 posto vlastitih gotovinskih vrijednosti investicije, a netko tko bi imao milione vlastitih sredstava za garanciju sigurno se ne bi obraćao ni državi niti poslovnoj banci za novce, rekao je Horvat.

On je ukazao i na probleme s kojima se sreće poduzetnički centar u upćini Erdut koji je u četiri godine donio preko 10 miliona kuna vanjskih investicija, ali nema sredstva za predfinanciranje europskih fondova.

–  Oni kažu da postoji nemogućnost kreditnog zaduženja jer je osnivač općina, a općina nema bonitet. Ako se ostvari prihod od 10 miliona kuna, za toliko se uvećava proračun i automatski ta općina nema pravo dodatnih sredstava od države, kaže Horvat.

 N. Jovanović

•  

 U Karlovcu nastavljeno suđenje Mili Dakiću

 Tajne službe u sudnici

 Državno odvjetništvo uvelo je dokument VOS-a i SOA-e koji bi trebao dokazati krivnju Mile Dakića, ali se sumnja u njegovu vjerodostojnost

Proces Mili Dakiću, optuženom zbog poticanja na ubojstvo trojice pripadnika MUP-a u Budačkoj Rijeci u avgustu 1991., zahvaljujući Državnom odvjetništvu Karlovačke županije iznenada se zakomplicirao. U postupak je uveden novi svjedok o kojem nije bilo riječi na pripremnom ročištu niti je obrana išta o njemu znala. Svi dosadašnji svjedoci uglavnom nisu teretili Milu Dakića po navodima optužnice.

Sporan je navodni dnevnik kojeg je vodio oficir JNA i KOS-a (Kontraobavještajne službe) na području karlovačke regije Vlado Dodoš i koji bi trebao biti optužujući za Dakića, a sudbina ovog bivšeg oficira je nepoznata. Original dnevnika zapravo i ne postoji, nego fotokopija. Kako dokaz na sudu može biti samo original nekog dokumenta, a u ovom slučaju Odvjetništvo nema original navodnog dnevnika, pronađen je svjedok koji bi trebao potvrditi autentičnost te fotokopije. To je Matija Vukonić, također bivši oficir JNA i KOS-a, koji je bio nadređeni starješina Vladi Dodošu. Vukonić je kasnije kao oficir JNA razmijenjen i prešao je na hrvatsku stranu. Obrana je na taj postupak uložila niz primjedbi.

Odvjetništvo tvrdi da je cijelo vrijeme tragalo za originalom navodnog dnevnika, ali da ga nije našlo.

– Obrani nije jasno da i samo Državno odvjetništvo ne raspolaže izvornikom navedenog dokumenta-dnevnika i da je o tome obaviješteno od Vojne obavještajne službe (VOS). Međutim, Odvjetništvo je u spis dostavilo dopis Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) gdje piše da je rokovnik časnika Vlade Dodoša u Arhivu u Karlovcu kao izvornik pohranjen u kutiju pod rednim brojem 1145-1. Zato obrana predlaže da je u ovom postupku elementarna stvar obratiti se Državnom arhivu u Karlovcu da nam dostavi izvornik ovog dokumenta – rekao je Ljubiša Drageljević, branilac Mile Dakića, pojašnjavajući i ostale pravne postupke.

Sud je obavezao Odvjetništvo da pribavi službeni podatak od karlovačkog Državnog arhiva o tome da li se navedeni dnevnik nalazi pohranjen u tom arhivu, kako se to navodi u dopisu SOA-e.

Odvjetništvo mora pribaviti podatak da li je navodni autor tog dnevnika uopće živ, a to može utvrditi putem međunarodne pravne pomoći. Odvjetništvo je dobilo i još zadataka protiv kojih je glavna županijska tužiteljica Gordana Križanić protestirala.

 M. Cimeša

 Predstavljanje priručnika Documente o suočavanju s prošlošću

 Ratni zločinci šeću ulicama

 Hrvatska će ući u EU s činjenicom da ratni zločinci slobodno šeću po Hrvatskoj i da masa zločina nije riješena – rekao Gordan Bosanac

Skup “Suočavanje s prošlošću nekad i sad. Do kuda smo stigli, a što je pred nama?'” u organizaciji Documente, bio je prilika za predstavljanje publikacije “Rad na suočavanju s prošlošću – Priručnik za organizacije civilnoga društva”.

– U tom priručniku predstavljene su metode rada na suočavanju s prošlošću iz perspektive ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, povijesnog sjećanja i psihološke perspektive, rekla je aktivistica Documente Emina Bužimkić,.

Ističući da je Hrvatska prva zemlja koja ulazi u EU s nedavnim ratnim iskustvom, Gordan Bosanac ukazao je da ideje o pomirenju nisu dolazile iz političkih stranaka, nego iz nevladinih organizacija.

– Hrvatska bi trebala biti glasnija unutar EU da problem suočavanja s prošlošću stavi na debatu unutar Unije jer trenutni kriteriji nisu dovoljni za našu regiju. Hrvatska će ući u EU s činjenicom da se ratni zločinci slobodno šeću po Hrvatskoj i da masa zločina iz rata još nije riješena, rekao je Bosanac.

Žarko Puhovski naglasio je da i Hrvatska uljepšava prošlost koju interpretira po žrtvoslovnom obrascu.

– U toku je postjugoslavensko žrtvoslovno prvenstvo u kome se sve jugoslavenske nacije rukama i nogama bore dokazati da su one bile žrtve kako bi imale moralno opravdanje za eventualne buduće agresivne postupke, rekao je Puhovski i dodao da “i hrvatska, kao i druge nacije, uzima iz prošlosti ono što joj treba”.

– Znamo kojeg dana je bacanjem carskih poslanika kroz prozor vijećnice u Pragu 1618. Počeo 30-godišnji rat, ali ne možemo reći kada je počeo rat u Hrvatskoj, ni pravno ni faktički. Oko 150.000 ljudi dobilo od predsjednika Franje Tuđmana medalju domovinske zahvalnosti od 1990. do 1995., iako je Hrvatska 1990. funkcionirala sasvim normalno u okviru Jugoslavije, rekao je Puhovski.

– Kao prva hrvatska žrtva slavi se policajac Josip Jović koji je poginuo na Plitvicama, a ne njegov kolega Goran Alavanja koji je poginuo tri tjedna ranije, možda zato što je bio Srbin, rekao je Puhovski.

 N. Jovanović

•  

 Čelni ljudi češke Krasne Lipe o korištenju evropskih fondova

 Ogledni preporod češkog gradića

 Stara Lipa probuđena je pametnim korištenjem novca iz EU fondova što bi moglo biti primjer mnogim našim mjestima

U suradnji Srpskog narodnog vijeća i ambasade Češke u Hrvatskoj, predstavnicima lokalne i srpske manjinske samouprave, ali i brojnih nevladinih organizacija u Kninu i Zagrebu, predstavili su se čelni ljudi češke varošice Krasna Lipa koja je, iako suočena s brojnim socijalnim i ekonomskim problemima, uspješno iskoristila predpristupne i strukturne fondove.

Gradonačelnik Krasne Lipe Zbinek Linhart i njegov zamjenik Jan Kolarž svoja su iskustva prvo prenijeli predstavnicima Čeha u Daruvaru, da bi nakon toga prezentacije održali u Kninu i Zagrebu, kaže Branko Jurišić iz SNV-a, ističući da je tim prezentacijama bilo prisutno više desetina ljudi iz velikog broja obiju županija.

– Što je još važnije, oni su na tim prezentacijama na kojima se govorilo o konkretnim stvarima i davale praktične upute, pokazali velik interes, što se vidjelo u velikom broju pitanja.

Prezentacije su održane u okviru pomoći Češke Hrvatskoj prije i nakon ulaska u EU, rekao je za Novosti ambasador Češke Martin Košatka  ističući da su prenošenje iskustava i pomoć, oko korištenja EU fondova potrebna na nivou općina i gradova, pogotovo zbog problema koji će se tu javljati.

– I mi u Češkoj imali smo probleme jer nismo do kraja bili pripremljeni, ali imamo i gradove koji su bili uspješni u korištenju fondova, a jedan od njih je i Krasna Lipa čiji su čelni ljudi imali dobre ideje i kadrove, rekao je Košatka.

Krasna Lipa nalazi se u Sudetima, u području zvanom “Češka Švicarska” na granici s Njemačkom. U mjestu je živjelo preko 8.000 Nijemaca koji su nakon 1945. iseljeni, tako da u gradu živi 3.600 tadašnjih doseljenika. Zbog urušavanja industrije nakon 1990., u gradu je vladala velika nezaposlenost, ali su ljudi imali dobre ideje i našli načina kako da iskoriste fondove EU.

– U 16 godina mi smo uspjeli iskoristiti oko 30 miliona evra za brojne projekte kojima smo potpuno izmijenili situaciju u mjestu, rekao je načelnik Linhart, ističući da su pare za projekte dobivene prodajom općinske zemlje ili zgrada.

– Stopa nezaposlenosti kreće se od 15 do 22 posto, a momentalno je 17,5 posto, kaže Linhart, ističući da je u mjestu 13 posto Roma koji su uglavnom socijalno isključeni. Ali posla ima, s obzirom da je tamo sjedište nacionalnog parka “Češka Švicarska”. Godišnji budžet grada iznosi oko dva miliona eura, godišnje investicije od 400.000 eura do 3,2 miliona eura, a za projekte u narednim godinama osigurano je još pet miliona eura.

 N. Jovanović

 Učestali vandalizmi nad vukovarskim sakralnim objektom

 Oskrnavljena crkva na Dobroj vodi

 Sa hram Prepodobne matere Paraskeve ukradeni su bakreni oluci, a potom je počupano cveće u dvorištu

Sa pravoslavnog hrama Prepodobne matere Paraskeve na Dobroj vodi u Vukovaru, nepoznati počinilac je pod okriljem noći sa 24. na 25. aprila ukrao bakrene oluke te oštetio fasadu crkve. Policija je obavila uviđaj, a materijalna šteta je oko 2500 kuna.

– Šokiran sam ovim nedelom pogotovo što se sada nalazimo u vremenu kada se dušom i telom pripremamo za doček najradosnijeg hrišćanskog praznika Vaskrsenja Hristovog. Svesni smo teške situacije u kojoj se nalazimo, ali ne možemo odobriti ovakve slučajeve u kojima se na štetu drugih obezbeđuje lična egzistencija. Nadam se da će onaj ko je to učinio biti pronađen i sankcionisan, da će shvatiti poruku da se na ovakav način ne može živeti, nego da svoj život treba zasnivati na svom radu i svojoj žrtvi, a nikako na žrtvi i trudu drugih ljudi, rekao nam je protojerej-stavrofor Jovan Radivojević, starešina hrama Svete Petke.

– Nažalost, mi smo godinama imali problema s pojedincima kojima ništa nije sveto pa ni ovaj hram. Jedno vreme je to prestalo, ali se u prošloj i ovoj godini ponovo javlja. Pričinjavali su materijalnu štetu uništavajući sve ono što smo mi oko hrama napravili, a što je na korist ne samo nama sveštenicima i vernicima nego svim ljudima dobre volje koji dolaze na Dobru vodu da nađu mir i odmor, kaže paroh Radivojević dodajući da je duhovna šteta mnogo veća od materijalne.

Skrnavljenje hrama nastavljeno je i dva dana kasnije kada je iz žardinjera i kaljeva u dvorištu hrama počupano, a potom razbacano i ugaženo zasađeno cveće.

– Ako bismo i pomislili da je krađu bakarnih oluka počinila osoba teškog materijalnog stanja koja je to iskoristila za svoje potrebe, naravno neopravdano jer je to krađa i greh bez obzira u koliko se teškoj situaciji čovek nalazio, šta sada da pomislimo?, zapitao se prota Radivojević  i dodao kako se nameće jedini zaključak da je i jedno i drugo nedelo učinio neko kome smetaju Srpska pravoslavna crkva i oni koji u nju dolaze.

Ovaj vandalski i nehrišćanski čin osudilo je Zajedničko veće opština ističući da ne postoji nijedno opravdanje za takvim iskazivanjem nepoštovanja i netrpeljivosti prema crkvenim svetinjama.

 D. B.

•  

 Predstavnici srpske zajednice na Baniji žale se na neravnopravnost

 Kamioni drmaju glinskim selima

 Ljudima pucaju zidovi na kućama, cijelo ljeto prašina ne dozvoljava disati, a sve žalbe mještana gradska vlast uglavnom ignorira

Dvadesetak dana pred lokalne izbore, koalicija na vlasti u Glini (HSLS, HNS, HSS, SDP, HSU i SDSS) ne samo da puca po šavovima, već se lomi uzduž i poprijeko.

Hrvatska narodna stranka, sa sadašnjom zamjenicom gradonačelnika Milana Bakšića, Dijanom Mužić već je napustila koaliciju te izlazi samostalno na izbore, smatrajući da gradonačelnik i njegov HSLS nisu poštivali dogovore od prije četiri godine. Trenutni zamjenik predsjednika Gradskog vijeća, Nikola Miljević (SDSS), jedan od predstavnika srpske nacionalne manjine, smatra da su glinski Srbi također u dobroj mjeri izigrani i najavljuje njihov samostalan izlazak na birališna mjesta 19. svibnja.

– Koalicija traži ravnopravnost svih partnera, no to u Glini nije slučaj, kaže Miljević i pojašnjava da godinama traži da se povede ozbiljnijeg računa o zabačenim selima i zaseocima ovog dijela Banije. Njihove rijetke i uglavnom starije stanovnike, i dalje muče oni problemi za koje su mislili da će biti otklonjeni kada su zdušno davali glasove za promjene prije četiri godine.

– Riječ je o infrastrukturi, telefoniji, slabom električnom naponu i snabdijevanju pitkom vodom. Posebna priča su ceste. Iz dva kamenoloma, jednog u Buzeti i drugog na državnoj cesti u blizini Bojne, crpi se sirovina kamionima, kojih znade biti i 100 dnevno. Pretovarena vozila tutnje uništavajući ionako dotrajali asfalt, a rijetki popravci ne pomažu gotovo ništa. Ljudima pucaju zidovi na kućama, cijelo ljeto prašina ne dozvoljava disati, a sve žalbe mještana gradska vlast uglavnom ignorira. Prolaze kroz desetke sela naseljenih stanovništvom srpske nacionalnosti, istih onih kojima je prije četiri godine obećano da će, ako HDZ  izgubi izbore, njihov problem biti riješen. HDZ je izbore izgubio, a ceste su sve gore, kaže Nikola Miljević.

Nadalje, od 175.000 kuna namijenjenih za rad udruga, samo 9.000 su dobile udruge srpske manjine, pa se pazi na svaku kunu. Prošle godine jedva su, za 4.000 kuna, kupljena četiri računala, a Nikola Miljević upozorava na još jednu neravnopravnost.

– Katolička crkva u Glini dobiva godišnje 170.000 kuna, a pravoslavna samo 15.000. što svakako nije u redu, pogotovo kada se uzme u obzir da na području Grada Gline živi više od 2.700 Srba i većina su vjernici, baš kao što je slučaj i kod građana hrvatske nacionalnosti – kaže Miljević.

Ovih mjeseci ipak je obustavljen odvoz kamena iz Buzete, no Ljubiša Muždeka, čija je kuća tik uz cestu, je nezadovoljan.

– Svih ovih godina, evo do ovog proljeća, stotine kamiona razrovalo je našu cestu i dizalo prašinu od koje nismo mogli živjeti. Sada prijevoza nema, ali cesta izgleda kao da su njom prošli tenkovi. Sve stoji razrovano i uništeno, a nitko da makne malim prstom – kaže Muždeka.

– U Gornjem Selištu, selu kroz koje ovoga trenutka dnevno prolazi i do stotinu kamiona, na nekoliko kuća pojavile su se pukotine od vibracija zbog neravne i oštećene ceste. Mještani će rado sve ispričati i pokazati, ali “ne za novine”, jer, kažu da ne žele “možda na vrat natovariti još jednog vraga”. Stoga i dalje čekaju da  netko napokon pogleda i pregleda njihove žalbe koje stoje negdje u Gradu Glini na dnu ladica.

 Vladimir Jurišić

 Forum za traženje partnera

U Osijeku je, u okviru priprema za Treći poziv na predaju projektnih prijedloga IPA Prekograničnog programa Hrvatska – Srbija, održan Forum za traženje partnera. Cilj Foruma bio je usmjeren na pronalaženje partnera za prekogranične projekte, ponajprije kroz interakciju između samih učesnika Foruma. Nakon predstavljanja tri projekta koji su prošli na Prvom pozivu, organizatori su pozvali prisutne da se lično predstave i da predstave svoje projekte kako bi ostali vidjeli čime se bave i da ocijene mogu li im biti partneri. Partnera sa srpske strane bilo je mnogo, ali s hrvatske veoma malo.

Ideja organizatora bila je veoma dobra, ali se za nju na hrvatskoj strani malo znalo. Očito da informacija o održavanju Foruma nije došla do lokalnih samouprava, nevladinih organizacija i institucija.

 J. N.

Peti Dani vina i turizma

Prošle subote na belomanastirskom Trgu slobode održani su 5. Dani vina i turizma. Manifestacija je započela u jutarnjim satima sajmom rukotvorina i etnoproizvoda te prikazom ulice “Baranjskih vinara”. U 10 sati Dane vina i turizma u Belom Manastiru službeno su otvorili belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš i osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić.

Potom su uslijedili defile svatovskih kočija u organizaciji Konjogojske udruge “Baranja” iz Branjinog Vrha te nastupi Tamburaškog sastava “Baranjski bećari” i HKUD-a Beli Manastir. Na programu su još bili: izložba “Fotografija na otvorenom” u organizaciji FKK-a “Baranja-film” i Centra za kulturu Grada Belog Manastira, obilježavanje Svjetskog dana plesa uz nastupe HKUD-a Beli Manastir i udruge “Skok-klub – športska rekreacija i ples” te predstavljanje udruga vinara Baranjskog vinogorja.

 J. N.

 Mještani podravske Đote nemaju rasvjetu, tekuću vodu niti asfalt

 Zaobišli ih asfalt i vodovod

 Novaki su prošle godine dobili vodovod, ali voda nije stigla do sela/ulice Đote jer ga je projektant jednostavno – previdio. Asfalt ih je mimoišao još 1968.

Davne 1968. godine, mještani Novaka u Virovitičko-podravskoj županiji, počeli su izdvajati novac kako bi samodoprinosom izgradili cestu kroz selo naseljeno isključivo mještanima srpske nacionalnosti. Sredstva su u jednakim omjerima priložili mještani Zidina ili Novačke Đote, tada posebnog naselja, a danas tek jedne ulice u Novakima, one nazvane po braći Radić. Pare su prikupljene i potrošene, cesta je prošla kroz selo, ali nije skrenula u Đotu pa njeni stanovnici i danas, 45 godina kasnije za kišnih dana, izlokanim putem gacaju u čizmama, a ljeti se guše u prašini.

Asfalt nije jedini problem koji muči dvadeset i dvoje preostalih mještana iz deset kuća ovog naselja. Spisak nevolja je dugačak.

– Bez obzira što nam pisalo u dokumentima i kako je selo tijekom povijesti mijenjalo ime, za nas je to oduvijek bilo i bit će Đota. Nikada od nikoga u cijelim Novakima nećete čuti da je danas nekim poslom bio u Ulici braće Radić, svi će kazati da je bio u Đoti. Integrirali su nas još prije rata kada su odvojku dali ime narodnog heroja Sime Šolaje, poginulog 1942. godine u borbi protiv ustaša kod Kupresa. Danas živimo u Ulici braće Radić, ali to ne bi bio problem da se i glavna ulica u selu kojem pripadamo ne zove jednako tako. Kuće nam imaju čak i iste brojeve pa su poštari, dostavljači uplatnica i ostali koji nas trebaju, na pravim mukama, priča nam dvadeset trogodišnji Boro Trninić naglasivši kako je često ima neugodnih situacija jer pošta nije dostavljena.

Selo nema javnu rasvjetu. Postoje tek dvije ulične sijalice, na prvoj i petoj kući u ulici, koje se rijetko mijenjaju kad pregore pa je džepna svjetiljka obvezna rekvizita pri rijetkim večernjim izlascima. Naš sugovornik tvrdi da sijalice nisu mijenjane već pet godina, a kada se požale, komunalni redar ih pita: “Jel’ vi znate koliko ja sijalica imam za promijeniti?”

Kanali su uvijek puni vode, raslinje čiste i kose uglavnom sami mještani kako bi spriječili razmnožavanje zmija; zimi kad zapadnu snjegovi ralica rijetko skrene, do prije dvije godine nikako; Pravoslavno groblje tek se nedavno počelo održavati, mještani su sami kosili oko grobova svojih najbližih, a put do naselja mnogima služi za odlaganje otpada.

– Svakakvog tu smeća ima, a najgore je kad ljudi bace crkotine i ostatke od kolinja što privlači lisice i pse. Jednom je netko gulio zečeve pa sve tu pobacao. Kad na to upozorimo komunalnu službu, kažu da pazimo i prijavimo počinitelje. Kao da mi imamo vremena danonoćno dežurati u zasjedi, žali se gospođa Kornelija.

No, najveći apsurd dogodio se s vodoopskrbom. Novaki su prošle godine dobili vodovod, ali voda nije stigla do Đote jer ih je projektant jednostavno – previdio.

– Nitko nam ne može objasniti kako se to moguće. Jednostavno, nema nas u projektu pa nemamo ni vode kao ostatak sela. Netko je morao pregledati te projekte i vidjeti da je selo izostavljeno, čudi se Ranko Trninić.

Ovim raritetima treba dodati i probleme uobičajene za današnje selo. Primjerice, prometna izoliranost. Autobus za Slatinu iz Novaka ide rano ujutro i vraća se oko 15 sati pa onaj tko ima samo sat ili dva posla mora izgubiti pola dana, a onaj tko iz bilo kojih razloga želi u grad u drugo vrijeme, mora se snalaziti kako zna i umije. O propasti velikih poljoprivrednih kombinata u kojima su ljudi radili, zapošljavanju po stranačkoj pripadnosti i nepravednoj raspodjeli poljoprivrednog zemljišta, kažu naši sugovornici, mogli bi se napisati romani.

Mijenjaju se države i vlasti, mještani plaćaju poreze, doprinose i naknade, a standard života razvija se puževim korakom, pa i ono malo mladih ljudi što je ostalo u selu ne vidi baš nikakvu perspektivu i planira odlazak. Oni koji nemaju kamo traže samo jedno –  ravnopravnost s mještanima ostalih naselja u općini i županiji.

•  

Bacili četvrt milijuna kuna na Škorinu emisiju

Novaki danas broje 343 stanovnika. Selo se nalazi u Općini Spoje čije općinsko vijeće čine četiri člana HDZ-a, po tri člana koalicije SDP/HDSSB/HNS i Nezavisne liste te po jedan pripadnik HSP-a, koalicije HSS/HSLS i druge Nezavisne liste. U takvoj konstelaciji snaga teško se izboriti za napredak sela.

– Imamo čak tri predstavnika u općini, ali su iz različitih političkih opcija pa ih nije briga za boljitak mjesta već samo gledaju svoj posao. Lupaju se u prsa i kažu “ja radim u toj stranci i mogu kako hoću”. Neki su tamo i drugom mandatu, zbog zemlje se okreću kako vjetar puše, odnosno kako čiji gradonačelnik sjedne u fotelju. U osam godina nije se ništa napravilo, a mogli su prvi dio sela asfaltirati u jednom, a drugi u drugom mandatu. Toliko bi se novaca, da je volje, našlo. Tek sada pred izbore počela se graditi mrtvačnica, a početkom ovog mjeseca zamijenjena je bandera kod crkve i to zbog rode, ističe Boro i dodaje: “uvijek nam kažu da previše tražimo jer općina nema novaca, ali zato imaju novaca za promidžbu pa su potrošili 250.000 kuna, plaćajući dio troškova za televizijsku emisiju Država, grad, selo od koje nitko u općini nije imao ama baš nikakve koristi.”

 Goran Gazdek

 Skupština karlovačkih antifašista

 Da se zlo ne ponovi

 Iskazana je zahvalnost VSNM-u Karlovca i županije na saradnji i višegodišnjoj logističko-financijskoj podršci

– Nastavlja se borba za istinu na koju se svi pozivamo. U godinama kada sve lošije živimo, a samo jedan manji dio uživa u izobilju stečenom lažnom pretvorbom, privatizacijom, krađom, korupcijom i nesposobnošću vlasti, apsurdno je vraćati se u protekle godine. No moramo se sjećati jer je to jedan od načina borbe protiv pogrešnih sistema vrijednosti koji uzdižu iskrivljene istine. Mnogi su nažalost iskusili svo zlo fašizma i nacizma, pa tako i mi. Pošto je povijest učiteljica života i znanja naša je obaveza ne dopustiti da se to ponovi i moramo prenijeti sve vrijednosti na buduće generacije, kazao je Mirko Miladinović, predsjednik Udruženja antifašista Karlovca na redovnoj godišnjoj skupštini.

Tom prilikom usvojeni su izvještaji o radu i financijama u prošloj, te plan rada i financija za ovu godinu. Prisustvovali su antifašisti iz svih organizacija Karlovačke županije.

– Imamo utisak da nas se od jednog dijela našeg grada gura na marginu. Uspoređuje nas se kao da smo komunistička organizacija, ali se zaboravlja da je antifašizam definiran i u hrvatskom Ustavu, odnosno nedvosmisleno se kaže da je današnja Hrvatska ustanovljena na temeljima antifašizma. Zato će nam glavna preokupacija u buduće biti borba za punu istinu i toleranciju, kao i borba da se spomenička baština koja je svakom narodu važna, poštuje. Imamo, međutim, utisak da je sve to na marginama događaja. Glavno će nam biti da mladim generacijama pokušamo reći i objasniti što se to stvarno događalo u Drugom svjetskom ratu-kazao je Miladinović.

Antifašistima jako smeta to što se borci prikazuju kao zločinačka komunistička vojska uz istovremeno veličanje ustaša i domobrana kao rodoljuba i istinskih boraca za Hrvatsku, prešutno se dozvoljava podizanje spomen obilježja protivnicima antifašizma, spomen obilježja antifašistima se zanemaruju i zapuštaju, u medijima se lažno i tendenciozno piše o fašistima kao nedavno o Francetiću na HTV-u.

Antifašisti su lani sudjelovali na 60-tak raznih događaja, tribina, komemoracija, posjeta, i sastanaka. Financijska sredstva lani kao i za ovu godinu su vrlo skromna, ali se ipak planira isti obim aktivnosti: obilježavanje značajnih datuma iz NOB-a, afirmacija antifašizma, saradnja sa antifašistima iz Županije, Hrvatske, susjednih država Slovenije i BiH te prisustvovanje brojim komemoracijama.

Iskazana je zahvalnost VSNM-u Karlovca i županije na saradnji i višegodišnjoj logističko-financijskoj podršci.

 M. Cimeša

 Takmičenje učenika pet vukovarskih osnovnih škola

 Kviz iz srpskog jezika i književnosti

U Osnovnoj školi Trpinja organizovan je kviz znanja iz srpskog jezika i književnosti za učenike pet osnovnih škola u kojima se nastava odvija na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Pored domaćina na ovom takmičenju su učestvovali učenici iz osnovnih škola Bobota, Borovo, Bršadin i Negoslavci.

– Cilj nam je da pokažemo koliko se srpski jezik kvalitetno uči. U našim školama postoje takmičenja iz svih predmeta, ali ne i iz nacionalne grupe predmeta niti iz nekog od jezika nacionalnih manjina. Mi jednako kvalitetno učimo hrvatski i srpski, kao i sve druge predmete, kaže Vesna Vujić, direktorica Osnovne škole Trpinja iz koje je potekla inicijativa da ojača saradnja škola na srpskom jeziku i pismu.

Plan je da se u kviz sledeće godine uključe i ostale škole u kojima se uče srpski jezik i ćirilica  i da takmičenje svaki put organizuje druga škola. Ideju je pozdravio i Tihomir Jakovljević, direktor Osnovne škole Borovo. koja je sa svojih 320 đaka najveća manjinska škola u čitavoj Hrvatskoj.

Učesnici kviza su u pokazanom znanju bili ujednačeni, zbog čega je u konačnom plasmanu odlučivao po jedan bod. Najbolji su bili domaćini, učenici Osnovne škole Trpinja: Aleksej Vujić, Dajana Jovanović i Olivera Trifunović.

– Test je prošao super, a pitanja su bila većinom iz književnosti. Bilo je lagano i sve je prošlo u savršenom redu, kazali su nam ovi osmaci. Nagrade najuspešnijima uručio je Slobodan Živković, predsednik Odbora za obrazovanje, kulturu i sport Zajedničkog veća opština koje je bilo pokrovitelj kviza.

 D. B.

 Stogodnjak (161)

3. 5. – 10. 5. 1913: “Riječke novine” donose članak o tome kako se Srbi iz Srijema hrpimice sele u novooslobođene krajeve Stare Srbije i Makedonije, prodajući zemlju i kuće, često i u bescjenje. List navodi da su kupci imovine “najčešće strani elementi, koji na taj način ugrožavaju svojom preplavom srpski i hrvatski narod u tome ionako izloženom kraju” i poziva hrvatsku zemaljsku vladu i domaće banke da spriječe tu rasprodaju. „Ako su već Srbi odlučili da se isele, onda treba sve učiniti da se tamo nasele seljaci iz ubogog Zagorja i Gorskoga kotara”, kažu Riječke novine. Zagrebački Srbobran krenuo je tragom te vijesti i na opće iznenađenje utvrdio slijedeće: “Ponajprije ne stoji, da naši Srbi u Srijemu prodaju svoju zemlju i odlaze u novooslobođene krajeve. Kad bi to stajalo, mi bismo to znali ovdje. Uostalom, valja se sjetiti i toga, kako je težak prijelaz posljednjih mjeseci u Srbiju, a bez putnice, koju nije lako dobiti, a pogotovo ako je lice vojni obaveznik nije uopće moguć prijelaz iz Monarhije u Srbiju. To već dokazuje da o iseljavanju ne može biti ni riječi. S druge strane valja znati i to, da bi ovdašnji Srbi i sami ustali protiv iseljavanja i napuštanja rođenog zavičaja bez opravdanog razloga i bez potrebe…”

* Pjevačko društvo Srba-akademičara priredilo u Zagrebu godišnji koncert koji je, kako pišu novine, “bio jedan od najboljih i najbogatijih programa u gradu u posljednje vrijeme. Već sama imena umjetnika svjedočila su da nam se pruža prilika čuti umjetničku produkciju prvog reda…” Navode se zatim imena solista – Ožegović, Doležal, Vušković i drugi – čije su interpretacije publiku digle na noge. Ipak, najviše novinskih redaka posvećeno je mladoj ruskoj violinistici Nataliji Boško koju je evropska muzička kritika već prozvala ženskim Paganinijem. “Veliki ton, mekane kantilene, što je osobita retkost, vanredna sigurnost i tehnika leve ruke i savršena tehnika gudala, zatim osobito inteligentno muzičko razumevanje, sve nas je to zadivilo… A sve je to ležerno, bez i najmanjeg znaka afektacije i drugih nepotrebnih kretnja, koje i najveći virtuozi upotrebljavaju i nehotice kada su u rukama fantazije… Posle koncerta, za celo vreme animirane igranke najbolja i najvrednija igračica bila je baš gđica Boško, koja je s velikim oduševljenjem igrala naše lepe srpske narodne igre…”

* U Zagrebu je umro Milan Ivančević, rođen u Srbu 1869., profesor filozofije, arheologije i klasične filologije i autor brojnih putopisnih priča i stručnih radova, objavljenih u Nastavnom Vjesniku i Savremeniku. Još dok je studirao na bečkom i zagrebačkom sveučilištu obišao je više evropskih zemalja, a kao profesor je radio u Gospiću i Zagrebu.  Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

* Pod još nerazjašnjenim okolnostima u Zagrebu je umrla 9-godišnja Olga Desnica, kći poznatog zadarskog advokata i političara Uroša Desnice. Djevojčica je bila pitomica zagrebačkog Srpskog djevojačkog internata, gdje je i nađena mrtva.

 Đorđe Ličina