Bog ili Big Bang? Tišina…
Jim Holt: Why Does the World Exist? An Existential Detective Story (Liveright Paperback, 2013)N:
Kada je obznanjena kozmogonijska teorija Big Banga, u Vatikanu su se posebno razveselili: “Aha, ipak je sve odnekud počelo!” Stoljećima je znanost stvarala neugodu Crkvi, od Kopernika preko Darwina do Einsteina. Sada je Crkva konačno dočekala da znanost nešto kaže u prilog njezinoj dogmi o postanku svijeta. Svemir više nije bio bez svog početka. Na samom početku bio je Bog, a Bog stvori svijet “ni iz čega”. Znanost nije bila osobito frapirana tim iznenadnim entuzijazmom Crkve; Bog nije bio dovoljan odgovor na uzročno-posljedična pitanja koja ona postavlja. Big Bang je pucao u budućnost svemira, ali i povlačio pitanje što je bilo prije svijeta, postoji li “ništavilo”, “kako ništa postaje nešto” i “zašto uopće postoji nešto umjesto ničeg”.
To je, ukratko, i zagonetka “egzistencijalističke detektivske priče” Jima Holta, naslovljene “Zašto postoji svijet?”: američki filozof i publicist otkriva nam da je pitanje “zašto postoji nešto umjesto ničeg” prvi postavio Leibnitz. Za njega je to bilo prvo pitanje koje si moramo postaviti. Psiholog William James nazvao je to pitanje “najmračnijim u cijeloj filozofiji”. Filozof Arthur Lovejoy potragu za odgovorom na njega smatrao je “najgrandioznijim pothvatom ljudskog intelekta”, a američki filozof Arthur Dando na to je odgovorio jednostavnim protupitanjem: “A tko kaže da nema ničega?”
Koncept “ničega” dugo je bio stran zapadnoj civilizaciji. Grci nisu uopće mogli pojmiti ideju “ničeg”, Rimljani nisu poznavali nulu kao broj, što im je stvaralo velike probleme kod množenja (nula je na Zapad konačno stigla iz Indije, preko Arapa). No oko trećeg stoljeća naše ere crkveni su oci osmislili radikalno novu kozmogoniju. Svijet je stvorila Božja riječ i to bez ikakvog otprije postojećeg materijala. Ta doktrina stvaranja ex nihilo postat će i dio islamske teologije.
Holt zaključuje da je doktrina stvaranja ex nihilo najvjerojatnije sankcionirala ideju “ništavila” kao istinske ontološke mogućnosti: “Ona je konceptualno učinila mogućim pitanje zašto postoji svijet umjesto ničega.” I ne samo to, Leibnitzovo pitanje nekim filozofima pružilo je i mogućnost znanstvenog objašnjenja postojanja Boga.
Filozof religije Richard Swinburne tvrdi da najjednostavnija hipoteza koja objašnjava postojanje svijeta jest hipoteza Boga. Swinburne ne dokazuje postojanje Boga apstraktnom logičkom dedukcijom. Umjesto toga koristi suvremenu znanstvenu misao, po kojoj je najjednostavnije objašnjenje ono koje je najvjerojatnije točno. A najjednostavnije objašnjenje je Bog. Richarda Dawkinsa ta je hipoteza ostavila skeptičnim. Kako tvorac kompleksnog svemira može biti jednostavan? Ni Holtu se hipoteza ne čini uvjerljivom. Swinburne svemoć “jednostavnog” Boga uspoređuje sa sveprisutnošću gravitacije. No takav je Bog bliži apstraktnom ontološkom principu negoli nebeskom ocu kakvom se obični vjernici mole.
Tu dolazimo i do samog problema postavljanja pitanja “zašto postoji nešto umjesto ničeg”. Filozof znanosti Adolf Grünbaum pitanje smatra posve izlišnim. Ono je samo nastavak ranog judeo-kršćanskog mudrijanja: ništa nego izlika teolozima za dokazivanje Božjeg postojanja. Fizičar Steven Weinberg pak misli da Bog ne pomaže kao odgovor. Ako je Bog definitivan, postavlja se pitanje zašto je takav a ne drugačiji. A ako nije definitivan, zašto ga zvati Bogom? Za znanstvenika Davida Deutscha svako konačno objašnjenje je loše objašnjenje, a evolucijski biolog Julian Huxley zaključuje da nakon pojave teorije Big Banga ni znanost više nema odgovor – prema njemu tu enigmu prepuštamo “tišini”.
Ograničenja religije i znanosti ne čine Holtovu knjigu izlišnom. Dapače, Holtovi razgovori s najuglednijim živućim filozofima i znanstvenicima ozbiljan su dijalog filozofije, znanosti i religije. U Vatikanu su se prerano poveselili teoriji Big Banga. Ali ni znanost nema pretjeranog razloga za veselje – teorija Big Banga dovela ju je zida. I jedni i drugi grebuckaju po zidu… a s druge strane Muk osluškuje to sitno grebanje.