Jemen te robijo

Nakon što ga je američka administracija godinama ignorirala, problem američkog zatvora Guantanamo na Kubi ponovno je aktualizirao masovni štrajk glađu zatvorenika. Predsjednik Barack Obama još je na početku svog mandata 2009. godine obećao da će zatvor ukinuti “u roku od godinu dana”, no umjesto toga samo je sporadično okrivljavao Kongres za svoje nečinjenje. Kongres jest blokirao neke njegove odluke koje su mogle dovesti do smanjenja broja zatočenika, ali Obama istovremeno nije poduzeo nijednu od mjera koje mu stoje na raspolaganju, a ne zahtijevaju odobrenje zakonodavnih tijela.

Kada je Obama postao predsjednik, u zatvoru Guantanamo bilo je 240 osoba, dok ih je njegov prethodnik George W. Bush od 2002. tamo bio zatočio 779. Taj se broj posljednjih godina ustalio na 166 osumnjičenika. Među njima je čak 86 osumnjičenika koji su dobili odobrenje za oslobađanje, za 24 zatvorenika pravosuđe smatra da ima dovoljno dokaza za pokretanje postupka, dok ih je 46 procijenjeno previše opasnima za oslobađanje, no za njih nisu pronađeni čvrsti temelji za sudski progon. Samo šestorici zatočenika trenutno se sudi, a trojica služe kaznu na temelju presuda vojne komisije, iako je prizivni sud dvije od tih presuda odbacio zbog nenadležnosti komisije. Osim toga, u organizaciji Human Rights Watch (HRW) tvrde i da su same komisije vrlo sporne jer nisu neovisne i jer priznaju dokaze iznuđene pod prisilom, a ne poštuju princip privilegiranog odnosa odvjetnika i klijenta.

Prije dva mjeseca istekao je i jednogodišnji rok za početak rada periodičnih odbora za reviziju, na kojima bi zatočenici proglašeni preopasnima za oslobađanje mogli osporavati tu odluku. Razlog otezanja je neslaganje institucija oko tretmana “dokaza” iznuđenih torturom i nehumanim postupanjem, pri čemu se CIA, koja provodi ispitivanja, opire takvoj kvalifikaciji.

Od siječnja ove godine Guantanamo je ostao i bez visokog civilnog dužnosnika zaduženog za zatvor na Kubi, koji je raspoređen na drugo radno mjesto, a njegova zamjena još nije imenovana. Uza sve to, uprava zatvora zatražila je 200 milijuna dolara za obnovu sada već trošnog kompleksa, a žali se i na činjenicu da nema uvjete za liječenje bolesnika kojima su potrebni, primjerice, dijaliza ili zračenje.

Posvemašnja nezainteresiranost administracije na koncu je dovela do očajničkog poteza zatočenika, pa je prije dva mjeseca njih stotinjak započelo štrajk glađu. Neposredan povod bila je u veljači izvršena racija prostorija u kojima su zatočenici godinama zajednički živjeli, prilikom koje su im oduzeti osobni predmeti. Racija je navodno napravljena jer su zatvorenici pokušali blokirati nadzorne kamere, a nakon nje su svi prebačeni u pojedinačne ćelije.

Zbog štrajkanja glađu 21 zatvorenik podvrgnut je prisilnom hranjenju, zbog čega je vojska u Guantanamo poslala dodatnih 40 zdravstvenih radnika. Od početka travnja bila su i najmanje dva pokušaja samoubojstva, no većina zatvorenika tvrdi da im cilj nije ubiti se, jer im to brani vjera, ali i da neće prestati s protestom sve dok netko ne bude oslobođen.

Zbog prisilnog hranjenja, okrutnog i bolnog postupka prilikom kojeg se zatočenika vezuje za stolicu, a u nos se uvlači cijev kroz koju se pušta hranjiva tekućina, reagirala je prošlog tjedna i Američka liječnička komora. Njezin predsjednik Jeremy A. Lazarus ministru obrane Chucku Hagelu napisao je pismo u kojemu podsjeća na Tokijsku deklaraciju Svjetskog udruženja liječnika prema kojoj prisilno hranjenje zatočenika koji odbijaju hranu, a sposobni su donositi racionalne odluke, nije dozvoljeno.

Eskalacija problema prenula je nezainteresiranog Obamu, pa je tim povodom sazvao konferenciju za novinare, na kojoj je, međutim, branio odluku o prisilnom hranjenju, uz obrazloženje da on “ne želi da te osobe umru”. Rekao je i da zatvor Guantanamo “nije nužan za sigurnost Amerike, skup je, neefikasan i šteti međunarodnoj reputaciji i suradnji sa saveznicima”. Dodao je i da će njegovi savjetnici “ispitati sve opcije”, ali pritom nije spomenuo nijedno konkretno rješenje.

Na Obaminu presicu reagirala je nevladina organizacija Centar za ustavna prava, napomenuvši da Obama ima na raspolaganju neke opcije koje, međutim, nikada nije iskoristio. To je, prije svega, mogućnost pokretanja takozvanog procesa odreknuća, koji mu omogućava da pokrene transfer zatočenika koji su za to dobili odobrenje, unatoč kongresnoj odluci o zabrani transfera u treće zemlje ukoliko one ne ispune uvjete kojima garantiraju da se oslobođeni zatočenici neće baviti terorističkim aktivnostima. Centar je Obamu pozvao i da ukine moratorij na repatrijaciju zatočenika u Jemen, s obzirom na to da je trećina preostalih zatočenika upravo iz te zemlje. Moratorij je uveden 2009., a Centar smatra da on predstavlja “kolektivnu kaznu temeljenu na državljanstvu”.

Laura Pitter, savjetnica za protuterorizam HRW-a, osvrnula se pak na procjene obavještajnih agencija prema kojima je za 16 posto oslobođenih zatočenika iz Guantanama “potvrđeno”, a za još 11 posto se “pretpostavlja” da su nakon oslobađanja sudjelovali u terorističkim aktivnostima, što se koristi kao argument protiv oslobađanja. Osim što se ignorira činjenica da 73 posto njih “živi mirnim životom”, Pitter tvrdi i da na “moralnoj razini strah da će se netko baviti terorizmom u budućnosti nije legitiman temelj za neograničen pritvor”. Osim toga, piše ona, “odluku o puštanju treba donositi na pojedinačnoj bazi, a ne na temelju ponašanja drugih zatočenika”.

Za razliku od civilnih organizacija, američki dužnosnici paze da problem zatvora Guantanamo ne uzdižu na moralnu razinu. William Lietzau, visoki dužnosnik Pentagona za politiku zatočenja, rekao je da pitanje Guantanama “treba promatrati odvojeno od principijelne, kredibilne i održive politike zatvaranja”. “Kada se to spoji, pothranjuje se implicitna teza da je držanje zatočenika u Guantanamu inherentno nezakonito i nemoralno. Mi želimo zatvoriti Guantanamo, ali ne zato što je njegovo postojanje nemoralno”, poručio je Lietzau.