Spomen na patnju žrtava i hrabrost antifašista

Ovogodišnje odavanje počasti žrtvama Jasenovca i obilježavanje godišnjice proboja logoraša proteklo je u znaku dodjele ordena i priznanja preživjelima. Pošto je kolona sjećanja, predvođena delegacijama logoraša iz Hrvatske, Srbije, BIH-a, Slovenije i državnim vrhom, stigla do Bogdanovićevog “Kamenog cvijeta”, održavši ondje minutu šutnje za stradale, prisutnima se obratio (okupilo se oko 2.500 ljudi, unatoč pomicanju termina komemoracije na 12. maj i vremenu što je vuklo na kišu koja, srećom, ipak nije pala) predsjednik Ivo Josipović.

– U holokaustu i zločinu sudjelovali su i brojni pripadnici hrvatskog naroda. Ne možemo biti uspješno i pravedno društvo ako ne prihvatimo povijesnu poruku da mržnja nikada ne smije biti isprika za novu mržnju, da zločin ne smije biti povod i isprika za drugi zločin – rekao je šef države, dodavši da je “sjećanje na žrtve čin pravednosti”.

Predsjednik Sabora Josip Leko naglasio je da je očuvanje antifašizma nužno i u demokratskim društvima.

– Nikada ne smijemo zaboraviti trnovit put koji smo prošli da bismo ostvarili evropske vrijednosti i standarde. Bilo je puno uspona i padova, a najsramotniji pad bila je NDH, čiji je pogubni rezultat bio i Jasenovac. Svi rođeni nakon Drugoga svjetskog rata veliki su dužnici ovih žrtava i to moraju znati generacije koje dolaze – izjavio je Leko.

Izaslanik premijera, ministar rada Mirando Mrsić, istaknuo je da je spomen u Jasenovcu spomen na patnju žrtava i hrabrost onih koji su krenuli u slobodu.

– Logor je podsjećanje na zločine i upozorenje da se nešto takvo ne smije ponoviti, pogotovo zbog onih koji relativiziraju broj žrtava i tako pokušavaju dokazati da su svi bili isti. Ne smijemo zaboraviti ni one koji su hrabro krenuli u proboj. Nesalomljivi duh nosio je antifašiste koji su bili spremni na žrtvu da bi generacije živjele u slobodi i da bi se izbrisale sve podjele na “domaće” i “goste” – rekao je Mrsić.

Predsjednica Savjeta Spomen-područja Jasenovac Katica Sedmak podsjetila je da je na deset logorskih lokacija ubijena 83.301 žrtva, među njima 20.000 žena i 20.101 dijete do 14 godina starosti.

– Prisjećanje na one koji su svoju različitost u nacionalnosti i vjeri platili životom poruka je da se zločin i strahote ne smiju ponoviti. Komemoracijom se mladim generacijama prenosi istina o tim događajima – kazala je Katica Sedmak, podsjetivši prisutne da je od 600 logoraša koji su krenuli u proboj preživjelo svega njih 107.

Ilija Ivanović, koji je u Jasenovac doveden s Kozare 1942. kao 14-godišnjak, bio je s još 350 vršnjaka uključen u dječje radne grupe. Radio je u brijačnici, a ostali su ga logoraši skrivali kada bi počinjale likvidacije.

– U dvije godine i deset mjeseci upoznao sam se sa svim stradanjima i zločinima u logoru. No ovdje više nema ničega što bi me na to podsjećalo. Sve je uništeno, nema nikakvih znakova postojanja logora, ni fotografija logoraša u lancima, ničega. Ovo nije nekadašnji logor, ovo je izletište. To je strašna greška – rekao je čovjek koji je preživio proboj i tako izbjegao sudbinu 27 od ustaške ruke stradalih članova svoje porodice.

Okupljenima se obratio i Boris Braun, koji je u zagrebačkom zatvoru bio s mnogima koji su kasnije ubijeni u Jasenovcu, a u ime romskih žrtava govorio je Stevo Đurđević. Prisjetio se da su Romi uglavnom ubijani odmah po dolasku, a broj bi im se ustanovljavao po broju dopremljenih stočnih vagona, jer njihov život za ustaše nije vrijedio ni toliko da ga evidentiraju.

Predsjednik Josipović dodijelio je ordene i priznanja “Ante Bakotić” Iliji Ivanoviću i Bazilu Zukolu te odsutnom Ješui Abinunu, a Povelju RH Spomen-području Jasenovac. Zatim su se svećenici četiriju vjeroispovijesti, među kojima i pakrački paroh, protojerej stavrofor Đorđe Teodorović, pomolili za žrtve. Osim zajedničkog vijenca državnog vrha i vijenaca predstavnika logoraša, na taj su način počast ubijenima odale i delegacije SNV-a, ZVO-a, SDSS-a, manjinskih udruženja te diplomatski kor, u kojem su bili i ambasador Srbije  Stanimir Vukićević i generalni konzul Srbije u Vukovaru Živorad Simić.

Sjećanja preživjelih: Uspomene su toliko teške

Bazil Zukolo, Talijan iz Požege, bio je u radnoj grupi koja je otkopavala grobnice i spaljivala posmrtne ostatke. U proboju je poginuo njegov brat Stjepan, nakon što se već bio uspio provući kroz žice.

– Uspomene su toliko teške da se jedva savladavam. Mladi ljudi trebaju znati što se dešavalo u logoru, jer ima i takvih koji misle da nije moguće da su se ovdje činile takve strahote – kaže Zukolo.

Uroš Kos, iz sekcije logoraša iz Beograda, u Jasenovac je doveden kao kozaračko dijete, zajedno s majkom i sestrom, koja je umrla u logoru.

– Još sam bio mali, pa se malo čega sećam. Sećam se samo da je majka, kada sam tražio vode, pokušala da dođe do nje, a onda ju je ustaša udario kundakom u glavu. Od tada više vode nisam tražio. Druga slika koju pamtim je da smo mi deca skupljala travu kroz žicu – ispričao nam je Kos.