Dobar, loš, krao

Dvije najveće hrvatske stranke, SDP i HDZ, procjenjivat će nakon lokalnih izbora svoj uspjeh prema tome koje su županije, gradove i općine uspjele zadržati i osvojiti, a ne bude li većih gubitaka možemo biti sigurni da će se obje proglasiti pobjednicama. Startna pozicija za obje stranke pritom je donekle povoljna, jer se slabljenje HDZ-a, koji je 2005. ostvario iznimno dobar rezultat na lokalnim izborima, zbog nesnalaženja vlade Ive Sanadera nakon izbijanja ekonomske krize, osjetilo već na izborima 2009. HDZ je već tada izgubio niz sredina u kojima je držao vlast, poput Vukovara ili čitavog niza gradova u Dalmaciji, kao što su Šibenik, Trogir, Kaštela, Split, Sinj ili Dubrovnik, koje su pridobili SDP, HNS i nezavisni kandidati poput Željka Keruma u Splitu i Josipa Berketa u Kašetlima.

HDZ je taj podnošljivi poraz ostvario u posljednji trenutak, prije nego što će u svoj silini izbiti na vidjelo dokazi o njegovoj korupcijskoj vladavini. U međuvremenu se stranka pod vodstvom Tomislava Karamarka uspjela u opoziciji ipak postaviti na noge, dok je Kukuriku koalicija, izabrana da uvede reda u državi i donese ekonomski preokret, počela gubiti popularnost koju je imala 2011. godine, zbog dubine krize i poteza koje je prisiljena poduzimati. Odnosi dviju najvećih stranaka tako su se nakon četiri godine ponovo doveli u određenu ravnotežu, u kojoj obje imaju šanse da ponove rezultate slične onima iz 2009. godine.

Dojam je da je HDZ ipak nešto slabiji nego 2009. godine, ali opet ne toliko da bi, kako zasad govore ankete provedene u pojedinim gradovima, lako izgubio utvrdu poput Zadra, gdje njegov Božidar Kalmeta, unatoč svim ranijim prozivkama za korupciju i neodgovornost, vodi sa 41 posto podrške prema 31 posto SDP-ovog Ive Bilića. Jednako tako, tijek predizborne kampanje pokazuje da HDZ neće, primjerice, olako prepustiti ni Splitsko-dalmatinsku županiju, gdje je za župana kandidirao načelnika Dugopolja Zlatka Ževrnju, protiv donedavno uvjerljivog favorita don Ivana Grubišića. S druge strane, HDZ nije toliko jak da bi mogao računati kako će povratiti Vukovar, gdje SDP-ov gradonačelnik Željko Sabo prema anketama vodi sa 47,1 posto ispred HDZ-ovog Ivana Penave, koji dobiva 31,2 posto podrške birača, ili Dubrovnik, gdje je u vodstvu još uvijek HNS-ov gradonačelnik Andro Vlahušić.

Osim u međusobnom sučeljavanju, dvjema najvećim strankama otvorio se na ovim izborima prostor za preotimanje sredina pod kontrolom nezavisnih ili regionalnih igrača, što je slučaj i kod najvećih gradova. Od četiri najveća grada, SDP sada vlada samo u Rijeci, gdje njegov gradonačelnik Vojko Obersnel toliko ostavlja konkurenciju za sobom da mu ankete daju mogućnost pobjede već u prvom krugu, dok Zagrebom, Splitom i Osijekom upravljaju nezavisni Milan Bandić, Željko Kerum i HDSSB-ov Krešimir Bubalo, trojac koji ne pripada stranačkom mainstreamu. Zajedničko obilježje im je klijentelizam, pa politička i materijalna budućnost interesnih skupina koje su za njih vezane ovise o tome hoće li im uspjeti zadržati pozicije.

Bandić prema istraživanju agencije Ipsos puls još uvijek vodi, a u drugom krugu s preko 55 posto podrške pobjeđuje SDP-ovog kandidata Rajka Ostojića, što bi mu omogućilo da nastavi upravljati gradskim proračunom teškim 6,7 milijardi kuna. Ljudi iz Ostojićeva stožera s kojima smo razgovarali ipak vjeruju – a što bi drugo – da on u drugom krugu može dobiti Bandića, no zasad se ne vidi da su protiv Bandića uspjeli jače mobilizirati umorne i razočarane birače SDP-a i lijeve koalicije.

HDZ sa četiri najveća grada nema takav problem jer ni u jednom nije na vlasti, a ima određenih šansi da s Vjekoslavom Ivaniševićem iskoristi rasulo na splitskoj političkoj sceni. SDP će sigurno sačuvati Rijeku, a također ima stanovite šanse da preotme Kerumu Split, no šansa mu se otvorila i u Osijeku, gdje se HDSSB-ovom gradonačelniku Bubalu sasvim približio bivši HDZ-ovac, a danas kandidat lijeve koalicije Ivica Vrkić. SDP bi ponovnim Bandićevim osvajanjem vlasti u Zagrebu mogao neuvjerljivo tvrditi da tu ništa nije izgubio, a eventualnu pobjedu Ostojića proglasiti velikim uspjehom. No Bandić, koji više od 12 godina upravlja Zagrebom, došao je i na posljednjim izborima na vlast kao SDP-ov kandidat, a ta stranka kontrolira ga i kroz gradsku skupštinu. Stoga će poraz od Bandića definitivno biti gubitak za SDP koji u Zagrebu nije izgubio izbore od 2000. godine.

– Za svaku stranku veliki je udarac i poraz izgubiti vlast u nekoj stranačkoj utvrdi. Za SDP su to svakako Rijeka i Zagreb, za HDSSB Osijek, a za HDZ Zadar i Karlovac, ocjenjuje Višeslav Raos iz Centra za politološka istraživanja.

– Ne može se izgubiti ono što se nema, dodaje Raos, navodeći tako da SDP ne može izgubiti u Istri, gdje se nakon pakta Zorana Milanovića s Damirom Kajinom pojavio u ulozi izazivača, dok bi za IDS Ivana Jakovčića predstavljalo pravu katastrofu izgubiti Pulu ili mjesto istarskog župana.

Raos smatra da se, nakon što je ohrabren pobjedom na europskim izborima, i za HDZ pojavio određeni pritisak da ostvari pobjedu na lokalnim izborima, dok bi SDP-u loš rezultat bio dodatan udarac za ionako opadajući rejting Kukuriku vlade. Teži porazi mogli bi poljuljati kako poziciju Zorana Milanovića, tako i još uvijek nestabilnu poziciju Tomislava Karamarka u HDZ-u, koji nije ispunio obećanje o provođenju unutarstranačkih izbora. Međutim, Raos smatra da, ukoliko obje najveće stranke uspiju proći bez gubitka ijedne ključne utvrde, većih unutarstranačkih potresa ne bi trebalo biti.

Bandić, za kojeg su ovi izbori “biti ili ne biti”, pokazao je žilavost povlačeći očekivane poteze, poput kupovine birača besplatnim udžbenicima i drugim načinima financiranja svoje kampanje iz gradske blagajne, ali i za mnoge neočekivane poteze, poput privlačenja uspješnih žena, kao što su donedavna ravnateljica Ekonomskog instituta Sandra Švaljek, liječnica i akademkinja Vida Demarin ili bivša pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević Vrsaljko, odnosno popunjavanja više od polovice svoje liste ženskim kandidatima.

– Potez mu se isplatio u vidu pozitivnog PR-a kroz koji se stječe dojam da Bandić nije politički potrošen, primjećuje Tonči Kursar, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. No Kursara brine sve slabiji odaziv birača na izbore, pa on smatra da upravo svjedočimo nestanku stranačke paradigme u Hrvatskoj, što u dobroj mjeri dokazuje i pojavljivanje razmjerno velikog broja nestranačkih kandidata i lista.

Prosječni se birač pita, kaže Kursar, što mu stranke više imaju za ponuditi, pa su se one zato odlučile prije svega okrenuti svojim članovima i simpatizerima i nagovarati ih da u nedjelju izađu na birališta, što ide sve do HDZ-ove akcije kucanja članovima od vrata do vrata. Isto naglašava i Raos.

– Umjesto da se pozabave strukturnim problemima vlastite nevjerodostojnosti i pokušaju povratiti povjerenje društva u cjelini, stranke su se odlučile za liniju manjeg otpora – animiranje čvrste jezgre članova i simpatizera, što je posebice bilo vidljivo na europskim izborima. Na lokalnim izborima, zbog manjeg pojedinačnog broja birača u jedinicama lokalne samouprave, još lakše im je djelovati proaktivno i motivirati birače, no trend apatije će se sigurno pokazati, uvjeren je Raos.

Umjesto učvršćivanja povjerenja, SDP se vladajući zagrebačkom skupštinom nije uspijevao nositi s Bandićem pa je suodgovoran za paralizu i propuste gradskih institucija, a naštetila mu je, kako izvana tako i iznutra, i neodlučnost oko gradonačelničkog kandidata nakon što je već predloženi Davor Bernardić bio zamijenjen Ostojićem.

SDP-ovci se nadaju da će mogući gubitak Zagreba donekle kompenzirati osvajanjem Splita, no situacija u tamošnjoj stranačkoj organizaciji nije iznjedrila kandidata dovoljno uvjerljivog nastupa. SDP-ov Ivo Baldasar blago je vodio u jednoj od nedavnih anketa, no HDZ-ov arhitekt Vjekoslav Ivanišević istupao je tijekom cijele kampanje puno suvislije, a potom se, pored svoje bivše zamjenice Anđelke Visković, svojom antikampanjom reaktivirao i Kerum, potpuno razbucavši ionako rascjepkanu ponudu, s mnoštvom nezavisnih inicijativa. Ako bankrotirani lakrdijaš nekim slučajem ponovo osvoji vlast bit će to najveći poraz stranačke paradigme o kojoj govori Kursar, i možda manje HDZ-a, a više SDP-a, koji je u Splitu uvijek bio u relativnom vodstvu, a na ovim je izborima imao otvorenu priliku.

Za razliku od Splita, gdje obje vodeće stranke imaju neku šansu, Osijek i Osječko-baranjska županija puno su važniji za opstanak HDSSB-a, regionalne desne političke opcije koja izvan Slavonije nema nikakav utjecaj, ali je zahvaljujući lokalnoj kontroli stekla priličnu vidljivost i u parlamentu. HDSSB, nastao nakon što je Sanader odlučio da mu više ne trebaju usluge Branimira Glavaša, koji pravomoćno dosuđenu kaznu za ratne zločine služi u Bosni i Hercegovini, održao se na posljednjim izborima u Osijeku zahvaljujući upravo podršci ljevice, odnosno HNS-a koji je tada lokalno vodio današnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. To je omogućilo Bubalu da u posljednje četiri godine dodatno učvrsti vlast u gradu, a Vladimiru Šišljagiću u županiji, pa je Bubalo još početkom godine nadmoćno vodio u svim anketama i činilo se da u Osijeku neće ni biti drugog kruga izbora.

No lokalne kombinacije s izbora iz 2009. poništene su pobjedom Kukuriku koalicije na parlamentarnim izborima i sada su SDP i HNS zajedno stali iza bivšeg HNS-ovca, pa jedno vrijeme i HDZ-ovca Ivice Vrkića, direktora uljare u Čepinu i nekadašnjeg ravnatelja HRT-a. Vrkiću su prve ankete davale tek osam posto glasova, no njegov trend bio je uzlazan pa je u istraživanju Nove TV sredinom travnja dosegao 27,1 posto, iza Bubalovih 33,9 posto, među 804 anketirana birača iz Osijeka. Razlika je bila još manja u drugom krugu s Bubalovih 47,6 i Vrkićevih 44,2 posto, što govori da je Vrkić, ako neće pobijediti, ipak ozbiljno ugrozio položaj HDSSB-a u njegovom najvažnijem uporištu.

– Razlika se smanjuje jer Vrkić ima velike šanse u drugom krugu pokupiti glasove HDZ-ovaca koji se više ne mogu nositi s HDSSB-ovim upravljanjem gradom, kaže za Novosti novinar Osječke televizije i tportala Goran Flauder, dobar poznavatelj lokalne političke scene.

Kada bi se nekim slučajem dogodilo da Vrkić ipak dobije osječke izbore otvorio bi se put za rasulo u Glavaševom HDSSB-u i pitanje je što bi od te stranke ostalo do njegovog izlaska iz zatvora.

– To bi značilo da će HDSSB-ovci izgubiti i kontrolu nad poduzećima u gradskom vlasništvu, čime će ionako napeta situacija u HDSSB-u doći do usijanja, navodi Flauder, dodajući da je kontrola nad gradskim novcem ono što drži stranku na okupu i bez čega bi se ona mogla raspasti.

Dodatna prijetnja za HDSSB, koji je u gradskom vijeću pojedinačno najjača stranka, jest to što je prema istraživanjima javnog mnijenja izgledno da će se otvoriti mogućnost da se SDP i HNS dogovore s HDZ-om ili Laburistima oko preuzimanja kontrole nad gradskim vijećem. Ono što HDSSB-u znatno podebljava šanse za političko preživljavanje jesu dobri izgledi da će njegov predsjednik Vladimir Šišljagić ponovo dobiti izbore za župana i županijsku skupštinu. Šišljagić, koji je za mandata uspio obići svako, pa i najmanje mjesto u županiji, prema travanjskom istraživanju Promocije puls za Glas Slavonije dobiva u prvom krugu 43,2 posto glasova naspram 19,4 posto HDZ-ovog Gorana Ivanovića Laca i 17,9 posto SDP-ovog Domagoja Hajdukovića, a u drugom ih pobjeđuje sa 66,9 odnosno čak 68,1 posto. To se čini potpuno nedostižnim za Ivanovića, voditelja tamburaških priredbi, tamburaša i skladatelja, “izvornog šokačkog lika”, kako mu komplimentiraju simpatizeri, iako je njegov trend također bio uzlazan pa mu je i ugledni osječki novinar Drago Hedl predvidio dobar rezultat.

Za HNS, drugu najveću stranku vladajuće koalicije, kojoj su gospodarska situacija u zemlji i nevolje Radimira Čačića najviše narušile rejting, najvažnija bitka će se voditi za potvrđivanje statusa u Varaždinskoj županiji, kojom sada vlada njegov Predrag Štromar, i u Varaždinu, gdje je na prijevremenim izborima 2011. Ivana Čehoka naslijedio HNS-ov Goran Habuš. HNS je ovdje za podršku morao ustupiti nešto više mjesta na listi SDP-u, a travanjska anketa Varaždinskog tjednika predviđala je s 58 posto podrške Štromarovu pobjedu već u prvom krugu, ispred Laburista Siniše Miličića. No Habuševa situacija je neizvjesna. On u prvom krugu osvaja 23 posto ispred 18,7 posto Marijana Cingule, profesora zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i jednog od osnivača lokalnog SDP-a, koji se sada nezavisno natječe uz potporu HDZ-a. Međutim, u drugom se krugu Cinguli predviđa podrška od 37,1 posto, naspram Habuševih 32,9 posto.

Drugi vrlo značajan grad za zadržavanje utjecaja HNS-a je Dubrovnik, gdje je HNS-ov gradonačelnik Andro Vlahušić u anketama bio vodeći s 30 posto, ispred HDZ-ovog Tea Andrića, Laburista Matka Bupića i SDP-ovog Nike Šalje, koji su bili u konkurenciji za drugo mjesto s podrškom do 18 posto. No riječ je o anketama provedenima prije referenduma o Srđu, a neke novije, neslužbene stranačke ankete govore o tome da je protivnik tog projekta Bupić počeo ugrožavati Vlahušića.

SDP-ovci su se na ovim izborima odlučili distancirati od HNS-ovog kandidata, iako njihov Niko Šalja ne stoji najbolje, no glavna promjena smjera SDP-ove politike dogodila se u Istri, gdje je Milanović pronašao sasvim novo političko tržište na kojem bi mogao popraviti ukupnu rezultatsku sliku. Njegov sukob s Jakovčićem, čiji je zametak bila još Jakovčićeva podrška projektu Brijuni rivijera dok ga je predizborno promovirala bivša HDZ-ova šefica Jadranka Kosor, doveo je do ranije neočekivanog sraza, bitke za Istru unutar same Kukuriku koalicije. Međutim, IDS koji vlada Istrom već 23 godine nije toliko ugrožen savezom svojeg otpadnika Damira Kajina s SDP-om koliko je zaprijećeno HDSSB-u u Osijeku.

HNS je ovdje stao uz IDS, čiji je kandidat za župana Valter Flego početkom svibnja dobivao prema istraživanju Ipsos Pulsa za Novu TV podršku 40,5 posto ispitanika, naspram Kajinovih 31,6 posto, pri čemu se Felgo u drugom krugu penje na 48,6 posto, a Kajin na 42 posto. IDS vodi i s listom za skupštinu s 38 posto, a iza SDP-a s 29,7 posto slijede Laburisti s 5,8 i Ladonja s 5,6 posto. Manje šanse se daju i SDP-ovom kandidatu za Pulu Peđi Grbinu, nego IDS-ovom gradonačelniku Borisu Miletiću, koji je položaj vlasti iskoristio za ozbiljno predizborno ušminkavanje grada i otvaranje raznih radova, uz druge aktivnosti tipične za izbornu sezonu.

Za Kajina će eventualni poraz predstavljati težak politički udarac, no SDP će, bez obzira na to u kojoj mjeri će mu uspjeti osvojiti pozicije izvršne vlasti, izgledno povećati broj svojih skupštinara i vijećnika u Istri, što će moći predstaviti kao dobar rezultat. Uz pitanje Kajinove sudbine, to koliko će sukob u Istri ostaviti dugotrajne posljedice na Kukuriku koaliciju na nacionalnom nivou, ovisit će najviše o postizbornom ponašanju i stranačkim vodstvima nakon skorašnjeg Jakovčićevog političkog umirovljenja.

Među najvećim hrvatskim gradovima koje trenutačno drže, SDP-ovci imaju još što za izgubiti, ali i ponešto za nadoknaditi i preoteti HDZ-u, primjerice u Sisku, gdje je njihov Davorko Vidović prošlog puta za dlaku izgubio od HDZ-ovog Dinka Pintarića, kojem će se sada s realnim izgledima suprotstaviti Kristina Ikić Baniček, koja pak nije u velikoj ljubavi sa stranačkom kolegicom i izglednom ponovnom županicom Marinom Lovrić Merzel.

Predstojeći izbori mogli bi presuditi pojedinim političkim projektima, poput onih HDSSB-a, Milana Bandića, Željka Keruma, don Ivana Grubišića ili Damira Kajina, s većim ili manjim šansama od slučaja do slučaja, a odmjerit će trenutačne odnose snaga SDP-a i HDZ-a, HNS-a i Laburista, i signalizirati budućnost nekoć važnih stranaka poput HSLS-a i HSS-a, koji je ušao u različite koalicije, od onih s SDP-om do onih s HDZ-om, i ima šansi u svojim tradicionalnim županijama.

Za predsjednike nekih stranaka koje se nisu uspjele zadržati u parlamentu ostanak na položaju mogao bi bitno ovisiti o lokalnim izborima, a isto vrijedi i za vođe lokalnih organizacija, čiji bi slab rezultat stranački šefovi mogli iskoristiti za obračun. Što se tiče SDP-a, tu će situacija biti najnapetija u Zagrebu, gdje je za rezervnog šefa organizacije navodno zainteresiran ministar rada Mirando Mrsić, no trenutačni saveznici Ostojić i Bernardić nadaju se da će zadržati kontrolu nad gradskim SDP-om i nakon izbora, što će ovisiti o rezultatu. Neki u SDP-u očekuju da će u Zagrebu biti izbora i nakon izbora, zbog nedavnih otvaranja istraga protiv najbližih Bandićevih suradnika, odnosno nadaju se da će, ako to već sami ne budu u stanju, posao za njih odraditi Državno odvjetništvo.