Otrov za nerve i međunarodne odnose

Sirijska vojska preuzela je kontrolu nad nekoliko gradova smještenih u regiji između Damaska i granice s Jordanom, koji su pobunjenicima bili važna pozicija za eventualno osvajanje prijestolnice. Prema pisanju medija, sirijski je režim nedavno promijenio vojnu strategiju, pa se više ne bori na svim frontama istovremeno, već nastoji osvojiti strateški važne “čvorove”, prije svega istočna predgrađa Damaska i urbani obalni pojas koji se na zapadu proteže od Tartusa do Latakije, gradova kojima prolaze važne opskrbne rute. Prekidanjem ruta i odvajanjem pobunjeničkih skupina vojska se nada osigurati centar zemlje, a potom od njih preuzeti široka područja sjevera i istoka.

Prema procjenama analitičara, pobunjenici u ovom trenutku ne predstavljaju egzistencijalnu prijetnju režimu jer su oslabljeni, nedovoljno naoružani i demoralizirani velikim žrtvama, dok se režimu navodno pridružilo 60-ak tisuća pripadnika milicija koje su Iran i Hezbolah obučili za gerilsko ratovanje. Režim je i dalje superioran i u konvencionalnom ratovanju jer uz vlastito oružje dobiva pomoć od Irana i Rusije.

Sirijski građanski rat od početka je istovremeno i posrednički rat u kojemu sudjeluju i Iran i Hezbolah na strani režima, i zapadne zemlje s Turskom i nekim arapskim zemljama na strani pobunjenika, uz ogroman priljev raznoraznih islamističkih milicija. Osim toga, Izrael je nedavno izveo zračni napad u blizini Damaska, navodno na pošiljku iranskih raketa namijenjenih Hezbolahu, što je tom pokretu pružilo argumente za otvorenije uključivanje u sukob. Sve to zajedno produbilo je i sektašku komponentu sukoba, pri čemu se pobunjenike sve češće optužuje za “sunitski ekstremizam”, a režimu vjerne milicije za odmazde nad sunitskim civilnim stanovništvom.

Proteklog tjedna sve je dodatno zakompliciralo dosad najozbiljnije prelijevanje sirijskog sukoba u susjednu Tursku, kada su u pograničnom gradu Reyhanliju, u kojemu boravi 25.000 sirijskih izbjeglica, eksplodirale dvije autobombe, ubivši 46 i ranivši preko 100 osoba. Turske su vlasti ubrzo uhapsile 13 turskih državljana, navodno pripadnike marksističkog Revolucionarnog narodnog oslobodilačkog fronta, za koji turska vlada tvrdi da je povezan sa sirijskim tajnim službama. No stranka je optužbe negirala, baš kao i sirijska vlada, koja Tursku optužuje da je “domove civila pretvorila u sjedišta terorista”.

Njemački dnevnik “Die Tageszeitung” objavio je u srijedu izjave pripadnika lijeve i kemalističke opozicije u Turskoj, koja za napad optužuje sirijsku pobunjeničku skupinu Front al-Nusra, za koju se nagađa povezanost s Al-Kaidom. Mehmet Ali Ediboglu iz Republikanske narodne stranke dnevniku je rekao da su “automobili koji su korišteni u napadu ušli u zemlju kroz područje pod kontrolom Fronte al-Nusra”, te da su Sirijci u Reyhanliju “nešto znali i napustili grad jutro prije napada”. Lokalni sud u Reyhanliju, piše njemački dnevnik, medijima je izdao sudsku zabranu objave ovakvih navoda. Unatoč ovim optužbama, turske su vlasti od zapadnih sila zatražile rušenje Asadovog režima, pa je premijer Recep Tayyip Erdogan zaprijetio osvetom, a ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu pozvao na “zajedničko djelovanje međunarodne zajednice protiv režima”.

Iz Turske je na račun sirijskog režima stigla još jedna teška optužba, ona da je u napadima na pobunjenike koristio nervni otrov sarin. Podsjetili su da je još u kolovozu prošle godine američki predsjednik Barack Obama upravo upotrebu kemijskog oružja proglasio “crvenom crtom”, čiji će prelazak biti shvaćen kao poziv na vojnu intervenciju. Nekoliko dana kasnije, međutim, bivša tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Carla del Ponte, sada članica komisije koja istražuje kršenja ljudskih prava u Siriji, na švicarskoj je televiziji RSI za korištenje sarina optužila pobunjenike. “Naši istražitelji posjetili su susjedne zemlje i intervjuirali žrtve i liječnike i prema njihovom izvještaju postoje snažne, konkretne sumnje, ali još ne i nepobitni dokazi upotrebe sarina, ali ne od strane vladinih snaga, nego pobunjenika. To nije iznenađujuće, s obzirom na to da su se među opoziciju infiltrirali strani borci”, rekla je Carla del Ponte.

No budući da je komisija čija je ona članica kasnije ponovila da za njezine optužbe nema dokaza, a od njih se ogradio i zaseban UN-ov panel koji istražuje upotrebu kemijskog oružja u Siriji, i Bijela je kuća ponovila svoj stav da je sarin upotrijebila Asadova vojska, a izjave Carle del Ponte nisu prenesene na vodećim zapadnim televizijama. Dapače, vodeći su mediji prihvatili tezu Turske, a u američkim se medijima počelo lamentirati nad oklijevanjem američke vlade da intervenira u Siriji, naročito o neodlučnosti predsjednika Obame kojega koči iskustvo napada na Irak nakon lažnih optužbi da Sadam Husein posjeduje oružje za masovno uništenje. S druge strane, pojedini mediji upozoravaju na velik broj islamista koji su se pridružili pobunjenicima, ali nisu ni pod čijom kontrolom, te na nekoliko slučajeva u kojima se za neke napade u Siriji optuživao režim, da bi se kasnije pojavile sumnje da su to učinili pobunjenici.

U utorak je na internetu osvanula i snimka koja prikazuje pobunjeničkog zapovjednika kako nožem vadi srce iz tijela sirijskog vojnika, a zatim grize srce i govori: “Kunem se Bogu, vi vojnici Bašara, vi psi, jest ćemo vaša srca!” Iako su snimku objavili Asadovi lojalisti, sumnje da su je krivotvorili u propagandne svrhe pobili su organizacija Human Rights Watch i novinari magazina “Time” koji su razgovarali s pobunjenikom, sunitom Abuom Sakarom, za kojega tvrde da je pripadnik “neovisne” brigade Omar al-Faruk.

Unatoč optužbama koje bacaju sumnje na pobunjenike, skupina američkih republikanaca i dalje vrši pritisak na predsjednika Obamu da podrži vojnu intervenciju, konkretno uspostavu zone zabrane letenja i naoružavanje pobunjenika, a njihov predstavnik, senator John McCain, uspjeli zračni napad Izraela koristi kao dokaz slabosti sirijskih zračnih snaga. Iako ova skupina američkih političara tvrdi da bi se rat u Siriji na taj način zaustavio, i to bez “čizama na zemlji”, vojni eksperti tvrde da je to neizvedivo. Primjerice, njemački stručnjak Markus Kain u magazinu “Der Spiegel” procijenio je da je za uspostavu humanitarnog koridora potrebno 50-ak tisuća vojnika, te podsjetio na američke procjene prema kojima bi samo za osiguravanje skladišta sirijskog kemijskog oružja trebalo dovesti 75.000 vojnika. Američki Centar za strateške i međunarodne studije također smatra da su sirijske vojne mogućnosti neusporedivo bolje od onih kakve je imala Libija, te da bi za njihovo suzbijanje bila potrebna opsežna zračna invazija.

Unatoč pritiscima opozicije, Obama je još uvijek oprezan. Sve se nade sada polažu u međunarodnu konferenciju koja bi se trebala dogoditi krajem svibnja, a na kojoj je pristala sudjelovati i Rusija. Nakon posjeta američkog državnog tajnika Johna Kerryja Moskvi, ruska je vlada pristala doći na konferenciju, gdje će se kao polazišna točka uzeti dogovor iz Ženeve 2012., kada je, uz prekid sukoba, zatraženo i formiranje prijelazne vlade bez Asada, a potom i održavanje izbora. No ni sirijska vlada ni pobunjenici još nisu potvrdili da će doći na konferenciju. U međuvremenu je objavljeno da se Rusija sprema sirijskom režimu isporučiti 900 milijuna dolara vrijedne dalekometne protuzračne rakete 3-300, sofisticirano oružje koje Asadu može omogućiti uspješnu obranu od, primjerice, izraelskog napada, te otežati eventualnu uspostavu zabrane zone letenja.

Taj se ruski manevar objašnjava kao pokušaj da se poboljša Asadova pregovaračka pozicija uoči predstojeće konferencije, ali i osujeti eventualna američka intervencija. S druge strane, posljednjeg dana svibnja istječe embargo Europske unije na prodaju oružja Siriji, koji se može produžiti samo jednoglasnom odlukom svih članica. Hoće li se to i dogoditi, zasad nije poznato, a Velika Britanija i Francuska tu situaciju koriste kako bi zavađene strane i Rusiju privoljele da nadolazeću konferenciju shvate ozbiljno.