Jure Ferina Glumatamo ozbiljnu scenu

Foto: Ksenija Mikor

Jure Ferina i Pavle Miholjević skladatelji su i producenti koji čine okosnicu grupe Svadbas. Iza njih su četiri albuma od kojih je posljednji ”Još”, uz sve zaslužene pozitivne recenzije, objavljen prošle godine. Unatoč činjenici što ih kritika hvali i svrstava među najbolje hrvatske bendove, te unatoč činjenici što Jure i Pavle stoje kao autori glazbe iza desetak hrvatskih igranih filmova i kazališnih predstava, Svadbas je još uvijek na neki način marginalan bend. Zašto je tome tako, zašto su nominirani u kategoriji najboljeg alternativnog albuma za ovogodišnji Porin, te imaju li ambicija pokušati nešto izvan granica Hrvatske, za Novosti je ispričao Jure Ferina.

 Ima li ikakve veze uspjeh novog albuma „Još“ i pozitivne kritike s realnim uspjehom grupe što se tiče popularnosti, prodaje, zarade…?

Ne bih baš rekao. Kao što znate, kod nas se baš ne može naročito zaraditi od bavljenja ovakvom vrstom muzike, a o prodaji da ne govorimo. Uspjeh se može mjeriti samo koncertima, a mi smo, bojim se, ovog puta i u tome malo podbacili. Nije baš neki period, općenito.

 Porin je bezveze

 Kroz posljednjih desetak godina se pokazalo da tzv. “najveća godišnja diskografska nagrada Porin” nimalo ne pomaže dobitnicima da dođu do više koncerata ili im se zbog nje bolje prodaju albumi. Kakav je vaš stav o Porinu?

Meni je Porin potpuno bezveze. Previše buke ni za što. Možda bi imao smisla samo u kategoriji debitanta ili nečeg sličnog. U principu se tamo manje-više stalno vrte ista imena (uključujući i nas), i glumata se da postoji relevantna scena. Ali, da ne bih bio licemjeran; postoji taj trenutak u kojem ti godi što si dobio nagradu, međutim, to ima veze s ljudskom taštinom, a ne s važnošću ili kvalitetom nagrade.

 Bili ste nominirani za Porin u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe. Smatrate li se alternativnom grupom?

Nikad nisam siguran što odgovoriti na takva pitanja, pa kažem da o tome kakva smo mi grupa govore ljudi koji se bave kritikom i kategorizacijama. Osobno, ne volim pojmove alternativno, urbano, indie…

 Koliko god vas kritika hvalila i koliko god vas dvojica vrlo često skladate glazbu za TV, film i kazalište, u eteru ste gotovo neprimjetni. Kako to objašnjavate?

U Hrvatskoj se događa dosta čudna stvar s medijima. I ne samo u Hrvatskoj, vjerojatno. Sve su veće radio-stanice prešle na neki suludi format koji se sastoji od dvije i pol minute hita iz osamdesetih, onda dvije i pol minute neke priglupe pjesmice sa stranih top lista i malo reklama i blebetanja ni o čemu. Ima puno kvalitetnih i meni dragih bendova koje baš i ne možeš čuti na radiju, a paralelno s tim će mrtvo-hladno biti nominirani za prije spomenutu diskografsku nagradu. Malo čudno. Televizija je, s druge strane, izgubila važnost, tako da nam ostaje samo internet. To sve skupa možda i nije loše, ali mi se čini da svi trebamo malo vremena da se snađemo u ovoj novoj situaciji.

 Treblebass je postao hit po kojem vas publika pamti. Međutim, poznato je da ne volite tu pjesmu niti ste je stvarali kako bi postala veliki hit. Koliko vas takva jedna pjesma može ”obilježiti” i na neki način usporiti život ostalih?

Nije baš da ne volimo ”Treblebass”, ali mislimo da je sve što se dogodilo s njim na neki način bila mala zabuna. Puno ljudi vole Treblebass, ali ne i Svadbas. Možda nas jednom u budućnosti uključe u one smiješne popise one hit wondera. Na novom albumu ima puno boljih pjesama. Pozivam sve da provjere.

 Vaš glazbeni izraz i pjesme grupe Svadbas, da su na engleskom jeziku, imale bi više šanse vani. Jeste li ikada poželjeli otisnuti se izvan granica Hrvatske?

Ne baš. Mi se bavimo muzikom jer to volimo, jer nam je to prirodno stanje. Uz to, stvarno nismo baš jako ambiciozni i ne mislimo da bismo lako mogli postati popularni negdje izvan našeg logičnog kruga. Ljudi moraju razumjeti jezik na kojem pjevamo da bi zavoljeli naše pjesme.

 Volimo albume 

 Ne svirate često po Hrvatskoj, a još rjeđe po regiji. Brine li se vaša diskografska kuća za vašu promociju u regiji? Jeste li imali kakve promotivne nastupe tamo?

Svirali smo nešto u BiH i Sloveniji, ali sporadično i bez plana. Voljeli bismo poraditi na tome. U onom što se sada naziva regija postoji dovoljan broj velikih gradova u kojima možda ima publike za nas. U Hrvatskoj je taj broj premali.

 Vaši tekstovi gotovo nikada nisu bili društveno angažirani. Vaše su pjesme ljubavne ili eventualno egzistencijalističke. Kako se uspijevate odmaknuti od aktualnih društvenih tema?

Ponekad su ljubavne ili eventualno egzistencijalističke, kao što kažete, ali ne bih rekao da nema društvenih tema. Pjesma „10 dana“ s novog albuma govori o društvenom trenutkom. Ima još takvih. Možda je stvar u poetici – pjesme nisu potpuno direktne, ali na neki svoj način govore upravo o tim temama.

 Unatoč toj činjenici, nema vas u medijima. Vašom željom, namjernim izbjegavanjem ili nikakvim interesom medija za vas i vašu glazbu?

Ima nas u medijima kad izađe novi album. I to je dovoljno. Jako nas nervira kad negdje pročitamo članke o tome što netko kuha, gdje izlazi, pa ne želimo biti u toj poziciji. Možemo pričati o muzici, a ona medije interesira eventualno oko izlaska albuma.

 Mnogi su izvođači pohitali svoju glazbu ponuditi na razne alternativne načine, no vi ste ostali dosljedni CD-u. Zašto?

Volimo format albuma. Sve se mijenja, možda i mi završimo samo na downloadu jednog dana, ali mislim da ćemo se uvijek truditi isporučiti neko djelce koje se sastoji od više pjesama povezanih u neku smislenu cjelinu.

 Puno ste angažirani kao producenti glazbe drugih izvođača. Na čijem albuma trenutno radite i tko vam je od novih imena zapeo za uho?

Pavle i ja trenutno miksamo novi album grupe Pips, chips & videoclips, i odličan je. Ne pratim previše domaću scenu, iako me to malo sram priznati. Sviđa mi se, primjerice, riječki bend Marinada, a i trudim se što češće biti na koncertima Repetitora.