Kronika

 Prijaviti izbivanje iz države

 Oni koji su u inostranstvu duže od godinu dana moraju do 29. 12. obavestiti policijsku upravu tamo gde imaju prijavljeno prebivalište ili diplomatsku misiju

Maj je tradicionalno mesec u kojem počinje prava sezona godišnjih odmora, i samim tim prva veća seoba turista, pa MUP Republike Hrvatske podseća građane na njihove obaveze prema novom Zakonu o prebivalištu kako bi se izbegle neugodne situacije na graničnim prelazima.

– Novi Zakon o prebivalištu stupio je na snagu 29. 12. 2012.  godine. Oni koji su u inostranstvu bili duže od godinu dana radi obrazovanja, obavljanja poslova koji su vezani uz određeno razdoblje, dugotrajnog lečenja i drugih razloga, moraju najkasnije do 29. 12. 2013. godine o tome obavestiti: policijsku upravu ili stanicu na čijem području imaju prijavljeno prebivalište te diplomatsku misiju ili konzularni ured Hrvatske na čijem području borave u inostranstvu. O razlozima privremenog boravka izvan Hrvatske moraju dostaviti odgovarajuću dokumentaciju, pojašnjavaju u MUP-u.

Za privremeni odlazak u inostranstvo također su dužni obavestiti policijsku upravu ili stanicu na čijem području imaju prijavljeno prebivalište. To mogu učiniti i preko nadležne diplomatske misije, konzularnog ureda Hrvatske na čijem području borave u inozemstvu, a o razlozima moraju priložiti dokumentaciju. Iz MUP-a naglašavaju i da ako građanin ostane u inostranstvu i nakon proteka pet godina od dana kad je prvi put prijavio privremeni odlazak, dužan je to ponovno prijaviti. Prijava se potom mora obnavljati svake tri godine. Nakon povratka u Hrvatsku, o tome moraju izvestiti nadležnu policijsku upravu na kojoj imaju prijavljeno prebivalište. Ako ne poštuju ovu obvezu, za njih će se pokrenuti postupci odjave po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu.

– Postoje kaznene odredbe koje je zakonodavac sada postrožio i u odnosu na prethodne male novčane kazne, iste su višestruko veće za prekršioce. Provodimo provjere koje su mahom vezane za utvrđivanje stvarnih adresa građana jer i sami znamo da na području Baranje ima dosta fiktivnih adresa koje se vuku iz ranijih razdoblja i u tom se dijelu postupa po dojavama drugih državnih tijela ili građana na čijim adresama su prijavljene osobe koje stvarno ne žive na tim adresama. U tim slučajevima pokreću se postupci odjave po službenoj dužnosti i brisanje iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu, rekao nam je Predrag Prekodravac, načelnik policijske stanice Beli Manastir.

Za ilustraciju, osoba koja u propisanom roku ne prijavi prebivalište, boravište, radi trajnog iseljenja iz Republike Hrvatske ne odjavi prebivalište ili ne produži prijavu boravišta, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 500 do 5000 kuna.

Da li zbog visokih kazni ili nekog drugog razloga, u poslednje vreme u jedinom baranjskom gradu, primetan je sve veći broj automobila sa srbijanskim registarskim tablicama. Neki od vlasnika potpisniku ovih redova potvrdili su da je svrha njihovog dolaska upravo odjava prebivališta jer im je na graničnom prelazu to dobronamerno savetovano kako bi se izbegle neugodnosti.

Ne ulazeći u dobre namere zakonodavca, istine radi treba reći da je Zakon o prebivalištu prvenstveno prepravljen samo radi izbornog inženjeringa koji je na svim dosadašnjim izborima omogućavao da aktivnu ulogu na izborima imaju fiktivni birači pa čak i pokojnici, a ne i zbog svih ostalih prava i obaveza građana prema mestu stanovanja.

Najava zakonodavca da će se onemogućiti dvojno prebivalište ne uzima u obzir da mnogi hrvatski građani imaju privremeno boravište u drugim državama koje ih ne brišu, iako ti građani već godinama ne žive stalno u tim državama nego samo povremeno. Imajući to u vidu postavlja se logično pitanje kako će to Hrvatska brisati pravo privremenog boravišta nekome u BiH, Kanadi, Švicarskoj ili u Srbiji?

Mnogi u Hrvatskoj slažu se kako se zakoni o ukidanju dvojnog prebivališta najviše donose zbog Hrvata u BiH, a upravo ta činjenica donela je i najviše konfuzije. Ako se uzme u obzir da prema nekim procenama čak 90.000 Hrvata iz BiH ima dvojno prebivalište, mnogi smatraju kako bi navedeni zakon mogao dovesti i do novog egzodusa Hrvata iz BiH jer će ih se veliki broj, zbog raznih privilegija i drugih razloga, odlučiti ostati u Hrvatskoj.

Ukidanje dvojnog prebivališta imat će velike posledice i na građane Hrvatske. Naime znatan broj hrvatskih građana, koji žive u nekom od većih gradova, prijavljen je na područjima od posebne državne skrbi ili na otocima, kako bi plaćali manje poreze i dobili određene poticaje i povlastice. Primena ovog zakona u praksi mogla bi biti mnogo skuplja od svih onih porodiljnih naknada i ostalih izdataka koje sada ima Hrvatska na osnovi dvojnog prebivališta.

•  

28.000 osoba ne stanuje na prijavljenoj adresi

Oko 28.000 osoba u Hrvatskoj ne stanuje na prijavljenoj adresi, a 217.000 građana nema valjanu ličnu kartu. Podaci su to preliminarnog izveštaja o početku provedbe novog Zakona o prebivalištu. Ministarstvo unutarnjih poslova zaprimilo je 7949 prijava o fiktivnim prebivalištima. 4468 prijava je bilo u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 750 u Karlovačkoj, 552 u Sisačko-moslavačkoj, 664 u Zagrebačkoj, 144 u Vukovarsko-srijemskoj. Donelo je 2052 rešenja o odjavi prebivališta, podnelo je 793 prekršajne prijave, obavilo je 494 terenske provere sumnjivih prebivališta (119 u Zagrebačkoj županiji, 86 u Vukovarsko-srijemskoj…), a 59 prijava prebivališta je odbijeno jer se utvrdilo da osoba ne živi na prijavljenoj adresi.

K tome, 900 osoba prijavilo je da više od godinu dana ne živi u Hrvatskoj, 5700 osoba se odjavilo iz Hrvatske, a trenutno se za 2500 osoba u Vukovarsko-srijemskoj županiji provodi provera mesta prebivališta.

 Zoran Popović

 Završena mukotrpna Tehničke škole Tesla u Borovu naselju

 Škola se vratila kući

 Tek kada su učenici snimili film o školi i o svemu obavestili medije, priča je krenula i obnova je počela – da bi potrajala tri godine

Nakon tri godine obnove koju su obeležili prekidi radova, smene izvođača, selidbe, protesti i bojkoti nastave, oko 470 učenika Tehničke škole “Nikola Tesla” u Borovu naselju, konačno se vratilo u svoju matičnu zgradu.

Vrednost radova koje je finansiralo Ministarstvo regionalnog razvoja iznosi 13 miliona kuna, a do početka nove školske godine biće dovršena i sportska dvorana. Na prigodnoj svečanosti povodom otvaranja novoobnovljene škole, svečanu vrpcu su presekli ministar obrazovanja Željko Jovanović i najbolja učenica Violeta Mazur. Ministar je zahvalio roditeljima, nastavnicima i deci na strpljenju koje su pokazali sve ove godine te upozorio na loš sistem javne nabavke.

– Ako znamo da je procena vrednosti radova bila 15 miliona kuna, a da je prvi izvođač izlicitirao posao za 7 miliona kuna onda je jasno da je to izigravanje propisa i da se to više ne može ponoviti. To je dobar primer koji treba ugraditi u sistem javne nabavke kako se više nikada ne bi dogodila ovakva šteta, poručio je ministar. Najavio je da će uskoro biti raspisan i konkurs za obnovu osnovne škole “Nikola Andrić” u Vukovaru, čime će se, kako je rekao, zaokružiti celina objekata koji vape za hitnom obnovom.

Na stanje u vukovarskoj tehničkoj školi godinama je upozoravao i bivši direktor škole Slobodan Perić koji tokom svog mandata nije naišao na razumevanje nadležnih. Učionice su bile u katastrofalnom stanju sa trulom stolarijom i parketima te neuslovnim sanitarnim čvorovima, dok je upotrebu sportske dvorane zabranila inspekcija. Tek kada su učenici  snimili film o školi i o svemu obavestili medije, priča je krenula i obnova je počela. Trebala je trajati svega godinu dana, ali su izvođači zapadali u finansijske probleme i otezali radove.

Za to vreme nastava je bila organizovana u zgradi Radničkog doma gde je najveći problem bilo grejanje. Zbog debelih minusa, učenici su bili prisiljeni da u školskim klupama sede u kompletnoj zimskoj opremi. Budući da je zgradu bilo nemoguće zagrejati do podnošljive temperature, direktor Đorđe Lukić je pretprošle zime prekinuo nastavu, a ove zime su se učenici u dogovoru sa svojim roditeljima odlučili na bojkot. Za čitav slučaj zauzeo se potom ministar obrazovanja Željko Jovanović koji je često posećivao Vukovar, požurivao izvođača radova i zajedno sa direktorom i roditeljima tražio rešenje za smeštaj učenika.

Spas je ponudila dekanica Veleučilišta “Lavoslav Ružička” Gordana Bujišić koja je deo svojih prostorija ustupila srednjoškolcima. Direktor Lukić je dekanici zahvalio na gostoprimstvu, a ministru Jovanoviću na uloženom trudu, ističući da učenici i profesori konačno imaju normalne uslove za rad. Zahvalio je i roditeljima koji su dali ogroman doprinos.

– Drago mi je što su roditelji pokazali ustrajnost i jedinstvenost što je retka karakteristika na ovim prostorima i da toga nije bilo, još dugo bismo čekali na ovaj dan, kazala je Dragana Đorđević, predsednica Veća roditelja, apelujući na nadležne da se slučaj ove škole nikad i nigde ne ponovi.

•  

Prvakinja u ekologiji unatoč nemogućim uslovima

Uprkos okolnostima, učenici vukovarske tehničke škole su postizali izuzetne rezultate. Na takmičenju iz ekologije prvo mesto na državnom takmičenju osvojila je Violeta Mazur, učenica IV razreda smera – ekološki tehničar, čiji je mentor bila profesorka Đurđevka Pecikozić.

– Bilo je to vrlo zahtevno takmičenje za koje smo morali pripremiti i istraživački rad. Iako nismo još ni svesni toga, ponosni smo jer smo u teškim uslovima ipak uspeli dogurati do prvog mesta u državi, kaže profesorka Pecikozić.

 Dragana Bošnjak

•  

 Poduzetnik ponovo posjetio Krnjak i Perjasicu

 Štrok najavio konkretna ulaganja 

 U Krnjaku bi mogao biti izgrađen pogon za proizvodnju peleta za grijanje jer ima dovoljno drvne mase

Poznati poduzetnik Goran Štrok, ovaj put pojačan sa svojom ekipom poslovnih suradnika, u ponedjeljak je ponovo posjetio Kordun, općinu Krnjak i Perjasicu u općini Barilović.

Sa načelnikom Krnjaka Radom Kosanovićem nastavljeni su nedavno pokrenuti razgovori o mogućnostima ulaganja u tamošnjoj poslovnoj zoni, a najvjerovatnije bi se izgradio pogon za proizvodnju peleta za grijanje prostora pošto općina raspolaže sa dovoljnom količinom drvne mase.

Razgovorima su prisustvovali i predstavnici Hrvatskih šuma koji su također zainteresirani za taj posao jer su do sada nakon sječe i odvoza trupaca, morali plaćati dodatne troškove da se šuma očisti od ogranaka, a sada se bi se od njih pravili biomasa i peleti što bi Hrvatskim šumama donijelo prihod. Procjenjuje se da bi se u takvom pogonu moglo zaposliti sedamdesetak radnika što bi neizmjerno značilo za ovaj dio Korduna

Tvrtka Klesarstvo Roksandić dala je svoje prijedloge za najavljenu obnovu spomenika Trećem kordunaškom odredu u Perjasici. Ima više ideja pa će se još jednom konzultirati s karlovačkim konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture kako spomenik obnoviti.

Klesarstvo će izraditi nekoliko varijanti ponuda, a još će biti kontaktirano nekoliko potencijalnih izvođača. Procjena je da bi radovi mogli biti izvršeni u rok od mjesec dana pa se planira da bi spomenik bio obnovljen do kraja augusta ove godine kada će biti obilježena 72. godišnjica formiranja Trećeg- perjasičkog partizanskog odreda, čiji je politički komesar bio Izidor Štrok, španski borac, narodni heroj, nosilac partizanske spomenice 1941.godine, otac poduzetnika i automobilističkog asa Gorana Štroka.

 M. Cimeša

 Milan Radaković, predsjednik VSNM općine Đulovac

 Neopravdana brisanja prebivališta

 Nedavno je na TV-u bilo prikazano selo Brđani sa porušenim kućama, uz komentar da u tom selu ima najviše lažno prijavljenih

 Kakva je generalna situacija sa srpskom zajednicom na području Đulovca, ali i cjelokupne Bjelovarsko bilogorske županije?

Osnovno je da nas je u županiji manje nego prije desetak godina, kad nas je bilo 10.000. Na popisu stanovništva iz 2011. i spiskovima za lokalne izbore ima nas oko 7.500. Ne vjerujem da su se svi ti ljudi odselili ili nestali, a ne vjerujem ni da su se naprasno počeli izjašnjavati kao neopredijeljeni. S pitanjem broja Srba u Đulovcu i županiji vezan je proces ustanovljavanja prebivališta. Ide se od kuće do kuće, provjerava i “skida” s popisa one kojih nema. Mnogima su bile srušene kuće koje još nisu obnovljene ili su dobili negativna rješenja pa se žale, zbog čega ne mogu stanovati u svojim kućama na prijavljenim adresama. Nedavno je na TV-u bilo prikazano selo Brđani sa porušenim kućama, uz komentar da u tom selu ima najviše lažno prijavljenih. Pa iz slike se vidjelo zašto, iako bi svi ti ljudi, baš zato što ne mogu živjeti u svojim kućama, trebali biti izuzeti od provjera. Ali, ipak nisam siguran da li se brišu samo Srbi. Kako je Đulovac na području posebne državne skrbi, to za sobom vuče i razne olakšice. Netko se i zbog toga mogao prijaviti da tu živi.

 Da li i Đulovac dijeli sudbinu ostalih krajeva po pitanju nedovoljne zastupljenosti srpske nacionalne manjine u državnim i javnim službama?

Svakako, i ne samo Đulovac, već je takvo stanje u cijeloj županiji, osim u Daruvaru gdje se trude da Srbi budu adekvatno zastupljeni u tim službama koliko je moguće. Nismo dovoljno zastupljeni ni u policiji, ali ni drugdje. Mnogi se možda ne izjašnjavaju ili ne pozivaju na član 22. Ustavnog zakona koji kod ravnopravnosti daje prednost kandidatu iz manjine. Onda se oni u nadležnim službama koje odlučuju o prijemu naprave ludi i Srbi ne budu zaposleni. Što se tiče generalne nezaposlenosti, ona je visoka. U Đulovcu su najvećim dijelom staračka domaćinstva koja žive od penzija ili socijalne pomoći, iako ima i onih koja ne primaju ni jedno ni drugo. Tek jedno ili dvoje djece idu u školu.

 Kakvi su međunacionalni odnosi u Đulovcu?

Za zadovoljstvom moram reći da se najveći dio ljudi korektno ponaša, što je rezultat i aktivnosti manjinskog vijeća, prije svega nas nekoliko koji nastojimo ojačati odnose. Naravno, ima pojedinačnih slučajeva kad doseljenici s Kosova prisvajaju zemlju staračkih domaćinstava, a ima i slučajeva da se zemlja zaposjedne i ne obrađuje, ali se primaju poticaji. Ali to su sve tek pojedinačni slučajevi.

 Kakva je suradnja s vlastima u općini i  županiji?

Uglavnom dobra. Općina je izdvojila 30.000 kuna za obnovu krova crkve, što se prije nekoliko godina nije moglo zamisliti. Ali trebam spomenuti dožupana Sašu Lukića koji je za razliku od nekih samozvanih srpskih predstavnika, prepoznao sve probleme i potrebe srpske zajednice u županiji i nastoji pomoći koliko god može.

 Kako ocjenjujete rezultate ovih izbora?

– Jako sam zadovoljan jer je koalicija u kojoj je bio i SDSS u županiji osvojila 13 od ukupno 41 vijećničkih mandata u skupštini županije. Srpskih vijećnika biće u Daruvaru gdje smo bili u koaliciji koja je imala najviše glasova, Dežanovcu i Đulovcu, a gradonačelniku Daruvara koga smo podržali, falio je tek koji postotak glasova da pobijedi u prvom krugu.

Dakle, naši napori da obilaskom od kuće do kuće pozovemo naše birače da glasaju urodili su plodom. Bilo je očekivao da će HDZ pobijediti u Đulovcu, ali i u dosta drugih sredina jer su imali najbolju logistiku i bili najbolje organizirani. HSS je izgubio jer se podijelio u dvije struje.

 Nenad Jovanović

 Ostvarivanje dvojezičnosti u Kistanjama bez problema

 Antologijski izbori u Kistanjama

 Dok su Srbi zadovoljno birali glasačkim listićima na ćirilici, Hrvati su pozdravili provođenje Ustavnog zakona

Birači u Općini Kistanje prvi su puta na ovim lokalnim izborima dobili glasačke listiće na kojima su imena kandidata osim na latinici, bila ispisana i ćirilicom. Puno provođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, uključujući dvojezičnost, odreda je pozdravljeno od domicilnih Srba koji čine većinu stanovništva. Nikakvih protivljenja nije se čulo niti od Hrvata koji su poručili da se zakoni trebaju provoditi, pa su tako i oni u Kistanjama, s obzirom da čine 36,8 posto stanovništva, ostvarili pravo na izbor svoga donačelnika.

– Od 2002. godine se gotovo ništa nije radilo po pitanju primjene Ustavnog zakona koji nam je zajamčio određena prava. Ovo je veliki korak naprijed i što je važno, reakcije ljudi su dobre. Osobno mi je bilo iznimno drago uzeti u ruku listić koji je ispisan i ćirilicom. Mnogi će reći da to pitanje nije toliko važno jer nemaju od čega živjeti, nema posla, plaća. Točno je da je situacija izuzetno teška. Ali ako ne njeguješ svoju kulturu, običaje i tradiciju gubiš svoj identitet i brišeš sam sebe. Za radna mjesta se treba boriti, ali istovremeno i ostvarivati svoja ostala zakonom zajamčena prava – kazao je mještanin Kistanja Božo Šuša.

Većina birača srpske nacionalnosti koje smo zatekli na biračkom mjestu u zgradi Općine, hvalila je uvođenje dvojezičnosti i na izborima, naglašavajući da nije bit u samoj ćirilici na glasačkom listiću nego pravu na slobodno izražavanje i korištenje svoga pisma, dok su neki diplomatski odgovarali da nemaju ništa protiv jer se zakoni moraju poštivati.

– Pa mi smo u školi zadaćnice pisali na latinici i ćirilici, knjige su nam bile na oba pisma, učili smo ih i koristili. Sasvim je u redu da su i listići na oba pisma, da svatko može slobodno koristiti pismo koje hoće – rekao je Milan Bjelanović.

Inače, na izborima je za načelnika općine ponovno izabran SDSS-ov Goran Reljić, dok su Hrvati za svoga “manjinskog” donačelnika izabrali HDZ-ovog Roka Antića koji je također poručio da je važno da se zakoni provode i da Srbi ostvare svoja prava, kao i Hrvati koji, naglasio je, “više nisu diskriminirani jer im je zakonom zajamčeno mjesto donačelnika”.

Pozdravio je izbor Reljića za načelnika te istaknuo kako očekuje da će biti “dobar tandem” i da se Kistanje u javnosti više neće spominjati kao općina slučaj.

 Goran Plavšić

 Profesor Vojislav Bosanac istražuje prošlost

 Virovitički hram – srušen i zaboravljen

 Ne postoje podaci o okolnostima rušenja pravoslavnog hrama u središtu Virovitice. Zna se tek da su je ustaše 1942. godine spalili do temelja

Tek nekoliko šturih podataka u zavičajnim knjigama, zbornicima i leksikonima o pravoslavnoj parohijskoj crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Virovitici, nagnalo je profesora povijesti Vojislava Bosanca na istraživanje o gradnji, životu i rušenju sakralnog zdanja u središtu Virovitice.

Unatoč volji i velikom trudu nije otkrio sve što ga je zanimalo, ali ono do čega je uspio doći, dragocjen je prilog za proučavanje života srpske manjinske zajednice na području Virovitice.

Crkva je bila sagrađena u jugoistočnom dijelu parka grofa Pejačevića 1813. godine, pedesetak metara od istoimenog dvorca i neposrednoj blizini raskrsnice putova za Osijek i Zagreb, a srušena je do temelja u Drugom svjetskom ratu tako da se danas više ne poznaju ni temelji.

– Mjestu na kojemu je sagrađena u dokumentima se zove “crkva na Jelisavetinom šetalištu”. Uspio sam doći do protokola skupštine Virovitičke županije od 31. ožujka 1757. godine, dokumenta koji govori o dozvoli gradnje pravoslavnih hramova na području Slavonije i posjedovnog lista broj 3596 na kojem piše da je riječ o čestici broj 9, naziva “park i površine od 148 hvati” – priča nam profesor Bosanac.

Najviše podataka našao je u šematizmu Pakračake eparhije iz 1898. godine. Matice crkvene se vode od 1814. godine; Parohijski dom imao je 6 jutara zemlje; predsjednik crkvene opštine bio je blagajnik Poreznog ureda Glišo Vučetić; hramska slava bio je Spasovdan; ikonostas je oslikao paroh Georgije Marković 1855. godine.

U Virovitičku parohiju pripadala su naselja Brezovo Polje, Rit, Dijelka, Ada, Terezino Polje, Zrinj, Neteča i Novi Bogdanovac. Neka od ovih naselja kasnije su sagradila svoje crkve. Virovitica je tada brojala 4033 stanovnika od kojih je 3950 bilo rimokatolika, 45 Židova, 36 pravoslavaca i 2 grkokatolika.

– U Virovitici nije bio dovoljan broj pravoslavnih vjernika pa je upravu virovitičke parohije preuzeo paroh iz Suhopoljske Borove gdje je već bila parohijska crkva Uspenja presvete bogorodice, sagrađena 1742. godine, a obnovljena 1880. godine. Zbog malog broja vjernika crkva u Virovitici je slabo održavana pa je bila u trošnom stanju – kazuje profesor Bosanac.

Iz dokumenata nije poznato kako je crkva izgledala iznutra. Na sreću, postoji razglednica Virovitice s fotografijom hrama, snimljenom poslije Prvog svjetskog rata. Fotograf je zdanje snimio sa zapadne strane, okrenut prema ulici Stjepana Radića, pa saznajemo da se ispred crkve nalazio krst ograđen željeznom ogradom.

Još jedna slika koja može posvjedoči kako je izgledala crkva javnosti je otkrivena 2003. godine na izložbi “Virovitica opisana kistom”. Riječ je bila o izložbi 86 akvarela s motivima Virovitice, slikara amatera Franje Františeka Červenke, geodeta iz Praga koji je u Viroviticu doselio dvadesetih godina 19. stoljeća i u njoj je živio do 1960. godine. Na slici se vidi drveni toranj koji se izdizao iznad krovišta crkve.

Ne postoje ili do sada nisu otkriveni nikakvi podaci o okolnostima rušenja pravoslavnog hrama u središtu Virovitice. Zna se tek da su je ustaše 1942. godine spalili do temelja. Na njenom mjestu, poslije 2. svjetskog rata postavljen spomenik antifašističkom borcu, a danas se tamo nalazi cvjetna aleja.

 Goran Gazdek

 Četvrti Festival folklora Srba sa zapadne strane Drine 

 Zagrebački folkloraši u Beogradu

 Nastupili su ansambli iz Zagreba, Silaša, Belog Manastira, Banjaluke, Pelagićeva, Šekovića, Han Pijeska, Inđije, Ljubljane i Beograda

Na Četvrtom Festivalu folklora Srba sa zapadne strane Drine “Širi mi se moje kolo malo” održanom 11. maja u Beogradu, uz brojne folklorne grupe iz Srbije, Slovenije, Hrvatske i Republike Srpske, nastupili su i folkloraši zagrebačkog pododbora “Prosvjete” pod vodstvom Nade Komljenović i Mladena Petrića. Manifestaciju je organiziralo Kulturno umjetničko društvo Krajina iz Beograda.

Nakon svečanog defilea folklornih ansambala od Knez Mihajlove ulice do Trga Republike, Trga Nikole Pašića i Skupštine Beograda, u Ustanovi kulture Vuk Karadžić održan je cjelovečernji koncert svih učesnika.

– Četvrti Festival folklora je nastavak aktivnosti kulturne razmene Srpskih folklornih ansambala, a u planu je proširenje manifestacije na Makedoniju i Crnu Goru, ističu iz KUD-a Krajina, podsjećajući na moto “Nije sramota naučiti tuđe, već zaboraviti svoje”.

– Sačuvajmo uspomenu na djetinjstvo, kraj đe smo rođeni, zavjet prađedova, jezik i krv što nam venama teče…. kako sutra ne bi crvenili pred potomcima svojim!, poruka je ove manifestacije na kojoj su uz domaćine nastupili ansambli iz Zagreba, Silaša, Belog Manastira, Banjaluke, Pelagićeva, Šekovića, Han Pijeska, Inđije, Ljubljane i Beograda.

– Iako je bilo naporno, atmosfera je bila fantastična, kaže Milijana Nožinić, dok učesnici ističu da bi vrlo rado ponovili takvo putovanje.

 N. J.

 Komemoracija na Petrovoj gori

 Rekordan broj antifašista

 Na 71. godišnjici proboja obruča na Petrovoj gori, prisutno je bilo preko 1.500 ljudi iz svih krajeva Hrvatske i zapadne BiH

Ni jedne godine do sada nije se na ovom mjestu skupilo toliko naroda i toliko mladih, rečeno je 18. maja na obilježavanju 71. godišnjice proboja ustaškog obruča na Petrovoj gori, kojom prilikom je pred devastiranim spomenikom Vojina Bakića, odana počast svim poginulim partizanima i žrtvama u tom dijelu zemlje. Skup je organiziralo Srpsko narodno vijeće u suradnji sa Savezom antifašističkih boraca i antifašista RH i općina Vojnić, Vrginmost, Topusko i Krnjak.

Obraćajući se prisutnima kojih je bilo preko 1.500 iz svih krajeva Hrvatske i zapadne BiH, predsjednik SNV Milorad Pupovac naglasio je da se ne trebaju stidjeti oni koji se okupljaju na obilježavanju važnih događaja iz NOB, ali se trebaju stidjeti oni koji su uništili spomenik na Petrovoj gori i još 3.000 spomenika u Hrvatskoj. Prozvao je HRT koja se financira novcem poreznih obveznika da nije na tom ili nekim sličnim skupovima, ali je cijeli dan izvještavala s komemoracije na Bleiburgu.

– Hrvatska ne slavi pobjede iz Drugog svjetskog rata, već nastoji poraze ustaških snaga pretvoriti u pobjede, rekao je i dodao da bi HRT trebao skinuti repetitor sa spomenika jer ga nije niti gradio.

– Nikad nas nije bilo toliko kao sada, a što nas više bude, dalje ćemo se čuti i imat ćemo više snage da obnovimo ovaj spomenik. Obnovili smo spomenike u Srbu i Jadovnu, obnovit ćemo ga i na Petrovoj gori, podvukao je Pupovac.

Učesnik proboja, 79-godiišnji Mile Knežević iz Vojnića, naglasio je da su u proljeće 1942. godine ustaše za uništavanje oslobođene teritorije na Petrovoj gori skupili 4.700 ustaša i domobrana, uz podršku 2.100 vojnika u okolnim garnizonima.

– U obruču je bilo 760 partizana i 10.000 izbjeglih civila koji su se 14. maja 1942. uspjeli probiti u rejonu Biljega, uz 25 poginulih boraca. Ustaše su kasnije masovno pogubljivali na hiljade civila, najviše u Vojišnici, Perni i Pecki, rekao je Knežević.

Adam Dupalo obratio se u ime SABA RH, rekavši da se u zadnje 23 godine piše samo o Titu i partizanima kao zločincima, a niko ne govori o ustaškom genocidu i zvjerstvima Luburića, Moškova i drugih ustaša, ističući da mlade ljude treba informirati o onom što se desilo.

Ocijenio je negativnim što se komemoracije žrtvama Jasenovca ili učesnicima bitke na Sutjesci održavaju u više termina i na više mjesta u više država.

– Nitko im nije dao pravo da se dijele nad kostima žrtava i zato bi sve države regiona trebale sjesti i dogovoriti se o zajedničkim komemoracijama, rekao je Dupalo.

Na spomen kosturnicu pred spomenikom na Petrovcu, vijence su položili izaslanici Sabora i Ministarstva kulture, konzulica Srbije u Rijeci Mira Milenković, načelnici okolnih općina, delegacije antifašista iz Karlovačke županije i Velike Kladuše u BiH.

U kulturnom programu nastupili su komorni zbor HNK, folkloraši pododbora “Prosvjete” i KUD  “Franjo Jukić” iz Vojnića, a zainteresirani su mogli razgledati izložbu o uništenim spomenicima, pa čak i kupiti i izvorni suvenir, drvce sa likom spomenika kakav je nekad bio, koji je izradila grupa djece iz Gornjeg Sjeničaka.

 Nenad Jovanović

•  

 Prekogranična saradnja Hrvatske i Srbije

 Prvi EU projekt Bilja

U Opštini Bilje predstavljen je projekt Panonia Organica iz IPA programa prekogranične saradnje Hrvatske i Srbije. Ova baranjska opština već je bila partner u nekolika IPA programa, a prvi put kao nosilac opština je dobila sredstva za projekt.

On traje 18 meseci, do oktobra 2014., a ukupna vrednost projekta je 377.843 eura. Od tog iznosa sufinanciranje EU iznosi 167.781 eura (80,78%), a sufinanciranje Opštine Bilje 9.014 eura ( 4.34 %). Opšti cilj projekta je unapređenje prekogranične trgovinske saradnje između proizvođača organske hrane u cilju bolje promocije njihove ponude u istočnoj Slavoniji i zapadnoj Vojvodini.

Projekt je namenjen proizvođačima organske hrane ali i drugima koji su uključeni u organsku poljoprivredu, te lokalnoj i regionalnoj samoupravi, sveučilištima, centrima za istraživanje i razvoj, fakultetima i školama u obe države. Očekivani rezultati projekta su identificiranje najmanje 100 proizvođača organske hrane, izrada karte proizvođača zdrave hrane, popunjena baza podataka podacima o proizvođačima organske hrane i izrada web portala, novi kanali distribucije i nova tržišta za proizvođače organske hrane, kupljen kuhinjski inkubator za potrebe edukacijskih aktivnosti i održivosti projekta, te organizacija sajma u Osijeku i Novom Sadu.

Opštini Bilje projekt je odobren u sklopu IPA prekograničnog programa Hrvatska -Srbija kao nosiocu projekta, u kojem je nosilac sa srbijanske strane Zelena mreža Vojvodine. Partneri u projektu su Centar za poduzetništvo Osijek, Tržnica d.o.o. Osijek i Udruga EcoruralNet Osijek, te Zdravo organic d.o.o. Selenča i Inno Focus Beograd iz Republike Srbije.

 Z. Popović

 Tri knjige ljubavne poezije sisačkog pisca Đure Maričića

 Nikad nije kasno da se voli strasno

 Sisački pisac i pjesnik ne miruje u 79. godini i objavljuje sve više knjiga

Rijetko tko u 79. godini objavljuje knjigu ljubavne poezije, no sisačkom piscu Đuri Maričiću uspjelo je da proteklog mjeseca objavi čak tri knjige ljubavnih pjesama, provokativnih i erotski obojenih naslova – “Vjenčanje bez svjedoka”, “Može, ali sa stidom” i Čulni okovi”.

Maričić je dosad objavio samo jednu knjigu poezije za odrasle “Žena pored rijeke”. No, pjesama, koje je još od 1956. godine bilježio u blokove i na papiriće te kasnije prepisivao u teke, sakupilo se pet stotina. Tako planira do kraja godine objaviti još dvije zbirke angažirane poezije. Inače, sve knjige, i štampane i one koje čekaju na objavu, postavio je na internetsku stranicu: www.pjesme-maricic.comlu.com

– Sjetim se nekog detalja iz svog života ili života svojih poznanika, on mi se zakotrlja u mašti, bljesne stih, rodi se pjesma. No, nisu sve vezane za moje ljubavne poglede i dogodovštine, nego i za iskustva prijatelja i poznanika. Svaka knjiga sadrži 80-ak kratkih pjesama koje su vezane za današnji, suvremeni ljubavni život. Smatram da je ljubavna pjesma nastala odmah poslije egzistencijalne te da ima svoj puni životni smisao. Ljubavnu poeziju pišu gotovo svi pjesnici, ali malo njih, zbog nekih unutarnjih okova, s njom izlaze pred čitaoce – kaže Maričić, koji se vraća i prozi, jer dosad objavljena mu četiri romana nisu ga iscrpila u inspiraciji.

– Peti roman na 580 stranica je gotov i nadam se njegovoj objavi nagodinu. No, pošto sam mišljenja da se uvijek može bolje i kvalitetnije, na njemu još moram raditi. Dotad možda neka druga knjiga, koja već dugo čeka u pripremi, dobije prednost u objavi. Planiram još jedan opsežan roman, kojim bi bila ostvarena neprekinuta linija događanja o kojima pišem, jedan historijski kontinuitet zbivanja od 1939. godine do danas. Riječ je o romanima u kojima je historija samo osnova na kojoj se ogledaju sudbine pojedinih ličnosti, a preko njih i društvena zbivanja – kaže Maričić, koji ima i projekte za dva kratka romana, ljubavni i društveno-avanturistički, a želja mu je i pozabaviti se krakom pričom.

Krajem marta održana je u Banja Luci promocija tri Maričićeva kratka romana – “Balkanska trilogija”, namijenjena i djeci i odraslima. Budući da se radnja u njima odvija na području Bosanske Krajine, uslijedit će promocije u Prijedoru, Dubici. Književni nastup Maričić će imati i u Muzeju u Brđanima, te u jednoj sisačkoj školi.

 Mirna Jasić

 Izložba slika Jovana Tatišića

 Mali format – velik trud

Zagrebačka publika opet je dobila priliku da se upozna sa značajnim opusom naivnog slikara Jovana Tatišića koji se ovaj puta predstavio sa 98 slika pejsaža i mrtvih priroda, najvećim dijelom minijatura, nastalih u zadnje dvije tri godine.

– U ove slike malih formata uložen je velik trud, rekao je slikar Miloš Popović, voditelj likovne radionice zagrebačkog pododbora, predstavljajući Tatišića i njegov rad. Podsjetio je da se na tim slikama skoro može osjetiti miris prostora kroz koji je Tatišić obilazio, kao i sela kojih više nema.

– Od Starog Sela gdje je Tatišić rođen, nakon zadnjeg rata ostali su samo temelji crnih drvenjara, a nekada njegovani vrtovi, prebogati civijećem i mirisima, samo su čičak i kopriva.

Baniju iz sjećanja Banijaca uskoro ćemo nalaziti samo na ilustracijama nostalgične mašte slikara Tatišića, a sva ostala mjesta sjećanja polako blijede. Ostaje samo banija, njeno cvijeće i boje, rekao je Popović.

Tatišić je podsjetio da se slike na staklu rade dugačije nego što je uobičajeno, ističući brojne finese vezana za takav način slikarstva.

– Slikari obično naprave pozadinu, pa na njoj slikaju dalje. Na ovim slikama prvo se naslika ono što je u prvom planu, pa onda ono što se nalazi iza. A pozadina dolazi tek na kraju, pri čemu između nanošenja dva sloja treba sačekati dok se stari sloj osuši.

Spomenuo je traženje banijskih pejsaža iz svog djetinjstva. Kad sam bio u SAD tražio sam banijske proplanke od Aljaske do Teksasa, ali nije bilo ničeg što bi moglo ličiti na njih, rekao je autor. Tatišićeve slike su i prije službenog otvaranja izložbe  u dvorani centralne biblioteke Prosvjete bile postavljene desetak dana ranije, uveličavši tako večer banijskih pjesnika održanu 9. maja.

 N. J.

 Mirovnjaci s Bliskog istoka u Belom Manastiru

Belomanastirski Društveni centar, koji je sjedište triju nevladinih organizacija, posjetila je grupa od 12 mladih Palestinaca i Izraelaca skupa. Dovele su ih Tatjana Škrbić i Julijana Tešija, predstavnice osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava. Posjeta je organizovana u sklopu projekta “Daj mi ruku za sljedeći korak – razvijanje alata za međuetnički dijalog i izgradnju mira”. Goste s Bliskog istoka i s evropskog Zapada dočekale su predstavnice Mirovne grupe Oaza Vesna Nedić i Ana Jeličić i P.G.D.I.-ja Mirela Alagić i Ana Rebrina.

Većina mladih iz Palestine i Izraela studenti su prava ili engleskog jezika ili su predstavnici udruga koje rade na pomirenju i rješavanju sukoba između Palestinaca i Izraelaca. Cilj spomenutog projekta je motiviranje na stvaranje novih mirovnih inicijativa kroz organizovanje susreta u Jerusalimu i Osijeku, međusobnih sastanaka, terenskih posjeta te konferencije učesnika u projektu i građana. Posjeta Belom Manastiru upriličena je kao druženje i razmjena iskustava mladih Palestinaca i Izraelaca s predstavnicima udruga koje djeluju na području Baranje, gdje je u nedavnoj prošlosti također bilo ratnih međunacionalnih sukoba.

 J. N.

 Svjetski dan astme

Prvog utorka u maju, na Svjetski dan astme, belomanastirska Udruga osoba s alergijama i problemima disanja “Alerga” organizovala je na Trgu slobode edukativno okupljanje svojih članova i učenika belomanastirske osnovne škole. “Alerga” postoji već 10 godina i okuplja osamdesetak porodica alergičara. Predsjednica “Alerge” dr. med. Mirjana Marjanović ističe da se u Belom Manastiru Svjetski dan astme ne obilježava samo prvog utorka u maju, nego cijeli peti mjesec. Svjetski dan astme prilika je da stručnjaci upozore na važnost ranog otkrivanja i liječenja te bolesti, jednog od najtežih oblika alergije, koji je u stalnom porastu u razvijenom dijelu svijeta. Za to su odgovorne promjene u okolišu, prehrani i načinu stanovanja, ali i prevelika upotreba antibiotika, deterdženata, dezinfekcijskih sredstava i prehrambenih aditiva.

 J. N.

 Bitka banijskog seljaka protiv gospodara šume

 Muzičkim bocama protiv divljih svinja 

 Đuro Baltić iz Balinaca objesio je na drveće boce i željezne matice koje prave buku i uspješno tjeraju štetočine

Dok su tisuće kukuruzišta i krompirišta na Baniji meta agresivnih divljih svinja koje danonoćno uništavaju ljetinu i kojima je, uz sve pokušaje lovačkih društava i seljaka, nemoguće doskočiti, njiva dovitljivog Đure Baltića iz Balinca kraj Gline, u potpunosti je, prošle godine bila zaštićena od nemilosrdnih gospodara šume. Stoga Đuro već ovih dana priprema svoju neobičnu obranu.

– Godinama sam se borio protiv veprova. Dežurao noću uz njivu, plašio svinje lupanjem u stare lonce, ložio vatre, bacao petarde, puštao pse, ograđivao polje električnom žicom – sve bez uspjeha. Veprovi bi uvijek pronašli trenutak kada bi navalili i napravili štetu – priča Đuro.

Umoran od svega, prestao je braniti kukuruzište i – počeo razmišljati. Brzo je shvatio da uobičajena sredstva ne vrijede i da treba nešto novo, što će neprijatelja zbuniti i iznenaditi.

– Razmišljao sam o nekom novom zvuku kojega veprovi u svojim haračenjma još nisu čuli, pa sam na rub njive ostavljao radio prijemnik da svira cijelu noć. Brzo su se pljačkaši navikli na glazbu i nastavili uništavanje. Odjednom mi je sinulo – napravit ću zvono od stakla!

Uzeo sam nekoliko običnih boca, odrezao im dno, na čep pričvrstio uzicu na kraju koje sam vezao običnu željeznu maticu. Boce sam vezao na tanke grane uz sam rub šume iz koje izlaze veprovi, a najmanji dašak vjetra potaknuo bi neobičnu zvonjavu. Prvu noć, prošle godine, sakrio sam se u travu i čekao, a boce su svirale. U moju njivu nije ušla niti jedna jedina divlja svinja, a susjedima su napravile dar – mar. Vjerojatno je riječ o tonovima visoke frekvencije koji im ne odgovaraju – objašnjava Đuro Baltić.

I tako je sablasna zvonjava odjekivala Balincem iz noći u noć i čula se nadaleko u drugim selima, a Đuro je mirno spavao. Ove godine već sada je započeo pripreme za obranu njive. Pomalo skuplja boce i stare željezne matice, a svoj “izum” spreman je podijeliti sa svakim koga to zanima.

– Tko god želi neka dođe i naučit ću ga praviti ova staklena zvona od kojih svako ima drugačiji zvuk koji prilično zbunjuje veprove, koji su postali imuni na sve moguće, do sada primjenjivane zamke i varke – kaže dovitljivi izumitelj Đuro Baltić.

Za ovaj problem poljoprivrednika u lovačkim društvima u Topuskom i Glini vrlo dobro znaju. Poručuju da seljaci moraju sami štititi usjeve postavljenjem električnih čuvara i slično, a oni na dojave izlaze dva puta tjedno na teren gdje plaše i vrše odstrel proždrljive divljači. Što se tiče naknade štete, procedura je administrativno prilično zapetljana i malo tko ostvari novčanu naknadu, koja, ako ikada uopće i sjedne na račun, ne nadoknadi ni približno ono što je uloženo.

 Vladimir Jurišić

 Projekt Dodir nade u Baranji

 Nastavak radionica za pomirenje

 Medijatori iz Engleske prvi put su gostovali prije deset godina, pa je sada prijateljstvo obnovljeno 

Početkom marta 2013. godine započeo je novi ciklus radionica iz projekta “Dodir nade” u kojem učestvuju i tri mlade Belomanastirke: Ana Jeličić, Evica Petković i Bojana Tešić. Projekt “Dodir nade” kod se provodi već desetak godina, a nastao je u saradnji osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava i mirovno angažovanih teologa, psihologa i medijatora iz Centra za pomirenje “Footprints” iz Engleske. Projekt čine dva modula, a do sada je u projektu sudjelovalo oko 250 osoba.

Ovih je dana u belomanastirskom Hotelu “Patria” održana četvrta radionica prvog modula na kojoj su učestvovale i spomenute Belomanastirke. Ana Jeličić kaže da joj je drago što učestvuju u tom projektu:

– Nas tri bile smo na svom terenu pa smo to iskoristile i za promociju naše Baranje. Radionice su zanimljive, dinamične i nabijene emocijama, ponekad i potresne, jer su posvećene ozdravljenju duha, oprostu, životnim i ratnim traumama. No uz iskusne trenere, pastora Clivea R. Fowlea i Nenu Arvaj iz Osijeka i njihove goste u ulogama suvoditelja, sve teče “kao po loju” i vrijeme nam brzo prolazi. Iskustva i poznanstva stečena na radionicama dragocjena su mi i duboko ih nosim u sebi. Svaka radionica odvija se na drugom mjestu pa tako upoznajem i nove krajeve.

Slične radionice održavane su u Belom Manastiru i tokom 2002. i 2003. godine. Na njima je tada učestvovale i majka Ane Jeličić, također Ana Jeličić. Ona je iskoristila ovu priliku da se u Belom Manastiru ponovo sretne s pastorom Cliveom.

– Bilo je lijepo sresti se nakon tako dugog vremena, evocirati uspomene na stare prijatelje i nezaboravan boravak u Engleskoj. Kako se naš susret odvijao za vrijeme radioničke pauze, nije mogao trajati dugo, pa sam se srdačno pozdravila s pastorom i ponudila kratak turistički obilazak Baranje za cijelu grupu, koja je bila s područja dviju županija: Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske. Moj muž Ljubo, kćerka Ana i ja poveli smo sve učesnike radionice Beljskom vinskom cestom. Grupa je bila oduševljena nepreglednim vinogradima, zelenilom i ljepotom naše Baranje. Bio je to pun pogodak i dobra turistička promocija Baranje i stoga možemo reći: Za nas ima nade!

 J. Nedić

 Treće Ozrenske sportske igre u Borovu

 Ozrenci prvi put u nošnjama

 Članovi Zavičajnog udruženja Srba Ozrena i Posavine su se prvi put u 60 godina pojavili u narodnim nošnjama svog kraja

U organizaciji Zavičajnog udruženja Srba Ozrena i Posavine, u Borovu su održane treće Ozrenske sportske igre koje su u nekoliko disciplina, tradicionalnih igara iz zavičaja Ozrenaca i Posavljaka, okupile stotinjak takmičara iz Borova, Bobote, Trpinje, Negoslavaca, Bršadina, Vukovara i Novog Sada i još toliko posetilaca.

Najuspešniji takmičar bio je 31-godišnji Goran Nedić iz Bobote koji je pobedio u dve discipline, navlačenju štapa i bacanju kamena s ramena, dok je u skoku u dalj iz mesta najuspešniji bio Ognjen Tovilović iz Trpinje. U igrama su učestvovali i najmlađi, takmičeći se u trčanju u vrećama i nošenju jajeta u kašikama. Prvi su do cilja stigli Nikola Đuranović iz Borova i Stefan Pavlović iz Novog Sada. U poslednjoj “disciplini” učestvovalo je i deset takmičarki, od kojih je najuspešnija bila Savka Milošević iz Borova.

Srbi poreklom iz Bosne i Hercegovine su pored igara iz svog zavičaja prihvatili i domaće igre poput balotanja u kojoj su najbolji bili Isak Jankov i Saša Mitrović. Ove godine “ozrenski višeboj” bogatiji je za još jednu disciplinu. U povlačenju kanapa domaću ekipu Ozrenaca i Posavljaka pobedila je gostujuća ekipa iz Bobote dok je prijateljska fudbalska utamica između Ozrenaca i Posavljaka s jedne te Banijaca i Kordunaša s druge strane, završila nerešeno. Na kraju igara i svečane dodele pehara i diploma, članovi udruženja su se prvi put posle 60 godina i doseljavanja Ozrenaca i Posavljaka na ove prostore, na iznenađenje svih prisutnih, pojavili u narodnim nošnjama i predstavili se posetiocima manifestacije igrama svog kraja.

Zavičajno udruženje Srba Ozrena i Posavine sa sedištem u Borovu na čijem je čelu borovski zlatar Rajko Lukić, u četiri godine postojanja okupilo je više od 140 članova iz Borova i okolnih mesta.

 D. Bošnjak

 Ljetna škola srpskoga jezika i kulture

Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba, u sklopu svojih programskih aktivnosti, i u suradnji sa SKD Prosvjeta, za dva mjeseca organizira “Ljetnu školu srpskoga jezika i kulture”.

Predviđeno je da se ovaj projekt realizira od 16.7. do 23.7. 2013., u “Dječjem odmaralištu Tkon”, u mjestu Tkonu, na otoku Pašmanu.

Naš je cilj da kroz aktivnosti u Ljetnoj školi pobudimo dodatni interes i obogatimo spoznaje o kulturi i jeziku našeg naroda, da doprinesemo očuvanju i razvoju nacionalnog i kulturnog identiteta mladih. Želimo ih pripremiti na integracijske i, koliko je moguće, zaštititi od asimilacijskih procesa. Nadamo se da bi im ovakav oblik organiziranog boravka omogućio da na neposredan i mladima svojstven način steknu nove prijatelje, obogate spoznaje o zemlji svojih predaka, upoznaju se sa životom i radom sunarodnjaka iz susjednih zemalja (na Školu pozivamo i djecu sunarodnjake iz okolnih zemalja – Srbije; Mađarske; BiH, Republike Srpske; Kosova).

Ljetnom školom želimo pomoći mladima da prepoznaju svoje mogućnosti, razviju vještine od koristi pri suočavanju s izazovima modernog društva, da povećaju znanje i razumijevanje vlastite kulture, te ih stave u kontekst evropskih integracija.

Polaznici Škole biti će učenici od petog do devetog razreda (Mađarska i BiH imaju 9 razreda osnovne škole), a podijeljeni u dvije grupe – mlađu: 4. do 6. razred, te stariju: 7. do 9. razred.

Nastava Ljetne škole će se održavati svakodnevno od 9 do 12 sati. Poslijepodnevni sati su predviđeni za rekreativno – odgojne sadržaje, kupanje i slobodne učeničke aktivnosti. Večeri su ostavljene za druženje i zabavu.

Pozivamo vas da prijavite mlađe članove obitelji na Ljetnu školu i da informacije o njoj dostavite svim zainteresiranima.

Troškove smještaja, prehrane (tri obroka dnevno) i prijevoza od Zagreba do Tkona, za sve sudionike Ljetne škole snositi će VSNM Zagreb; troškove puta do Zagreba i natrag snosite sami.

Tkon je udaljen cc 4 sata od Zagreba (3,5 sata automobilom i manje od pola sata trajektom, koji polazi iz Biograda). Djeca i pratitelji biti će smješteni u novoobnovljenom dječjem odmaralištu, u dvokrevetnim i trokrevetnim sobama, kupatila i WC-i su skupni. Odmaralište je u mjestu, no izdvojeno i ograđeno,sa dosta zelenila, na udaljenosti oko 200 metara od plaže. Nastavu će izvoditi i sa djecom biti pedagoški pratitelji i nastavnici.

Molimo vas da prijave šaljete na adresu Vijeća: VSNM Zagreb, Gajeva 7, 10.000 Zagreb, Croatia, sa naznakom: “Za ljetnu školu”, najkasnije do 15. 6. 2013.

Za dodatne informacije obratite se voditelju, prof. Zdravku Kerkezu na:

tel: + 3851 388 12 63 (nakon 15:00)

mail: zkerkez@gmail.com

 Stogodnjak (164)

24. 5. – 31. 5. 1913: “Sve više se ukazuje potreba za udruživanjem srpskih kreditnih ustanova u Hrvatskoj, ali sve ostaje samo na zgodnoj ideji, jer nitko da učini prvi korak. Da li je to zbog tog, što su danas svi redom mnogo više zauzeti vanjskim historijskim događajima, ili možda pitanje o kreditnoj samostalnosti i savezu naših zavoda nije od tako velikog značaja da ga treba što prije riješiti, te se može po onom lijepom srpskom običaju za kasnije odložiti, da bi se i naše potomstvo imalo čime zabavljati? Međutim, neoboriv je fakt da zbog te ravnodušnosti i odlaganja pati cijeli naš privredni život, te je već doista dvanaesti čas, da se ozbiljno prione rješenju i ostvarenju naše financijske samostalnosti. Naši manji zavodi, prepušteni na milost i nemilost peštanskim i ostalim nesrpskim bankama i bankarima, u ovoj užasnoj novčanoj krizi gigantsku borbu vode za svoj opstanak. Gornji zavodi reduciraju kredite, a kod kuće opet ulagači zbog neizvjesnosti političkog stanja – otkazuju uloge, a povrh svega toga – u tom, po naše novčane zavode najtežem vremenu, dolaze još i naši narodni fondovi te također otkazuju priličan dio svojih uloga. Sve je to došlo odjednom, a pomoći niotkuda…”, jada se nepotpisani poduzetnik u zagrebačkom Srbobranu.

* Ukazom srpskog kralja Petra, za pokazanu hrabrost i junaštvo u ratu, Karađorđevom zvezdom s mačevima odlikovan je književnik i oficir Milan Pribićević. Isto odlikovanje, koje se smatra među najvišim, dobili su i prestolonasljednik Aleksandar, vojvoda Putnik, komandanti armija i divizija, pojedini komandanti pukova i izvjestan broj ostalih viših oficira. Od kapetana, u kojem je činu i Pribićević, ovo odlikovanje dobilo je samo nekoliko pojedinaca. Ostali veliki dio oficira, koji su se istakli na bojištu, dobio je zlatnu ili srebrnu medalju za hrabrost.

* U Zagrebu je, od srčane kapi, u 72. godini života umro Prokopije Borota, general u miru i – kako pišu novine – “uopće uvažena i omiljena ličnost. Svi su ga voljeli zbog njegove čestitosti, dobrote i plemenitosti srca. Kao za malo koga može se za njega reći da nije imao neprijatelja. Bio je dobar i oduševljeni Srbin, a otkako je otišao u mirovinu, živo se interesovao za naš javni život…”

* Kraljevsko državno odvjetništvo u Ogulinu podiglo je optužnicu protiv Eugena Tumbasa (24), “rimokatolika iz Baje, neoženjenog, nadziratelja stanice državnih željeznica u Tounju, i Ilije Višnjića (40), pravoslavne vjere, udovca iz Višnjić Brda, oca dvoje djece, željezničarskog skretničara u Tounju”, jer su 7. travnja 1913. skrivili tešku željezničku nesreću u kojoj je šest osoba izgubilo život, a više ih teže i lakše ozlijeđeno. Zbog njihova grubog nemara na izlazu iz željezničke stanice Tounj u 3 sata i 50 minuta sudarili su se brzi vlak broj 1004  Budimpešta-Rijeka i teretni poštanski vlak broj 1041. U trenutku sudara u brzom vlaku bilo je više od 100 putnika. Četiri osobe poginule su na licu mjesta, a dvije su umrle sedam dana kasnije u tvorničkoj bolnici u Dugoj Resi.

Đorđe Ličina