Anarhija u Hrvatskoj
Predstava “Budućnost je sada” potvrdila je sve ono što već znamo o Borutu Šeparoviću i novom kazalištu: to je teatar koji je namjerno sam sebi skočio u utrobu i razorio je, stvorivši tako puno uzbudljiviju scenu od one koju uglavnom poznajemo. Riječ je, primarno, o angažiranom teatru, ali i vrlo eksplozivnoj mašti, koja koristi javni prostor i posebnost trenutka da bi progovorila o društvenim problemima i pokušala poslati poruku. To je kazalište kojeg, kako kaže Šeparović, i ima i nema, koje se i dalje igra fantazijama, miješa fikciju i stvarnost, ali više ne želi biti samo teatar nego i aktivistički forum, koji će sve preokrenuti naglavačke jer mu je stalo do ljudi, društva i njihovih problema. Novi projekt, bolje rečeno
antipredstava, počinje pitanjima: Ostvaruje li se pravo na budućnost samo zaokruživanjem glasačkih listića?; Jesu li mladi (ne)zaposleni građani (ne)sretna budućnost ove zemlje; Jesu li solidarnost, jednakost, pravednost, sloboda i kooperativnost samo prazne riječi?
Predstava se igra “na tajnom mjestu”, u dvorani za sastanke Hrvatske gospodarske komore, u kojoj 16 gledatelja sjedi za ulaštenim stolom za kojim se u stvarnosti, bez sumnje, kroji nešto od egzistencijalne sudbine ove zemlje i njenih građana. S druge je strane šestoro mladih, obrazovanih i nezaposlenih – dakle mladih i gnjevnih – koji nam, za početak, u obliku napetoga kazališnog mozaika pričaju svoje priče o gubitništvu za koje se nisu pripremali i o nadama koje je netko tako lako bacio pod noge. Taj spoj luksuznog mjesta koje objedinjuje kapital i njegove moćne protagoniste (u čijem je prizemlju u kamenu uklesana rečenica “Osmijeh ništa ne košta, ali proizvodi nevjerojatan učinak”) i ispovijedi mladih ljudi slomljenih ideala daje predstavi snažnu uvjerljivost i gotovo dijaboličan prizvuk. Nitko ništa ne laže: mladi ljudi, sjedeći u dubokim foteljama državnih ili privatnih lovatora, govore o nekoliko fakulteta koje su završili, dobivanju otkaza, radu za mizernu plaću ili nezaposlenosti, a ono gdje počinje fikcija zove se “Socijalistička anarhija Hrvatska”, država u kojoj su ukinuti novac, zakoni, crkva i političke stranke, u kojoj je sve slobodno i koju je na juriš formirala armija ljutih i obespravljenih.
Drugi dio izvedbe predstavlja svojevrsnu razradu ideja: ukidaju se svi dosadašnji oblici poretka, da bi ustupili mjesto sistemu potpune slobode. S obzirom na to da nad slobodom bdije nekakav “centralni komitet”, nadrealna vizija zlokobnog tonaliteta od koje nam je pomalo muka, odjednom se nameće stvarno pitanje: što ako kroničnu apatiju i ogorčenost u Hrvatskoj zamijeni neka vrsta diktature, lijeve ili desne, nekakva križarska pravda ili ljuta direktna akcija koja će preko noći sve zabraniti, uvesti specijalne mjere i pozatvarati političke protivnike?
Vrijednost predstave “Budućnost je sada” upravo je u tome što, preko jedne začudne izvedbe, daje jasno naslutiti duboke tektonske sile i političke opasnosti koje ovo društvo već dugo potresaju. Kako su ulaznica hrana i piće koje publika donosi sa sobom, predstava završava zajedničkom večerom gledatelja i izvođača, uz slobodu da taj objed svatko doživi na svoj način. Večerali smo u sobi za sastanke Hrvatske gospodarske komore, kakvog li neoliberalnog cinizma! Ili jedno drukčije pitanje: Vraćamo li se u doba ratnoga komunizma kada, potamanivši sve kapitaliste, sjedimo u njihovim skupim odajama? Borut Šeparović i njegov ansambl ovom nam predstavom vrlo inteligentno poručuju da budućnost zaista počinje sada te da na nama leži odgovornost hoćemo li biti njezini kreatori, krvnici ili žrtve.