Intrigator

Država ne štiti životinje na farmama

Zlostavljači na poticajima 

Iako je nakon ranijih incidenata Ministarstvo poljoprivrede najavilo pojačan inspekcijski nadzor farmi koje dobivaju državne poticaje, slučaj Branka Borkovića pokazuje da se zanemarivanje životinja nastavilo

Nakon video-skandala na životinjskoj farmi u Prečnom kraj Ivanić Grada u vlasništvu Branka Borkovića, poznatijeg po ratnom imenu Mladi Jastreb, gdje su njegova dva izgladnjela psa japanske pasmine gotovo do smrti pojela ozlijeđenu kobilu, odnosno odgrizla joj uho i razderala but, očito je da Ministarstvo poljoprivrede nema mogućnosti kontrolirati stanje na privatnim poljoprivrednim gospodarstvima za koja kroz poticaje izdvaja novac iz državnog proračuna. Veterinarski je inspektor na Borkovićevoj farmi također zatekao i druge konje lošeg do srednje gojnog stanja, a mještani Prečnog također su dali do znanja da Borković konje uzgaja samo zbog državnih poticaja.

Slučaj Borkovićeve farme nije izolirana pojava. Zbog zanemarivanja i posljedično od neishranjenosti u Lonjskom Polju kraj Sunje 2010. godine uginule su stotine krava, što se ponovilo i u martu ove godine na poljoprivrednom gospodarstvu Lov farma u Jošanima kraj Udbine. Nakon Inspekcijskog nadzora Uprave za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede na tom je gospodarstvu, u vlasništvu Lovre Kolimbatovića iz Splita, zatečeno 108 živih krava, dok ih je pet godina ranije bilo 307. Iako je Ministarstvo tada najavilo pojačan inspekcijski nadzor farmi koje dobivaju poticaje iz državnog proračuna, zanemarivanje životinja se nastavilo, pa na taj način i država – kao u Borkovićevom primjeru – sudjeluje u njihovom ubijanju. Ostaje za vidjeti hoće li novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu, donesen u martu, kojim se, između ostalog, želi spriječiti da zemljišta na račun poticaja dobiju nestručni i nekompetentni poljoprivredni proizvođači, služiti i za dobrobit životinja ili samo privatnom interesu.

U slučaju Borković oglasili su se i Prijatelji životinja na čelu s predsjednikom udruge Lukom Omanom. Dopisom su zatražili od Ministarstva poljoprivrede osnivanje inspekcije za zaštitu životinja na farmama, ali i da se poticaji za uzgajanje životinja ukinu. Što se tiče samog Borkovića, više konjogojskih udruga tvrdi da je riječ o nezakonitom predsjedniku Središnjeg saveza uzgajivača konja “Hrvatski posavac”, koji ne vodi evidenciju ni uzgajivača ni konja. Na kraju, kažimo da je Borković, koji je zbog svega i kazneno prijavljen, na Klinici Veterinarskog fakulteta zatražio da vidi ozlijeđenu kobilu. Kada ga veterinari nisu pustili, počeo je razvaljivati vrata štale u kojoj je bila kobila i vikati da je žele ubiti. Morala ga je smirivati i policija.

Dragan Grozdanić

Prisilni povratnici

Krajem maja vlasti Islanda deportirale su 27 građana Hrvatske koji su pokušali dobiti azil u toj zemlji tvrdeći da ih u Hrvatskoj proganjaju zbog srpskog porijekla – odbijeni su nakon što je provjerom utvrđeno da ti podaci nisu točni. Do Zagreba ih je pratilo 18 policajaca, doktor, psihijatar, prevodioci i predstavnik islandskog centra za ljudska prava.

– S obzirom na to da nisu prekršili ni hrvatske ni islandske zakone, nije bilo potrebe za bilo kakvom administrativnom procedurom ili sankcijama. Prije dolaska, Crveni križ Islanda kontaktirao je Crveni križ u Zagrebu, ali ni za tim nije bilo potrebe jer su svi nakon povratka bili kod rodbine ili prijatelja, a onda su otišli svojim kućama – kaže za “Novosti” Tea Vidović iz Centra za mirovne studije.

Prema podacima islandskih vlasti, samo u prva dva mjeseca ove godine u toj je zemlji azil zatražilo 53 ljudi, od kojih više od pola, njih 29, hrvatskih državljana. Hrvatski tražioci azila, čiji je broj odonda povećan, prioritetno su obrađeni i dok je većina deportirana, tri porodice su ostale kako ne bi bile razdvojene. Hrvatska ih je odbila primiti jer svaka ima po jednog člana koji nije državljanin Hrvatske – dvoje je državljana Srbije, a jedan je Makedonac. Te tri porodice odluku islandskog centra za imigraciju očekuju krajem juna.

Island nije jedina meka za tražioce azila. Tako se prema podacima kanadskog Ureda za emigrante i izbjeglice, Hrvatska sa 510 prijava nalazi na šestom mjestu po broju zatraženih azila. Ispred nje su Mađarska, zbog prijava Roma koji tvrde da su životno ugroženi, Kina, Pakistan, Sjeverna Koreja i Indija.

Tea Vidović kaže da ulazak Hrvatske u EU prvog jula neće potpuno prekinuti praksu traženja azila, kao što se vidi iz slučaja Mađarske.

– Svaka osoba može zatražiti azil ako dokaže da joj je život ugrožen, ali za Hrvatsku je to manje vjerojatno jer se zbog ulaska u EU smatra sigurnom zemljom. Naravno, uvijek mogu postojati slučajevi kada pojedinci mogu dokazati da im je život ugrožen, ali to moraju dokazivati individualno, na svom primjeru – kaže Tea Vidović.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno 

Marko Jurčić, Zagreb Pride

Protiv katoličke džamahirije

Dolazak na Pride pitanje je od historijske važnosti: želimo li šutke gledati kako klerikalne grupe, orkestrirane s Kaptola, zemlju pretvaraju u katoličku džamahiriju ili se protiv toga boriti

Kako teku pripreme za Pride u Splitu 8. lipnja i Zagrebu 15. lipnja?

Pripreme za zagrebačku povorku idu u najboljem redu. Imamo velik i složan organizacijski odbor, osmišljenu kampanju s video-snimcima LGBT zajednice i poznatih ljudi, kao i odličan slogan “Ovo je zemlja za sve nas”, za koji smo inspiraciju dobili u vrijeme dok su se u Hrvatskoj skupljali potpisi protiv sugrađana. I u Splitu pripreme teku dobro. Očekujem izniman odaziv na obje povorke, posebno na zagrebačku, jer je dolazak na Pride ove godine pitanje od historijske važnosti za našu zemlju. To je pitanje želimo li šutke gledati kako klerikalne grupe, orkestrirane s Kaptola, našu zemlju pretvaraju u katoličku džamahiriju ili se želimo boriti protiv toga.

Kakva će biti zaštita povorki?

U Zagrebu je potrebno manje policije i privatnog zaštitarstva. Pride je toliko velik da ga ništa ne može ugroziti, prošla su ta vremena. Posljednje dvije godine nije bilo nikakvih posebnih problema oko zagrebačke povorke, pa očekujem da neće biti ni ove. Nema najavljenih prosvjeda ni u Splitu.

Hoće li u povorci u Splitu sudjelovati i novi gradonačelnik?

Split će ove godine biti prvi grad čiji gradonačelnik dolazi na Povorku ponosa. I dok Ivo Baldasar podupire ravnopravnost i sudjelovao je u povorci i ranije, u Zagrebu se gradonačelnik Milan Bandić ponaša kao da bi najradije da Pridea nema.

Nakon povorki izabrat će se homofob i homofrend godine. Tko je u konkurenciji?

Naš glas i poruke najvrjednije su što imamo i povijest treba pamtiti tko je u ovo vrijeme bio s prave strane. Zato građani uoči svakog Zagreb Pridea glasaju online. U žestokoj konkurenciji, za homofoba godine konkuriraju oni koji se predstavljaju kao ideološki pokretači homofobne referendumske inicijative: kardinal Josip Boznanić, njegova desna ruka Valentin Pozaić, teolog Adalbert Rebić, zadarski profesor Ivan Poljaković i bivša novinarka HTV-a Karolina Vidović Krišto. Za homofrenda su predloženi Mile Kekin iz Hladnog piva, novinarka Sanja Modrić, redatelj Oliver Frljić, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i dekan Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek.

Mirna Jasić

Medijska kompanija u milosti bankara

EPH odblokiran, kreće predstečajno nagađanje

Nagodbeno vijeće pri Fini udovoljilo je zahtjevu EPH grupe da se blokirani računi tvrtki iz njenog sastava oslobode do postizanja nagodbe s bankama, zbog čega bi zaposlenici uskoro mogli dobiti plaće

Medijska kompanija Europapress holding, u vlasništvu Ninoslava Pavića i njemačkog WAZ-a, predala je prošlog tjedna Fini nepotpun zahtjev za pokretanje postupka predstečajne nagodbe, tražeći odmah da se do postizanja nagodbe oslobode njeni blokirani računi kako ne bi došlo do nastanka “nenadoknadive štete”, odnosno dodatnog pogoršanja poslovanja. Nagodbeno vijeće tom je zahtjevu udovoljilo, pa su računi posrnulih tvrtki iz sastava EPH grupe početkom ovog tjedna odblokirani, zbog čega bi zaposlenici uskoro mogli dobiti plaće.

“Dužnik je dio EPH grupe koju čini društvo Europapress holding d.o.o gdje je zaposleno, odnosno angažirano gotovo 1.000 radnika i suradnika. Dužnikov račun je blokiran, a u slučaju nastavke blokade računa dužnik nije u mogućnosti isplatiti plaće zaposlenicima, osigurati nastavak redovnog poslovanja niti očuvati bilo kakvu likvidnost”, pisalo je u zahtjevu EPH-a, kojim su Pavić i WAZ-ov direktor Peter Imberg prošlog tjedna zatražili provođenje hitne privremene mjere ne bi li se ispunili uvjeti za “uspješnu predstečajnu nagodbu”.

U zahtjevima za predstečajnu nagodbu koje su predali za tvrtke izdavače EPH-ovih listova – EPH Mediju, Gloria grupu, 4 Mediju, Mediju Nexus i EPH Magazine – otkrivaju se i katastrofalni razmjeri dosadašnjeg poslovanja i samo dio ukupnih gubitaka te medijske korporacije. Prema nepotpunim financijskim izvještajima dostavljenima Fini, obaveze tih poduzeća krajem ožujka iznosile su gotovo 150 milijuna kuna. Najviše, 77,8 milijuna kuna, imala je EPH Media, izdavač “Jutarnjeg lista” i tjednika “Globus”. Slijede 4 Media sa 34,4 milijuna kuna, EPH Magazini sa 15,3 milijuna kuna i Gloria grupa sa 11,3 milijuna kuna obaveza, dok je Media Nexus imala deset milijuna kuna dugovanja.

No prema priloženoj dokumentaciji, neke su se stvari mijenjale do svibnja, pa je vidljivo kako je primjerice Gloria grupi 16. svibnja sjela blokada na 10,6 milijuna kuna, a taj se ili sličan iznos blokade (8,66 milijuna kuna) kasnije pojavio i na računima drugih tvrtki iz sustava EPH-a. Upućeni tvrde da je to reakcija Zagrebačke banke na neisplatu tri rate kredita od 16 milijuna eura sklopljenog s EPH-om u studenome 2011. godine. To bi bila blokada na kredit s ratom od 375.961 eura plus, naravno, kamate.

I to je ujedno glavni razlog za predstečajnu nagodbu. No kako Pavić tvrdi, EPH će sada u dogovoru s bankama poboljšati poslovanje, ali nije rečeno da bi to moglo rezultirati prodajom imovine, promjenom vlasničke strukture i izbijanjem EPH-a iz ruku Pavića i njemačkog WAZ-a, koji trenutačno drže svaki po 50 posto vlasništva. U tome će odlučujuću riječ imati bankari kao vjerovnici, dok će povjerenica nagodbe biti Davorka Huljev, odvjetnica i stečajna upraviteljica. Ona je imenovana na prijedlog samog EPH-a, a dosad se istaknula uspješnom predstečajnom nagodbom nad Industrogradnjom u kojoj su, kako neki navode, riješene sve dubioze – osim potraživanja dvjestotinjak radnika.

Miroslav Edvin Habek

Ulice Končara i Terješkove na čekanju

Prvi narodni heroj Jugoslavije Rade Končar vraća se na Trešnjevku u društvu Valentine Terješkove, prve žene u svemiru, i francuskog pisca Julesa Vernea – bio je prijedlog vijećnika zagrebačke “crvene” Trešnjevke o imenovanju ulica u novom stambenom bloku sjeverno od križanja Baštijanove i Selske ulice, na zemljištu bivše vojarne JNA.

No taj je prijedlog i žrtva lokalnih izbora – raspuštanja zagrebačke skupštine koja je odluku o imenovanju tih ulica, sukladno želji stanovnika i interesu veleposlanstva Ruske Federacije, trebala donijeti do 16. lipnja, odnosno do 50. obljetnice leta Valentine Terješkove, što je veliki događaj u Rusiji, ali će, prema svemu sudeći, u Hrvatskoj biti obilježen samo u TV kalendaru. Skupštini je prijedlog o imenovanju preko trešnjevačkog Vijeća gradske četvrti bio upućen u travnju. Prema riječima trešnjevačkih vijećnika, iako je imenovanje novih ulica tempirano za obljetnicu leta Valentine Terješkove propalo, prioriteti se ne mijenjaju. Na prvom mjestu je Končar.

“Krajnje je vrijeme da ispravimo tu glupost napravljenu 1990-ih. Ulica Rade Končara mora se vratiti na Trešnjevku. No moramo voditi računa da to bude velika ulica, najveća u naselju”, bila je poruka Željka Sladovića, sada “razvlaštenog” predsjednika Vijeća gradske četvrti. Prema riječima ostalih vijećnika, veliko zanimanje za preimenovanje tih ulica pokazali su Rusi, a sve je počelo 2011. na zagrebačkom Gagarinovom putu, tijekom proslave 50. obljetnice njegova leta u svemir.

– Nakon preimenovanja Gagarinova puta u Gagarinovo šetalište i proslave na kojoj su bili i predstavnici ruskog veleposlanstva, predložili smo da jednoj ulici u novom stambenom naselju damo ime Terješkove. Bila je to svojevrsna “ulična diplomacija” i unapređenje rusko-hrvatskih odnosa u trešnjevačkoj režiji, a što je prošlo i na zboru građana. Žao nam je što obljetnicu nećemo proslaviti u Ulici Valentine Terješkove. No ne odustajemo – vjerujemo da ćemo s novim sazivom Gradske skupštine dobiti željene nazive ulica – kaže Bruno Orešković, donedavni predsjednik mjesnog odbora Pongračevo, dodajući da bi za ulicu Che Guevare ipak moglo biti prerano.

Miroslav Edvin Habek

Katran & perje

Demonstracije sile Igora Štimca

Golub nemira

Na mostarskom stadionu Bijeli brijeg nekada je briljirala momčad mostarskog Veleža, da bi u akciji pod vodstvom haškog osuđenika Jadranka Prlića 1992. bila otjerana preko Neretve u istočni Mostar

Čudesna atmosfera u Mostaru: ovacije igračima. Prekrasna atmosfera. Grandiozna atmosfera. Šest tisuća ljudi bodrilo vatrene. Hercegovci pohitali na stadion pod Bijelim brijegom. Mir i ljubav u Međugorju. Euforija među navijačima…

Ovakvim licitarskim epitetima mirotočiva štampa izvijestila je o pripremama nogometne reprezentacije na teritoriju BiH. Sa strane najsitnije manjine koja ne konzumira proizvode lobotomizirane hrvatske javnosti, radilo se zapravo o zapišavanju etnički počišćenog terena u izvedbi Igora Štimca i predsjednika HNS-a Davora Šukera.

Na mostarskom stadionu Bijeli brijeg nekada je briljirala momčad mostarskog Veleža, da bi u akciji pod vodstvom haškog osuđenika Jadranka Prlića u proljeće 1992. bila otjerana preko Neretve u istočni Mostar. Stadion je prisvojio monoetnički Hrvatski športski klub Zrinjski, a pehari Veleža su pokradeni. Veležovcima je ostavljena plemenita mogućnost da pokupe prnje u roku hitno. Perspektivnu stadionsku infrastrukturu vlasti Herceg-Bosne iskoristile su po pinočeovskom receptu, pa su na travnjaku organizirale zborno mjesto za odvođenje desetak tisuća Muslimana u okolne logore.

No vodstvo HNS-a čak je planiralo odigrati utakmicu reprezentacije sa Zrinjskim. UEFA ju je, srećom, zabranila pod obrazloženjem visokog rizika, ne spominjući da je već njeno zakazivanje bilo grandiozan politički skandal. Demonstraciji sile prethodile su pripreme nogometaša u Međugorju koje su, po riječima samog izbornika i nogometaša, “imale jednako duhovni koliko i sportski karakter”.

“Ovdje smo našli mir. Ta riječ oslikava ono što imamo ovdje, a to nam treba i zato uživamo u Međugorju”, izjavio je izbornik Štimac, čiji je hobi postavljanje molitvi na Facebook. Nije pritom ni slutio koliki nemir među navijačima Veleža izaziva svaka utakmica na njihovom neprežaljenom stadionu. Nakon duhovne obnove, reprezentativci su snimljeni u Čapljini na pićencu sa svojim duhovnim ocem Markom Perkovićem Thompsonom.

“Nismo se ovdje došli zajebavati”, poručio je Štimac, u čemu mu se doista ne može proturječiti. Čitava morbidna parada bila je miljama daleko od zajebancije. Ne treba naglašavati da socijaldemokratska vlast u Hrvatskoj nije imala nikakve prigovore.

Petar Glodić