Kroćenje mraka

Bilo bi pretjerano reći da je nakon drugog kruga lokalnih izbora završila desna “revolucija”, kako je neki zovu (iako je točnije govoriti o kontrarevoluciji), HDZ-a, Crkve, braniteljskih i laičkih vjerskih udruga. Ali svakako se može reći da je ona izgubila korak prvi put otkako je prošle godine pokrenuta, da bi ove ušla u fazu ciljane finalizacije. Samo finale trebalo se zbiti kroz iznuđivanje izvanrednih parlamentarnih izbora negdje na jesen, ali nakon podbačaja HDZ-a na lokalnim izborima to više ne izgleda realno i vjerojatno će Karamarkova stranka uskoro ići na to da od toga neprimjetno odustane. Doduše, u SDP i koalicijskim strankama ne mogu zbog toga likovati, jer HDZ-u i Crkvi još ostaju izvaninstitucionalni oblici pritiska. Od kojih je inicijativa “U ime obitelji”, čiji je cilj ustavnim lancima obavezati na monopol heteroseksualnog braka, pokazala da je vrlo snažna i prodorna. Toliko snažna da su na pitanje poslano političkim strankama da li podržavaju takvu inicijativu, SDP, Hreljina penzionerska stranka i Lesarovi laburisti oprezno uskratili odgovor, a deklarirano liberalni IDS junački je podvio rep i odgovorio da je suzdržan.

No sada su i organizatori ove inače vješto vođene inicijative napravili subinteligentnu grešku. Izjavili su da su namjerno skupljali potpise za referendum u vrijeme lokalnih izbora kako bi, vele, ljudima omogućili da i tim putem daju do znanja da su protiv istospolnih brakova. Tako su sudbinu svoje inicijative vezali uz HDZ-ov rezultat na izborima. A kako je ovaj pao ispod razine euforičnih očekivanja, na testu političkog IQ-a pali su i zagovornici tradicionalnog braka, a što je najvažnije, i njihovi mentori s Kaptola. Ovim je potvrđen aksiom iz hrvatske povijesti da je Katolička crkva imala velik, praktički neograničen utjecaj u svemu, pa i u navođenju vjernika na određene, listom desne političke opcije. Ali jedino ga nije imala, a očito i dalje nema, u tome da se sama uključi u izravnu borbu za vlast (nikada neću zaboraviti babu sa ženine strane koja nije ispuštala krunicu iz ruku, ali je prezirala i, na moje zaprepaštenje, čak kočijaški psovala popove).

To ima značajne reperkusije na sadašnju političku situaciju. U SDP-u i u ostatku Kukuriku koalicije dosad su vjerovali da im svjetonazorski rat s HDZ-om i torom marionetskih, još desnijih stranaka, ne može donijeti ništa dobro. Dosadašnji uspjeh inicijative “U ime obitelji” usadio im je u glavu da taj rat ne mogu dobiti, pa odatle i onako skanjivi ili i do mokrih gaća uplašeni odgovori na anketu koju su im iz te inicijative poslali. Sada se, međutim, pokazuje da taj svjetonazorski sraz nije nimalo nemoguće dobiti i da bi, u slučaju da ova inicijativa završi raspisivanjem referenduma, bilo puno uputnije na njega izaći nego ga, kako su neki već predložili, bojkotirati. Osim toga, kada su pojedinci u vrhu SDP-a, Zoran Milanović najviše, krenuli u frontalni sudar sa zagovornicima navodno većinskog konzervativnog svjetonazora, i među običnim članovima partije i, kako se čuje, među rukovodstvom bilo je snebivajućih upozorenja da to nije pametno. Čak se, navodno, šefa SDP-a otvoreno odvraćalo od javnih istupa, što on očito nije poslušao. S razlogom, jer je njegova grmljavina protiv protivnika manjinskih zajednica, a možda najviše protiv “crnokošuljaških” hajkača na srpsku manjinu, bila ključna obratnica na ovim  izborima. To je sasvim sigurno donijelo pobjedu SDP-u u Vukovaru, na koji su Karamarkove falange izvršile pravi neoružani desant uoči izbora, dijeleći letke o malne novoj srpskoj opsadi Vukovara koja bi, ovaj put bez tenkova, imala dovesti do novog protjerivanja Hrvata, čak do priključenja grada Srbiji.

Takva količina sluđene beskrupuloznosti dosad nije viđena ni na jednim izborima u Hrvatskoj. Bilo je očito da se radi o svjesnom granatiranju vukovarske izborne scene s namjerom da se rastjera birače i da o rezultatu izbora presudi samo šačica desničarskih fanatika. No na izbore je izašlo velikih preko pedeset posto glasača, među kojima je svakako bilo puno Srba, ali nije moglo biti ni malo Hrvata, i grad je doslovce spašen od nove okupacije militantnih protuha, ovaj put s hrvatske strane. Time je ovaj grad, kojem su braniteljske udruge priklamane uz HDZ prizivale novu “Oluju” kako bi ga pretvorile u simbol dovršetka “kroatizacije Hrvatske”, postao simbol onih premisa suživota od kojih je polazila mirna reintegracija Podunavlja. I moglo bi se reći da je ta reintegracija na ovim izborima pobijedila unatoč nikada težim uvjetima, dok je prvo dosad viđeno dovoženje HDZ-ovih birača sa strane autobusima uprizorilo inferiornu poziciju koja je dosad bila rezervirana samo za Srbe.

Ali nije ovdje riječ samo o Vukovaru. Pokazalo se da “svadljivo” suprotstavljanje vrha SDP-a svjetonazorskim zelotima i nacionalističkim ekstremistima nije odmoglo, nego naprotiv doprinijelo preuzimanju vlasti u još dvjema utvrdama desnice, Splitu i Osijeku, dok su gubici na drugim stranama (Šibenik) mirno mogli biti nadomješteni dobicima na trećoj (Sisak). Tako su jedini veliki porazi SDP-a onaj u Zagrebu i uvjetno u Istri, ali tamo nisu presuđivali razlozi koji su odnijeli prevagu u Vukovaru, Splitu i Osijeku. Naprotiv, ta dva primjera govore da se gubilo tamo gdje je izostajao jasan i pravodoban politički stav, a izbore se pokušavalo dobiti suvišnim kadrovskim kombinatorikama i domunđavanjima. To su i glavni razlozi zašto se SDP i Kukuriku partneri ipak ne mogu smatrati pobjednicima ovih izbora, nego su samo, plus-minus, potvrdili raspored snaga s prethodnih lokalnih izbora 2009. godine. Tada se trajnije uglavila shema po kojoj SDP s partnerima drži gradove, pogotovo one najveće, a HDZ male gradove i sela, što očito postaje nova vododjelnica u životu zemlje. Ona je snažnija čak i od podjele sjever-jug i zapad-istok, kroz koju se zrcale razlike u ekonomskoj razvijenosti zemlje i koliko je tko bio izložen ratnim razaranjima i stradanjima.

I kamo sreće da je to skok u novu, višu kvalitetu, ali nije. Riječ je o znakovima urušavanja i raspadanja društva, s poniranjem jednog njegovog dijela, uz aktivnu asistenciju anakrone desnice, u predmoderno, čak predprosvjetiteljsko vrijeme (još samo fali da se jave neki koji će ponovno “otkriti” da se Sunce vrti oko Zemlje). Ni krivi ni dužni, ovi su lokalni izbori trebali postati poligon za prevagu takvog stanja, u čemu HDZ, srećom, nije uspio. Ali upozoravajuće za ovu zemlju je da porazi u ovakvim stvarima nikada nisu dovoljno teški.