Davor Gobac: Vratili smo se korijenima

Iza njih je 14 diskografskih izdanja, nebrojeno mnogo hitova i status jednog od najboljih zagrebačkih punk rock bendova. Međutim, nakon posljednjeg studijskog albuma “Jeee! Jeee! Jeee!”, objavljenog 2009. godine, Psihomodo pop kao da je nestao. Sve do neki dan, kada su se vratili s novim singlom “Zločest k’o pas” i najavom novog albuma.

 Taman kada su svi pomislili da je Psihomodo pop neka bolja prošlost, vi ste se vratili na scenu novim singlom, najavom novog albuma i odlaskom iz matične diskografske kuće. Pa gdje ste bili u posljednje vrijeme? Prošle su već pune četiri godine od vašeg posljednjeg albuma…

U posljednje četiri godine svirali smo okolo, bavili se privatnim životima i radili na novim pjesmama.

U travnju ste nastupili na festivalu Gričevanje, gdje vas je oduševljeno dočekalo više od 3.000 obožavatelja. Jeste li se nadali takvom odazivu? Je li bilo treme i straha od pomanjkanja publike?

Moram priznati da me Gričevanje ugodno iznenadilo. Pretpostavljao sam da će biti dobro, a ispalo je odlično. Kako nas jedno vrijeme nije bilo u medijima, mislim da nas se publika zaželjela, i to u pravom trenutku jer radimo odličan materijal. Namjeravamo izdavati singl po singl i onda u jednom trenutku objaviti cijeli materijal.

 Nije stvar u godinama

 Novi singl povratak je ranom zvuku Psihomodo popa i bazičnom punk rock izrazu. Je li to zato što ste zaključili da to odlično prolazi ili ste jednostavno zasvirali ono što vam najviše paše?

Pa jednostavno, vratili smo se korijenima i sviramo ono što osjećamo. Pustili smo da vrijeme i okolina utječu na nas i došli do zaključka: “Zločest k’o pas” pravi je singl u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

 Izlaskom singla najavili ste i novi album, ali ne za Croatiju Records, gdje ste od početka svoje karijere, već za Dallas Records. Što se dogodilo da ste odlučili promijeniti izdavača?

Mislim da u ovom trenutku Dallas Records bolje prati posao i želje Psihomodo popa i da je kuća koja više odgovara senzibilitetu benda.

 Vremena su se prilično promijenila od 1988., kada ste objavili prvi album “Godina zmaja”, do danas. U međuvremenu ste objavili 14 albuma, a vi ste se prestali skidati i na pozornici izvoditi vratolomije. Jesu li u pitanju godine ili neki drugi razlog?

Mislim da nije stvar u godinama. Čovjek se s vremenom mora mijenjati. Kada bi me to furalo, ne bih ni danas imao problema skinuti se. A da me koljena i leđa više bole nego prije, to je istina. S druge strane, mislim da bend svira bolje nego ikada.

 Sudeći prema novom singlu, vrijeme vas nije pregazilo, no kako se snalazite u virtualnom okruženju, na internetu, Facebooku, Twitteru… i kako komunicirate s mladom publikom koja se dosta razlikuje od one iz vremena vašeg prvog albuma?

Imamo službenu Facebook stranicu benda putem koje komuniciramo s ljudima, ali još uvijek mislim da su koncerti najbolja komunikacija s publikom.

 Krv nije voda

 Vaš sin krenuo je vašim stopama – ima svoj bend. Kako se osjećate u toj obrnutoj ulozi, kada je vaš sin roker. Jeste li brižan otac?

Osjećam se super, nije moglo bolje. Krv nije voda. Drago mi je da je Vili kreativan i da ima svoj vlastiti bend. Nije me strah za njega jer se zna brinuti o sebi. On je punoljetna osoba. A bend mu se zove High Kick Drive By i sviraju metalcore (mješavina hardcorea i heavy metala… valjda).

 Sve više bendova jedva spaja kraj s krajem i doslovno preživljava, a o prodaji albuma da se i ne govori. Kako živi Psihomodo pop nakon 30 godina karijere?

Psihomodo pop živi normalan život zahvaljujući svojim koncertnim aktivnostima.

 Rock’n’roll više nema onu snagu, moć i utjecaj kao prije 30 godina. Još je jadnija pozicija rokera u Hrvatskoj danas. Po vašem mišljenju, što je najveća kočnica za zdravu rock scenu i veću prisutnost rock muzike u domaćem eteru?

Mislim da su najveći problemi loš ukus šire publike, malo tržište i pomanjkanje financijskih sredstava.

 Crkva je danas snažnija i utjecajnija nego ikada, dok dušebrižnici svako malo prozivaju ljude koji misle drukčije i ne uklapaju se u većinski katolički svjetonazor. Kako se vi snalazite u tom svijetu?

Jednostavno, kao i uvijek – živim u svom svijetu.