Sigurna Luka za Milana Beka

Krajem prošlog tjedna, javnost u Srbiji iznenadilo je hapšenje bivšeg ministra privrede i privatizacije Predraga Bubala, bivšeg direktora Agencije za privatizaciju Miodraga Đorđevića, bivšeg izvršnog direktora Agencije Gorana Mrđe i još pet osoba koje su nekada bile zaposlene u Akcijskom fondu (Centru za tržište kapitala i Sekciji za analizu, pripremu i organizaciju prodaje u Akcijskom fondu), kao i bivših direktora Luke Beograd.

Sve se to oko Luke Beograd događalo 2005. godine: riječ je o ekskluzivnom dijelu grada (220 hektara u centralnoj gradskoj zoni), kada su akcije Luke prodane fantomskoj firmi Vorldfin prije nego što je dovršena nova procjena vrijednosti Luke, čime su prodavatelji dionica unovčili svoje vlasništvo po cijeni dvostruko manjoj od realne. Pritom se pokazalo da je kupac, firma Vorldfin, u tom trenutku tek osnovana s novčanim ulogom od 31.000 dolara, da dotad nema sklopljen niti jedan jedini posao, da za svoje obveze nema nikakve garancije ni od osnivača ni od banke (tek kasnije, nakon preuzimanja dionica, u kreditnu priču ulazi Hipo Alpe Adria banka), ali da bez obzira na to može kupiti firmu od – 40 milijuna eura.

Nakon što je prije nešto više od šest mjeseci uhapšen vlasnik Delta Holdinga Miroslav Mišković (eno ga u pritvoru, čeka da na osnovu podignute optužnice protiv njega na jesen počne suđenje), u javnosti se očekivalo da će na red doći i njegov kolega, tajkun Milan Beko – prvi čovjek mnogih afera, od Luke Beograd koja je sada u prvom planu do spornih privatizacija “Knjaza Miloša”, C Marketa i “Večernjih novosti” – koji je s Miškovićem bio u mnogim poslovima. I Beko je u nekoliko navrata bio pozivan na informativne razgovore, ali ga zasad nitko ne povezuje s mogućnošću kaznenog progona. Tako je Jorgovanka Tabaković, guvernerka Narodne banke Srbije, nedavno konstatirala da je Beko pametan, pa da se u svemu što je radio “pokrio” zakonima i propisima.

U svakom slučaju, uhapšena ekipa zasad se tereti da je makinacijama oko kupovine Luke Beograd (s ciljem da jeftino kupi gradsko zemljište, zanemari luku i lučne poslove, a da ga potom – uz pomoć gradskih i republičkih vlasti – prenamijeni u ekskluzivno građevinsko zemljište u srcu grada), državu oštetila za 5,7 milijuna eura. No puno su zanimljiviji lik i djelo Milana Beka u toj priči; taj je bio uz razne vlasti, a javnost je primijetila i to da je u travnju 2011. godine bio među rijetkim (osim stranačkih kolega) javnim ličnostima koje su posjetile tadašnjeg oporbenjaka Tomislava Nikolića dok je štrajkao “glađom i žeđom”, tražeći izvanredne parlamentarne izbore. Zlobnici su to tumačili prilaženjem tajkuna vjerojatnim budućim pobjednicima (što se obistinilo godinu dana kasnije), iako ga je bio glas da financira čak i liberale Čedomira Jovanovića.

Prvi kapital Beko je stekao za vrijeme Slobodana Miloševića, kupujući i trgujući preko ofšor kompanija. U drugoj polovici 1990-ih bio je republički ministar za vlasničku transformaciju i Miloševićev čovjek za najosjetljivije ekonomske transakcije, a Luka Beograd privatizirana je 1998. godine, upravo u vrijeme kada je na čelu Ministarstva za vlasničku transformaciju bio Milan Beko.

Našao se i u sumnjivoj priči privatizacije Telekoma Srbije 1997. godine (transakcija teška više od 1,5 milijardi njemačkih maraka), a godinu dana kasnije bio je na izbornoj listi Jugoslavenske ljevice, predvođene omraženom Mirjanom Marković, u izbornoj jedinici u Kragujevcu, za izbor zastupnika u Vijeće građana Savezne skupštine. Posljednja funkcija u vrijeme Miloševićeve vlasti bilo je mjesto saveznog ministra za privredu u vladi Momira Bulatovića.

Nakon 2000. godine i Miloševićevog pada, Beko je sudjelovao u nekoliko spornih privatizacija, usprkos tome što je zbog pripadnosti Miloševićevom režimu 1999. upisan na listu građana SRJ kojima je zabranjen ulazak u zemlje EU-a. Naprotiv, postao je jedan od najvećih investitora i vlasnika poduzeća, nekretnina i zemljišta u Srbiji, iako ni u jednom slučaju nije ustanovljeno porijeklo novca koji je u Srbiju ubacivan posredstvom ofšor kompanija, čak ni nakon njegovog priznanja da je većinski vlasnik tiražnih “Večernjih novosti”.

Dobro obaviješteni dnevnik “Blic” u ovom trenutku tvrdi da će glede Luke Beograd kaznene prijave protiv Milana Beka i Miroslava Miškovića (koji je također sudjelovao u dijelu poslova) biti podnesene ako financijska vještačenja i svjedoci – njih više od 50 – potvrde da su sudjelovali u namještanju niže cijene za kupovinu paketa državnih dionica Luke Beograd. Zasad su na udaru oni koji su tada bili – uz ministra Bubala iz vlade Vojislava Koštunice – u Agenciji za privatizaciju, da bi potom dio njih završio u Bekovoj firmi, pa i samoj Luci Beograd, ali i kao vodeći ljudi u drugim spornim privatizacijama.

Problem je što je još 2008. godine Savjet za borbu protiv korupcije, predvođen Vericom Barać (umrla je lani u ožujku), podnio detaljan izvještaj svom osnivaču, Vladi Srbije, o malverzacijama oko kupovine Luke Beograd. Svi prethodni i kasniji izvještaji i kaznene prijave nje i Savjeta završili su ili šutnjom nadležnih ili sudskim progonom Verice Barać po Bekovim tužbama. Čak se jednom, upravo u slučaju Luke Beograd, u priču uključio i Koštuničin nasljednik, premijer (demokrat) Mirko Cvetković: umjesto da se pozabavi onime što mu poručuju iz institucije kojoj je osnivač i pokrovitelj Vlada Srbije, on je od Verice Barać tražio očitovanje na pismo “povrijeđenog i uvrijeđenog” Milana Beka, koji je prisiljen braniti se od “ničim izazvanih” sumnji u svoje poslovanje.

Svakako će biti zanimljivo vidjeti kako će nadležni objasniti da su (ako su) za malverzacije krivi samo oni koji su ih neposredno provodili, a da s time baš ništa nije imao Milan Beko. Pogotovo ako za ozbiljno uzmemo obećanje Velikog Koordinatora, potpredsjednika Vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića, da nitko nije zaštićen u bespoštednoj antikorupcijskoj borbi. Bumo videli, kak bi rekli slepci!