Intrigator
Agrokorov Tisak i Adrisove iNovine udružuju svoje lance trafika
Todorićev stisak
Todorić je i dosad s razlogom smatran faktičkim monopolistom u novinskoj distribuciji, a sada je posrijedi udruživanje dvaju najvećih novinskih distributera
Uoči iskoraka glavnog hrvatskog tajkuna preko Sutle, o čemu se već danima u ovdašnjim medijima pišu trijumfalni članci, Ivica je Todorić inicirao i jednu zanimljivu korporativnu fuziju na domaćem tržištu. Posrijedi je udruživanje dvaju najvećih novinskih distributera u Hrvatskoj: Agrokorova koji drži više od polovine lanca kioska Tisak i konkurentskih iNovina u vlasništvu Adris grupe. Iza potonjeg naslova, kao što je poznato, stoji Tvornica duhana Rovinj i, na koncu, prvi čovjek toga ukupnog koncerna Ante Vlahović.
Todorić je i dosad s razlogom smatran faktičkim monopolistom u novinskoj distribuciji, mada Adris grupa posjeduju nešto više od 25 posto Tiska. S četiri puta više prodajnih mjesta od takmaca mu Vlahovića, a da ne govorimo o količini oglasa kojima s druge strane dariva birane medijske izloge, tako vlasnik Agrokora uspješno kontrolira sve u ovoj zemlji – od većine novina do političkih vlasti, bez obzira na stranački te koalicijski predznak potonjih. Nakon spajanja, dakle, taj monopol bio bi i službeno verificiran.
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja tim je povodom objavila da je najava o udruživanju zaprimljena i da sada počinje prikupljanje dokumentacije i raznih podataka o poslovanju. Nisu se htjeli unaprijed izjašnjavati o tržišnim efektima operacije, jer će svima zainteresiranim, eto, biti javnim pozivom omogućeno da dostave svoje mišljenje o utjecaju koncentracije vlasništva u sektoru. Što bi to točno značilo i hoće li krajnja prosudba AZTN-a ovisiti jedino o benevolentnim korespondentima, možemo samo nagađati.
Na primjer, ne znamo kako će se pritom postaviti državni vlasnik nekolicine postotaka Tiska, famozna Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO). Ona bi za svoj dio, kad jednom Todorić & Vlahović krenu u totalno preuzimanje, mogla navodno dobiti oko 40 milijuna kuna. No hoće li prevladati draž jednokratne zarade ili politički te društveni rezon ostanka države u novinskoj distribuciji, u ovom se trenu čini gotovo kao formalno, retoričko pitanje.
Znajući kako državna vlast čezne za rasprodajom svega iole tržišno vrijednog, u poziciji smo pretpostaviti da će rado iskoristiti i priliku za obogaćivanje skupnoga Todorić-Vlahovićeva portfelja. Problem monopola i, kroza nj, konačne privatizacije cjelokupnog medijskog prostora, ispast će uslijed takve antipolitike od naoko drugorazrednog značaja. Ali, do finalnog osvrta, pričekajmo još neko vrijeme na odluku AZTN-ove šefice Olgice Spevec, inače supruge direktora jedne od brojnih Agrokorovih tvrtki.
Igor Lasić
Narodnjačka unija
Dok većina analitičara smatra da zbog sveprisutne recesije ekonomsku korist od Europske unije hrvatsko gospodarstvo neće osjetiti barem još nekoliko godina, ima onih kojima će službeni ulazak Hrvatske u EU 1. srpnja istog trena donijeti zaradu. Tu je, prije svih, riječ o raznim pjevačima i pjevačicama, od kojih su mnogi otrgnuti iz naftalinskog zaborava i kojima se pridružuju “europske” glazbene grupe za koje ovdje nitko nije čuo, a koji su odabrani da nastupaju povodom ulaska Hrvatske u EU.
O kakvim je ciframa za nastupe riječ zasad je nepoznato, no popis domaćih i europskih izvođača koji se pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih i europskih poslova već nalaze na turneji od sjevera do juga Hrvatske svakako je “umjetnički impresivan”: Slavonske lole i njima pridruženi tamburaši, Milo Hrnić, Matko Jelavić, Danijela Martinović, Ivan Volarić Zak, Lepi cajti, Viktorija Kulišić Đenka i drugi, u čije se društvo nekako ugurao i stari vuk Oliver Dragojević. S njima pjevaju i tancaju narodno zabavni ansambl iz Celja Navihanke, polka šlager bend iz Tirola, austrijski harmonikaško folklorni bend Schürzenjager i Die Grübertaler, a ima ponešto i sanremskog ugođaja iz radionice jednog Al Bana, kao i skandinavskog eurovizijskog štiha Olson Brothersa itd., sve s ciljem da se hrvatskim građanima na zabavan način približe europske države kojima se pridružujemo.
Drugim riječima, Hrvatska ulazi u EU na krilima narodnjačkih melosa i jeftine industrijsko-sintetičke glazbe, a kulminacija toga dogodit će se u noći uoči 1. srpnja. Diljem zemlje održat će se proslava na kojoj će nastupiti Prljavo kazalište, Colonia, Severina i drugi izvođači koje Vlada, u slučaju centralne proslave u Zagrebu, taji kao zmija noge. Ipak, poznato je da će slavlju, za koje će biti potrošeno više od pet milijuna kuna, prisustvovati 25 europskih državnika na čelu s Angleom Merkel, a oni bi mogli recimo svratiti do Rijeke da čuju najavljenu izvedbu “Ode radosti”. Sudeći po ekonomskim prognozama, ona ionako neće dugo potrajati.
Dragan Grozdanić
Kratko & jasno
Denis Geto, predsjednik sindikata HEP-a Tehnos
HEP može konkurirati strancima
HEP mora činiti sve da zadrži velik dio tržišta, jer ako u toj borbi pogine, nastradat će i potrošači. Ne dolaze strane kompanije da nam daju jeftiniju struju, već da na nama što više zarade
Kako komentirate najave njemačke firme RWE Energija i slovenske GEN-I da će hrvatskim kupcima ponuditi niže cijene struje?
Tržište u Hrvatskoj je otvoreno već više godina. Strani opskrbljivači, pa tako i RWE i GEN-I, cijenama ne bi trebali konkurirati HEP-u, koji na natječajima s lakoćom može ponuditi najpovoljniju cijenu. HEP-ova prednost je što ima dobro diverzificirani proizvodni portfelj i bitno manje troškove transporta električne energije.
Koliki je to udar na HEP?
U normalnim poslovnim okolnostima, niti jedan strani opskrbljivač ne bi smio HEP-u oteti značajniji udio u opskrbi potrošača. Izuzetak bi bila privatizacija opskrbne djelatnosti ili neodgovorno gospodarenje samog HEP-a. HEP je do sada uspio izgubiti dosta velikih potrošača. Prema mojim informacijama, neki natječaji su izgubljeni za minimalnu razliku u cijeni, a na neke se HEP uopće nije javio, pa mislim da su izgubljeni isključivo zbog nečije nesposobnosti ili namjere.
Plan dviju firmi je da preuzmu deset posto hrvatskog tržišta?
Mislim da će teško doći do najavljenog osvajanja deset do 20 posto tržišta u tri godine, osim ako im to ne omoguće oni koji upravljaju HEP-om. Nisu realne najave GEN-I-a da će ponuditi do 30 posto jeftiniju struju i da će uz to ostvarivati profit bez ugovornog vezivanja potrošača na dulji rok. Ne smatram da obmanjuju javnost, ali se koriste poznatim marketinškim trikom koji leži u riječi “do” 30 posto. U svakom slučaju, liberalizaciju tržišta i pojavu konkurencije trebamo doživljavati kao pozitivnu stvar. No poučen brojnim dosadašnjim negativnim iskustvima, strašno se bojim da tržišna borba neće biti poštena, posebno jer velik broj osoba koje odlučuju (poslodavci u HEP-u, gradske uprave i slično) ne ulažu svoj privatni već javni novac, za razliku od privatne konkurencije. HEP mora činiti sve da zadrži velik dio tržišta, jer ako u toj borbi pogine, nastradat će i potrošači. Ne dolaze strane kompanije da nam daju jeftiniju struju, već da na nama što više zarade.
Mirna Jasić
Državi duguje milijune, a ona ga časti pokroviteljstvima
Lova ispod državnog krova
Tomislav Gavazzi osigurao je za niz svojih poslova sponzorstvo državnih tvrtki i pokroviteljstvo državnih institucija, od predsjednika do raznih ministarstava, iako za sobom ima porezni dug od 2,3 milijuna kuna
U bespućima uspješne suradnje hrvatskih poduzetnika s državom naišli smo i na jedan novi model, naime na državno sponzoriranje poreznih dužnika i njihovih poduzetničkih pothvata. Nositelj ovog inovativnog koncepta je Tomislav Gavazzi, vlasnik tvrtke Poslovne konferencije i nekolicine drugih pod kišobranom njegove Infoarena grupe. Njegovim tvrtkama dosad je među glavnim djelatnostima bilo organiziranje poslovnih konferencija koje povremeno uspiju okupiti uglednike iz raznih poslovnih sektora, a rado im se odazovu i državni dužnosnici, što je vidljivo iz popisa sudionika na internetskim stranicama Infoarene.
No Gavazziju uspijeva dobiti i pokroviteljstva državnih institucija za te konferencije. Tako su u posljednjih nekoliko godina među pokroviteljima njegovih konferencija “Health care business arena”, “SEE Telecom arena”, “Telekom arena”, “Municipal development arena”, “Energy arena” i sličnih bili Ured predsjednika Ive Josipovića, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Ministarstvo zdravlja, ali i tvrtke u državnom vlasništvu i suvlasništvu poput Plinacroa i Ine.
Pritom su, prema poreznim podacima, Gavazzijeve tvrtke dužne državnom proračunu 2,3 milijuna kuna poreza. Tvrtka Poslovne konferencije, preko koje sada radi, dužna je 323 tisuće kuna, Infoarena digitalni sadržaji duguju 1,1 milijun kuna, Poslovni servisi Infoarena 468 tisuća kuna, a Infoarena kongresne aktivnosti 486 tisuća kuna. K tome, osim Poslovnih konferencija koje imaju dvoje ljudi, nijedna druga Gavazzijeva tvrtka nema zaposlenih.
U državnim institucijama koje tako rado pokrivaju Gavazzijevo poslovanje svojim ugledom generalno ne žele o tome puno govoriti. Tako je glasnogovornica Ministarstva zdravlja Tamara Marinković na upit “Novosti” odgovorila kako je to ministarstvo pokrovitelj niza događaja kojima je cilj poboljšanje zdravstvenog sustava. Kažu da novac pritom nisu izdvajali, no činjenicu da je Gavazzi veliki porezni dužnik pritom nisu htjeli komentirati. Iz Ureda predsjednika kažu kako su se na pokroviteljstvo odlučili zbog toga što je suorganizator Gavazzijeve konferencije o razvoju lokalne samouprave bila Europska banka za obnovu i razvitak, dok su nam iz Ministarstva prometa odgovorili kako nisu znali da su Gavazzijeve tvrtke porezni dužnici. Glasnogovornica Renata Ivanović naglasila je još kako od dolaska ministra Siniše Hajdaša Dončića nisu bili pokrovitelji Infoareninh konferencija. Glasnogovornik ministarstva gospodarstva Tomislav Cerovec kaže kako je suradnja počela za vrijeme prošlog ministra, ali da ne zna na čiju inicijativu. Ipak, u ovom su ministarstvu upoznati da je Gavazzijeva tvrtka Poslovne konferenciji sada u predstečajnoj nagodbi.
Iako mu državne institucije ne daju direktno novac, nego pokroviteljstvo, s novcem su uskočili Ina i Plinacro. Prema riječima glasnogovornice Martine Aljinović, Plinacro je za lanjsku konferenciju “Energy arena” platio Gavazziju 25 tisuća kuna. Iz Ine su nam samo odgovorili da je ona imala plaćanja prema Gavazzijevim tvrtkama, ali ne i u kojim iznosima. Sam Gavazzi nije našao shodnim odgovoriti na upit “Novosti”.
Josip Jagić
Temelji srušeni do temelja
Obilježavanje Dana antifašističke borbe 22. juna i ove će godine proći u znaku podsjećanja kako je današnja Hrvatska izgrađena na antifašističkim temeljima, na ZAVNOH-u a ne na NDH, kako su Hrvati u šumi Brezovica kod Siska formirali prvu antifašističku jedinicu u Evropi i kako je partizanski pokret u Hrvatskoj bio daleko najjači na području Jugoslavije.
Neke nevladine organizacije sa svoje će strane podsjetiti na činjenicu da je u Hrvatskoj, nastaloj na antifašističkim temeljima, tokom 1990-ih do temelja srušeno, uklonjeno ili devastirano oko 3.000 spomenika i obilježja antifašističke borbe. Tek nekoliko njih je obnovljeno, da bi neki, poput spomen-ploče žrtvama ustaškog logora u uvali Slana na Pagu, koji je bio dio kompleksa ustaških logora sa sjedištem u Gospiću, ponovno bili uništeni.
Srpsko narodno vijeće u suradnji s udruženjem Jadovno 1941. iz Banjaluke postavilo je tu spomen-ploču na dan sjećanja na žrtve Jadovnog krajem juna 2010., a ona je nestala u roku od 24 sata. Počinilac nikada nije nađen, a nitko iz struktura vlasti, bilo općinskih bilo županijskih, nije se ponudio da obilježje obnovi. SNV će sada u suradnji s nevladinim udruženjima ponovno postaviti spomen-ploču na istom mjestu, nastojeći da se tako podsjeti na desetine hiljada ubijenih u tom prvom ustaškom kompleksu logora smrti.
Osim pitanja o tome koliko će ploča potrajati ove godine, može se postaviti i ono o tome kada će prestati negiranja i minoriziranja ustaških zločina u Jadovnom, čemu služi i uklanjanje spomen-obilježja. Svako malo netko provali kako su sve one vrtače i jame u koje su bacani ljudi zapravo prazne, a primjerice “Večernjakov” časopis “Vojna povijest”, koji je sada medijsku pažnju zadobio stavljanjem ustaškog zapovjednika Jure Francetića na naslovnu stranicu, u ranijem je broju, u tekstu doktora nauka Davora Kovačića, negirao masovnost zločina u Gospiću i okolici.
Nenad Jovanović
Katran & perje
Dinko Burić obuzet emocijama
Glava do glave
Kako bi trznuo Glavašem, tako bi trznuo i glavom, i taman kada je htio progovoriti o emocijama koje su ga pritom obuzele, telefonskim pozivom iz mostarskog zatvora prekinuo ga je sam Glavaš
Dok se emotivnim govorom obraćao javnosti nakon što mu je ponovno prebrojavanje glasova donijelo funkciju gradonačelnika Belišća, saborski zastupnik HDSSB-a Dinko Burić držao je u ruci okvirom ukrućenu sliku Branimira Glavaša u generalskoj uniformi Hrvatske vojske.
Znojne glave, opaljene lipanjskim suncem, izbornom pobjedom i opaljenošću karakterističnom za HDSSB-ovce općenito, Burić je počeo govoriti o pobjedi demokracije i pravde, a od silnog ganuća iskazanim mu povjerenjem građana glas mu je ponešto zastenjuckao, oči bile na rubu suza, pomalo onako, kao da u ruci drži onaj kipić kojim se holivudske zvijezde uzdižu do vrhunca. Umjesto toga, držao je u ruci visoko uzdignutog Glavaša, naglašavajući svaku izgovorenu misao usklađenim trzajima svoje znojne i Glavaševe ukrućene glave. Kako bi trznuo Glavašem, tako bi trznuo i glavom, i taman kada je htio progovoriti o emocijama koje su ga pritom obuzele, telefonskim pozivom iz mostarskog zatvora prekinuo ga je sam Glavaš.
Kako je zabilježila snimka Slavonske televizije, Burić se javio: “Halo, prijatelju… Volim te! Poštujem te”, ali, nažalost, snimka tu prestaje. No zahvaljujući nepouzdanom izvoru Katrana & perja iz mostarskog zatvora, ekskluzivno objavljujemo cjelovit sadržaj razgovora.
Burić: “Halo, prijatelju.”
Glavaš: “Čujem da slijediš moje zadnje upute i u ruci držiš moju sliku.”
Burić: “Volim te! Poštujem te!”
Glavaš: “Tako treba. A šta držiš u drugoj ruci?”
Burić: “Držim… pa telefon držim.”
Glavaš: “A šta inače u njoj držiš, dok u ovoj držiš moju sliku?”
Burić: “Ne znam… nisi mi dao nikakve upute za drugu ruku.”
Glavaš: “Promisli malo. Ja recimo imam ovdje neke slike, znaš kako je u zatvoru. Pa onda uzmem neku sliku u jednu ruku, a u drugu… Šta, dakle, držim u drugoj?”
Burić: “Šta?”
Glavaš: “Ne kužiš, a? Kad svršiš s tim, dođi ravno u Mostar.”
Burić: “Misliš po nove upute?”
Glavaš: “Da. Po upute za rukovanje.”
Nikola Bajto