Mirela Holi: U SDP-u vlada poslušnički mentalitet

Prošlog je tjedna, nakon što stranački kolege nisu prihvatili njezine amandmane na novi Zakon o zaštiti prirode, Mirela Holi izašla iz SDP-a: bivša ministrica zaštite okoliša s iskrenim žaljenjem i socijaldemokratskim žarom govori o stanju u svojoj bivšoj stranci, kritizirajući je tonom razočaranog entuzijasta.

Je li vam bilo teško napustiti SDP i što biste mijenjali da ste ostali?

Naravno da mi je teško, u stranci sam bila 14 godina. Uložila sam puno energije i truda i mislim da sam napravila neke dobre stvari u SDP-u, a i stranka je meni puno dala. Bilo bi mi draže da sam mogla ostati, ali zbog načina na koji doživljavam politiku i osobne vjerodostojnosti, to nisam učinila. Da sam preživjela donošenje Zakona, definitivno bih išla s frakcijom: to ne bi bila samo zelena frakcija, uključivala bi i druga rješenja, vezana uz organizaciju stranke i neke demokratske procese.

Unutarstranačka trgovina

Što je glavni razlog deficitu unutarstranačke demokracije u SDP-u: jesu li to Zoran Milanović i njemu najbliži ljudi ili nešto drugo?

Unutar stranke često smo neslužbeno razgovarali o pojavama koje nisu dovoljno dobre, o tome da nema dovoljno dijaloga, usklađivanja stavova. Ali za razliku od mnogih bivših kolega koji to zamjeraju Milanoviću, ne mislim da je odgovornost na njemu ili samo na njemu. U politici postoji pravilo da moć ne dajete, nego uzimate: ako postoje autokratski vođe, nije to njihova krivnja, nego krivnja onih koji im to dopuštaju. Temeljni problem, ne samo u SDP-u koji i dalje smatram najdemokratičnijom strankom u Hrvatskoj, nedostatak je hrabrosti visokopozicioniranih stranačkih ljudi. U SDP-u postoji cijeli niz kvalitetnih i stručnih ljudi, ali su načini vertikalnog stranačkog napredovanja loši. Cijene se, prije svega, osobna poznanstva, odnosi lojalnosti i međuklanovski dogovori.

Koji su to klanovi?

Nije riječ o programskim načelima, nego o trgovini: ja ću podržati tebe i tvoje, ako ti podržiš mene i moje. Kao članica Izvršnog odbora SDP-a, još sam se u vrijeme Ivice Račana zalagala za uvođenje unutarstranačkih kriterija napredovanja po uzoru na Blerove laburiste. Ljudi u političke stranke ulaze jer dijele određenu ideologiju, ali ponajprije stoga što imaju političku ambiciju, žele aktivno sudjelovati u kreiranju politika. Kroz ovakvo ustrojstvo i način funkcioniranja, tzv. delegatski sustav, izuzetno je otežan vertikalni uspon u stranci ako nemate osobna poznanstva s ljudima koji odlučuju.

Ima li danas Zoran Milanović jasnu i dovoljno snažnu unutarstranačku opoziciju koja bi mu mogla doskočiti i smijeniti ga? Koji su to ljudi?

Nema, ali to i ne bi trebao biti cilj; smjena po načelu “sjaši Kurta da uzjaši Murta” samo bi nepotrebno oslabila stranku. Stvari treba popravljati i poboljšavati, a ne rušiti. To je moguće uspostavom određenih korektivnih stranačkih mehanizama.

Koje su to ključne odrednice Plana 21 koje SDP ne provodi, a zbog čega ste napustili stranku?

Za mene, to je politika zaštite prirode. Temeljna reforma, ustrojavanje nacionalne parkovne agencije (NPA), nije provedena. Moram priznati da sam jako iznenađena kako mnogi NPA smatraju marginalnim političkim pitanjem, a riječ je o sustavu teškom 400 milijuna kuna na godišnjoj razini te o nužnom uvođenja reda i transparentnosti u sustav zaštite prirode, koji je bremenit korupcijom, političkim pogodovanjem i nepotizmom. Glavno obećanje Kukuriku koalicije bilo je uvođenje reda i transparentnosti u upravljanje javnim novcem u svim sektorima. Smatram da nema nikakve razlike između uvođenja reda i transparentnosti u financiranje iz sredstava zloglasnog Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, teškog 1,1 milijardu kuna, i uvođenja reda u trošenje novca iz sustava zaštite prirode. Za mene je odustajanje od NPA više od odustajanja od jedne agencije i reforme, ono je odustajanje od ideje poštenoga, transparentnog načina upravljanja javnim sredstvima. Očito smo još uvijek jako bogati kada nam je 400 milijuna kuna godišnje nebitan kikiriki. Nijedna se vlada u ovakvoj ekonomskoj krizi prema tome ne smije odnositi nonšalantno, kao da je to minorno i nevažno. Uvođenje poštenih i transparentnih procedura mora biti prioritet SDP-ove politike. Ne shvaćam da na tom pitanju nisam mogla dobiti podršku kolega.

Pogodovanje nekim investitorima

Zašto vam nisu dali podršku?

S jedne strane, smatraju to irelevantnim pitanjem, a s druge u stranci vlada poslušnički mentalitet. Pogodilo me i to što nismo realizirali energetsku politiku kako smo obećali. Kolega Slavko Linić i ja na konferenciji za novinare predstavili smo energetsku politiku, najavljujući kako ćemo razdvojiti mrežne djelatnosti od vertikalno ustrojene kompanije, HEP-a, putem TSO-modela, no to se nije dogodilo. Nije donijet zakon o obnovljivim izvorima energije, nije pokrenuto povoljno okruženje jednakih pravila igre za sve za pokretanje investicija. Vodi se pogrešna politika megaprojekata, koja je suprotna socijaldemokraciji. Pravila moraju biti jednaka za sve, i velike i male.

Govorite o Zakonu o strateškim investicijama?

Da. Moj temeljni prigovor Zakonu, tijekom javnog uvida, nije bio na tragu udruga koje su ocijenile da je riječ o udaru na prirodne resurse, nego to što se tim leks specijalisom priznaje poraz Vlade pred neefikasnom birokracijom. Takvim se ad hok rješenjem pogoduje nekim investitorima u odnosu na druge. Nemam ništa protiv da država odredi koje su strateške investicije, i trebala bi to učiniti, ali to ne mogu biti investicije određene po visini ulaganja, a da nemaju obilježje javnog interesa, za zajednicu i društvo u cjelini. One se moraju definirati u energetici i infrastrukturi, ali se mora znati koji je temeljni interes države u rješavanju takvog pitanja. Ne može se strateškom investicijom proglasiti tvornica žvakaćih guma ako vrijedi 500 milijuna kuna. Stvaranje različitih pravila igre za različite investitore je nedopustivo. To socijaldemokrati ne mogu podržavati.

Zašto je ova Vlada u komunikaciji s javnošću i pri obrazlaganju svojih odluka gora od HDZ-ove: umjesto konferencija za novinare, koje je nakon gotovo svake sjednice imao Ivo Sanader, dobar se dio Vladinih odluka, prije nego što će postati zakonski prijedlog, pušta kao probni balon u “Jutarnjem listu”?

To je nekvalitetna medijska politika. Napravljene su neke dobre stvari, otvaranje komunikacije putem Tvitera i Fejsbuka, ali nije se smjelo ostati na tome. Potrebno je razvijati i klasične metode komuniciranja. Zašto je tako, teško mi je reći.

Rekli ste da nećete ući ni u jednu postojeću stranku, no priča se da Zelena akcija očekuje da zajedno oformite novu stranku, neku zelenu ljevicu?

Sigurno neću ulaziti ni u jedan klub ili stranku u Saboru. Tijekom ljeta jako ću dobro razmisliti o svojoj političkoj budućnosti.