Žarko Kovačević: Ljudi razumeju o kakvom lepcu pevamo
Kada se “Buđav lebac” bez njihovog znanja pojavio na YouTubeu, momci iz beogradske grupe S.A.R.S. (Sveže amputirana ruka Satrijanija) postali su preko noći zvijezde, ni ne sanjajući da će ta simpatična pjesma postati takav hit. Njihova kombinacija reggaea, srpskog folka i ska ritmova očito je naišla na plodno tlo, pa je “Buđav lebac” do danas pogledalo više od četiri milijuna korisnika YouTubea. Istovremeno, u kojoj god državi bivše Jugoslavije da se pojave, klubove pune do posljednjeg mjesta. Štoviše, početkom godine održali su u Zagrebu koncert i čak tri dana zaredom napunili klub KSET.
Grupa je osnovana 2006. godine, a nakon hita “Buđav lebac” zapeli su za uho tadašnjem direktoru PGP RTS-a Ognjenu Uzelcu, koji im je ponudio ugovor za debi album, što su objeručke prihvatili. Iako im je ugledni beogradski portal Popboks.com iste godine dodijelio nagrade za najbolji novi bend i najbolju domaću pjesmu, rock kritičar tog portala Uroš Smiljanić napisao je izuzetno negativnu recenziju njihovog albuma, pa je publika ostala zbunjena. Međutim, zahvaljujući pjesmi “Buđav lebac”, ali i producentu albuma Đorđu Miljenoviću, album je jednostavno osvojio cijelu regiju i od grupe S.A.R.S. stvorio zvijezde i svojevrsni fenomen koji mnogi još pokušavaju objasniti.
U prvim godinama rada, svojevrsni zaštitni znak grupe bio je pjevač Dragan Kovačević Žabac, no on se odnedavno u potpunosti povukao s pozornice i zadovoljio ulogom menadžera, a svoje je mjesto prepustio bratu Žarku Kovačeviću, s kojim smo popričali o novom albumu “Kuća časti”, neočekivano velikoj popularnosti grupe u Zagrebu i cijeloj regiji te uspjehu hita “Buđav lebac”. S.A.R.S. je slavu iskusio ponajprije zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, ali zahvaljujući sve češćim nastupima uživo također su dokazali da su bend čija popularnost nije slučajna.
Kako umesiti lebac
Kako se osjećate kao članovi beogradske grupe koja je tri dana zaredom napunila jedan zagrebački klub?
Fantastično! Zagreb je jedan od gradova gde imamo veliku fan bazu i gde svaki put doživimo sjajnu atmosferu na koncertima, pa nismo ostali iznenađeni tim uspehom.
A kako se osjećate kada to u medijima prođe gotovo nezapaženo, iako je tako nešto zadnji put uspjelo Azri ili EKV-u u prvoj polovici osamdesetih?
Koliko smo uspeli da upratimo recenzije tih nastupa na internetskim portalima, zadovoljni smo kako je sve ispraćeno, međutim ne znamo kako je to propraćeno u ostalim medijima. Ni u Srbiji ne dobivamo mnogo prostora u medijima, izuzev internetskih portala i ne patimo previše zbog nedostatka podrške medija.
Vaša popularnost u Hrvatskoj traje paralelno s popularnošću u Srbiji, što malo kome danas na sceni uspijeva. Kako to objašnjavate?
Nije to situacija samo u Srbiji i Hrvatskoj, nego na celom prostoru bivše Jugoslavije. Očigledno je da ljudi razumeju ono o čemu pevamo i da njih, kao i nas, muče isti problemi.
Je li prvo nastao “Buđav lebac”, pa na krilima njegovog uspjeha i ostale pjesme ili je ta pjesma nastala onako usput, da niste puno računali na nju kao na neki potencijalni hit?
“Buđav lebac” je nastao spontano, kao i sve ostale pesme. Niko nije očekivao da će doživeti toliku popularnost, ali nam je drago da se to desilo i da smo dobili priliku da mnogo širem auditorijumu prenesemo našu poruku.
Jeste li analizirali i shvatili koji su čarobni sastojci te pjesme zbog čega su je ljudi toliko zavoljeli: muzika, pjesma, tekst, atmosfera…?
To niko od nas ne zna, jer da iko ima uopšte predstavu šta je donelo toliku popularnost, svaki dan bismo pravili po dva-tri buđava lepca.
A sada – zaokret
Vaš prvi album objavio je PGP RTS. S njim ste postigli izvanserijski uspjeh. Zašto ste onda odlučili da novi album “Kuća časti” objavite kao free download?
Pre svega zato što smo imali odlično iskustvo sa free download varijantom izdanja našeg drugog albuma “Perspektiva”. Prvi album je imao veliku falinku, jer je distribucija bila očajna i mnogo ljudi nije imalo priliku da dođe do svog primerka. Zato smo odlučili da poslednja dva albuma izdamo kao free download izdanje.
Govoreći o novom albumu, često naglašavate da će vaša publika biti dosta iznenađena. Zašto to mislite?
Pa zbog zaokreta koji smo napravili, kako muzički tako i tekstualno.
Na albumu “Kuća časti” jednako ste sarkastični kao i na prethodnom, iako zvučite bitno zrelije. Nekako se preko “Buđavog lepca” stekao dojam da se više šalite svirkom nego što ste ozbiljni glazbenici, no sada ste daleko ozbiljnije pristupili i pjesmama i produkciji. Odakle takav zaokret?
Otkako smo krenuli da stvaramo pesme, igramo se muzikom, međutim svoj rad ne shvatamo kao igrariju.