Maljem po svjetskom policajcu
Jeremy Scahill: “Dirty Wars: The World Is a Battlefield” (Nation Books, 2013)
Permanentni američki rat protiv terorizma neugodno je nalik napadima naoružanih psihopata u američkim školama i sveučilišnim kampusima. Američki predsjednici uvijek su iznova zgroženi i zatečeni bezumnošću masovnih pokolja, ali dok ostaju bez riječi pred epidemijom psihotičnog nasilja, ne libe se sami naređivati bombardiranja, raketiranja i egzekucije u sklopu onoga što nazivaju “svjetskim bojištem”.
Što bi mislili mahniti ubojice i samoubojice iz Columbinea ili Denvera o egzekuciji Osame bin Ladena i nekolicine članova njegove obitelji? Vjerojatno bi se oduševili što američki imperij rješava svoje probleme na isti način na koji oni rješavaju svoje frustracije. Nisi socijaliziran u školi, djevojke te ignoriraju, kolege smatraju čudakom? Nema problema, naoružaj se i sve ih pobij! Amerika je izložena terorističkoj prijetnji? Nema problema, metak i bomba sve rješavaju: odredi metu i udari raketama “Tomahawk”, bespilotnim letjelicama naoružanim projektilima “Hellfire” ili eskadronima smrti iz JSOC-a i sve to pod doktrinom o globalnom, vojnom konfliktu između SAD-a i Al-Kaide, pri kojem za prve ne vrijede ni ratno ni međunarodno pravo, pa čak ni sami američki zakoni…
Knjiga američkog novinara i publicista Jeremyja Scahilla “Dirty Wars: The World Is a Battlefield” malj je koji udara u središte te doktrine, onako kako su tekstovi Woodwarda i Bernsteina udarali u središte afere Watergate. Iako već i američka javnost, izložena (polu)kontroliranim medijima, ima predodžbu o onome što se događa i zna dovoljno o “prljavim ratovima”, Scahillova knjiga izvanredno je istražena i sistematizirana povijest tzv. rata protiv terorizma.
Ugrubo, Scahill pokriva razdoblje od Fordove predsjedničke zabrane političkih ubojstava do vremena kada ona postaju udarnom šakom recentnog sukoba; mnogo se tu linija pokriva, no jedna od središnjih je političko ubojstvo američkog državljanina Anwara al-Awlakija. Rođen u Americi, propovjednik Awlaki je nakon 11. rujna u američkim medijima bio simbol umjerenog muslimana, nešto poput američkog Tesle – ponosan na svoju američku domovinu i svoju islamsku vjeru. No ubrzo je radikalizirao svoje stavove, a zbog uznemiravanja vlasti na kraju je emigrirao iz Amerike. Ubijen je 30. rujna 2011. u Jemenu, u napadu bespilotne letjelice; s njime je ubijen i američki građanin Samir Khan, iako protiv nijednog nije bila podignuta optužnica. Dva tjedna kasnije, ubijen je i Abdulrahman Awlaki, 16-godišnji Anwarov sin, također američki državljanin, a uz njega i nekoliko tinejdžera iz obitelji, uključujući i 17-godišnju rođakinju. Po svemu sudeći, cilj napada bio je upravo Abdulrahman.
Među rijetkima kojima je taj ubilački pohod bio problematičan našao se bivši direktor CIA-e Michael Hayden, koji je ustvrdio kako je za prisluškivanje Awlakija bio potreban sudski nalog, ali za ubojstvo nije. Odvjetnik i kolumnist Glenn Greenwald napisao je da dati pravo predsjedniku Baracku Obami da građane ubija bez sudskog procesa znači “poderati Ustav na najsitnije komadiće, zapaliti ga i izgaziti”.
Prema Scahillu, Obama nije samo proširio i radikalizirao “prljave ratove”, on također efikasno paralizira opoziciju spram državnog terorizma; američki građani ne bi u tolikoj mjeri podržavali politiku eskalacije udara bespilotnim letjelicama, jačanje JSOC-a, širenje privilegije državnih tajni, uporabu neograničenog zatočenja, uskraćivanje prava na suđenje, egzekuciju američkih građana bez optužnice ili suda, da su vrhovni zapovjednici Bush ili McCain. No Obama je još uvijek miljenik ljevice. Posljedice te paralize mogle bi biti tragične, ne samo stoga što Obamina politika prelazi sve pravne granice i potpaljuje terorizam umjesto da ga gasi, nego i stoga što razvoj bespilotnih letjelica može budućnost učiniti iznimno nasilnom, s mnogih strana.