Intrigator

Rezultati ankete o korumpiranosti koju je proveo Transparency International Hrvatska

Četvorku pišem, jedan pamtim

Ocjena 4,0 koju su dobili hrvatski sudovi i stranački političari samo je za jedno cijelo ispod 5,0, što na ljestvici korupcije označava potpunu korumpiranost

Pravu, solidnu četvorku dobili su sudstvo i hrvatske političke stranke u anketi o korumpiranosti koju je Transparency International Hrvatska proveo na uzorku od tisuću ispitanika od rujna 2012. do ožujka ove godine. Ocjena 4,0 koju su dobili hrvatski sudovi i stranački političari samo je za jednu punu ocjenu ispod 5,0, što na ljestvici korupcije označava potpunu korumpiranost.

Kad je barometar korupcije objavljen prije tri godine, sudstvo je bilo za 0,1 posto više korumpirano od političkih stranaka. Ocjena sudstvu iznosila je 4,1, dok je percepcija o tome koliko su političke stranke korumpirane ostala nepromijenjena, jer je i prošli put ocjena iznosila 4,0. Zato ne treba iznenaditi mišljenje građana o tome koliko se uspješno vlast bori protiv korupcije. Čak 47 posto građana smatra da vlast nije uspješna u toj borbi, 35 posto ocijenilo je borbu ni uspješnom ni neuspješnom, dok je tek 19 posto borbu protiv korupcije u Hrvatskoj ocijenilo uspješnom.

Dok 21 posto građana Hrvatske smatra da je u protekle dvije godine korupcija porasla, više nego dvostruko veći broj, njih 51 posto, ocijenilo je kako korupcija u posljednje dvije godine stagnira. Treba li napomenuti, riječ je, prije svega, o dojmu ispitanika. Po korumpiranosti su iza sudova i političara s ocjenom 3,9 javni službenici, odnosno časna hrvatska birokracija. S ocjenom 3,8 odmah iza javnih službenika su predstavnička tijela i, nažalost, zdravstvo. Policajci su s ocjenom 3,5 u sredini ljestvice, zajedno s privatnim sektorom i školstvom. Iz nekog razloga, već godinama građani najmanje korumpiranima ocjenjuju vjerske organizacije, s ocjenom 2,8. Jednako su dobile i nevladine organizacije, dok se najmanje korumpiranom našla vojska, barem prema dojmovima građana.

Na globalnoj razini, u istraživanju u kojem je sudjelovalo preko 114 tisuća ispitanika u 107 zemalja svijeta, zaključci su slični kao i u Hrvatskoj: najkorumpiranije su političke stranke. Primanju mita najskloniji su u sudstvu i policiji na globalnoj razini: čak 31 posto onih koji su došli u kontakt s policijom prijavilo je da su platili mito, dok je sucima i ostalim sudskim službenicima mito dalo 24 posto ispitanika.

Od ukupnog broja ispitanika, u godini prije ispitivanja 27 posto njih dalo je mito u kontaktu s javnim institucijama i službenicima. Brojke su to koje su u koliziji s vlastitom percepcijom ispitanika, koji kažu kako bi čak devet od deset njih prijavilo korupciju, dok su dvije trećine ispitanika odbile dati mito, stoji u objavi Transparency Internationala Hrvatska.

Josip Jagić

Prešućena “Maršalka”

Početkom jula neopaženo je prošla godišnjica pogibije prvog Hrvata koji nominalno nije bio u borbenim formacijama, 32-godišnjeg Ravena Čuvala koji je 2. jula 1991. stradao u obračunu na Mostu mladosti kod kasarne “Maršal Tito”, danas “Croatia”. Tada su spontano organizirani građani Novog Zagreba, uz učešće Narodne zaštite i jedinice ZNG-a, spriječili pokušaj kolone JNA da ode prema Sloveniji.

Po zapisu jednog od učesnika događaja, Marina Knezovića, sadašnjeg direktora Hrvatske matice iseljenika, građani su stajali pred vozilima i gađali “pincgauere” kamenjem, u čemu ni Knezović nije ostao po strani, a molotovljevim koktelima gađali su tenkove.

“Vojska je pucala u zrak, no to je samo bio znak da se građani još više stisnu uz armijska vozila… U općem kaosu koji je potom nastao od armijskog metka stradala je i prva žrtva rata u Zagrebu – Raveno Čuvalo. Pokušaj da mu se spasi život zabilježile su i TV kamere”, zapisao je Knezović.

Osim Čuvala, u sukobu su na licu mjesta poginuli i 19-godišnji vojnici JNA Zoran Mirković i Halil Cucak, dok je njihov vršnjak Zvezdan Antić umro od posljedica ranjavanja 14 dana kasnije. Pojedini izvori navode i desetak ranjenih.

Za razliku od intenzivnog obilježavanja nekih drugih događaja iz rata 1990-ih, priča o sukobu na Mostu mladosti ostala je potisnuta. Udruge branitelja Grada Zagreba pokrenule su 2011. inicijativu o preimenovanju Parka Travno u Park Ravena Čuvala, ali bez uspjeha. Suvišno je reći da se trojice poginulih pripadnika JNA vjerovatno sjeća samo njihova rodbina. Štoviše, mediji i javnost nisu se ni osvrnuli na prošlogodišnje saopćenje Documente o okolnostima sukoba i činjenici da o njemu nije provedena istraga niti je ustanovljeno tko su ubojice četvorice mladih ljudi, bilo s jedne bilo s druge strane.

Muk javnosti usklađen je s mukom i nedjelovanjem nadležnih organa. Možda je njihov muk gromoglasan zbog činjenice da su četvorica mladih ljudi stradala ne zbog divljačkog obračuna JNA s nenaoružanim građanima, kao što se pokušava prikazati, nego kao rezultat potpuno suprotne akcije.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Branko Vukšić, predsjednik saborskog Odbora za medije

Radman je čovjek kapitala

Riječ je o čovjeku koji kao ne zna smije li istovremeno biti u Nadzornom odboru Hypo Alpe Adria banke i na čelu nacionalne medijske kuće

Četveročlani Nadzorni odbor HRT-a donio je odluku o postupku razrješenja glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana. Jeste li kao predsjednik saborskog Odbora za medije primili tu odluku i kako ćete se prema njoj postaviti?

Foto: Jovica Drobnjak

Odluku koja mora doći pisanim putem očekujemo svaki dan, a kada je dobijemo, sazvat ćemo sjednicu Odbora za medije. Što se mene tiče, ja sam se prema toj odluci već odranije postavio: Radman mora odstupiti zbog brojnih učinjenih gafova i taj odlazak je u najmanju ruku etičke naravi. Radman je i sam već ranije kazao da će otići ukoliko Povjerenstvo za sukob interesa utvrdi da je bio u sukobu interesa, što je i utvrdilo, ali je promijenio mišljenje vjerojatno zbog nekih političkih pritisaka.

Što smatrate njegovim najvećim gafom? Na početku izbora za mjesto ravnatelja HRT-a osobno ste podržavali njegovu kandidaturu, a sada se isto tako energično zalažete za njegovu smjenu?

Riječ je o čovjeku koji kao ne zna smije li istovremeno biti u Nadzornom odboru Hypo Alpe Adria banke i na čelu nacionalne medijske kuće. Ispada da ne zna što treba navesti u imovinskoj kartici, pa prešućuje da je vlasnik hotela u Sloveniji, a sve zapravo govori o tome da ignorira sva demokratska pravila i procedure. Što se tiče mog zalaganja za njegov izbor, ja sam se ispričao javnosti. Svi smo pogriješili pri njegovom izboru. Ali napominjem da je Radman bio izbor novinarske struke: sindikata novinara HND-a i HRT-a te viđenijih novinara televizije. Nije predsjednik Ivo Josipović nametnuo Radmana, već su ga izabrali novinari i tako politici nametnuli svoja rješenja, a ne obratno. Slušalo se novinare, a takvu sam politiku i ja podržao.

Na kraju balade, Radman je optužio i novinare da su pronositelji zla i da rade na zavjeri protiv HRT-a?

Njegov istup je bio katastrofalan. Nigdje nisam našao da su novinari o HRT-u napisali ijednu laž. Istup prema novinarima govori da Radman nije socijaldemokrat, već da je duboko u kapitalu. On je čovjek kapitala, a na koncu bi iz svega tko zna što još moglo isplivati.

Dragan Grozdanić

Razbijen mit o upravljačkim sposobnostima Gorana Radmana

Posrnuli menadžer

Radmanov program restrukturiranja HRT-a bio je u izvornoj varijanti neodređeniji od programa restrukturiranja bivše uprave, koji je dvaput odbijen

Pokretanjem postupka razrješenja glavnog ravnatelja Gorana Radmana zbog njegovih šest grijehova, Nadzorni odbor HRT-a nastavio je trakavicu sukoba s prisavskim faraonom, pri čemu se smjenjuju skandali i očekuju smjene, ali pritom gotovo nezapaženo prolaze iznimno važne odluke bitne za funkcioniranje najveće hrvatske medijske kuće. Konkretno, NO je prihvatio Radmanov prijedlog restrukturiranja HRT-a i uz primjedbe ga uputio Vladi – a upravo je taj program ključni dokument kojim se, kako Radmanovi kritičari tvrde, razbija mit o menadžerskim sposobnostima sadašnjeg glavnog ravnatelja.

Naime, zaprimivši Radmanov nacrt prijedloga restrukturiranja, još prije nekoliko tjedana članovi NO-a bili su, kako se u kuloarima tvrdi, šokirani nepreciznostima u prikazu sadašnjeg stanja, ali i rokovima ostvarenja ciljeva i rezultata programa novog ravnatelja, od kojih su neki planirani tek 2018. ili kasnije, kada bi Radmanu istekao mandat. Naglašavajući nerazumljivost tog prvog nacrta, naš sugovornik tvrdi da gotovo uopće nisu bile vidljive uštede nastale otpuštanjem radnika, ali ni ciljevi i rokovi ulaganja u razvoj i osuvremenjivanje opreme.

– Program ušteda uspostavljen je tek nakon Radmanova lutanja, tijekom kojeg mu je NO odbijao mnoge nerazumne ideje. Mnoge stvari su izbačene, ali tek na inzistiranje NO-a i zaključaka, ispravaka i sugestija njegovih članova, koje su i ušle u završnu varijantu. Primjerice, Radmanov program bio je u izvornoj varijanti neodređeniji od programa restrukturiranja bivše uprave HRT-a, koji je bio dvaput odbijen i kojim se predviđalo otpuštanje 389 ljudi, a uz odlazak u mirovinu i programe zbrinjavanja njih ukupno 500. Tek nakon brojnih intervencija, Radman je izašao s programom kojim se planira odlazak nešto manje od 700 od gotovo 3.400 ljudi s HRT-a. U postojećem kaosu čini se da ni to nije dovoljno – tvrdi naš sugovornik.

Prema njegovim riječima, tek nakon istjerivanja na čistac Radman je u narednim varijantama predstavio materijal o kojem se moglo raspravljati.

– Iskristaliziralo se da Radman ima plan ušteda baziran najviše na ljudima, i to oko 440 milijuna kuna u naredne četiri godine, s tim da mu je prva, ova godina, već propala. Prosječno planira uštedjeti oko 110 milijuna kuna godišnje. Istovremeno, u iduće dvije godine ima i troškove restrukturiranja koji se najviše odnose na otpremnine radnika i nabavu nove opreme – ukupno oko 300 milijuna kuna. Dakle, pitanje je je li to, s obzirom na kredite i obaveze HRT-a, uopće ostvariv program – tvrdi naš sugovornik, dodajući da je to samo jedna od dubioza na koje su upozoravali članovi NO-a.

– U prvoj verziji programa bila je spomenuta kupovina, odnosno spajanje Sportske televizije HOO-a s HRT-om. Sportska televizija ima 37 milijuna kuna gubitka i u golemim je problemima. I HRT je gubitaš, a planirao je preuzeti drugog gubitaša. Toga nema nigdje – poručio je naš sugovornik, dodavši da je nakon toga NO bio pod uzbunom.

– Ako ovo ostane u programu restrukturiranja, zvat ćemo policiju, bila je poruka jednog od članova NO-a – tvrdi naš sugovornik, nakon čega se od te ideje ipak odustalo.

S druge strane, Radman je najavio kaznenu prijavu zbog prenošenja detalja restrukturiranja koje su prije njegova prihvaćanja u NO-u objavile jedne dnevne novine.

– Radman može raditi što hoće jer je glavni ravnatelj. No ako se radi o javnoj televiziji, svi dokumenti koji se tiču ulaganja i javnog novca moraju biti predočeni javnosti. Ovako se čini da glavni ravnatelj zatvara informacije o javnoj televiziji. Podnošenje kaznenih prijava zbog nekoliko rečenica iz programa restrukturiranja najviše govori o samom Radmanu. On se i dalje ponaša kao da je HRT njegova prćija – zaključuje naš sugovornik.

Miroslav Edvin Habek

Veterani protiv HDZ-a

Pet godina građen je tunel ispod Biokova da bi lokalni živalj obilježio njegovo otvaranje demonstracijama i kritikom Vlade zbog tunelarine od 20 kuna, odnosno deset za korisnike ECN-uređaja. Dobar dio naroda smatra da je to previše, mada bismo, za usporedbu, mogli navesti tunel kroz Učku ili Krčki most, gdje se za osobna vozila naplaćuje 29 i 35 kuna.

Ali na stranu opravdanost tunelarine i struktura ukupnog troška; s tim je projektom ionako bilo afera još i prije negoli je pukla prva mina pod planinskim vrhom Sveti Ilija, a po kojem će tunel dobiti ime. Najprije se u priči pojavio general HV-a i, znate ono, kontroverzni poduzetnik Ante Roso, pa se zatim gradnja nemilo otegla i čak je izgledalo kao da vrla operativa nikad neće ugledati poslovično svjetlo na kraju iskopa. A na koncu, angažirali su se okolni, županijski HDZ-ovi (grado)načelnici da povedu puk u bunu protiv tunelarine.

Podrška Vladi, međutim, došla je s neočekivanog krila – od dijela imotskih ratnih veterana. Ili bar onih među njima koji su bliži primjerice HSP-u nego HDZ-u. Oni nisu za naplatu prolaska kroz tunel, ali ni za zloupotrebu te činjenice u politikantskom obračunu HDZ-a s SDP-om, i još su HDZ-u nabili na nos štetu koju je ta stranka prouzročila njihovu kraju. A gradonačelnik Imotskog, u već trećem mandatu zaredom, njezin je kandidat Ante Đuzel. Protest kontra Vladine tunelarine predvode upravo on i njegov županijski stranački predsjednik Ante Sanader.

Pravo za reći, nemamo pojma je li takvu specifičnu opoziciju HDZ-u naputio možda tkogod između SDP-ovih viđenijih ratnih veterana, poput ministara Ante Kotromanovića ili Predraga Matića. No izdvajamo i pozdravljamo ovaj istup kao primjer uravnotežene reakcije na suštinu događaja. Čak i kad se dvije strane ljuto zavade, naime, to još uvijek ne znači da je ijedna od njih u pravu. A osviješteno nesvrstavanje uza slabo prikrivene motive dežurnih manipulatora zdesna svakako je poželjan rezon, naročito kad je posrijedi u tom smislu gadno kompromitirana veteranska populacija.

Igor Lasić

Miješano meso u Metkoviću

Jumbosaurus rex

Zavod za javno zdravstvo analizira povišenje razine masnoća u krvi pripadnika povlaštene klase Metkovića

Krajem posljednjeg od četiri mandata bivšeg metkovskog gradonačelnika Stipe Gabrića Jamba, koji je tamo vladao još od prošlog milenija, potrošnja mesa i mesnih prerađevina u gradskoj upravi dosegnula je eksplozivne razmjere. Podaci o eskalaciji gladi za proteinima i nekontroliranom unosu kalorija odnose se na posljednjih osamnaest mjeseci vladavine, kada je Jambo od lokalnih dobavljača otkupio šest tona mesa. Isto je potamanjeno u reprezentativnim događanjima, a dio je podijeljen u predizbornim paketićima za pučanstvo. Na ime troškova za reprezentaciju, od 2007. doslovno je požderano oko 3,5 milijuna kuna, pa su Gabrićevi nasljednici u nesvijesti zbog nagomilanih dugova.

Mesožderstvo je toliko uznapredovalo da bi se u prosjeku dnevno pokrkalo oko jedanaest kilograma mrtvih domaćih životinja. S obzirom na to da su prije Jambovog pada isključivo naručivane jumbo porcije, došlo je i do povećane potrošnje goriva u službenim automobilima, čiji su motori očito kašljali i jedva vukli primjerke lokalnih političara.

Tako je nova lokalna vlast objavila da je službenom vozaču bivšeg gradonačelnika u osam godina isplaćeno ukupno 2,2 milijuna kuna. Sudeći po tome, dnevno je za benzin trošio oko tisuću kuna, što bi u najgrubljoj procjeni značilo da je Jambo svakog dana prolazio oko 1.500 kilometara. Pri izračunu trebalo bi uzeti i povećanu kilažu putnika, ali se podaci o tome tek očekuju. Još nisu objavljene ni pojedinosti o pojačanom habanju amortizera i guma voznog parka. Lokalni Zavod za javno zdravstvo već provodi analizu mogućeg povećanja oboljenja krvnih žila, povišene razine masnoća u krvi i šećerne bolesti kod pripadnika povlaštene klase Metkovića.

Prekomjerno trošenje nije stalo isključivo na tovu političara, pa je mjesnim udrugama u 16 godina podijeljeno oko 25 milijuna kuna, a službenicima su nabavljeni najnoviji primjerci fensi mobitela Ajfon, koje nisu smatrali shodnima vratiti nakon odsluženog mandata.

Nevesele brojke govore da je Grad Metković dužan oko trinaest milijuna kuna, ali neki analitičari smatraju ohrabrujućim da novac nije bačen u vjetar nego u želudac. Odabranih.

Petar Glodić