Mudrost po Špancu

RTL Danas, Nova TV, Dnevnik HTV-a

Igor Bobić u četvrtak je uredio sadržajan, informativan, vizualno atraktivan dnevnik, popunjen brojnim reporterskim javljanjima s poprišta događaja. Hrvoje Krešić s Markova je trga precizno objasnio sadržaj paketa zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim će država, ne dođe li do kakvog iznenađenja, možda unijeti malo reda u naš bankarski Tombstone. Krešić je pred kamere doveo Slavka Linića – ministar financija jedan je od rijetkih članova kabineta koji se nikada ne boji odgovarati novinarima – a ovaj je vrlo smireno objasnio kako se banke na taj zakon neće žaliti Ustavnom sudu jer su bile konzultirane u fazi pisanja njegova teksta. Pet minuta kasnije, Linić je već pred Baginom kamerom i hladno objašnjava kako je projekt monetizacije autocesta razvila bivša HDZ-ova vlada, koja sada ovu vladu optužuje za veleizdaju jer provodi njihove ideje. Nešto docnije, eto ti našeg junaka na HTV-u, gdje objašnjava iste stvari. Linić se bilocira, točnije trilocira, uspješni je od Zlatka Sudca, a lijepo je od sve tri televizije da na ovaj razgovor nisu stavile oznaku “ekskluzivno”.

Dnevnik HTV-a

Melita Šare snimila je zanimljiv prilog o tomu kako drača preko noći postaje zlatna žila. Smilje, biljka na koju u Ravnim kotarima i šire donedavno nitko nije obraćao pažnju, zbog visokog sadržaja tvari koja potiče obnovu kolagena postaje skupa kao srebro. Berači smilja, nova profesija – mladići oboružani srpovima – na dan zarade i do 800 kuna. Smilje ide u destileriju u Zadar, nakon čega se, po visokoj cijeni, prodaje francuskoj kozmetičkoj industriji. Ova alkemija, pretvaranje drače u novac, daje nadu. Nada, optimizam ili vjera u uspjeh su, naime, najdeficitarniji resursi u Hrvatskoj. Ljudi su, kao poduzetnici, posve destimulirani, točnije blokirani. Svi koji imaju novac stavljaju ga na štednju. Novac neće iz banaka ili čarapa jer ga vani čeka vuk zvan država, javna uprava, žderači novca. Kako smo sve velike resurse rasprodali ili ih prodajemo, nada ostaje u malim stvarima: smilju, bosilju, kadulji, žalfiji, malini, baburi. Bjanko poklonjena vjera opsjenarima koji su nam prodavali bajke o “Švicarskoj” na kraju će biti plaćena spoznajom da je i grincajg neki izlaz, kada se sve drugo raskući.

Dnevnik 3

Tomislav Karamarko objavljuje koaliciju s HSS-om, tvrdeći pritom da HDZ sada ulazi u prostor centra, pa čak i ljevice. Teško je reći otkud mu takva prosudba, jer se čini da HSS nije ni u centru, ni lijevo, ni desno. “Mi smo dosad išli malo ovako, malo onako, a sada smo odlučili uloviti pravac”, kaže Branko Hrg. Lijevo-desno, nigdje glavnog stana… Ako Karamarku čini zadovoljstvo tvrdnja da se na taj način, ispunjavajući dugotrajni san HDZ-a o koaliciji s HSS-om, odmiče od desnice, valja mu otvoreno reći da ključni problem HDZ-a nije očijukanje s desnicom, već mahnitanje s desankom! Proteklo je, naime, više od godinu dana a da Karamarko nije rekao ni jednu jedinu riječ o nekoj životnoj temi. Da se arhivist bavi arhivskim stvarima jasno je, ali država kao takva načelno ne bi smjela biti arhivska stvar. Zoran Milanović na tom mu je terenu idealan, mada nadmoćan suparnik. Tretirati povijesne teme kao da su aktualne, a aktualne kao da su povijesne, hrvatski je specifikum. U trenucima rasula cijela se zemlja bavi pitanjem zastare političkih ubojstava, Žikinog kola i lustracije, što vodi prema jednom jedinom ishodu: dok oni to riješe, svi ćemo u zastaru!

Ciklus filmova Ante Viculina, HTV 3

Da se vašeg kritičara pita što treba ući u Ustav, budući da sada svaka šuša ima svoju viziju ustavnih promjena, on bi tamo utefterio zaštitu Trećeg programa Hrvatskoga radija i Trećeg programa Hrvatske televizije. Ciklus filmova Ante Viculina, uz Branka Lentića jednog od vodećih hrvatskih televizijskih dokumentarista, bio je prava poslastica za gledatelje. Poetični dokumentarci s prijelaza iz šezdesetih u sedamdesete, s hrvatskog Maconda, otoka Zlarina i šibenskog primorja, istrunuli bi u prisavskim katakombama da na čelna mjesta Trećeg programa nije došla ekipa koja zna znanje. Na ovaj način, dobiju li odgovarajuće infrastrukturne uvjete, u idućih četiri-pet godina Treći će program postati kultni medij publike koja zna što hoće. Ovoga su tjedna prezentirali i neke novosti za jesensku shemu, koje pokazuju da u predstojećem razdoblju kane izvesti iskorak iz kinotečnog, filmofilskog repertoara, prema živom tkivu kulture. Tri nova projekta, “Večer povijesti” koja će analizirati pojedine povijesne teme, nedjelja emisija radnog naziva “Dobro jutro, kultura” i “Treći portret”, portret povijesne osobe koja je obilježila dotični dan – svojevrsni pandan TV Kalendaru – zvuče vrlo obećavajuće. Još ako kamere Trećeg dođu na poprišta zbivanja – književne tribine, polemike, kulturna ljeta, jeseni, bla-bla – sreći i veselju neće biti kraja. No ekipi osim šanse treba dati i nešto para. Nije sve u ljubavi, ima nešto i u lovi.

Gluvi barut 

U ciklusu filmova koji najavljuju Pulu na Trećem smo programu vidjeli vrijedan film Bate Čengića “Gluvi barut”, nastao prema prozi Branka Ćopića. Središnji lik, crveni komesar Španac, kojega glumi Mustafa Nadarević, nečajevski je karakter spreman ubijati za revoluciju. Komesar više drži do pištolja nego do debate, pa ga Partija osudi zbog lijevih skretanja, a uskoro ostane i bez glave jer su seljaci zaključili da njegova igra, nogometnim rječnikom rečeno, “ne pleni lepotom”. Ti i takvi komunisti provode modernizaciju odozgo, nasilu, obračunavaju se s barbarstvom barbarskim metodama etc. Španac je, paradoksalno, jedini element moderniteta u vrletima, gdje seoski poglavice žderu ovnujske glave i štuju poganska božanstva, a plemenski ratovi čine jedini smisao života. Istinu ove teze vidjeli smo nakon 1990., kada je stranka diktature proletarijata ostala bez vlasti. Narodi su u demokratskim uvjetima odabrali plemenske vođe, rat i plemenske sukobe, pa u narednih 20-ak godina uspjeli temeljito deindustrijalizirati zemlje koje su njihovi očevi s mukom izvodili iz zaostalosti.

Istoga dana kada je emitiran “Gluvi barut”, sve su regionalne televizije javile da je Igor Bavčar, jedan od pionira slovenske demokracije, osuđen na sedam godina zatvora i da mora vratiti 25 milijuna ukradenih eura. Pajdaš mu Janez Janša vucarat će se po sudu do sudnjega dana. Od stotinjak ljudi koji su nas uvodili u demokraciju, otprilike 50 je završilo na haškim popisima vođa ili sudionika udruženih zločinačkih poduhvata, 30 je izvedeno na nacionalne sudove zbog krađe, korupcije i sličnih zlodjela, desetak je poštenih, a za ostalih deset još nisu pronađeni dokazi, eto tako stvari izgledaju na kraju dana, kada se napravi bilanca. Uz nekoliko milijuna raseljenih i stotinu tisuća mrtvih, sve izgleda točno onako kako su Španac i drugovi opisivali u knjigama ONO i DSZ, gdje se najavljuje što će uraditi ljuta reakcija ako pobijedi. Sve su točno opisali, jedino nitko nije slutio da su toliki lopovi, to je i najokorjelije realiste dibidus šokiralo.