Adam Dupalo: Rat 1990-ih nije nastavak rata 1940-ih

Adam Dupalo bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe na Baniji, a kao komesar četa, a onda i bataljuna u Sedmoj banijskoj (udarnoj) diviziji učestvovao je u najkrvavijim ofenzivama na Neretvi i Sutjesci, o kojima se danas malo govori, iako je u njima njegova divizija ostavila hiljade boraca s Banije. U svojim penzionerskim danima, boreći se sa slabovidnošću, ipak uspijeva prikupljati građu o NOB-u i boriti se protiv revizije historije, toliko prisutne od 1990-ih naovamo. Kao predsjednik Sekcije Prvog, odnosno Četvrtog korpusa NOVJ i kao živa enciklopedija partizanskog pokreta na Baniji, čika Adam, kako ga zovu, nezaobilazan je gost na obilježavanjima godišnjica NOB-a.

Kakav je odnos prema partizanima u današnjoj Hrvatskoj?

Nije dobar, štoviše, on je za osudu. Pojedinci iz vlasti koji bi trebali da poštuju borce koji su svojim grudima, a neki i životima, stvorili temelje budućeg života naroda na području SFFRJ poslije Drugog svjetskog rata, trebali bi znati da su ti borci zaslužili da ih se poštuje barem toliko da ih se ne vrijeđa. A nas se vrijeđa na sve moguće načine, naziva nas se zločincima, ubicama, srbočetnicima, srbokomunistima… Nas je u Sedmoj banijskoj diviziji bilo 13 nacionalnosti, a tako je bilo i u drugim divizijama NOVJ-a; nisu se borili samo Srbi i Hrvati, iako se ovdje stalno traže brojke da se dokaže da je Hrvata bilo više u NOB-u nego Srba. To su priče za malu djecu, ako se to tvrdi za vrijeme prije kapitulacije Italije. Jasno je da nakon kapitulacije Italije ne može biti više Srba u jedinicama, jer je samo 1943. godine poginuo 4.631 borac Sedme banijske divizije, da se i ne govori o Šestoj ličkoj, Osmoj kordunaškoj i partizanskim odredima. Zato su se nakon kapitulacije Italije partizanske jedinice popunjavale Hrvatima, bez obzira na to što pišu povjesničari koji falsificiraju što se desilo i negiraju što su partizani učinili za oslobađanje svih naroda Jugoslavije.

Istina o borcima i žrtvama Banije

Ipak, imate primjedbe na izjave nekih koji se nazivaju antifašistima?

Danas se ne spominju Sutjeska i Neretva, ne spominju se Sedma divizija i njen krvavi put, a to je divizija koja je najviše ljudi izgubila tokom IV. i V. ofenzive, jer 3.500 boraca nijedna divizija nije izgubila. Danas su pojedincima usta puna antifašizma, iako u ratu nismo govorili o antifašizmu nego o Narodnooslobodilačkom ratu, borbi protiv okupatora, Talijana i Nijemaca, ustaša i četnika, protiv muslimanske milicije koja je služila ustaškom režimu NDH.

Zašto se ti novi termini uvode? Zato da bi se zamračila prava istina, da se ratovalo i stvaralo novu vlast i odnose među ljudima. Imali smo narodnooslobodilačke odbore i organizacije u kojima su bili i članovi drugih stranaka, kao što su HSS ili Samostalna srpska stranka.

Pojedinci nagrđuju naše borce, naša pokoljenja. Tobože, trebali bi se stidjeti što su njihovi očevi bili partizani, a veličaju se neki ustaše koji su počinili zločine i koji su, kao, spašavali Židove. O tome neka im odgovara Slavko Goldstein, a ja imam moralno pravo da branim istinu o borcima i žrtvama Banije. Negiraju se glinski pokolj i broj žrtava. Imamo imena i prezimena 1.564 pobijena, a znaju se i njihove godine starosti. Kako možemo šutjeti i dozvoliti da neki tobožnji povjesničar kaže da ih je pobijeno 400? A Ljuban Jednak, koji je klan i nedoklan, za njega se kaže da laže. Ne govori se o marvinskom groblju Mrcinište kraj Sunje, na kome je nekoliko hiljada ljudi, što ne znaju ni moji Banijci. Zalagao sam se da Dubičke krečane uđu u zakon kao ispostava Jasenovca, jer su tamo spaljivani ljudi. Dozvoljavamo da se otkopavaju grobnice njemačkih vojnika i ustaša koji su bili zločinci, pa čak i da se preuveličava broj stradalih, ali neke druge grobnice s izginulim Srbima nitko ne spominje, kopa ili istražuje. Da li su krečane do kraja istražene, koliko je stradalih na Mrciništu kraj Sunje? U logoru u Sisku stradalo je na hiljade djece, a kada je netko iz vlasti došao na to dječje groblje? Kada je itko pitao o Hađeru kraj Gline (prvi glinski pokolj), gdje je u maju 1941. ubijeno 400 nevinih žrtava? Ipak, sve je zapisano i ne može se izbrisati.

Na obilježavanju godišnjice osnivanja Sisačkog partizanskog odreda ponovno se tvrdilo da je to bio prvi akt borbe protiv fašizma u Evropi. Kakva je bila uloga tog odreda?

Godinama sam proučavao i pisao o tom odredu i tome nema potrebe ništa oduzimati ni dodavati. Odred su 22. juna 1941. formirali komunisti koji su se nakon napada na SSSR sklonili iz Siska jer su bili na spisku za hapšenje. Osnovan je u selu Žabnom, a u prvih mjesec dana boravio je u šumi Šikari, a ne u Brezovici, gdje je došao tek u julu, nakon ofenzive u kojoj je 500 ustaša, koje je vodio Ante Moškov, razbilo logor u Šikari, ali bez borbe. U avgustu narasta na 60 boraca i u to je vrijeme izveo dvije oružane akcije, Topolovac i Palanjek, koje su postigle uspjeh. U septembru se, zbog ofenzive ustaša, 54 borca prebacuju na Baniju i djeluju zajedno s Kalinskim odredom koji čine ljudi iz petrinjskog kraja, a krajem mjeseca polažu zakletvu zajedno s borcima Vasilja Gaćeše, da bi, nešto preko četiri mjeseca od osnivanja, bila donesena odluka o rasformiranju odreda, što je kasnije kritikovao CK KPH. Odred nije bio prvi u Evropi, iako je bio prvi u Hrvatskoj. Ali čak ni u Hrvatskoj nije izveo prvu oružanu akciju, jer je to bila Gaćešina akcija na Banski Grabovac. Po mnogim izjavama, odred vojnički nije značio ništa, ali je značio politički jer je pokazao da se Hrvati komunisti bore protiv ustaša, i to zajedno sa Srbima. Veliku su stvar ti drugovi učinili, i tada i kasnije u ratu, ali ne treba dodavati ono što nisu.

Spajanje ratova i povijesti 

Žestoki ste kritičar koncepcije proslave u Banskom Grabovcu. Zašto?

Naravno, program se do ove godine odvijao kod kosturnice sa 1.285 žrtava ustaškog masakra počinjenog nakon Gaćešine akcije. Kada obilježavamo Gaćešinu akciju, možemo se radovati što su neki učesnici ostali živi i možemo plesati i pjevati. Ali kada se polažu vijenci poginulima, nema pjesama ni kola, što drugovi u Petrinji nisu mogli nikako da shvate. Ove su godine binu za program ipak pomaknuli malo dalje, što je dobro da su učinili.

Koliko vas iritira kada se u izjavama i govorima spajaju NOB i Domovinski rat?

U Domovinskom ratu nisam učestvovao i ne mogu govoriti o njemu. Ali spajati ratove ili govoriti da je Domovinski rat nastavak NOB-a, to je u najmanju ruku neozbiljno i vodi spajanju povijesti. Mi smo se tukli protiv stranih vojski, Nijemaca, Talijana, protiv fašističkih hordi i kvislinga, a ovdje se vodio rat između naroda koji žive na prostoru što se zvao SFRJ. Onaj tko tvrdi da je rat 1990-ih nastavak rata 1940-ih tvrdi da smo nakon 1945. trebali tući jedni druge. Pritom zaboravljaju da u svijetu postoje svi mogući dokumenti o tome tko se protiv koga borio u NOB-u. Džaba im je priča, iako se time truje mlada generacija. A onima koji kažu da su NOB i Domovinski rat isto, mogu samo poručiti da smo mi partizani degradirani u odnosi na branitelje. Da ne kažem da je smiješno u isto vrijeme proglašavati partizanske borce zločincima i onda tvrditi da si nastavljač njihove borbe. Uostalom, o Domovinskom ratu tek će izići sve istine, samo mnogi od nas starijih više neće biti živi.