Primož Krašovec: Računamo na regiju – socijalizam u jednoj zemlji nije moguć

U Ljubljani je proljetos predstavljena Inicijativa za demokratski socijalizam (IDS) koja, kako je rečeno tom prigodom, za cilj nema političku partiju već socijalizam, a političkom partijom spremni su se poslužiti kao instrumentom za ostvarenje tog cilja. IDS je kao svoj simbol odabrao zvijezdu petokraku. Naš sugovornik Primož Krašovec, rođen 1979., nakon studija novinarstva i sociologije kulture, doktorirao je u polju sociologije. Radio je kao istraživač na Pedagoškom inštitutu u Ljubljani i kao prevoditelj, između ostalih, Keynesa, Schumpetera i Jamesona. Teorijski mu je blizak suvremeni marksizam. Član je alternativnog edukacijskog kolektiva Delavsko-punkerske univerze (DPU) i Inicijative za demokratski socijalizam.

Možete li nam ukratko predstaviti Inicijativu za demokratski socijalizam?

IDS predstavlja početak izgradnje socijalističke političke organizacije. Zasad djeluje kao neformalno udruženje pojedinaca, koje okuplja protivljenje kapitalizmu i želja za izgradnjom socijalističke alternative (što bi bila minimalna definicija naše političke pozicije). Združeni na tim osnovama, počinjemo raditi na dugoročnoj političkoj strategiji i povezivanju na nacionalnoj, ali i internacionalnoj razini. Naš cilj je uspostavljanje društveno-ekonomskog sistema utemeljenog na neposrednoj demokraciji u politici i ekonomiji te na demokratsko-planskoj raspodjeli dobara. U pitanju je, dakle, sistem proizvodnje i raspodjele koji će biti u skladu s potrebama svake pojedinke i svakog pojedinca te društva kao cjeline, i koji će uzimati u obzir nosive kapacitete i uvjete regeneracije okoline. Smatramo da se proces prevladavanja kapitalizma demokratskim sredstvima odvija na nekoliko razina. Na političkom nivou to podrazumijeva uvođenje novih oblika suradnje zajednice u suodlučivanje o javnim pitanjima, kao što su participativni proračun, neposredna demokracija na lokalnom nivou (s građanskim vijećima i javnim skupštinama) i zamjena predstavničkog sistema neposrednim sudjelovanjem u suodlučivanju. U odnosu prema okolini, to podrazumijeva planiranje opsega privrede u skladu s nosećim i regeneracijskim sposobnostima okoline te s održivim i stabilnim privrednim rastom utemeljenim na redistribuciji već postojećeg bogatstva i istovremenom uvođenju ekološki prihvatljivih tehnologija; za to na globalnoj razini treba osigurati ravnopravan pristup svake pojedinke i svakog pojedinca pitkoj vodi, obradivom zemljištu i drugim prirodnim resursima koji omogućuju pristojan život. U odnosu prema klasnom pitanju i identitetskim pitanjima, to podrazumijeva ukidanje kako klasnih razlika između rada i kapitala tako i svih drugih oblika nejednakosti i podređenosti na društvenom nivou, naročito diskriminacije na osnovu rase, spola, seksualne orijentacije, nacionalne ili etničke pripadnosti i invaliditeta.

Prema novoj organizacijskoj formi

Uvjeti i prava o kojima govorite neprestano se pogoršavaju i sužavaju, tako da su ove zime i Sloveniju potresali prosvjedi. Koliko su ti prosvjedi imali veze s pokretanjem IDS-a, odnosno kako je došlo do ideje o IDS-u i njezine realizacije?

U kolektivu DPU, koji je posljednjih godina postajao sve eksplicitnije marksistički i socijalistički orijentiran, ali su njegove aktivnosti bile ograničene na intelektualnu produkciju, već smo dugo razmišljali o prelasku u političku praksu. S eskaliranjem krize i time povezanim socijalnim antagonizmima pokazalo se da nijedna varijanta kapitalizma, čak ni donedavno relativno stabilna i uspješna slovenska, ne može ljudima osigurati dostojan i pun život, nego ga većini sustavno uništava. Zimski su protesti ukazali na ogorčenost i borbenost masa te se otvorio prostor za traženje političkih i društvenih alternativa. IDS je jedan od takvih pokušaja, koji je nastao političkom aktivacijom DPU-a kojem se pridružila inicijativa Neposredna demokracija zdaj!

Koja je strategija djelovanja IDS-a? Koja je srednjoročna taktika dopiranja do različitih društvenih skupina?

U početnoj fazi regrutiramo nove članove iz krugova simpatizera DPU-a i povezujemo se s različitim skupinama proizašlima iz ovogodišnjih socijalnih nereda. Također se povezujemo s radničkim aktivistima i sindikalistima te tako pokušavamo mapirati teren aktualnih društvenih borbi. Na temelju toga napisat ćemo precizniji i detaljniji akcijski plan i politički program. Srednjoročni plan je prerastanje inicijative u masovni pokret koji će biti u stanju pružiti podršku radničkim borbama, širiti ideju socijalizma i izvoditi političke akcije koje će doprinijeti njezinoj aktualizaciji. Kako je IDS tek u ranoj inicijalnoj fazi, strategija se može mijenjati s obzirom na okolnosti i sazrijet će s vremenom, tako da je sada teško dati više od ovog veoma općeg opisa. Važno je dodati da je IDS proizašao iz određene frustriranosti dosadašnjim razvojem izvanparlamentarne ljevice u Sloveniji, koja se sastojala iz niza pokreta bez formalne organizacije, što su se temeljili na entuzijazmu svojih aktivista. Bez institucionalizacije, taj bi entuzijazam s vremenom najčešće izgorio, pa su bile česte smjene generacija bez mogućnosti prijenosa znanja i iskustava. Time su se stalno ponavljale iste početničke greške koje su frustrirale nove generacije. Nužna je određena razina formalizacije koja omogućava prijenos znanja, političku edukaciju novih generacija i sposobnost političke organizacije za kontinuitet i samoreprodukciju. Automatsko prenošenje standardiziranih antiglobalističkih modela sa zapada to dosad nije omogućavalo – pokušat ćemo pronaći novu organizacijsku formu koja će biti u stanju prevladati slabosti tih modela, a istovremeno izbjeći opasnosti birokratizacije i reprodukcije organizacije koja je svrha sama sebi.

Kažite nam nešto o programu IDS-a?

Načela demokratskog socijalizama ne mogu biti dostignuta preko noći, već zahtijevaju postupno uvođenje i razvoj. Naše neposredne smjernice su reformskog tipa, ali pritom ne zaboravljamo da želimo prevladati kapitalizam i uspostaviti solidaran, tolerantan i održiv sistem. Kratkoročni prijedlozi Inicijative su: daljnji razvoj kvalitetnih javnih usluga za sve stanovnice i stanovnike. Zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita, javni prijevoz, kulturna dobra, pravna pomoć te starosne i invalidske penzije moraju se osigurati iz javnih i neprofitnih institucija, ujedno garantirajući potpuno financiranje tih usluga putem sredstava javnog proračuna. Uvođenje i razvoj savjetodavnih oblika neposredne političke demokracije, koji će omogućiti suodlučivanje o zajedničkim potrebama po principima ljudskih prava i socijalne pravde, istovremeno debirokratizirajući sve institucije političkog predstavništva i socijalne države. Sudjelovanje zajednice, zaposlenih i “korisnika/ca” u odlučivanju mora biti zagarantirano, a to mogu samo institucije koje uključuju sve usluge na osnovu stvarnih potreba. Uspostavljanje ekonomske demokracije: pravo na suupravljanje i suvlasništvo temeljna su demokratska prava zaposlenih, jer oni moraju imati mogućnost odlučivanja na svim nivoima, kako u privatnom tako i u državnom sektoru. Privredna politika koja će se zalagati za punu zaposlenost, kao i socijalni i ekološki održiv razvoj, zasnovan na socijalnim i ekološkim uvjetima proizvodnje. Preusmjeravanje ekonomskih prioriteta u razvoj privrednih ogranaka obnovljivih izvora energije, energetske efikasnosti, strateških prirodnih resursa (kao što su šume, vode, sjemenje, obradiva zemljišta), prehrambena samoopskrba; uz paralelno uvođenje progresivnih ekoloških poreza.

Puna zaposlenost i skraćivanje radnog dana. Četrdesetsatni radni dan u okviru današnje produktivnosti i automatizacije proizvodnje jedan je od glavnih razloga nezaposlenosti. Zalažemo se za skraćivanje radnog vremena do granice koja bi omogućila punu zaposlenost. Rast minimalne plaće na minimum 70 posto prosječne plaće. Treba okrenuti trend rasta društvene nejednakosti i odrediti maksimalne razlike u plaćama. Transformacija sistemski važnih banaka u javni servis po ugledu na sistem obrazovanja i zdravstvene zaštite. Banke moraju služiti javnom, a ne privatnom interesu. Promjena porezne politike u smjeru progresivnog oporezivanja do granice koja će omogućiti gore navedeni nivo i kvalitetu javnih usluga. Potrebno je povisiti porez na dobit pravnim osobama i porez na financijske transakcije, ali i porez na nekretnine i sličnu imovinu, pri čemu je nužno da se takve mjere provedu dosljedno i da obuhvate sve vlasnike (uključujući i vjerske zajednice) koji prelaze određenu granicu prihoda.

EU – frankenštajnska tvorevina

Prethodnih godina DPU-ove Prvomajske škole bile su rodno izbalansiranije, dok ove godine nije bilo žena kao glavnih večernjih predavačica. Bilo je vidljivo da su brojnije žene koje nose mikrofon i bave se organizacijskim poslovima, dok je posao moderature i izlaganja uglavnom bio rezerviran za muškarce. Znači li to da u Europi nema žena koje se bave temom primitivne akumulacije ili je rodna ravnopravnost ove godine pala u drugi plan?

Ni jedno ni drugo. Zvali smo Silviju Federici i druge predavačice, ali su sve morale iz ovih ili onih razloga otkazati, tako da se donekle radi o nesretnom slučaju. S druge strane, žene su generalno u podređenom položaju u akademskom polju, manje objavljuju i predaju i teže im je steći međunarodnu vidljivost i prepoznatljivost – znači kada smo tražili predavače, stalno su izbijala muška imena. Ali to, naravno, nije isprika. Ovaj je put DPU reproducirao opću društvenu podređenost žena, umjesto da joj se odupre sredstvima kojima raspolaže, što je kritika koje smo svjesni, prihvaćamo je i radit ćemo na tome da se poboljšamo.

Koja je važnost IDS-a za Hrvatsku i Srbiju, odnosno regiju u kontekstu postjugoslavenskih zemalja?

Na početku možda najviše u vidu inspiracije za slične inicijative/pokrete, a kasnije će ovisiti o tome koliko ćemo se čvrsto povezati i biti u stanju koordinirati svoje političke aktivnosti.

Kako vidite suradnju IDS-a s regijom?

Suradnja s regijom, ako kao regiju definiramo područje nekadašnje Jugoslavije i ostale balkanske zemlje, izuzetno nam je važna. Zasad smo uspjeli uspostaviti relativno čvrste veze s nekim organizacijama i pokretima iz Hrvatske, Srbije, BiH i Bugarske i nastojat ćemo da te veze proširimo na ostatak regije. Suradnja nam je važna iz tri razloga. Kao prvo, socijalizam u jednoj, posebno maloj i perifernoj zemlji kakva je Slovenija, nije moguć (ali s druge strane, Slovenija sa svojom relativno razvijenom marksističkom teorijskom tradicijom i infrastrukturom te izvanparlamentarnom ljevicom, kojoj zbog odsustva rata i razdoblja ekstremnog nacionalizma nije bilo potrebno sklapati kompromise s “lijevim” liberalima, može dosta doprinijeti regionalnom socijalističkom pokretu). Drugo, EU se, posebno od početka aktualne krize, pokazala kao frankenštajnska tvorevina koja tjera zemlje, sasvim nekompatibilne po ekonomskoj razvijenosti, u zajedničko tržište i (neke) u zajedničku valutu, što umjesto deklarirane konvergencije vodi u produbljivanje razlika, od čega profitiraju politički i ekonomski snažnije zemlje, dok stanje u onim slabijima već počinje sličiti na humanitarnu katastrofu. Znači, puno bi više imalo smisla povezivanje povijesno, kulturno i ekonomski sličnijih zemalja u regionalne “blokove”, jer bi samo tako imale šansu suprotstaviti se pritisku EU-a odnosno Trojke, dok ih sadašnje nadmetanje u eurointegracijama samo razdvaja i navodi da jedna drugoj budu konkurencija u utrci prema dnu u plaćama i opsegu socijalne države. Treće, postjugoslavenske zemlje imaju iskustvo autentične socijalističke revolucije koju nije donijela Crvena armija, nego su je izborile narodne mase tih zemalja same. To iskustvo, unatoč dvadeset godina povijesnog revizionizma i demonizacije samoupravnog socijalizma, predstavlja važnu inspiraciju i pridonosi odlučnosti nove ljevice na tim prostorima. To je više moje osobno zapažanje nego službeni stav IDS-a, ali u komunikaciji s drugovima i drugaricama sa Zapada često primjećujem određenu rezignaciju po pitanju je li novi socijalizam zaista moguć, u smislu “moramo socijalizirati kapitalizam, ovo stanje je stvarno neizdrživo, ali socijalizam, hm, to je možda preambiciozno”, dok su drugovi i drugarice iz istočnoeuropskih zemalja, zbog drugačijeg povijesnog iskustva socijalizma, isto često dosta suzdržani. Čini mi se da je nova ljevica na postjugoslavenskom prostoru, barem u tom vidu, unekoliko privilegirana, manje opterećena i hrabrija po pitanju promišljanja novih oblika socijalizma.