Intrigator

Treći put uništena spomen-ploča žrtvama ustaških logora na Pagu

Trostruki antiantifašizam

Spomen-ploču žrtvama ustaških logora Slana i Metajna, postavljenu prije tri tjedna, po treći su put uništili nepoznati počinioci

Sredinom jula nepoznati su počinioci po treći put uništili spomen-ploču žrtvama ustaških logora Slana i Metajna, koju su SNV, Koordinacija židovskih općina, Udruženje “Jadovno 1941.” i Savez antifašističkih boraca i antifašista postavili 29. juna u uvali Slana na Pagu. Prvi put ploča je bila postavljena 1975. a uništena 1991. Potom je postavljena krajem juna 2010., da bi je nepoznati počinioci uništili već nakon dan-dva.

Ploča je postavljena u znak sjećanja na oko 8.000 žena, djece i muškaraca koji su u ljeto 1941. pobijeni ili umrli u Slani, gdje su bili muškarci, i u Metajni, gdje je bio prvi logor za žene i djecu u Evropi.

“Predstavnici naroda žrtava prinuđeni su još jednom podsjetiti na razmjere zla ustaštva i fašizma koje se danas sustavno negira, umanjuje ili prešućuje”, ističe se u protestnoj izjavi koju su potpisali Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina i Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a. U izjavi se traži da se “počinioci ovog krivičnog djela, ali i onih prethodnih, pronađu i procesuiraju u skladu sa zakonima i hrvatskim Ustavom”.

“Nedopustivo je da po treći put nema reakcije nadležnih organa, da nema reakcije onih koji su dužni štititi baštinu i sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i na tekovine antifašizma. Gotovo je nevjerojatno da su predstavnici naroda žrtava i antifašisti usamljeni u ukazivanju na porast revizionizma u svim sferama društva. Ravnodušnost prema tome ne samo da vrijeđa spomen na žrtve, nego i otvara prostor za fašistoidno ponašanje mladih sugrađana, koji svoje odrastanje proslavljaju pjevanjem ustaških pjesama na gradskim trgovima prijestolnice ili u podnožju spomenika u Jasenovcu. Takve pojave u Hrvatskoj danas ne smiju biti problem isključivo predstavnika manjinskih skupina, već bi trebale biti predmet interesa hrvatske državne politike”, zaključili su predstavnici Srba i Židova.

Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić izjavio je da se “ponovnim uništavanjem spomena nastavlja brisanje tragova na mračnu prošlost”.

– Na teritoriji Hrvatske nalaze se mjesta zločina i tijela žrtava i danas leže u otvorenim kraškim jamama i kamenjaru Paga, a pripadnike hrvatskih oružanih formacija, koje su u proteklom ratu uništile više od 3.000 spomenika antifašističkoj borbi i civilnim žrtvama rata, hrvatski predsjednik Ivo Josipović naziva nastavljačima antifašističke borbe iz Drugog svjetskog rata – rekao je Bastašić, čiju su izjavu prenijeli banjalučki mediji.

Izjavu SNV-a i Koordinacije židovskih općina podržala je Documenta, ali vodeći mediji nisu reagirali, s izuzetkom “Novog lista” i “Večernjeg lista”.

Nenad Jovanović

Konkurencija na strviništu 

Spočetka naoko slučajni sukobi između Vlade i sudaca ovih dana ubrzano stječu etiketu sindroma, ako se na tren zadržimo pri nagloj učestalosti takvih okršaja. Sve ostalo teško je sustavnije sagledati, jer se primjeri razlikuju po više parametara. U jednim je slučajevima riječ o Ustavnom sudu, a u drugim o Trgovačkom. Negdje se radi o ljudskim pravima, drugdje o samoj ustavnosti zakona itd. Pa ni reakcije izvršne vlasti nisu sasvim iste.

Tako je ministar Branko Grčić požurio očepiti suca koji nije zauzeo stranu banaka naspram kreditiranog naroda, dok je ministar Slavko Linić poživčanio jer je izvjesni sudac doveo u pitanje ustavnu valjanost njegova zakona. Komentatori po strani nisu propuštali upozoriti aktere na poštivanje nužne odvojenosti pojedinih vertikala vlasti, dok su se neki sjetili ukazati i na poželjnu odvojenost vlasti od vanjskih, privatnih centara moći, kao što su spomenute novčarske kuće.

Ali ostaje netaknutim veliko pitanje o tome što u ovakvom, suštinski nedemokratskom sistemu – svim deklaracijama usprkos – doista znači ta odvojenost, ustvari nezavisnost jedne vlasti o drugoj. Da ne spominjemo ovisnost zakonodavca o egzekutivi, ostat ćemo na relaciji između potonjih i domaćeg pravosuđa. Baš kao i medijska vlast, ako tako nazovemo vodstvo HRT-a, najvećeg našeg medija, pritom javnog, pravosuđe je itekako dirigirano s političkog vrha. Nije to nikakva okultna spoznaja, nego fakat koji svi dobro znamo, i jedino je potrebno s vremena na vrijeme naglas ga ponoviti. Ipak suce, pogotovo na vodećim pozicijama, oduvijek postavlja stranačko-politički vrh, u nerazlučivoj gvalji klijentelističkog i nepotističkog kadroviranja, bez obaziranja na stare ili nove demokratske mehanizme i slične bakrače. A njih, političare, presudno navode oni koji imaju financijsku moć.

Analogno tome, sukob među njima jest motiviran javnim interesom tek ponekad, ekscesno, a nipošto sistemski. Vrana vrani ipak vadi oči, pa makar i rijetko, onda kada dođe do zaoštrenije konkurentnosti na strviništu. I ovaj put je posrijedi sukob između većih interesnih skupina, nabacivanje izazova s druge strane istog elitnog društvenog sloja. Tu igru valja stalno raskrinkavati, ne pristajati olako na tezu o tektonski dubokom rasjedu među notornim vertikalama.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Ankica Prašnjak, Sindikat medicinskih sestara

Nedostaje 12.000 sestara

Određene ustanove skrivanju podatke koliko medicinskih sestara zapravo imaju i koliko ih nedostaje, a pritom odjele popunjavaju s pripravnicima za mali novac 

Zašto su se medicinske sestre odlučile na štrajk?

Naše nezadovoljstvo kulminiralo je poništenjem kolektivnog ugovora iz 2011. godine, odnosno novim koji je umanjio naša radna prava. Katastrofalan je položaj medicinskih sestara i tehničara. Osim enormnog broja neplaćenih prekovremenih sati, imamo i druge probleme, vezane uz pripravnički staž, zdravstvenu preventivu, edukaciju, prijevoz i godišnje odmore. Godinama se problematika sestrinstva stavlja pod tepih.

Koliko je neplaćenih prekovremenih sati? Koliko je medicinskih sestara na burzi rada?

Riječ je o ogromnoj brojki sati. Na primjer, u jednoj u ustanovi u kojoj radi 220 sestara, one imaju 12,5 tisuća prekovremenih sati, u drugoj sa 250 sestara ima 16 tisuća prekovremenih, dok jedan odjel s deset sestara ima 3.000 prekovremenih sati. Određene ustanove skrivanju podatke koliko medicinskih sestara zapravo imaju i koliko ih nedostaje, a pritom odjele popunjavaju s pripravnicima za mali novac, a to nije po zakonu. Na burzi je 2.038 medicinskih sestara.

Koliko medicinskih sestara nedostaje u zdravstvenom sustavu?

Prema podacima Strategije razvoja zdravstva za 2006. – 2011., koju je prihvatio Sabor, u Hrvatskoj nedostaje 12 tisuća medicinskih sestara. Sada, u novoj strategiji 2012. – 2020., medicinske sestre nigdje se ni ne spominju.

Kada ćete krenuti u štrajk? Zbog čega neće sudjelovati i sindikat na čelu sa Spomenkom Avberšek?

U subotu imamo izvanrednu sjednicu Sindikata na kojoj ćemo raspolagati s konkretnim podacima s terena i napraviti plan djelovanja u vezi štrajka. Imamo podršku i svih ostalih zdravstvenih djelatnika, podržavamo se međusobno i s liječnicima, s čijim ćemo predstavnicima sindikata razgovarati. Što se tiče Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, vjerujem da oni štrajkati neće jer su očito zadovoljni onime što su dobili, odnosno izgubili novim kolektivnim ugovorom.

Mirna Jasić

Bivši urednik “Jutarnjeg lista” pred izbacivanjem iz cehovskog udruženja

Pleše s vukovima

Mladen Pleše je posljednjih godina rekorder po broju prijava zbog kršenja Kodeksa časti hrvatskih novinara

Nakon odlaska Mladena Plešea s mjesta glavnog urednika “Jutarnjeg lista”, mediji u sklopu EPH-a početkom ovog mjeseca istaknuli su da je “gospodin Pleše zadržao profesionalni i poslovni ugled ‘Jutarnjeg lista'” te da im je “iznimno drago što će svojim iskustvom i dalje pridonositi novinama iz pozicije komentatora i specijalnog izvjestitelja”.

Gotovo istovremeno održana je i sjednica Vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva (HND) na kojoj se “zbog sustavnog ponavljanja i višegodišnjeg kršenja Kodeksa časti hrvatskih novinara” razmatralo Plešeovo izbacivanje iz članstva HND-a.

Prema podacima HND-a, Pleše je rekorder po broju zaprimljenih prijava Vijeću časti u posljednjih sedam-osam godina. Prema raspoloživoj arhivi, protiv njega je kao autora tekstova ili dugogodišnjeg glavnog urednika “Slobodne Dalmacije” i “Jutarnjeg lista” stiglo više desetaka prijava. U posljednjih nekoliko godina Vijeće časti izreklo mu je nekoliko opomena i težih opomena, ali, kako ističu, bez efekta.

– Od ovog proljeća na dnevnom je redu i njegovo isključenje iz HND-a, zbog sustavnog kršenja odredbi Kodeksa časti hrvatskih novinara. Na traženje Vijeća časti, Pleše se očitovao svega dva ili tri puta, što pokazuje ignorantski odnos prema Vijeću i HND-u, iako je njegov član. Na srpanjskoj sjednici Vijeća časti, na kojoj je ponovno bila i prijava protiv njega kao urednika “Jutarnjeg lista” zbog serije tekstova o poslovanju Kazališta “Mala scena”, razmatrala se čak i krajnja mjera – isključenje Plešea iz HND-a. Na kraju je dogovoreno da se odluka ostavi za rujan, a u međuvremenu će se razgovarati s Plešeom o ambiciji da bude član HND-a – kaže Davorka Blažević, dopredsjednica Vijeća časti.

Kako u HND-u ističu, Pleše je uglavnom prijavljivan zbog senzacionalističkog pristupa temama koje je problematizirao kao autor ili zbog istovjetnog uredničkog opremanja tekstova drugih u “Jutarnjem listu”, ali i zbog sustavnog kršenja etičkih i profesionalnih novinarskih načela. Indikativan je porast prijava protiv “Jutarnjeg lista” od početka njegova mandata kao glavnog urednika. Primjerice, u 2008. protiv “Jutarnjeg lista” bilo je deset prijava, najčešće zbog neetičnog pisanja o djeci žrtvama nasilja, ali i zbog zadiranja u privatnost javnih i drugih osoba, a da za to nije postojao interes javnosti. Iduće, 2009. godine, “Jutarnji list” je povećao broj prijava na 14, a 2010. stigao je do 31 prijave. Njegovi su urednici i novinari zaradili čak sedam opomena, tri teže opomene i jedno upozorenje. I naredne 2011. nije bilo bolje, a crni niz nastavio se i 2012. i ove godine. U HND-u se odluka Vijeća časti o Mladenu Plešeu očekuje ove jeseni, ali pritom bi se mogle razbiti i neke iluzije. Naročito o sada bivšem glavnom uredniku “Jutarnjeg lista”.

– Riječ je o uredniku i novinaru koji ne poštuje Kodeks časti strukovnog društva, a opaske Vijeća časti u pravilu ignorira. Zanimljivo je, međutim, kada je Vijeće bilo na korak od odluke o njegovom izbacivanju iz HND-a, prvi put je izrazio žaljenje i time posredno iskazao želju da u HND-u ostane. No nije rekao koliko je spreman poštivati pravila igre, pa je za očekivati da će između interesa vlasnika i interesa struke odnosno javnosti, Mladen Pleše vjerojatno uvijek stati uz interese vlasnika – zaključuje Davorka Blažević.

Komentar Mladena Plešea do zaključenja ovog broja nismo dobili.

Miroslav Edvin Habek

Nepoželjni revizor

Čovjek bi pomislio da su ljetna tri tjedna dovoljna da se ispušu čak dva skandala kojima je Hrvatska “proslavila” svoj ulazak u Europsku uniju prvog srpnja ove godine, ali konačno prošlotjedno imenovanje Nevena Matesa za člana Europskog revizorskog suda bilo je samo vrhunac jednog skandala, dok će drugi, inzistiranje na tzv. lex Perković, tek dobiti svoj epilog. Šezdesetdvogodišnji Mates imenovan je u Revizorski sud, unatoč nizu činjenica koje mu nisu išle u prilog, a sve na inzistiranje Hrvatske kao članice Vijeća Europe, odnosno premijera Zorana Milanovića. Iako mišljenje Europskog parlamenta kao zakonodavnog tijela nije obvezno za imenovanje predloženih, protiv Matesa je nakon ispitivanja koje je trajalo samo pola sata, glasalo gotovo četiri stotine članova EP, svih redom izabranih na demokratskim izborima.

Milanovićevo inzistiranje na Matesu, za razliku od jedne problematične Rumunjske, koja je odlučila promijeniti čak tri predložena člana revizorskog suda prije nego je EP dao zeleno svjetlo, pokazuje kako premijer ne zna birati bitke u koje treba ulaziti, a postavljaju se i pitanja, zbog čega je Milanoviću Mates osobno tako važan, i još važnije, hoće li Mates biti nezavisan sudac ako je Milanoviću toliko bitan?

Nadalje, Mates je negativne ocjene europarlamentaraca dobio i zbog svojih odgovora na pitanja članova Odbora za proračunski nadzor EP. Jedno od najvažnijih, ako ne i najvažnije, bilo je ono kako će se Mates ponijeti ako se pred njim nađe građanin RH, doznaju Novosti iz Bruxellesa. Mates na to pitanje nije dao jedini ispravan odgovor, da će građane RH tretirati kao da su iz bilo koje druge članice Unije, što pokazuje nesnalaženje s institucijama EU, unatoč njegovom briljantnom životopisu prije dolaska u Bruxelles.

Uz to, Mates je obećao povući se ukoliko bude odbijen od strane Europarlamenta, što na kraju nije učinio, zbog čega su uslijedile i negativne javne reakcije članova EP, poput Ines Sender iz Španjolske. A EP s vremenom i transformacijom Unije postaje sve važniji, jer je jedino tijelo u kojem sjede demokratski izabrani predstavnici naroda članica Unije. Zbog toga je bitno da Hrvatska s europarlamentarcima ima dobre odnose, za razliku od mađarskog premijera Viktora Orbana, koji je tamo sve više kanta za napucavanje.

Na kraju svega, postavlja se i pitanje, koje će koristi imati Hrvatska nakon šestogodišnjeg Matesovog mandata te milijun i pol eura plaće i naknada koje će ovaj dobiti? Mates će tada imati 68 godine, i pitanje je hoće li imati snage prenijeti stečeno znanje i iskustvo nazad u Hrvatsku.

Josip Jagić

Katran & perje

Profesor protiv Ustavnog suda

Degeneracija (s)ustava

Darko Polšek pripadnik je najistaknutijeg jednočlanog think tanka u Hrvatskoj nakon onog u vlasništvu Nenada Bakića

Ustavni sud ukinuo je Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena znanja, pa je Ministarstvo obrazovanja, na čelu s tenkovski suptilnim ministrom Željkom Jovanovićem, još jednom prdnulo u čabar u namjeri da profesore i naučnike pretvori u najamnu radnu snagu. Uslijedila je neselektivna paljba prorežimskih medija.

Među gnjevnim artiljercima ponovno se istaknuo profesor Filozofskog fakulteta Darko Polšek, ujedno pripadnik najistaknutijeg jednočlanog think tanka u Hrvatskoj nakon onog u vlasništvu Nenada Bakića.

Polšek je poslovično znanstveno-odmjerenim riječima ustanovio da Ustavni sud “tipično pravda status quo, a to u uvjetima rasta znanja i znanosti zapravo znači – degeneraciju sustava”. Kako je Ustavni sud zapravo poručio Jovanoviću da je pri donošenju Pravilnika ignorirao javnu raspravu do koje bi osobito trebalo držati u nečemu što se zove akademskom zajednicom, Polšeka su ta sranja s javnim blebetanjima toliko raspametila da je zaključio kako se time “ustvari odriče pravo Vladi da vlada”.

Bijesni profa tu nije spustio ručnu, nego je nastavio tristo na sat: “Što znači pitati sve aktere za mišljenje o zakonu kojim se regulira njihov sektor? …to bi bilo kao da pitate građane žele li plaćati poreze, …da pitate seljake žele li da im se ukinu subvencije, ili brodograditelje žele li da im se ukinu dotacije.” Ovime je Polšek još jednom plastično demonstrirao način na koji neoliberali shvaćaju demokratsku raspravu. Jedina je nepoznanica zbog čega se toliko često razmeću opakim antikomunizmom, kada njihovo shvaćanje procedure ne odmiče od staljinističkog.

“Kada bi se zakoni donosili samo onda kada bi se svi akteri u resoru složili da im se sviđa, (a čini se da je to dominantno hrvatsko shvaćanje demokracije), ubrzo bi nastala anarhija… naš pojam demokracije i političke vlasti degenerirao je u karikaturu… za svaki Vladin pravilnik prvo treba pitati ljude o tome sviđa li im se!” pao je Polšek na dupe i posljednjim snagama jedva dovršio ovaj, sasvim izvjesno nenaručeni članak.

Poslije ovako strastvene intelektualne onanije, očito je da javnosti prijeti novi seksualni skandal – ovaj put Darka Polšeka sa samim sobom.

Petar Glodić