Sanja Sarnavka Opus Dei nad Hrvatskom

Ekonomska kriza najviše je pogodila najugroženije: koliko su u tome stradale žene?

Žene u krizi prve gube posao, a u „ženskim“ je profesijama njihov rad oduvijek manje cijenjen i slabo plaćen, da ne govorimo o kućanskim poslovima i skrbi o djeci i/ili starijima. Ekonomska ovisnost ishodište je svih drugih problema: nezaposlena će žena teško izaći iz nasilne veze, posebno ako ima malodobnu djecu, a bez posla se ne može školovati ili stručno usavršavati. Siromaštvo nosi rijeku problema, a život u Hrvatskoj već je niz godina za mnoge besperspektivan. Radnice Kamenskoga i DTR-a očajnički su zahtijevale zaštitu svojih prava, no štrajkovi žena doživljavaju se manje dramatično nego kad štrajkaju grane u kojima prevladava muška radna snaga. Tako brodogradilišta desetljećima proizvode gubitke, ali ih se na sve načine pokušavalo spasiti, a tekstilna je industrija šaptom pala. Za radnice Kamenskoga ništa nije napravljeno. Nisu procesuirani oni koji su uništili tvornicu da se domognu vrijednih nekretnina, samo se dogodilo „dobročinstvo“ davanja prostora i strojeva za desetak radnica.

„Discipliniranje“ psihijatrijom

Može li se i psihijatrija zloupotrijebiti za „discipliniranje“ žene, kako se nedavno pokazalo u Osijeku?

Nikada u javnoj sferi nismo otvorili razgovor o tome kakva je psihijatrija ovdje i koje metode koristi – elektrošokove, vezanje, gomile tableta? Ravnatelj Vrapča Jukić naveo je da je u toj bolnici od 1967. do 1987. zbog političkih razloga bilo „izolirano“ 49 osoba, 44 muškarca i pet žena, i to u 120 navrata. Znači, državni je aparat naređivao da se prisilno hospitaliziraju ljudi. Kako znati da je danas tako nešto nemoguće, da je sveopća korupcija mimoišla upravo psihijatre? Osječki je slučaj otvorio puno pitanja, od odluke prekršajne sutkinje do postupanja na osječkoj Psihijatriji. To je bila čista zloupotreba moći na štetu jedne žene. Ali žena koje proživljavaju slične priče je toliko da bismo trebali otvoriti još dvadesetak psihijatrijskih odjela – i ondje liječiti njihove partnere.

Kako komentirate da je Edi Mišić za ubojstvo Meksikanke Selene Macedo kažnjen sa svega 15 godina zatvora?

Zakone tumače i provode vrlo stvarni ljudi, koji u sudnicu donose svoja uvjerenja i ideologiju. Dok je u Osijeku sutkinja na Psihijatriju poslala ženu zbog pljuske sinu, ovdje imamo suca koji misli da ubojstvo nije bilo okrutno, iako je ubojica žrtvi kuhinjskim nožem gotovo odrezao glavu. Zatvori nemaju novca, država nema volje zaposliti kvalitetne psihijatre i psihologe, pa možemo očekivati da će, ako se prvostupanjska presuda potvrdi, za 15 godina iz zatvora izaći muškarac u punoj snazi i s istim problemima zbog kojih je počinio ovaj zločin.

B.a.B.e. ocjenjuju da će novi Obiteljski zakon biti konzervativniji od postojećega?

Od početka smo tvrdile da je novi zakon nepotreban; stari je uglavnom dobar, a poboljšati se dade tek sitnim izmjenama. Problem je u tome što se nije kvalitetno provodio. Bilo bi bolje uložiti u edukaciju ljudi koji će provoditi zakonske odredbe. U novom se zakonu i ne navode obitelji ljudi istospolne orijentacije, a tu su i druge nebuloze zbog kojih bi se trebala dići galama. Jako ćemo se boriti da novi zakon bude kvalitetan: već je prihvaćeno dosta naših primjedbi, a njegovo stupanje na snagu odgođeno je za lipanj 2014. No zakone uglavnom kroje ljudi koji nemaju veze s realitetom i ne znaju kako ljudi žive. K tomu, svaka nova garnitura poseže za donošenjem novih zakona.

Vraćamo se unazad

Kamo, po vašem sudu, vodi referendum da se brak Ustavom definira kao životna zajednica žene i muškarca?

S tom smo se inicijativom vratili gadno unazad. Smatram da je ona samo početak nečega većega što se planira napraviti. Ovo je proba, a uskoro će doći ozbiljnija pitanja, poput prava na pobačaj. Riječ je o ‘gomilici’ koja želi zauzeti pozicije moći u svjetonazorskoj priči. Od početka smo u njihovu vokabularu i načinu djelovanja prepoznali da je iza svega Opus Dei, vrlo utjecajna i bogata crkvena organizacija. Građani bi trebali shvatiti da nije riječ o prosječnim ljudima konzervativnih stavova, nego da ta grupa želi svoj svjetonazor učiniti općeprihvaćenim, pritom isključujući i diskriminirajući ionako marginalizirane skupine građana. Bit razvijene demokracije nije u tome da većina provodi svoju volju, nego da se manjini olakša da dođe do prava koja većina ima prirodno i bez prepreka.

Zbog navodnog seks-skandala, direktorica prodaje na HRT-u maknuta je sa svog položaja, a upleteni muškarci nisu snosili posljedice…

Tradicionalan je stav u našem društvu da je žena koja je ušla u izvanbračnu vezu kurva, a muškarcu u tom slučaju raste cijena: političar bez zadrške izlazi u javnost i ne trpi nikakve posljedice, štoviše – postaje „faca“. Tužna je činjenica da moć neke ljude čini fatalno privlačnima, unatoč njihovu izgledu ili pameti…

Diskvalificiraju li brojni gafovi, poput lošeg kadroviranja i neprijavljivanja vlasništva, Gorana Radmana kao glavnog ravnatelja HRT-a?

Iako smo podržavale Radmanovu kandidaturu, tražile smo njegovu ostavku već nakon prvih poteza na toj funkciji. Bile smo uvjerene da će s iskustvom rada u velikoj korporaciji biti uspješan u reorganiziranju rada te TV-kuće. No čini se da je pitanje vjerodostojnosti javnoga medijskoga servisa skupini promotora neoliberalnoga kapitalizma zadnja rupa na svirali, pa do smjene ravnatelja neće doći. Očito, HRT je vrlo problematična institucija koju je jako teško kontrolirati. Osobno, Radman me poprilično razočarao svojim postupcima, odabirom nekih ljudi i uspostavom nevjerojatnog broja rukovoditelja. Gotovo sam sigurna da se transformacija kakvu smo zamišljali – a to je uspostava vjerodostojnoga nacionalnoga medijskog servisa – neće dogoditi. No neće mi biti krivo ako me budućnost demantira.