Intrigator

Vjerovnici prijavljuju tražbine prema Europapress holdingu

Vjesnik i Slobodna uvučeni u probleme EPH

Medijskoj kompaniji EPH, koja prolazi kroz proces predstečajne nagodbe, ovih dana na naplatu stiže i prolongirani kredit Slobodne Dalmacije, a svoja potraživanja pokušava naplatiti i državna tiskara Vjesnik

Objavom rješenja kojim se otvara redovan postupak predstečajne nagodbe nad tvrtkama Europapress holdinga, Fina je posljednjeg dana srpnja najavila završni čin drame u kojem se tresu temelji medijskog carstva Ninoslava Pavića i u kojoj ključnu ulogu sada preuzimaju vjerovnici – barem oni koji će do kraja kolovoza prijaviti svoje tražbine prema EPH.

No, iako se očekuje da će banke kao najveći vjerovnici donositi najvažnije odluke o sudbini kompanije s ukupno više od 150 milijuna kuna dosad prijavljenih gubitaka, u prijavama tražbina mogli bi se, a neki tvrde i trebali, javiti i neki “igrači” iz najužeg Pavićevog kruga – čak i oni iz njegovog medijskog carstva.

Konkretno – u sjeni urušavanja EPH nezapaženo prolazi najava Glavne skupštine Slobodne Dalmacije zakazane za 23. kolovoza na kojoj bi se trebalo raspravljati o financijskim izvješćima, ali i o raspodjeli 3,15 milijuna kuna dobiti u 2012. Slobodna Dalmacija je 18. kolovoza 2010. dala EPH-ovim tvrtkama EPH Mediji (izdavač Jutarnjeg lista i Globusa) i 4Media EPH zajam težak 36,5 milijuna kuna, s počekom od dvije godine i otplatom do 2020. Prvobitni plan ponešto je izmijenjen te iste godine kada je Slobodna dostavila 26,5 milijuna kuna EPH-u. “Kreativnim” prijebojima to se dugovanje Slobodnoj u 2011. navodno smanjilo, a kasnije se i odgoda prolongirala do 18. kolovoza ove godine, kada već imamo EPH u predstečajnoj nagodbi.

Drugim riječima, novac povučen iz Slobodne Dalmacije i dalje se u financijskim izvješćima knjiži kao zajam dvjema tvrtkama iz sastava EPH, u iznosu od 26,5 milijuna kuna. Koliko je EPH, koji je vlasnik Slobodne Dalmacije, u stanju vratiti zajam možda najbolje pokazuje revizorsko izvješće za EPH Mediju prema kojem preneseni gubici premašuju temeljni kapital te tvrtke za čak 30 milijuna kuna. Zaključak se sam nameće – situacija u kojoj se nalazi EPH mogla bi se prilično nepovoljno odraziti i na Slobodnu Dalmaciju.

Također, i nekadašnja najmoćnija izdavačka kuća Vjesnik, koja je sada spala na to da bude samo državna tiskara, nedavno je zaoštrila svoj odnos prema EPH. Kako saznajemo, nedavno je zbog dospjelih potraživanja od oko 2,5 milijuna kuna Vjesnik “sjeo” zadužnicom na račune EPH ne bi li pravovremeno počeo utjerivati dugove za tiskanje novina tog izdavača, koji se već procjenjuju na oko 10 milijuna kuna. Uglavnom, i državni Vjesnik uvučen je u duboke financijske probleme Pavićeva medijskog carstva.

Miroslav Edvin Habek

Oluja i traktori

U histeriji oko oluje pojedinci su upalili traktore – glasio je komentar učesnika foruma jednog od bezbrojnih portala, koji zapravo nema veze s vojnom operacijom iz 1995. i njenom godišnjicom, ali ima s dva aktualna događaja u društvu.

Ove godine obilježavanje “Oluje”, sa slavljem s jedne i tugovanjem s druge strane, proteklo je bez većih prepucavanja, ne računajući, dakako, zviždanje premijeru Zoranu Milanoviću i najavu bivšeg krajinskog diverzanta Željka Vukelića da će u Žirovcu kraj Dvora održati parastos i podići spomen ploču srpskim žrtvama.

Čak se veća rasprava podigla oko oluje, ovaj puta prirodne pojave koja je zaobišla Zagreb, iako je u medijima najavljivana kao armagedon koji će pretvoriti u paramparčad sve stakleno i skršiti sav vozni park u gradu. Upozorenje o mogućoj pojavi vjetra i tuče, koje je rutinski dao Državni hidrometeorološki zavod, mediji su u nedostatku bolje priče napuhali u najavu kataklizme, zanemarujući činjenicu da su lokalna ljetna nevremena upravo ono što im ime kaže – lokalna, pa tako i nepredvidiva s punom preciznošću. Ponesen medijskom histerijom, šef zagrebačkog ureda za izvanredne situacije Pavle Kalinić dogovorio je s upravama javnih garaža besplatan smještaj vozila za pretpostavljeno vrijeme trajanja oluje, a oni vozači koji se nisu u njih stigli uvući parkirali su pod mostove, podvožnjake i druge natkrivene površine.

A što se tiče paljenja traktora, nije se ni tu radilo o odlasku hrvatskih Srba u operaciji “Oluja” već o protestu malog dijela seljaka, odnosno o još jednoj blokadi putova traktorima radi isplate državnih poticaja. Traži se 450 miliona kuna nakon što su za ovu godinu već isplaćene 2,4 milijarde kuna poticaja, a uz to se zahtijeva i administrativno određenje otkupne cijene pšenice, povećanjem sa sadašnjih 1,05 na 1,35 kuna. Što se tiče ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine i ministra financija Slavka Linića, ova traktorijada neće proći, državna kasa je prazna.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Monica Macovei, rumunjska aktivistica i europarlamentarka

Kod Stoice rade političke veze

PU rumunjskim medijima se piše o prodaji HŽ Carga kao da je riječ o gotovoj stvari. No tako se pisalo i da je Stoica kupio jednu bugarsku firmu, pa se na kraju pokazalo da nije

Rumunjski poduzetnik Gruia Stoica želi kupiti HŽ Cargo. Treba li Hrvatska pregovarati s njegovom kompanijom Grampet s obzirom na to da je protiv njega pokrenuta istraga zbog privatizacije u Rumunjskoj?

Prema pisanju rumunjskih medija on je pod istragom zbog jedne starije privatizacije, a nije još potpisao ugovor za privatizaciju CFR Marfa, koja se trenutno prodaje. Zanimljivo, u rumunjskim medijima se piše o prodaji HŽ Carga kao da je riječ o gotovoj stvari. No tako se pisalo i o tome da je kupio jednu bugarsku firmu, pa se na kraju pokazalo da ipak nije.

Kakav je Stoica poduzetnik?

Iz perspektive medija koji su istraživali i druge privatizacije koje je radio i biznise kojima se bavi, poput Grampeta, on je sličan nekim drugima. Naime, dosta su česti slučajevi da privatna kompanija putem političkih veza dovede do bankrota glavnog konkurenta u državnom vlasništvu.

Kako je to moguće?

Za mene, glavni problem privatizacija tvrtki u Rumunjskoj je stalno mijenjanje pravila za privatizaciju, i sada CFR ima više od 100 milijuna eura duga prema državnim firmama. Investitori taj dug ne žele i traže od države da ga preuzme, što ona i čini, a time se mijenjaju pravila. Sumnjali smo da je od početka igra bila takva da Vlada takvim investitorima ide na ruku. Radi se o zloporabi položaja političara.

Iznimno ste kritični prema hrvatskom tzv. Lexu Perković?

To je prije svega pitanje iskrenosti i pristojnosti. Zakon je promijenjen dva dana prije primanja Hrvatske u EU, čime su prekršena pravila suradnje. Za nas u Europarlamentu to je pokušaj osiguranja imuniteta za hrvatske građane koji su prije određenog datuma činili zločine na području država članica EU, a i gospođa Vivianne Redding, povjerenica za pravosuđe, bila je iznimno kritična prema tom potezu Hrvatske.

Što Hrvatska sada može očekivati?

Nijemci su u Europarlamentu bili jako glasni, mnogi će zastupnici slati pisma Europskoj komisiji. Ako ne budemo zadovoljni njenim reakcijama, reagirati ćemo javno. Ali očekujemo da Hrvatska taj zakon izmijeni prije nego što posegnemo za drugim oblicima djelovanja.

Josip Jagić

Braniteljska populacija ponovo će se okoristiti prodajom državnih tvrtki

Register sedam posto

One koji su na transakcijama uzimali proviziju obično se nazivalo “Mister 10 posto”. Ovdje je riječ o proviziji od tek sedam posto, no umjesto jednog mistera, tu ih je cijeli Registar

Dok danas dobar dio javnosti ponovo zazire od privatizacije, jedan od mnogobrojnih talenata Ive Sanadera očitovao se u tome što je prodaju državnih dionica znao pretvoriti u općenarodno veselje, tempirano pred parlamentarne izbore. Tako je dionice Ine i HT-a Sanaderova Vlada najprije uz popust prodala narodu, da bi ih ovaj uz određenu zaradu preprodao ciljanom investitoru.

Za to suučesništvo u rasprodaji državne imovine jedna je kategorija populacije bila potplaćena dvaput: osnovan je još i poseban Fond hrvatskih branitelja u koji je preneseno po sedam posto dionica dviju kompanija. Tu ideju, da branitelji uzimaju postotak od privatizacije, nije, međutim, smislio Sanader. Vlada Ivice Račana, u kojoj je potpredsjednik bio sadašnji ministar financija Slavko Linić, ugradila je sedampostotni “zub” za branitelje još u Zakon o privatizaciji Ine iz 2002., koji je Sanaderova Vlada samo dosljedno provela, pa izvrsnu zamisao primijenila i u slučaju HT-a.

Danas, kada prodaje Hrvatsku poštansku banku i Croatia osiguranje, Vlada ni ne pomišlja da dionice preprodaje preko građana jer su sredstva ionako namijenjena krpanju proračuna u kojem nema dovoljno novca za sve kategorije korisnika. No pokazalo se da je puno veći problem zaobići branitelje, čije su udruge burno reagirale na Vladine najave da će njihov fond ovog puta ostati uskraćen.

Kako se moglo pročitati u medijima, ministar Linić nipošto mu ne želi dati dionice, optužujući Fond da je darovane dionice Ine prodao mađarskom MOL-u, zbog čega je ovaj u Ini pretekao vlasnički udio Vlade. Uza sve Sanaderove manipulacije ta je optužba prilično deplasirana znamo li da je SDP 2002. donio spomenuti zakon po kojem je Vlada u konačnici trebala potpuno ostati bez Ine, što Linić, naravno, prešućuje. Umjesto dodjele dionica Fondu u Vladi Zorana Milanovića dosjetili su se rješenju po kojem bi sedampostotni braniteljski “zub” od privatizacije – oko 140 milijuna kuna – bio usmjeren na stipendiranje djece branitelja. Vladi to više odgovara naprosto zato što bi takvo stipendiranje rastegnula na desetak godina umjesto da se proračun odmah odrekne cjelokupne svote u korist Fonda.

“Tih 140 milijuna kuna dat ćemo za školovanje djece poginulih branitelja. Bolje je to nego da svaki branitelj dobije 100 ili 200 kuna”, objasnio je ministar branitelja Predrag Matić, što je, naravno, izazvalo oštre reakcije braniteljskih udruga i HDZ-ovih kreatora takve politike kupovanja branitelja, koji su upozorili da će Fond branitelja propasti ne bude li stalnog priljeva od privatizacije.

Zašto će propasti? Zato što je dosad više od 60 posto branitelja zatražilo da utrži svoje udjele u Fondu, koji je spao na 1,13 milijardi kuna imovine. Kada do takvih isplata dođe Fond će, voljom samih branitelja, biti likvidiran.

Milanovićeva Vlada očigledno ide prema napuštanju tog modela kupovanja braniteljske populacije, iako od samog kupovanja ne odustaje. Nije joj, primjerice, palo na pamet da im u potpunosti uskrati novce od privatizacije kada je proračun, iz kojeg ionako vuku ostale svoje mnogobrojne povlastice, već toliko ugrožen. Ministar branitelja objasnio je da se njegovom ministarstvu javilo 12.500 djece branitelja za stipendiranje.

“Nismo imali dovoljno sredstava, pa smo morali raditi kriterije poput prosjeka ocjena”, požalio se ministar, kazavši da će sredstvima od privatizacije sada biti stipendirano svako braniteljsko dijete.

Iz toga se da zaključiti da će kriteriji “poput prosjeka ocjena” odsad vrijediti samo za onu djecu koja ne zadovoljavaju kriterij svih kriterija – da im roditelj ima jedan dan braniteljskog staža. To je bio kriterij za upis u Registar hrvatskih branitelja, koji je, mnogi su to zaboravili, svojevremeno bio ustrojen upravo radi podjele državnih dionica.

One koji su na transakcijama uzimali proviziju obično se nazivalo “Mister 10 posto”. Ovdje je riječ o proviziji od tek sedam posto, no umjesto jednog mistera, tu ih je cijeli Registar.

Nikola Bajto

Maskirani razbojnik

Nakon što su ga fotografi snimili kako zamaskiran kapom, maramom i tamnim naočalama sa suprugom i četvero djece obilazi u gumenjaku trogirsku rivu, većina medija prošlog je tjedna izvijestila o tome kako u Hrvatskoj boravi John Devaney, hedge fond menadžer kojeg je magazin Time uvrstio među 25 najodgovornijih za izbijanje globalne ekonomske krize, zbog trgovanja hipotekarnim kreditima bez pokrića. Hrvatski mediji otkrili su njegov identitet provjerivši tko je vlasnik jahte imena Dorothy Ann na kojoj plovi Jadranom, pa primijetili kako je maskom samo postigao suprotan efekt, privukao pažnju na sebe. Tu su bili u pravu. Maskiran poput razbojnika, Devaney je na trenutak otkrio pravo lice globalne financijske elite. Bio je to samo trenutak nepažnje, pa je početkom ovog tjedna razbojnik skinuo maramu s lica, maskiravši se ponovo u običnog građanina.

Nikola Bajto

Katran & perje

Reforma sustava ministra Jakovine

Nema majci više poticaja

 U TV Dnevniku, na pitanje boji li se podivljalih demonstranata na traktorima, Jakovina je odlučno ustvrdi”Nije bilo straha ni 1991. pa ga nema ni sada”. I tako pravovjerni seljaci postadoše balvan revolucionari

U slučaju traktorskih blokada što ih izvodi odumiruća vrsta “poljoprivrednik domaći”, javnost virtuozno šarmira ministar u resoru Tihomir Jakovina. Ovaj prosvjetitelj “mijenja sustav i provodi reforme”, kako mu od milošte pjevuši predsjednik Vlade, a što je razvidno već činjenicom da seljake naziva “farmerima”.

Ministrove tolerantne riječi miluju zjenice iz naslova slobodoumnih tiskovina, odreda usmjerenih obrani interesa malog čovjeka, radnika i seljaka.

Evo korisnijih naputaka i direktiva kojima Jakovina prijeti pobjedom u utrci za laureata ovogodišnje “Nagrade za društveni konsenzus te socijalni monolog Slavko Linić”: “Neću dozvoliti da mi s ceste određuju tko će biti na sastanku”, “Neki samozvani vođe prosvjeda digli su milijunske iznose potpora iz proračuna”, “Neopravdanih zahtjeva za dodatne isplate iz proračuna neće biti”, “Blokade cesta su neopravdane, nedopustive i nezakonite”, itd.

Osobitu pozornost ministar posvećuje konciznim lekcijama iz ekonomije, naučene na Agronomskom fakultetu. Pa kaže: “Nažalost, neće se više svi moći baviti poljoprivredom”… Reforme u poljoprivredi su neizbježne i ona se mora transformirati kako bi se učinila konkurentnijom i modernijom”. Jakovina ujedno zaključuje kako naši neuki poljoprivrednici, tj. stočari, čobani i kokošari, “jednostavno moraju naučiti da se bave poduzetništvom”. Nema majci više poticaja, pa kako piše objektivni Jutarnji list, neće biti masovnih kupovina mečki i bembara umjesto traktora.

Pritom nema sumnje da se radi o pravom profesoru poduzetništva. Dokazao se kada je vlastitu propalu poljoprivrednu apoteku s dugom od 150.000 prodao za 400.000 kuna i zaradio nezasluženu brutalnu kaznu od 10.000 kuna glede sukoba interesa jer je tada već bio na državnoj funkciji. Njegova “tvrtka u mirovanju” je dugovala i Hrvatskim vodama, gdje se nepobitno sposobni Jakovina dokazuje kao član Upravnog vijeća.

U TV Dnevniku, na pitanje boji li se podivljalih demonstranata na supersoničnim Zetorovim i IMT-ovim traktorima, a sve u svjetlu alarmantne informacije da mu je netko planirao pokriti kuću izmetinama, Jakovina je odlučno ustvrdi”Nije bilo straha ni 1991. pa ga nema ni sada”. I tako pravovjerni seljaci postadoše balvan revolucionari.

Petar Glodić