Stakleni plan za spas EPH-a

Iako je njihovo posrnulo medijsko carstvo toliko prezaduženo da bi ga praktički smjesta trebale preuzeti banke, vlasnici grupe Europapress holding (EPH), hrvatski poduzetnik Ninoslav Pavić i njemačka medijska kompanija WAZ, predložili su vjerovnicima i nagodbenom vijeću Ministarstva financija plan predstečajne nagodbe na osnovu kojeg bi i dalje mogli zadržati značajan vlasnički i upravljački utjecaj.

Planom restrukturiranja direktori EPH-a Ninoslav Pavić i Peter W. Imberg predvidjeli su da bi EPH bio dokapitaliziran sa 60 milijuna kuna, dok bi dugovi, ukupno teški preko 508 milijuna kuna, od čega više od 80 posto čine krediti banaka, dijelom bili otpisani, dijelom prebijeni nekretninama i reprogramirani, a dijelom zaleđeni do daljnjega. Banke kao najveći vjerovnici ne bi vlasnički preuzele holding, već bi učesnicima dokapitalizacije za uplaćenih 60 milijuna kuna pripalo 80 posto vlasništva. Međutim, u planu nije precizirano tko bi sve i u kojem iznosu izvršio tu dokapitalizaciju, spominje se tek da bi ona bila provedena “od strane postojećih ili novih vlasnika”.

Iz toga se ipak može zaključiti da bi WAZ i Pavić već u startu htjeli zadržati za sebe 20 posto vlasništva, što je prilično zanimljivo s obzirom na to da je EPH zreo za stečaj i da planu nagodbe nije priložena nikakva procjena po kojoj bi njihovi vlasnički udjeli još uvijek imali ikakvu vrijednost. Iako su Pavić i Imberg dali izjavu o tome da su vodili pregovore s bankama i da vjeruju kako dostavljeni plan može osigurati podršku potrebne većine vjerovnika, u ovom trenutku još nije poznato jesu li bankari spremni prihvatiti takve apetite sadašnjih vlasnika. Što se tiče države, kako se može čuti, ona bi plan uprave EPH-a mogla prihvatiti ukoliko bude odgovarao bankarima. Zakonski je za sklapanje nagodbe potrebna suglasnost vjerovnika koji drže najmanje 75 posto potraživanja, za što su ovdje dovoljne Hypo i Zagrebačka banka.

Ne zna se još također ni na koga sadašnji vlasnici računaju da bi se mogao pojaviti kao njihov partner u dokapitalizaciji i koliko su sredstava sami spremni plasirati u EPH. Strategija njemačkog WAZ-a već je neko vrijeme povlačenje s tržišta jugoistočne Evrope, dok bi lokalni igrač Ninoslav Pavić zasigurno imao interes zadržati utjecaj u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući, koja mu pruža medijsko pokriće za ranije sumnjive aktivnosti, poput privatizacije Slobodne Dalmacije, čija istraga još nije zaključena.

Pavić mimo izdavačkog ima razgranati nekretninski biznis kroz suvlasništvo u tvrtci Allegheny Financial, čiji su glavni kreditori, baš kao i u slučaju EPH-a, Hypo i Zagrebačka banka, a u bliskim je odnosima i s moćnim koncernom Agrokor Ivice Todorića, s kojim se već upuštao u neobične transakcije i koji je dosad više puta intervenirao kako bi spašavao njegove propale projekte, kao što je bio slučaj s turističkom agencijom Adriatica.net. Upleten je i u zamršene odnose sa suradnicima odbjeglog tajkuna Miroslava Kutle, o kojima su “Novosti” ranije opširno pisale, a kroz koje su također vršene transakcije teške na desetke milijuna kuna. S druge strane, podatak iz predstečajne dokumentacije po kojem je Pavić osobno dužan EPH-u preko 13 milijuna kuna ne govori u prilog njegove financijske snage, pa je teško reći može li on povući dovoljno novca za sudjelovanje u dokapitalizaciji i u kojim kombinacijama.

Stvari bi u tom pogledu trebale postati jasnije sredinom rujna, kada kreću ročišta predstečajne nagodbe, a plan direktora EPH-a predviđa da bi, ne uspije li se kroz 90 dana osigurati novac za dokapitalizaciju, banke dio svojih potraživanja pretvorile u vlasničke udjele i tako ipak preuzele EPH. Zasad su Pavić i Imberg skrojili plan tako da sebi ostave otvorene sve opcije, a da se EPH ne odrekne nijednog dijela svojeg medijskog portfelja, pa tako ni Slobodne Dalmacije, koju je kupio od države 2005. i čije su dionice također založene za podizanje EPH-ovih kredita. Jedina imovina koje bi se EPH prema planu odrekao je njegovo sjedište u Koranskoj ulici u Zagrebu, površine 10.400 četvornih metara, a koje bi Hypo leasing preuzeo radi prebijanja 118,6 milijuna kuna duga, pa EPH-u dao u najam oko 3.500 kvadrata.

Hypo leasing i Hypo banka kao najveći vjerovnici drže gotovo 52 posto duga, a slijede Zagrebačka banka sa 23,5 posto, Raiffeisen banka sa 5,1 posto i državna banka HBOR sa 1,7 posto. Četiri banke zajedno potražuju preko 411 milijuna kuna, a jedan od većih kreditora je i Agrokor, kojem EPH duguje 17,6 milijuna kuna. Za razliku od Agrokora, banke su svoje kredite osiguravale upisivanjem na sve nekretnine i dionice povezanih poduzeća te žigove EPH-ovih izdanja kao što su “Jutarnji list”, “Globus” ili “Gloria”.

Nakon što Hypo leasing prebije dio duga preuzimanjem zgrade u Koranskoj, plan predviđa da će banke 91 milijun kuna potraživanja pretvoriti u nove kredite, dok će se veći dio potraživanja, 213 milijuna kuna, zamrznuti u tzv. mezanin. Ovisno o budućem poslovanju EPH-a, mezanin će se pretvarati u kredite ili će ga EPH otkupljivati, a banke nakon šest godina imaju pravo ostatak mezanina pretvoriti u vlasnički udio. Upravo bi tu vrstu potraživanja iz mezanina banke odmah pretvorile u vlasnički udio u EPH-u ako vlasnici s partnerima ne uspiju provesti dokapitalizaciju, ali bi tada bankama pripalo samo 80 posto holdinga, što znači da Pavić i WAZ računaju da bi i u tom slučaju zadržali 20 posto.

Uprava EPH-a dostavila je i procjenu po kojoj bi se banke ovakvom nagodbom naplatile u iznosu od 99 posto, dok bi odlaskom EPH-a u stečaj prosječno dobile oko polovice sadašnjih potraživanja. Međutim, plan Pavića i Imberga predvidio je i neke skupine gubitnika koji se ne bi naplatili u potpunosti, a među njima bi trebalo biti i samo Ministarstvo financija, odnosno njegova Porezna uprava, kojoj je EPH dužan 7,6 milijuna kuna. Uz druga državna tijela i tvrtke poput Tiskare Vjesnik, kojoj je EPH dužan preko šest milijuna kuna, dug prema državnim subjektima ukupno doseže 21,8 milijuna kuna. Direktori EPH-a očekuju od države da im u startu oprosti sve kamate na dugove i otpiše čak 40 posto glavnice, dok bi preostalih 60 posto duga otplatili uz poček i bez ikakvih kamata. Država bi im, ne računajući otpis kamata, na taj način oprostila 8,7 milijuna kuna.

U skupinu gubitnika pod istim uvjetima uprava EPH-a svrstala je i sve dobavljače, kojima duguje 44,8 milijuna kuna, od čega najviše stranim dobavljačima papira kao što su Upm, Stora Enso i Vipap, ali i sva EPH-ova poduzeća koja nisu u stopostotnom vlasništvu holdinga, poput Slobodne Dalmacije i Sportskih novosti. Zajedno s državom, ukupan otpis dugova od strane tih vjerovnika trebao bi iznositi 30 milijuna kuna, uz još 13 milijuna kuna kamata, koje bi dijelom otpisale i banke.

Uprava EPH-a iznijela je procjenu da će se država i dobavljači na ovaj način ipak naplatiti u iznosu od 59 posto, dok bi u slučaju neuspjeha nagodbe i odlaska EPH-a u stečaj dobili nula posto. No dok je za dobavljače predviđena samo djelomična naplata, dug prema koncernu Agrokor bio bi u potpunosti pokriven, po istom principu pretvaranja u novi kredit i mezanin kao kod banaka, iako je procjena EPH-a da ni Agrokor u slučaju stečaja ne bi dobio ništa, jer zajam nije kvalitetno osiguran. Time je Todorićev koncern upadljivo favoriziran u odnosu na državu i dobavljače.

Zanimljivo je da direktori EPH-a nisu dali i procjenu o tome što bi ostalo Paviću i WAZ-u u slučaju neuspjeha plana i odlaska EPH-a u stečaj, a jasno je da im ne bi ostalo ništa. Unatoč tome, oni smatraju da mogu zadržati 20 posto restrukturirane kompanije, uz mogućnost stjecanja narednih 80 posto uplatom 60 milijuna kuna, dok gubitnička skupina vjerovnika otpisom 30 milijuna kuna ne dobiva ništa slično – tek nadu da će joj EPH otplatiti ostatak duga, i to bez kamata.

Razloge za propast svoje kompanije čelnici EPH-a vide u utjecaju ekonomske krize na novinsko tržište, a kao jedno od velikih opterećenja ističu činjenicu da je kupnja zgrade u Koranskoj bila financirana kreditom u švicarskim francima. Spominju i da su dosadašnje mjere restrukturiranja bile nedovoljne, no ne spominju, naravno, da su propast tvrtke uzrokovali mnogim promašenim projektima unutar i mimo izdavačke djelatnosti, kao što je bilo ulaganje u agenciju Adriatica.net, koje nije nanijelo samo gubitke EPH-u, već i malim dioničarima Slobodne Dalmacije, koju je EPH 2008. godine dokapitalizirao potpuno bezvrijednim udjelima u Adriatici.net.

Istraga koju su Državno odvjetništvo i policija kasnije pokrenuli protiv čelništva EPH-a oko privatizacije Slobodne Dalmacije i malverzacija udjelima u Adriatici.net zastala je nakon posljednjih parlamentarnih izbora i taj predmet danas skuplja prašinu u ladici glavnog tužitelja Mladena Bajića. Danas je EPH ponovno dužan Slobodnoj Dalmaciji preko 14 milijuna kuna, a njegova tvrtka kćer EPH Media, koja je također obuhvaćena predstečajnim postupkom, preko 23 milijuna kuna. Taj je novac namjerno isisan u EPH-ovu rupu bez dna, a od države se sada očekuje da blagoslovi plan kojim bi splitska tvrtka ponovno bila oštećena otpisivanjem potraživanja prema EPH-u i kojim bi sama država Pavićevoj i WAZ-ovoj kompaniji opraštala dugove kako bi oni i dalje zadržali kontrolu nad medijskim prostorom.

Neobično, ali ovih dana ne čujemo ministra financija Slavka Linića kako grmi zbog njihovih apetita, onako kako se svojevremeno obrušio na Željka Žderića kada je ovaj htio za sebe osigurati daljnji utjecaj u posrnulom Konstruktor inženjeringu.

Plan operativnog restrukturiranja Europapress holdinga predviđa da će se sve posrnule tvrtke iz njegova sastava, a to su još EPH Media, EPH Magazini, 4 Media EPH, Media Nexus i Gloria Grupa, spojiti s maticom, uz moguće pripajanje poduzeća u kojima EPH nije stopostotni vlasnik, poput Slobodne Dalmacije i Sportskih novosti. No poslovni plan ne odiše osobitom vjerom u temeljnu djelatnost holdinga, pa se očekuje da će prihodi od novinskih izdanja i dalje padati, i to godišnjom stopom od pet posto. Kako ta izdanja ni danas nisu rentabilna, predviđene su daljnje uštede na broju zaposlenih i plaćama, dok pad prihoda uprava EPH-a namjerava nadoknaditi novim digitalnim projektima kao što su online promocija Like Croatia i online osiguranja i naručivanja pacijenata Dosi i Dodo.

Takvi bi joj projekti u sljedećih šest godina trebali donijeti porast prihoda od 40 milijuna kuna, no to je već puko nabacivanje brojkama jer, kako su u svojem mišljenju primijetili i revizori predstečajnog plana, nema nikakvih garancija da će se oni uspješno razvijati. Prihvate li banke plan, možda je i moguće da će se pronaći partneri za dokapitalizaciju, jer uvijek ima onih koji bi za relativno male pare htjeli steći medijski utjecaj. Banke će u svakom slučaju dominirati kompanijom, vlasničkim preuzimanjem ili pozadinski, a puno će veći problem biti pronaći nekoga tko bi bio u stanju raščistiti brojne dubioze EPH-a i uspostaviti održivo poslovanje, što neće ići zadrže li dosadašnji vlasnici upravljački utjecaj. No pitanje je, uza sve te “mezanine” koji tobože ne predstavljaju dug i fantastične poslovne planove, i koliko bi kompanija usvajanjem ovakvog plana uopće bila restrukturirana.