Muljatori Istre i Kvarnera

Odluka varaždinske Vindije Dragutina Drka da zbog duga od oko sedam milijun kuna blokira žiro-račun Puljanke, istarskog lanca trgovina pod kontrolom Alberta Faggiana, dovela je do toga je predsjednik uprave Puljanke Zoran Vencl drugog kolovoza morao podnijeti zahtjev za predstečajnu nagodbu. Odmah nakon što je Vindija, kako “Novosti” doznaju, izgubivši strpljenje i povjerenje u obećanja uprave Puljanke da će joj dug biti podmiren, blokirala račun tog trgovačkog lanca, za njom se poveo i niz drugih vjerovnika, pa je u nekoliko dana iznos blokade premašio 34 milijuna kuna.

Sudbina Puljanke, čiji zaposlenici već dugo ne primaju redovito plaće, zahvaljujući Faggianu povezana je i sa sudbinom čak triju medija na obali, Glasa Istre, Novog lista i Zadarskog lista. Neizvjesnost koja prati prva dva posljedica je, prije svega, maštovite mreže zatvaranja kredita, pozajmica, založnih prava i ostalih instrumenata osiguranja za desetine milijuna kuna teške kredite kojima su te tvrtke opterećene. Osim Puljanke, od Faggianovih tvrtki u blokadi je već više od tri mjeseca Puljanka Inženjering, Glas Istre novine bile su u blokadi početkom lipnja i potkraj srpnja, dok je njegova glavna tvrtka za medije Andre bila u blokadi puna dva mjeseca početkom ove godine, kao i od 13. do 20. kolovoza.

Faggian je u tandemu s Koradom Soldatićem devedesetih ovladao Puljankom i Brionkom, a potkraj 2011. godine postao je vlasnik Novog lista zahvaljujući krahu DIOKI grupe i odlasku u zatvor dotadašnjeg vlasnika Roberta Ježića. List je preuzeo uz kredit Zagrebačke banke od 86 milijuna kuna, tada s nakladom od oko 25 tisuća primjeraka dnevno. Faggian je hitno dogovorio grace period za plaćanje kredita, u kojem nije otplaćivao ni kamatu, tvrde upućeni u poslovanje Novog lista, ali je zato nedugo nakon preuzimanja, u prvoj polovici prošle godine, digao još jedan kredit, od 670 tisuća eura, za pokrivanje minusa, pri čemu se Raiffeisen banka upisala hipotekom na zgradu Novog lista.

Prema poslovnom izvješću za prošlu godinu, nekretnine i oprema Novog lista procijenjeni su na ukupno 131,65 milijuna kuna. Na kraju 2012. kreditna zaduženja Novog lista iznosila su nepunih osam milijuna kuna, ali su nenaplativa potraživanja prema povezanim društvima, koja Novi list ima zahvaliti Ježiću, prijatelju Ive Sanadera i Slavka Linića, iznosila skoro 30 milijuna kuna, od čega 20 milijuna kuna prema DIOKI-ju, koji je Ježić pokušao spasiti novcem Novog lista. Noviji podaci, kojima raspolažu i zaposlenici tvrtke, pokazuju da su sve nekretnine Novog lista u Rijeci založene za novi kredit od 21 milijun kuna podignut kod Zagrebačke banke, od čega 13 milijuna kuna za potrebe Novog lista, a osam milijuna kuna za Glas Istre.

Radnici Novog lista ljuti su što se na njihov račun održava na životu i Faggianov Glas Istre, no s druge strane upravo su tvrtke Glas Istre novine i Glas Istre trgovina bile jamci za dio kredita koji je Faggianova tvrtka Andre podigla za preuzimanje Novog lista. Zauzvrat, Novi list je svojom imovinom jamac za kredite Glasa Istre. Novi list je 2012. završio s dva i pol milijuna kuna dobiti uz pad prihoda od 14 posto, a na kraju 2012. imao je 303 zaposlena, od kojih je pedesetak, prema procjenama iz redakcije, otišlo do kraja kolovoza ove godine. Glas Istre, koji ima 120 zaposlenih, završio je 2012. sa samo šest tisuća kuna dobiti, ali je Glas Istre trgovina zabilježila gubitak od četiri i pol milijuna kuna.

Novi list bio je tek posljednji u nizu Faggianovih medijskih pothvata, a uz spomenute novine ranije je ušao i u TV Istru te stekao udjele u Glasu Slavonije. Glavni interes za ulazak u medijski biznis, kažu upućeni, bio je da putem utjecaja nad medijima uspije ekonomski preživjeti, opslužujući političare i partnere, prije svega glavne IDS-ovce poput Ivana Jakovčića i mladog lava Darka Lorencina, koji je na mjestu ministra turizma zamijenio kompromitiranog Veljka Ostojića. Što su Faggianovi planovi s medijima i kako misli vraćati silne kredite nakon propasti Puljanke, od njega do zaključenja teksta nismo mogli ništa doznati, iako nam je u prvi mah kazao da će se javiti.

Sudeći prema stalnim blokadama, osim posrnule Puljanke velike probleme ima i glavna Faggianova tvrtka Andre, preko koje je uzeo kredit za preuzimanje Novog lista. O tome kako Faggian i tvrtke iz medijskog dijela njegovog biznisa vraćaju kredite upitali smo i Zagrebačku banku, no ona na to nema komentara. Odgovor je jednostavno glasio: “Zbog zakonske obveze čuvanja bankovne tajne ne možemo komentirati poslovne odnose s klijentima.” No volju te banke da kreditira Faggiana unatoč njegovoj očitoj prezaduženosti može se tumačiti njegovim prijateljstvom s Valterom Šarićem, regionalnim direktorom banke za Istru, s kojim, tvrde upućeni Istrijani, Faggian rado ispija kave. Zbog čega takve plasmane tolerira centrala Zagrebačke banke, nije poznato.

Kako za “Novosti” govori Tatjana Uvodić Iveša, glavna urednica nezavisnog istarskog portala Ipress, Faggian je gotovo simbiotski povezan s IDS-om kao glavnom strankom u Istri, iako je on osobno u javnim istupima uvijek izbjegavao povezivanja s bilo kojom političkom opcijom. No to se može tumačiti činjenicom, kaže Uvodić Iveša, da je Faggian dobar sa svakom političkom opcijom koja ima težinu u Istri.

A IDS-u i Jakovčiću bilo je iznimno stalo da se spasi Glas Istre, kojem su prethodni vlasnici i upravljači, pokojni Gianni Bažon i Željko Žmak, uspjeli natući 150 milijuna kuna duga zbog izvlačenja novca i njegova trošenja na propale nekretninske investicije po Istri i na Pagu, što neodoljivo podsjeća na nekretninske avanture Ninoslava Pavića i njegovog Europapress holdinga, još jedne posrnule medijske kompanije koja se našla u nemilosti banaka. Zato su lokalna istarska komunalna poduzeća već u jeku gospodarske krize, 2009. i 2010. godine, a sve uz amenovanje IDS-ovaca, posuđivale novac Glasu Istre, odnosno Žmaku i Bažonu.

Tako je Lorencin kao direktor Istarske razvojne agencije Glasu Istre posudio 200 tisuća kuna, a kredit od dva milijuna od VSI Butoniga supotpisao je i župan Jakovčić. Zbog uzimanja kredita za koje su znali da ih neće moći vratiti, na sudu su bili Bažon i Žmak, ali je prijava Državnom odvjetništvu u Pazinu odbačena. Nakon Bažona i Žmaka, povjerenje IDS-a dobio je potkraj 2010. godine Faggian, iza kojeg se i danas vuku repovi privatizacija Brionke i hotelskog poduzeća Istra. Dok je Brionku kasnih devedesetih uzeo pod budnim okom IDS-a, Hrvatski fond za privatizaciju pod kontrolom HDZ-ovog Damira Polančeca 2007. mu je predao tvrtku Istra, koju ni danas nije dokapitalizirao sa 160 milijuna kuna, što je trebao učiniti prema uvjetima privatizacije.

Kolege iz Glasa Istre kažu kako je uprava tih novina pod kontrolom Faggiana od njegova dolaska izvršila nekoliko ataka na njihova prava pod izlikom stabilizacije i racionalizacije poslovanja. Uz smanjivanje plaća od 20 i više posto, zaposlenici su nedavno pristali i na novi statut redakcije pod ucjenom da će im inače plaće biti ponovno smanjene za 30 posto. Drugi su mediji izvještavali i o sindikalnim akcijama u Glasu Istre kojima se dio novinara borio protiv pritiska vlasnika na pisanje upravo o poslovnim potezima ljudi bliskih IDS-u. Već ranije, uprava je uvela kvote za objavu tekstova o čijem ispunjenju ovisi hoće li radnik dobiti cijelu plaću, a kako svjedoče novinari, urednici nepoćudnima ne omogućuju da objave dovoljno za punu plaću.

Sličnom pokušaju dodatnog rezanja plaća ovih dana svjedoče i novinari Novog lista. Tako se proteklih mjesec dana, kažu kolege u Novom listu, provodilo pokusno bodovanje, o čijim kriterijima zasad ne postoje pisani tragovi koji bi novinarima bili dani na uvid. Plaće se trenutno u Novom listu isplaćuju u dva dijela, prvo minimalac, a do kraja mjeseca ostatak. Dug Glasa Istre i Zadarskog lista prema tiskari Novog lista raste, a uprava, kažu novinari, reže granu na kojoj sjedi. Od predavanja distribucije Tisku broj prodajnih mjesta, primjerice u Zagrebu, smanjen je za trećinu, a pod izlikom rezanja troškova Novi list više se ne distribuira južnije od Zadra u istom danu.

Uz to, Novi list više nema dopisnike za Lošinj i Rab, ni iz Šibenika i Splita, a sva rezanja troškova idu nauštrb sadržaja. Ironično je što su Faggianov dolazak u Novi list novinari, unatoč svim pričama o njemu, dočekali s određenim olakšanjem zbog činjenice da su glavni konkurenti za preuzimanje novina bili tzv. riječki dečki, odnosno skupina bliska ministru financija Slavku Liniću i njegovom prijatelju Jozi Kalemu.

Želja lokalnih i regionalnih moćnika da pod kontrolom drže medije u Istri i na Kvarneru samo potvrđuje kako se mnogo toga valja s obje strane Učke, a novinarima tih medija daje za misliti kako pred njima, preživjele njihove novine Faggianove kreditne akrobacije ili ne, nisu lagana vremena. Lagana vremena nisu ni pred čitateljima, u situaciji gdje najveći dio medija u zemlji prelazi u vlasništvo banaka ili je već pod kontrolom Katoličke crkve, kao što su to Večernji list i druga izdanja Styrija grupe.

Država kao suvlasnik mirno gledala propast Puljanke

Prema podacima predanima Financijskoj agenciji za pokretanje postupka predstečajne nagodbe, ukupan dug Puljanke iznosi 180 milijuna kuna, ali polugodišnje izvješće o poslovanju sadrži još opakije brojke, prema kojima dugovi dosežu 340 milijuna kuna. Preko 100 milijuna kuna odnosi se na obveze prema dobavljačima, preko 32 milijuna na kredite bankama, a 72 milijuna kuna na vrijednosne papire.

U Puljanki, u kojoj su trenutačno 474 zaposlena, najveći pojedinačni dioničar naizgled je – država. Agencija za upravljanje državnom imovinom AUDIO drži 15 posto dionica, ali kada se malo spoje kockice, jasno je kako je najveći dioničar Faggian, preko tvrtki Andre, Ictus i Brionka, te preko skrbničkog računa, što mu ukupno donosi 38 posto dionica. Kako su u vlasničkoj strukturi i Faggianov partner Korado Soldatić i direktor Puljanke Zoran Vencl s dodatnih 5,6 posto dionica, pitanje je zbog čega od tog trojca zbog zajedničkog djelovanja, koje je Faggian još pred šest godina priznao u medijima, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nije zahtijevala da podnese ponudu za preuzimanje Puljanke. A na loše upravljanje i gomilanje dugova Puljanke reagirao nije ni AUDIO, unatoč značajnom vlasničkom udjelu države.