Lex Lederer u hitnoj proceduri

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, institucija koja porezne obveznike godišnje stoji oko sto milijuna kuna i u tehničkom je smislu financiraju Ministarstvo kulture i Grad Zagreb u omjeru 51 naprema 49 posto, od početka rujna nema intendanta. Do te je situacije došlo očekivano, nakon što je 1. rujna istekao mandat, drugi po redu u toj kući, intendantici Ani Lederer, a Ministarstvo i Grad se nisu dogovorili tko će biti vršitelj/ica dužnosti intendanta do izbora novoga/nove.

Posljednjih dana javno se, uzrujano, smatra da je na snazi “kriza u HNK-u” nastala “zbog pravnog vakuuma” prouzročenoga odlukom Ministarstva kulture o promjeni Zakona o kazalištu, po kojem bi odluku o intendantu donosilo samo Ministarstvo (ili Vlada, po preporuci Ministarstva), a čemu se usprotivio Grad Zagreb. Gradonačelnik Milan Bandić zatim je prepoznao trenutak da naglasi snagu lokalne uprave tvrdnjom da Grad “neće sudjelovati u sufinanciranju HNK-a sve dok se ne stvore uvjeti za zajedničko upravljanje kazalištem”. Do katastrofalne situacije ne bi došlo, rekao je Bandić medijima, da je “Ministarstvo kulture prihvaćalo Grad Zagreb kao partnera i uvažavalo legitimne odluke Kazališnog vijeća HNK-a”.

Ministrica Andrea Zlatar Violić tvrdi pak da Grad nema mogućnost uskratiti financiranje nacionalnoj kazališnoj instituciji i to daje medijima napismeno: “Međusobna prava i obaveze u vezi osiguranja sredstava i svih ostalih pitanja vezanih uz rad Kazališta suosnivači uređuju ugovorom. Ako se ne zaključi ugovor, kako propisuje članak 18. Zakona o kazalištu, osnivači su dužni osigurati privremeno financiranje najmanje u visini sredstava osiguranih u prethodnoj godini.”

Fućkaš to, gradonačelnik ne priznaje taj članak Zakona, nego veli da je “nepromišljenim potezom ministrica Zlatar sama sebi uskratila financiranje”. I pojašnjava: “Ne možete kadrovirati, a trošiti od Grada pola para. Morate imati strpljenja i živaca i s Gradom zajedno postići najbolje rješenje. Budući da je Andrea Zlatar odlučila sama kadrovirati, ne znam je li u suglasju s predsjednikom Vlade ili sama, onda neka i preuzme odgovornost i za financiranje HNK-a. Mi se samo ponašamo kao legalisti i legitimisti.” Bandić je to izjavio za Businnes.hr prilikom otvorenja zagrebačkoga hostela “Party” 3. rujna.

Tko smo to “mi” jasno je i slabije upućenima, jer je dovoljno znati da intendanticu Anu Lederer, kojoj je Ministarstvo osujetilo želju za trećim mandatom, podržava čitava bandićevska nomenklatura u Zagrebu. A ona se ne namjerava maknuti iz HNK-a “tek tak”, pa je Ministarstvu kulture i zagrebačkom HNK-u ovih dana kao radnica i građanka RH uputila zahtjev da je u roku od 15 dana vrate na posao ili će ih tužiti zbog nezakonitog otkaza i povrede prava iz radnog odnosa. “Ministrica ne razlikuje funkciju intendanta kao formalnoga zakonskog zastupnika od statusa intendanta kao radnika”, objašnjava Ana Lederer, neoborivo jedina kandidatkinja Grada za vršiteljicu dužnosti intendantice, iako Ministarstvo tvrdi da se “za imenovanje v.d.-a u HNK-u ne provodi javni natječaj (prema Zakonu o kazalištu i Statutu HNK-a), nego ga imenuje Vlada RH, pa pravno slijedi da v.d. može biti izabran jedino iz redova zaposlenika”. Treba li naglasiti, posljednje ovom kronološkom prilikom, da se Ana Lederer s tim ne slaže, pa tvrdi da “nijednim člankom nijednog zakona Republike Hrvatske nije propisano da vršitelj dužnosti intendanta mora biti zaposlenik HNK-a u Zagrebu”.

Neusklađenost Zakona o radu i Zakona o kazalištu nije prvi primjer u povijesti neskladnog zakonodavstva u Hrvatskoj, kao što politički i/ili klijentelistički potpomognuta kandidatura za treći uzastopni mandat u nekoj kulturnoj ustanovi nije novost u domaćoj sredini. A što jest novo, što nas ovdje uopće može zanimati, ako smo ozbiljni ljudi u konkretnoj, pauperiziranoj zemlji građana i malograđana? Što bi se nama, eventualnoj publici i konkretnim obveznicima u Zagrebu dogodilo – u maniri magičnog realizma, ako ne i fantastike – da HNK doista, fizički i na neko fizikalno mjerljivo vrijeme, zatvori svoja kićena vrata?

Zaposlenicima, njih pet stotina raspoređenih u tri ansambla koji kubure na jednoj kazališnoj sceni, u ovom se “pravnom vakuumu” nije dogodilo baš ništa specijalno, oni pripremaju predstave kao da rata nikada neće biti, a vrlo je izvjesno da će se naći netko odgovoran tko će potpisati naloge za plaće, da ne bi kasnile nakon 15. rujna. Velikoj većini zaposlenika, opipljivo je u haenkaovskom zraku i za kazališnim šankom, vitalno je važno da Ana Lederer ostane na tronu što dulje. Ministarstvu kulture time je teže naći kandidata “iznutra”, koji bi pristao biti v.d. intendanta, pa će nemoguću situaciju riješiti za desetak dana, kad počne sjednica Sabora, na čijem će dnevnom redu biti prijedlozi dopuna i izmjena Zakona o kazalištu, kako bi Vlada, na prijedlog Ministarstva kulture, imenovala v.d.-a intendanta.

I tu bi bio onda kraj, a početak tužnog rezimea. Bandić uživa u baroku, feudalizmu, hrvatskom realizmu i distorziranom apsolutizmu, a Ministarstvo kulture u svojoj pravnoj službi i strategiji pi-ar poslovanja. Uporno držeći kurs haenesovske politike “dogovora s našim ljudima”, figura jakog subjekta Ministarstvu kulture sada je posve nedostižna. Šepava, kalkulantska politika komunikacije pisanim “priopćenjima” iz kabineta ne može se nositi s izravnom akcijom “čovjeka na terenu” i njegovih ljudi do kojih je, poput dogradonačelnice Vesne Kusin koju smo ovih dana višekratno i bezuspješno pozivali na razgovor za “Novosti”, nemoguće doći ako se po nekom njihovom ključu ili stilskoj epohi “ne uklapate”.

Umjesto politike javnih i otvorenih koraka, Ministarstvo je stvorilo pravnu kreaturu, Lex Lederer, koju vuče i štepa kao histeričnu zakrpu Zakona o kazalištu. Ni izdaleka dovršen, sada će ZOK po hitnoj proceduri doći u Sabor, baš kao što je nedavno, na brzinu proguran, Zakon o HRT-u donio štetu dugoročnih razmjera.

Kome to onda treba? Eto, vidimo ga. Jasen Mesić, saborski zastupnik i koordinator HDZ-ovih nacionalnih odbora za kulturu, medije, turizam i sport, inače vedar i blagoglagoljiv čovjek, predvodnik je velikog broja domobranskih kičera koji su se ovih dana izbezumili od ugroze za kulturni identitet. Mesić je sazvao konferenciju za medije isključivo zbog “stanja u HNK-u”, a od niza predvidljivih stilskih figura izdvajamo jednu zgodnu: “Milanovićeva vlada podržava ministricu kulture, čime pokazuje da joj nije stalo do kulture!”