Operacija Beograd

Istog dana kad je u Srbiju stigao bivši čelnik Međunarodnog monetarnog fonda Dominik Stros-Kan koji bi trebao, uz također najavljenog Alfreda Guzenbauera, savjetima pomoći Vladi Srbije u izvlačenju privrede iz stanja “posljednje faze raka” (riječi potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića), ekonomist Vladimir Gligorov upozorio je da će na efikasnost najavljenih mjera i reformi svakako utjecati – nestabilna politička situacija u zemlji. Po njemu, trebalo je raspisati izbore kako bi se ustanovio potpuni legitimitet najjače Srpske napredne stranke, koja bi onda preuzela i potpunu odgovornost za ono što bi trebalo uslijediti. Međutim, to ne treba očekivati prije iduće godine, sve dok se “problem Kosovo” (u prvom redu lokalni izbori) ne skine s dnevnog reda evropskih prioriteta. U međuvremenu, SNS i koalicija na vlasti, sa Socijalističkom partijom Srbije premijera Ivice Dačića i pridruženim umirovljenicima, čine sve da bez izbora rekomponiraju vlast u Vojvodini i Beogradu.

Vojvodina će biti tvrd orah jer se tamo Demokratska stranka, koju u toj pokrajini vodi Bojan Pajtić, dobro drži sa stabilnom većinom, dok je u Beogradu situacija još neizvjesna, ali je vrlo vjerojatno da će haranga koja se mjesecima vodi protiv gradonačelnika Dragana Đilasa, predsjednika DS-a, na kraju završiti njegovom smjenom.

“Đilas je kriv za sve”, svakoga dana sa stranica tabloida odanih SNS-u vrište naslovi koji ga povezuju s kriminalom i navodnom prezaduženošću glavnog grada te zahtijevaju njegovu smjenu. Do prije nekoliko dana moglo se reći da se socijalisti i umirovljenici, koji su u gradu Beogradu na vlasti s demokratima, još kolebaju da li rušiti Đilasa ili ne, no ovih se dana u cijelu priču uključio i premijer Dačić, napavši gradonačelnika i najavivši da će se razgovarati o smjeni gradske vlasti, pri čemu je jedino pitanje kako će ona biti izvedena.

Čini se da je način nađen. U Skupštini grada Beograda, naime, Đilasov DS ima 50 mandata, SNS 37, Dačićev SPS i umirovljenici 13, a Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice deset mandata. Posljednji trenutak za sazivanje sjednice gradskog parlamenta, jer razmak između dva zasjedanja ne smije biti duži od tri mjeseca, 25. je rujan. Dovoljno je da na sjednicu ne dođe potreban broj gradskih vijećnika i da nema kvoruma da se ona održi; u tom slučaju, Vlada Srbije može raspustiti Skupštinu grada i imenovati privremenu upravu te u roku od dva mjeseca raspisati izbore. Istraživanja, međutim, kažu da SNS praktički nema kandidata koji bi se na biralištima mogao suprotstaviti Đilasu, pa je vjerojatnija druga varijanta – da će sjednice biti i da će doći do “rekompozicije vlasti”.

Ipak, analitičari ocjenjuju da bi se u “operaciji Beograd”, kako rušenje Đilasa naziva Dejan Vuk Stanković, SNS i SPS mogli preigrati. Vlast, kaže on, na osnovu nekih istraživanja zna da je trenutno popularnija od oporbe, zato se i upušta u ovo. Za Đilasa, dodaje, izlazak na izbore nije najbolja opcija, ali je dovoljno dobra, jer bi on pomoću izbora za Beograd mogao motivirati svoju stranku, ponovno uspostaviti jedinstvo unutar stranke i pomoću kampanje neke pristalice koji su se od DS-a distancirali opet pridobiti za sebe. Jer za jedan dio birača i simpatizera DS-a Đilas će nesporno biti žrtva političke odmazde, pogotovo stoga što je, kako kaže Stanković, u proteklih godinu dana vlast dosta radila na tome da ospori kredibilitet Đilasu, tako da je medijski pripremljen teren za političko opravdanje njegove smjene.

Dok se kopaju politički rovovi za bitku za Beograd, na djelu su slabašni pokušaji opozicije da se ujedini u stabilniji blok. Lider Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović u više je navrata pozvao na suradnju najprije Đilasa i DS, a potom i lidere ostalih demokratskih stranaka: Nenada Čanka, Zorana Živkovića, Dušana Petrovića (otišlih iz DS-a, danas predsjednika vlastitih stranaka), kao i Vesnu Pešić koja je poodavno napustila LDP.

– Sutra ne postoji, sve mora danas da se uradi. Odgovori moraju biti utvrđeni pre potpunog trovanja političkog života zemlje, koji očekujem nakon smene Dragana Đilasa u Beogradu. Smena Đilasa je uvod u otvorenu izbornu kampanju. Pre te lavine, koja će se svima srušiti na glavu, mi moramo biti u novoj poziciji – obrazložio je Jovanović svoju ideju u izjavi beogradskom “Danasu”.

Za razliku od Vesne Pešić, koja je pozdravila ideju da se u isti blok ujedine stranke koje su nastale iz DS-a i da se opozicija konsolidira kako bi konačno postala alternativa aktualnoj vlasti (ipak, sama ne želi nazad u politiku), ostali prozvani reagirali su mlako. Načelno, slažu se s eventualnom suradnjom, ali bez konkretnih poteza. Čak i iz redova LDP-a ima onih koji su otišli na “drugu stranu”, pa je tako Zoran Ostojić, dugogodišnji funkcionar i zastupnik LDP-a u parlamentu, izašao iz zastupničkog kluba (bit će samostalni zastupnik), opravdavši to osnivanjem Beogradske inicijative. Riječ je o skupini ljudi koji su se okupili, kako kaže, da bi rješavali konkretne probleme građana. Ostojić kaže da ostaje član LDP-a, ali Jovanović ga je optužio da je prešao u Ujedinjene regione Srbije Mlađana Dinkića (koji nit je vlast nit oporba!); Ostojić negira, a Dinkić kaže da inicijativu podržava.

Ostaje ipak nada da će se stvari promijeniti ako (ili kada) Dragan Đilas bude smijenjen s gradonačelničkog mjesta. Vjerojatno će se tada više baviti strankom, koja se još nije oporavila od izbornog poraza u svibnju prošle godine te još uvijek djeluje kaotično i bezidejno, a riječ je ipak o najjačoj stranci na oporbenoj političkoj sceni. Možda će u tom slučaju doći i do konsolidacije oporbe, kako to kaže Vesna Pešić, koja bi do idućih izbora ipak mogla biti kakav-takav korektiv naraslim apetitima, ali i popularnosti naprednjaka Aleksandra Vučića, broja jedan kojeg se za ama baš sve pita.