Ćirilica za potkusurivanje

Kad su prošlog tjedna HDZ i HSP Ante Starčević u vukovarskom Gradskom vijeću pokrenuli postupak izmjene gradskog statuta, a sve zbog jasne namjere da se u Vukovaru ne provede pravo na dvojezičnost, radilo se izgleda o tome da se vatra političke napetosti pokuša održati što duže. U tu se svrhu borba taktički prebacila s ulice na područje političke i upravne procedure. Naime, za očekivati je da će postupak izmjene gradskog statuta odnijeti barem nekoliko mjeseci, što bi moglo biti dovoljno da se vidi ne bi li u konačnici tako isprovocirana politička kriza rezultirala prijevremenim izborima u gradu.

– Oni mogu da donesu šta hoće, ali Ured državne uprave je taj koji ocenjuje usklađenost akata koje donosi Gradsko veće sa zakonom. Imali smo već takvu situaciju da je zbog neusklađenosti statuta Ured državne uprave raspustio Gradsko veće i postavio poverenika, nakon čega su bili raspisani lokalni izbori. Tako da sve zavisi od toga kakvi će akti biti doneti. Što bi naš narod rekao, mogu da rade šta hoće, ali ne mogu dokle hoće, jer te odluke ima ko da pregleda – kaže Dejan Drakulić, predsjednik Kluba vijećnika SDSS-a u Gradskom vijeću.

Da se radi o političkom manevru nove koalicije na desnici – Tomislav Karamarko i Ruža Tomašić – jasno je i aktualnom gradonačelniku iz SDP-a Željku Sabu. Međutim, manje je jasan njegov stav oko postavljanja dvopismenih tabli: najprije se malo hvalio da je prije nekoliko godina sam skidao ćirilične natpise, da bi potom reterirao pozivajući na toleranciju. Nije jasno ni kako će se oko svega postaviti vječno kolebljivi SDP u Gradskom vijeću.

O tome kakva bi uopće bila uloga socijaldemokrata u ovakvim situacijama i demonstrira li SDP osjetljivost za manjinsku problematiku, politički komentator Davor Gjenero za “Novosti” kaže:

– Problem sa SDP-om je taj da ga je danas teško definirati kao lijevu stranku, a njegov vođa Zoran Milanović u hrvatskoj političkoj areni nije nasljednik Ivice Račana nego Franje Tuđmana. Nalik na britansku situaciju, u kojoj “sin” Margaret Thatcher nije bio John Major nego Tony Blair, u Hrvatskoj Tuđmanov politički sin nije Ivo Sanader nego Milanović, koji je preuzeo sve najgore odlike Tuđmanove politike. Milanović zloupotrebljava poziciju manjine za izazivanje unutarnjopolitičkih sukoba s HDZ-om, a manjinska politička elita ne shvaća da je u poziciji taoca u tom besmislenom sukobu, kojim se nastoji prikriti nesposobnost hrvatskih političkih elita.

Da se vladajuća stranka slabo snalazi u ovom, samo jednom od više kulturnih ratova koji se trenutačno odvijaju u nas, pokazuju i nespretne izjave premijera Milanovića. Htijući apelirati na dragovoljce, predsjednik Vlade pozvao ih je da se u ovom slučaju pokažu kao “velikodušni pobjednici”, nepažljivo se time naslanjajući na belicističku retoriku koja dominira izjavama čelnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara o tome kako “rat još nije gotov” i sl. Uz to, ta izjava zvuči jako šmitovski, sugerirajući da se radi o stalnom neprijateljstvu koje, eto, može biti tek privremeno prekinuto milosrđem pobjednika. Klasični desničarski refleks iz devedesetih o “nelojalnim Srbima” iskazao je pak Ivica Vrkić, koji je svojedobno bio zadužen za provođenje mirne reintegracije, kazavši kako “ćirilicu ne treba uvesti sve dok Srbi iz Vukovara ne počnu poštivati Hrvatsku”.

Jedan je od najčešćih argumenta desnice, kako u dvorani Gradskog vijeća tako i u Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara na ulici, da je posljednji popis stanovništva iz 2011. godine neprecizan i da Srba u samom gradu nema više od trećine od ukupnog broja, što je, kako se zna, uvjet za primjenu javne upotrebe ćirilice.

– Vrlo dobro znamo ko živi, a ko ne živi u Vukovaru i kakav je omer Srba i Hrvata. Postoje podaci koliko je ljudi brisano iz evidencije prebivališta u Vukovaru i tu ima dosta Srba, ali ima i dosta Hrvata. Popis stanovništva je pokazao da u Vukovaru živi oko 27 hiljada stanovnika, od čega 34,87 odsto Srba. Takvo stanje je bilo u trenutku popisa 2011. i to su aktuelni podaci – kaže Dragan Crnogorac, saborski zastupnik SDSS-a.

– Osim toga, 2001. godine, kad je proveden predzadnji popis stanovništva, u Vukovaru je bilo 32,89 odsto Srba u ukupnom broju stanovništva. Već je tada gotovo bio ispunjen uslov da se mogu provesti odredbe o uvođenju dvojezičnosti, o čemu niko nije hteo da razgovara. Niko nije bio spreman na razgovor i niko nije mislio da o tome treba razgovarati. Sada, kada je taj uslov ispunjen, svi bi da o tome razgovaraju zato što im se to ne sviđa. Ne znam gde su oni koji su željni takvih razgovora bili proteklih deset godina – dodaje Crnogorac.

– To je stara tema koju pojedini većnici forsiraju i pokušavaju da nametnu priču da je u Vukovaru prevelik i nerealan broj Srba, pokušavajući da ponište rezultate popisa. Manipulišu ljudima, dovode u zabludu javnost dajući različite izjave. Mnogi ne razumeju da je popis stanovništva na osnovu kojeg se ostvaruju određena prava jedno, a popis birača drugo. Namerno stvaraju famu da Srba ima ne znam koliko i da predstavljaju neku pretnju. Ako se pogleda raniji popis stanovništva, broj Srba je otprilike isti, a najveći je pad u većinskoj populaciji, pa se vidi gde je problem. Stalno se priča i o nekim autobusima koji dolaze preko granice, aludirajući na Srbiju, a niko ne govori o tome da autobusi na lokalne izbore stižu i iz Zagreba i unutrašnjosti Hrvatske – kaže Dejan Drakulić.

Nije Hrvatska jedina koja muku muči s javnom upotrebom manjinskih jezika i pisama. Da je to problem i tzv. razvijene Evrope otkriva nam Davor Gjenero na primjeru austrijske situacije, koja je vrlo instruktivna i za nas.

– Iskustvo Austrije pokazuje kako se manifestativni dio prava na dvojezične topografske natpise ostvaruje teško i sporo te kako svaki prijeki potez pritom može nanijeti veliku štetu. Iako je Austrija na dvojezične topografske natpise u Koruškoj i Burgenlandu (Gradišću) obvezana još 1955. godine Austrijskim državnim ugovorom, dvojezični su natpisi, na njemačkom i slovenskom, postavljeni tek pred dvije-tri godine u dijelu Koruške, i to na osnovu odluke Ustavnog suda. U Austriji se pokazalo da su sudbene vlasti bolji partner za ostvarivanje prava nego političke stranke. Samo je jednom, u kratkom razdoblju sedamdesetih godina, u Koruškoj vladala socijaldemokracija, čiji je zemaljski poglavar Hans Sima nepripremljeno pokušao postaviti dvojezične table. Uslijedio je sukob s Heimatdienstom, neugodne slike skidanja tih tabli i zamrzavanje problema na više od 30 godina. Tek su normalizacija odnosa Austrije i Slovenije, zamiranje svakog secesionizma koruških Slovenaca, interes Koruške za suradnju sa Slovenijom, ponovno učenje slovenskog među koruškim Austrijancima i vješta igra diplomata Valentina Inzka, koji je politički vođa koruških Slovenaca a ne samo Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, rezultirali početkom rješavanja problema. S druge strane, u Gradišću, gdje su nacionalni odnosi većine s hrvatskom i mađarskom zajednicom tradicionalno dobri i gdje nikad nije bilo radikalizma, ali ni secesionizma manjinskih zajednica, ostvarivanje manjinskih prava nikad nije bilo problem – govori Gjenero.

Što se Vukovara tiče, posebno je neobičan zahtjev pravaško-hadezeovske koalicije i Stožera da se grad proglasi mjestom trajnog pijeteta i time izuzme od uvođenja dvojezičnosti.

– Ta je inicijativa potpuno iracionalna jer ona ne ide za tim da se Vukovaru daju posebno mesto i značaj, nego isključivo služi kao sredstvo da se Srbima u Vukovaru oduzme neko pravo, u ovom slučaju na dvojezičnost. Katastrofalne su ideje o zamrzavanju Vukovara u 1991. godini jer bi one stanje svesti svih građana zadržale na tom destruktivnom vremenu. Dakle, vodi se nekakav “rat” u kojem se traži instrument da se porazi “neprijatelja” i jedino je to važno – kaže Srđan Milaković, gradski vijećnik i predsjednik vukovarske organizacije SDSS-a.

Stanje s dvojezičnim pločama, koje su poslužile kao svojevrsni casus belli, sada je sljedeće: od ukupno 28 latinično-ćiriličnih tabli za koje je Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Vukovara Ministarstvu uprave dostavilo prijevode na srpski jezik, dosad je postavljeno osam. Drugog septembra, tokom nereda u organizaciji Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, tri su bile razbijene, ali ubrzo su zamijenjene novima. Usprkos protestima table su tih dana postavljene na još nekoliko institucija. Tri dana čuvale su ih jedinice interventne policije, koje su se povukle nakon što je procijenjeno da opasnosti od razbijanja i nasilja više nema. Protesti u gradu, u kojima je sudjelovalo najmanje samih Vukovaraca, utihnuli su, a u proteklih mjesec dana zabilježen je samo jedan slučaj da je latinično-ćirilična tabla pošpricana sprejem. Dvojezične table u Vukovaru danas stoje na zgradama Policijske stanice, Porezne uprave, Državne uprave, Zavoda za zapošljavanje, Zavoda za penziono osiguranje, Centra za socijalnu zaštitu, Državnog inspektorata i Carinske ispostave.

Promjena statuta očito služi za međustranačko potkusurivanje na lokalnom i nacionalnom nivou, jer ne može rezultirati ničim suštinski relevantnim. Naime, stručnjaci su uvjereni da bi gradski statut koji ne bi predviđao dvojezičnost u multinacionalnoj sredini jednostavno bio protuzakonit. Dvojezičnost je zagarantirana Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i Zakonom o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, koji su pravni akti višeg ranga. Što se tiče statusa mjesta pijeteta, to se uređuje zakonom, a ne statutom.

– Učenje ćirilice u Hrvatskoj osnažit će se tek onda kad znatniji dio stanovništva, prije svega ono hrvatske nacionalne pripadnosti, osvijesti potrebu za tim znanjem. Tako dugo dok se poznavanje srpskog jezika i ćirilice smatra manje vrijednim znanjima unutar većinskog nacionalnog korpusa, to znanje će samo biti element razlikovanja većine i manjine, i manjina će se sve manje koristiti svojim jezikom i pismom – zaključuje Davor Gjenero.