Intrigator
Nacionalne manjine još uvijek nedovoljno zastupljene u programima HRT-a
Geto na ekranu
Svake godine donosimo identične zaključke o nedovoljnoj zastupljenosti manjina na HRT-u, što pomalo postaje besmisleno, kaže Aleksandar Tolnauer
Nacionalne manjine u Hrvatskoj još uvijek su nedovoljno zastupljene u programima Hrvatske radiotelevizije, iako na to obavezuju Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i Zakon o HRT-u, zaključili su članovi Savjeta za nacionalne manjine na sjednici održanoj 26. septembra čija je tema bila izvještaj HTV-a i HR-a o programima namijenjenima informiranju pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj.
– Ukupna minutaža daleko je manja od 7,67 postotnog učešća nacionalnih manjina prema popisu stanovništva iz 2011. – kaže za “Novosti” predsjednik Savjeta Aleksandar Tolnauer.
Odbacuje kuloarske teze da je ukazao na mogućnost manjinskog bojkota neplaćanjem pretplate.
– Savjet se od osnivanja, a to mu je i zadatak, bavi praćenjem učešća programa o manjinama i na manjinskim jezicima u radio i TV programu. Svake godine donosimo praktički identične zaključke o nedovoljnoj zastupljenosti, što pomalo postaje besmisleno – objašnjava Tolnauer, dodajući da je program, osim što je po trajanju nedovoljan, istovremeno i getoiziran.
– Emisije nisu integrirane u ostale programe, što propisuje Ustavni zakon. Intencija Ustavnog zakona je da se nacionalne manjine integriraju, ali ako su one prisutne u emisijama za manjine koje gledaju pripadnici nacionalnih manjina, pa su izdvojene kao geto-priča, to je protiv ugovora i zakona, a da ne govorimo o tome da takvom koncepcijom ostaju stereotipi o pripadnicima manjina te se izbjegava njihovo uključivanje u javni i kulturni život – naglašava predsjednik Savjeta.
– Ali zato su manjine u najvažnijim vijestima kada se radi o skandalima, aferama, crnoj kronici ili priči oko uvođenja ćirilice. Osim toga, na HRT-u su se promijenile četiri rukovodeće ekipe, pa kada se dogovorimo s jednom, dođe druga koja ne zna ništa o prethodnom dogovoru. Zar smo mazohisti da plaćamo programe u kojima smo nedovoljno zastupljeni, u kojima se i dan-danas u mnogim emisijama vrijeđa pripadnike nacionalnih manjina i pozivaju nekompetentni ljudi koji temama pristupaju na dnevno-politički način? – pita Tolnauer.
– U emisijama HRT-a forsiraju se grupe ljudi koje tvrde da je Vlada loša i da, vezano uz Lex Perković, ne provodi evropsko zakonodavstvo, što je skandalozno jer treba provoditi zakone EU-a. Isti ti tri minute kasnije, vezano uz ćirilicu, zagovaraju neprovođenje Ustavnog i drugih zakona – napominje naš sugovornik.
Konkretnih primjedbi ima podosta: velik dio Hrvatske, prije svega na istoku, nepokriven je manjinskim emisijama, iako HTV i tamo ima jaku dopisničku mrežu; o Rusima, Ukrajincima, Mađarima, Slovacima i njihovim manifestacijama sve je manje priloga; iz Like, s Banije i Korduna, a pogotovo iz Gorskog kotara, u nekoliko mjeseci stigne tek pokoji prilog vezan uz povratak. Na HRT-u se često suočavaju s nedostatkom termina ili kamera za snimanje, a od obećanih priloga na jezicima manjina ostali su tek prilozi na talijanskom i češkom, ističe se u zaključcima Savjeta, koji ipak naglašava da se su se predstavnici ove javne ustanove u raspravi ponijeli konstruktivno.
– Prihvatili su primjedbe Savjeta i nadopunili izvješće, što je prihvaćeno jer imamo razumijevanja za njihovu situaciju. Obavezali su se da će naše primjedbe uzeti u obzir i rješavati ih u okviru mogućnosti koje imaju, ali ne nauštrb manjinskog pitanja – kaže Tolnauer.
Uostalom, koliko će toga biti učinjeno znat će se već za pola godine, jer je predviđeno da se članovi Savjeta i uprava HRT-a sastaju svakih šest mjeseci.
Nenad Jovanović
Za probleme spremni
Splitski intrigatori javljaju, a web Hrvatskog radija potvrđuje, da se emisija o nacionalnim manjinama na Radio Splitu zove “Tu, pored nas”. Ništa čudno, jer pomalo je očekivano da se emisija s navedenom tematikom na spomenutom radiju zove kao da je namijenjena zlostavljanju u obitelji ili nekom sličnom obliku društvene patologije pred kojim većina uglavnom zatvara oči. S obzirom na to da Vijeće za elektroničke medije boduje i financira postojanje emisija s navedenom tematikom, mediji u permanentnim teškoćama na sve se moguće načine dovijaju kako da od države isisaju neku crkavicu.
A zašto je ovakav naziv emisije pomalo očekivan, vjerojatno će se zapitati čitatelj neupućen u odnose na Hrvatskom radiju i u njegovoj splitskoj filijali? Zato jer je to samo dio čuda vezanih uz dotičnu emisiju. Drugi dio nalazimo u biografiji Sandre Kuzmanić, supotpisnice emisije. Početkom devedesetih, u skladu s orijentacijom radija, uređivala je i vodila emisiju namijenjenu hrvatskim braniteljima, čije ime nije ostavljalo prostora dvojbenim tumačenjima – zvala se “Spremni”. Teško je smisliti bolju preporuku za bavljenje “manjinskim problemima”.
G. Plavšić
Kratko & jasno
Sanja Sarnavka, Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e.
Katastrofa u resoru
Ministrica Milanka Opačić ostavit će iza sebe puno nesređenih stvari zbog kojih ćemo morati krenuti ispočetka
Kako komentirate prijedlog potpredsjednice Vlade i ministrice socijalne politike Milanke Opačić da se novac za skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja preusmjeri na psihosocijalni tretman zlostavljača?
Katastrofalan prijedlog. Bilo je posve neprimjereno tako nešto izjaviti, i to na nacionalni Dan borbe protiv nasilja nad ženama, pred žrtvama. Sigurne kuće ne pružaju samo egzistencijalnu zaštitu žrtvama, nego i psihosocijalnu pomoć ženama i djeci koji godinama trpe nasilje. Uzmimo primjer iz ruralnih sredina, gdje žena po udaji često dolazi u muževu kuću. I onda da se njega, ukoliko je nasilnik, izbaci iz kuće, a žrtva da u njoj ostane. Nerazumno!
Koliko takva odluka produbljuje problem s obiteljskim nasiljem u Hrvatskoj?
Ovakva bi odluka strašno produbila problem. Kada u to uključimo kaos u novom obiteljskom zakonu, sve otvara mogućnosti za manipulaciju i korupciju. I sada se za pomoć žrtvama nasilja izdvajaju tek mali, nedostatni iznosi. Što se tiče psihološke pomoći nasilnicima, oni neka se provode ukoliko ostane novca, jer se prvo mora pomoći žrtvama. Svjetska iskustva pokazuju da su ti tretmani jako skupi i vrlo problematičnog uspjeha.
Kakav trag rad ministrice Opačić ostavlja po socijalnu politiku Hrvatske?
Nakon više od tri i pol sata sastanka u Saboru između ministrice Milanke Opačić i stručnjaka za ovu problematiku, ministrica nas je nazvala “djecom koja ne čitaju lektiru”. Riječ je o nepristojnoj, arogantnoj ženi koja nije spremna saslušati argumente. Svaki put ispadne da netko krivo shvati njene izjave, da ih stavi van konteksta, a tome nije tako. Još na početku mandata našoj suradnici je kazala kako će raditi na tome da se prestanu implementirati skloništa, a da žrtve ostanu u stanu. Poslije je to negirala, no ona svojom politikom pokazuje da tako misli. Sada nam nije produžila ni rad savjetovališta, jer smatra nevažnim što B.a.B.e čine. Od početka joj nije zanimljivo ono što radimo. Iza sebe će ostaviti katastrofu, puno nesređenih stvari zbog kojih ćemo morati krenuti ispočetka, kao da iza sebe nemamo 20 godina rada. Najtragičnije je što treba preživjeti iduće dvije godine njenog mandata.
Mirna Jasić
Medijska moralka s prizivanjem represije na stadionima
Po glavi, druže plavi
Policijski bi se mentalitet, po uzoru na tačerizam, trebao kombinirati s financijskim mjerama – poskupljenjem ulaznica do visine da ih običan čovjek više ne može kupiti
Onako kako su navijači Manchester Uniteda u travnju ispratili Margaret Thatcher na onaj svijet – salvom zvižduka, tako su i domaći navijači na onaj svijet ispratili jednog drugog negativca – Vlatka Markovića. Naime, utakmica Rijeka – Hajduk odigrana u Rijeci, kao i sve druge utakmice tog kola, započele su minutom šutnje za preminulog predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Vrlo dobro znajući o kome je riječ, Torcida i Armada su protestirale. Ne kažemo da je Marković Thatcher, ali da među domaćim dužnosnicima ima dosta onih koji bi navijače rado češće vidjeli iza rešetaka i prebijenih leđa, to je sigurno.
Kako piše kolega Aleksandar Holiga na T-portalu, za Margaret Thatcher često se misli da je svojim mjerama sredila navijačko huliganstvo u Velikoj Britaniji. “To naprosto nije istina. Ako išta, onda je značajno pogoršala situaciju stvorivši mentalitet mi protiv njih između navijača i policije”, kaže glasoviti nogometni kroničar Jonathan Wilson, a prenosi Holiga. “Tačerizam je”, tvrdi pak kolumnist “Independenta” Owen Jones, “izgradio policijski mentalitet koji je rezultirao tragedijom na Hillsboroughu.”
Upravo bi se sličan policijski mentalitet trebao početi izgrađivati i na domaćim terenima, a rasprave u tom pravcu posebno su se intenzivirale nakon izgreda na spomenutoj utakmici u Rijeci. Podsjetimo, bakljadama su se počastile dvije navijačke skupine, na što je reagirala policija s psima, a bilanca je više desetaka privedenih, nešto ozlijeđenih, među njima jedno dijete i tri čuvara reda.
Odmah je uobičajeno agresivno reagirao policijski sindikat, zatraživši brutalniji odgovor same policije. Replicirali su im kolege iz Sindikata državne uprave saopćenjem u kojem piše da “pendrek, suzavac i psi ne mogu biti odgovor na simbiozu klubova i navijača koji se pretresaju na ulazu na stadion, ali ih na tribinama već spremno čekaju pirotehnička sredstva kojima će svoju mržnju proslaviti osljepljivanjem navijačkih neprijatelja, vatrogasaca i policajaca”. Na kraju donose zanimljiv prijedlog, ali je pitanje koliko je on ostvariv: “Policija bi trebala prestati osiguravati nogometne utakmice, a porezni obveznici plaćati prekovremene sate angažiranih policijskih snaga. Kad bi osiguranje reda na stadionima plaćali oni koji zarađuju milijune na transferima igrača, možda bi na tribinama i u ložama napokon mogle sjediti cijele obitelji, bez straha od stampeda i gubitka vida. Ovako cijela situacija liči na sanaciju banaka o trošku poreznih obveznika.”
Naravno, policijski bi se mentalitet, po uzoru na tačerizam, trebao kombinirati s financijskim mjerama – poskupljenjem ulaznica do visine da ih običan čovjek više ne može kupiti i pretvaranje nogometnih stadiona u paradu skorojevića. Budući da je sam nogometni svijet već poodavno pretvoren u trgovinu robljem, potrebno je još samo malo da se cijela stvar zaokruži i da na tribine bude omogućen ulaz samo onima s dubljim džepom.
Medijska moralka oko navodno neviđenog nasilja u Rijeci zapravo skriva pravu tendenciju u nogometnom svijetu. Država će osigurati red pojačanom represijom, nogometni će menadžeri pojačati financijsku represiju (slučaj Eduardo), medijski će novac sve to zapakirati u javnosti primamljivo ruho i uskoro na stadionima neće biti nikakvih problema. Uostalom, u pravcu ubacivanja ogromnog novca u nogomet krenulo se još davnih godina, kad su počele Markovićeva karijera u HNS-u i Mamićeva u Dinamu. Da navijači to vrlo dobro znaju, pokazuju zvižduci na početku utakmice.
Rade Dragojević
Slavko Škaroruki
Novca u proračunu više nema ni za lijek, pa ga je ministar financija Slavko Linić krenuo namaknuti ovrhama nad ionako izbezumljenim malim tvrtkama i zaduženim građanima. Istovremeno, ministar ne spominje tvrtke koje su dužne nekoliko milijuna, pa i milijardi kuna, poput Europapress holdinga u vlasništvu Ninoslava Pavića ili tvrtke VIAM u vlasništvu Mladena Vlahušića, brata dubrovačkog gradonačelnika, kojoj je Linićevo ministarstvo oprostilo polovicu poreznog duga od gotovo 14 milijuna kuna. Nakon što je krenuo s utjerivanjem duga prema građanima, Linić im je najavio i ukidanje državnih poticaja na stambenu štednju i to za sve uplate nastale nakon 1. siječnja 2014., jer novac građani navodno koriste u druge svrhe, a ne na rješavanje stambenog pitanja. Najavio je i skori odlazak u SAD kako bi nas još više zadužio.
A ove nas jeseni čeka i val novih poskupljenja: vode iz vodovoda, ulja, šećera i dječje hrane. Američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt tridesetih je godina prošlog stoljeća lijepo rekao da nam zdrav razum nalaže izabrati jednu metodu vođenja države i isprobati je. Ukoliko ne ide, treba to priznati i probati drugu.
– Znate li što je rekao Einstein? “Za rješenje problema moramo prestati razmišljati na onaj način kao kada je problem nastao” – komentira ekonomist Guste Santini rad naših vlastodržaca.
– Malo je reći da nas čekaju teška vremena, čekaju nas jako teška. Jesmo li mi svjesni Linićevih izjava? Svi akteri u zemlji moraju se pogledati u zrcalo i definirati se te povezati sve resurse kako ne bi došlo do drame. Postojeća konstelacija snaga ne ulijeva povjerenje i hitno nam treba tim stručnjaka koji će donijeti brze mjere s naglaskom na socijalnu komponentu u zemlji. Ova zemlja je ugrožena – zaključuje Santini.
D. Grozdanić
Katran & perje
Bombastične najave Željka Jovanovića
Pucanj u porazno
Nakon ratnih ultimatuma ministra Jovanovića u pravilu ne lete prave bombe, već samo ćorci. Možda je tako i bolje
Kamo sreće da su predsjednici vlada, ministri obrane i političari kao takvi tokom postojanja ove nevesele civilizacije bili mirotočivi poput aktualnog ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića – ratova nikada ne bi bilo. Netom što na stadionima izbije neka navijačka bitka, kao prošle subote u Rijeci, ministar sa zakašnjenjem – objavi rat.
Međutim, Jovanovićeve najave stanovništvo shvaća tek kao neslane šale, pa se konzumenti ministrovih obećanja uglavnom cerekaju na lažne militantne ispade riječkog doktora. Odavno se Jovanović proslavio bombastičnim izjavama: te da će isušiti nogometnu močvaru, te ovo, te ono. No nakon tih ultimatuma u pravilu ne lete prave bombe, već samo ćorci. Možda je tako i bolje, jer ministar se dokazao provjereno nesposobnim da oživotvori mokre snove nabrijanih liberalnih kolumnista koji bi rješavali pitanje navijača po ugledu na svoju heroinu Maggie Thatcher, tj. da u isto vrijeme dok policajci plaćeni 4.000 kuna s dodacima gaze navijače, uživaju u toploj papici u bogato opremljenim stadionskim ložama. Kao što znamo, takvo rješenje podrazumijeva recept “pendrekom po bubrezima proletera, na tribine samo dobrostojeći”.
Da mu srećom na pada na pamet djelovati u tom smislu, već samo folira nabrijane liberalne kolumniste-mesoždere, Jovanović je pokazao u nedjeljnom Dnevniku HRT-a. Na pitanje o neredima u Rijeci, počeo je nevezani neohipijevski monolog o Svjetskom danu srca i borbi protiv debljine. Govorio je o svojoj omiljenoj sportskoj inspekciji koja bi, navodno, imala srediti sranje u hrvatskom sportu i o akcijskom planu HNS-a za sprečavanje nereda koji se ne provodi – jednako kao i istoimeni zakon. Da ne bi ispao previše golub, Jovanović je malko dreknuo da u zatvorima ima mjesta za one kojima nije mjesto na tribinama. To je ponovio nekoliko puta, ali opet ga nitko nije shvatio ozbiljno.
Drugog dana ujutro održana je sjednica Nacionalnog odbora za borbu protiv nasilja u sportu na kojoj se navijačima zaprijetilo implementacijom ionako neprovedenih odredbi Zakona o sprečavanju nereda. Tamo nije bilo ministra Jovanovića jer se umorio od gostovanja u Dnevniku prethodne večeri.
Petar Glodić