Intrigator

Programski odbor napustio organizaciju uspješnog ljevičarskog festivala

Subversive pod upitnikom

U kojem će pravcu krenuti organizator sad kad je izgubio programsko vijeće i hoće li uopće ikakvog Subversivea više biti, vidjet ćemo do maja sljedeće godine

Nakon šest izdanja, Subversive Festivala više neće biti, barem ne u dosadašnjem ruhu. Naime, osmeročlani programski odbor Festivala otvorenim pismom odrekao se daljnjeg rada na njemu i to, kako je objavio, “zbog razilaženja u poimanju aktivističkog rada u sklopu Subversive Foruma i svrhe Subversive Festivala uopće”. Je li posrijedi zamor materijala, problemi financijske prirode ili se pak razlozi nalaze u koncepcijskim razmimoilaženjima, u ovom je trenutku zapravo nebitno. Prilika je da se podsjetimo o čemu se na Subversiveu radilo, tko su bili gosti i koje su teme bile na tapeti.

Godine 2008., kad je sve i počelo, organizatori Festival posvećuju 1968. i dovode, među ostalim, Karl-Heinza Dellwoa, koji je održao predavanje o RAF-u i oružanoj borbi, a domaći su se moralizatori uzvrpoljili zbog Dellwoove prošlosti. Rečeni je, naime, bio pripadnik RAF-a, oružane revolucionarne organizacije, a zbog talačke krize u Štokholmu 1975. godine zaglavio je u zatvoru na 20 godina.

Godinu kasnije organizatori kao temu postavljaju Kinu, a nakon toga Festival sve više poprima teorijske karakteristike, pa u Zagreb tako stižu Samir Amin, Michael Lebowitz, Mihail Riklin, G. M. Tamas i drugi. Tema je bila “Kolaps neoliberalizma i ideja socijalizma danas”. Godine 2011. u prvom su planu revolucije na sjeveru Afrike i tema je dekolonizacija. Popis tema i gostiju se širi, pa tih majskih dana u Zagreb dolaze David Harvey, Zygmunt Bauman, Terry Eagleton i Gayatri Chakravorty Spivak.

Prošle godine razgovaralo se na temu “Utopija demokracije”, a ove je godine Subversive bio postavljen pomalo zvjezdano, jer su organizatori pozvali Olivera Stonea i kćer Che Guevare, Aleidu Guevaru. Vjerojatno najveća zvijezda Festivala bio je lider grčke lijeve partije Sirize Aleksis Cipras, koji je izazvao doista ogroman interes medija i publike.

Inače, možda i zanimljivija predavanja održavala su se na rubovima glavnih događanja. Samo da ostanemo na ovoj godini i prisjetimo se da se razgovaralo na teme kao što su “Mjere štednje, zelena(ška) ekonomija i borba za demokraciju”, “Nacionalizam, neoliberalizam i lijeve perspektive”, “Prema budućnosti zajedničkih dobara” ili pak “Europska ljevica i globalna kriza kapitalizma”. Stalna zvijezda svih šest izdanja bio je Slavoj Žižek, a u kojem će pravcu krenuti organizator sad kad je izgubio programsko vijeće i hoće li uopće ikakvog Subversivea više biti, vidjet ćemo do maja sljedeće godine.

Rade Dragojević

Bankarski rulet

Ovakvu transparentnost moramo pozdraviti: Hrvatska narodna banka i Hrvatska udruga banaka zaigrale su posljednjih dana otvoreno, kao nikad ranije, protiv Vlade i ministra financija Slavka Linića. Povod je, naravno, legislativa o reguliranju bankovne pljačke dužnika pomoću švicarskog franka, a koja je u saborskoj proceduri. Zakon o potrošačkom kreditiranju ukupno će koštati banke u Hrvatskoj, tvrde udruženi novčari, oko 760 milijuna kuna godišnje – 40 posto očekivanog im profita za 2014. godinu.

Ista strana u sporu tvrdi kako će se zauzdavanjem kamata na stambene kredite i neutraliziranjem “švicarca” bankovno poslovanje i tržište do te mjere destabilizirati da će to prouzročiti automatski kontraudar na klijente i opće privredne okolnosti u nas. Uz diskriminaciju kreditiranih građana, kažu, a koja proistječe iz pojedinih, navodno, legislativnih nedosljednosti što ih predlagač zakona previđa. No iz Udruge Franak, koja je sudski već dokazala da banke krše zakon pri kreditiranju i obračunu kamata, nanovo su odbacili interpretaciju banaka.

Željko Ivanković, analitičar HUB-a, usporedio je zakonski prijedlog s ruletom, jer da s njim dio dužnika jednostavno neće imati sreće. To je nepravedno, ustvrdio je, i uputio javnost na rješenje koje su onomad predlagali bankari. Ono za koje Udruga Franak podsjeća da je također nezakonito, dakle, a i nepravično. Ali Ivanković pritom ne tumači zašto banke svejedno godinama ubiru ekstraprofit, nad čijim ukidanjem sada cvile, ako im je stalo do pravde za sve. Da su htjele, mogle su i same ispraviti po tolike dužnike kobni efekt ruleta sa “švicarcem”.

Napominjati o čijoj koristi banke isključivo vode računa bilo bi podcjenjivanje elementarne inteligencije naših čitatelja, pa se nećemo zalijetati. Stoga je ovo samo još jedan podsjetnik na ulogu hrvatske centralne banke, koja se naziva i narodnom. Njezina pristranost, srećom, sve je većem dijelu naroda posve očita, nakon godina monetarne politike koja je služila u prvom redu privatnom interesu. Hvala novom guverneru Borisu Vujčiću na prilogu tom osvještavanju i neka samo nastavi jednako iskreno.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Neven Barković, inicijativa Nisam vjernik

“Obiteljaši” žele posebne privilegije

Društvo žele vratiti u srednji vijek nehumanim idejama koje su s dobrim razlogom odbačene u zapadnim demokracijama, a inzistiraju da se prema njima primjenjuju najviši demokratski standardi

Inicijativa “U ime obitelji” požalila se da su prošla četiri mjeseca otkako je predala potpise za raspisivanje referenduma. Tvrde da vlast želi izbjeći referendum i da to podsjeća na “totalitarizam iz kojeg smo izašli prije 20 godina”?

Pomalo je ironično da inicijativa iza koje stoji nekoliko “poduzetnih” obitelji i Katolička crkva, koja baš nije organizacija poznata po svojoj demokratičnosti, upozorava na opasnosti od nedemokratskog ponašanja vlasti. Ironija je još veća kad Crkva putem te inicijative u jednoj sekularnoj državi pokušava vlasti poručiti kako bi trebala raditi svoj posao prilikom provođenja demokratskih procedura, a referendum je jedna od njih. I sama inicijativa “U ime obitelji” je na toj konferenciji za novinare iznijela podatak o preporuci Europske komisije prema kojoj je referendum potrebno raspisati u roku od šest mjeseci od predaje zahtjeva. Kako su prošla tek četiri mjeseca, očito je da “obiteljaši” i Crkva traže posebne privilegije, dok u isto vrijeme drugima pokušavaju dokinuti pravo na jednakost pred zakonom.

Zapravo oni žele unijeti u Ustav jednu odredbu suprotnu slobodama pojedinca?

U tome i jest sva nakaradnost njihovog djelovanja u posljednjih godinu dana, ali i dulje na nekim drugim frontovima, poput zdravstvenog odgoja. S jedne strane žele vratiti društvo u srednji vijek nehumanim idejama koje su s dobrim razlogom odbačene u zapadnim demokracijama, a s druge inzistiraju da se prema njima primjenjuju najviši demokratski i civilizacijski standardi.

Kako će se dalje odvijati situacija oko tog referenduma?

Prije svega, o predloženom referendumskom pitanju i njegovoj ustavnosti bi se trebao oglasiti Ustavni sud i ustvrditi krši li ovakvo pitanje najviše vrednote ustavnog poretka navedene u članku 3. Ustava, među njima i jednakost svih građana. Bila bi zaista sramota za demokratsku i europsku Hrvatsku da se raspiše takav protuustavni referendum protiv ljudskih prava.

Mirna Jasić

Hrvatski odnosi sa Svetom Stolicom svedeni na ljubljenje papinih ruku i klimanje glavom

Turistički posjet Vatikanu

Prilikom susreta s papom Franjom predsjednik Ivo Josipović nije otvorio nijedno od važnih, a u slučaju Vukovara i gorućih pitanja, oko kojih bi od njega tražio suradnju, ako bi već bilo suviše nediplomatski izraziti protest zbog nacionalističkog divljanja njegovih biskupa

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović srdačno se prošlog tjedna susreo s poglavarom Katoličke crkve u Vatikanu, gdje je nakon njihova razgovora papa Franjo darivao hrvatsku delegaciju krunicama, a samog predsjednika medaljom svoga pontifikata, dok mu je Josipović uzvratio reprintom brevijara iz 1066. godine i čipkom hvarskih benediktinki.

Predsjednik je nakon susreta izjavio medijima kako je Vatikan zadovoljan odnosima s Hrvatskom koja ispunjava sve potpisane ugovore. Na novinarsko pitanje o tome je li s papom razgovarao o izmjeni tih ugovora, koji državni proračun godišnje stoje blizu 400 milijuna kuna, agnostik Josipović odgovorio je da se o tome nije razgovaralo jer se tim ugovorima katolicima omogućava izražavanje njihove vjeroispovijesti. “Nema potrebe razgovarati o nečemu što dobro funkcionira”, zaključio je Josipović.

Ocijenio je da će s ovim papom “ojačati uloga etike i morala u međunarodnoj politici”, a novinarima još prepričao da “papa dobro poznaje situaciju u Hrvatskoj” i da zagovara “otvorenu Crkvu koja ne pretendira na klerikalizam ili na uplitanje u državne poslove”. Dodao je da su razgovarali o vrijednostima poput pomirenja, suživota i pravednosti. “On je usmjeren na pravednost, na međunarodne odnose koji se temelje na moralu, na nenasilju i pomirbi i upravo smo na tim temeljima govorili o situaciji u Hrvatskoj i regiji”, ispričao je hrvatski predsjednik.

Novinari predsjednika nisu pitali je li u razgovoru zamolio mirotvornog papu Franju da obuzda hrvatske biskupe koji posljednjih mjeseci odobravaju nasilje nad državnom imovinom u Vukovaru i potiču međunacionalnu netrpeljivost intenzivno huškajući vjernike protiv provođenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina – čime se itekako upliću u državne poslove. Ni sam predsjednik nije imao ništa za primijetiti o tome.

“Kad je riječ o odnosima između lokalne crkve i države, papa zna da postoje određene rasprave o tome kako urediti pojedina pitanja, ali to je dio demokratskog života u Hrvatskoj”, bilo je otprilike sve što je imao za reći o aktivnostima hrvatskog crkvenog vrha.

Drugim riječima, tijekom susreta s papom Josipović nije otvorio nijedno od važnih, a u slučaju Vukovara i gorućih pitanja, oko kojih bi od vrhovnog poglavara Katoličke crkve tražio suradnju, ako bi već bilo suviše nediplomatski izraziti mu protest zbog nacionalističkog divljanja njegovih biskupa.

Samo dan nakon tog turističkog posjeta agnostika Ive Josipovića Vatikanu, koji je funkciju hrvatskog državnog poglavara iskoristio tek da upozna novog katoličkog superstara Franju i vrati se kući s papinskim suvenirom, gospićko-senjski biskup Mile Bogović ponovio je tezu mnogih svojih kolega da je ćirilica u Vukovaru “sredstvo za nastavak agresije na Hrvatsku”, a koji dan kasnije pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško primio je na Kaptolu predstavnike Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara, uz poruke da je Vlada “neosjetljiva i neodgovorna” prema žrtvama “koje su darovane u obrani Domovine protiv agresivne i razorne srpske ideologije”.

Hrvatski odnosi sa Svetom Stolicom tako su ostali svedeni na ljubljenje papinih ruku i klimanje glavom na sve zahtjeve Crkve, koje su hrvatske vlasti spremne ispuniti ne tražeći ništa zauzvrat. Josipovićev posjet Vatikanu nije Hrvatskoj donio nikakvu korist, a osim propuštene prilike da se reagira na ponašanje hrvatskog klera, ni neku posebnu štetu jer, srećom po ovu zemlju, predsjednik ne raspolaže dovoljnim ovlastima. No prije nekih godinu dana Vatikan je u svojstvu hrvatskog premijera posjetio ateist Zoran Milanović, a razgovor s tadašnjim papom Benediktom XVI. ticao se nešto prizemnijih pitanja, poput onog o povratu golemih posjeda samostana Dajla. Nakon što se u Hrvatsku vratio s papinim nalivperom, Milanović je usvojio državni proračun u kojem je sredstva za Katoličku crkvu povećao za 50 posto. Biskupi su te državne poticaje iskoristili tako što su se ubrzo uključili u žestoku kampanju protiv zdravstvenog odgoja, a zatim i u referendumsku kampanju “U ime obitelji” i kampanju protiv Vladinih pokušaja provođenja Ustavnog zakona u Vukovaru.

Dok se od Josipovića ionako ne može očekivati da se sukobljava s Crkvom, ni Milanoviću ne pada na pamet da otvoreno prozove biskupe zbog raspirivanja međunacionalnih tenzija, a kamoli da im zbog toga sreže proračunska sredstva kojima sama Vlada u konačnici financira njihove kampanje. Milanović je bio spreman zaratiti s Evropskom komisijom oko nečega takvog kao što je Lex Perković; s Vatikanom nije spreman ni na trzavice.

Nikola Bajto

Katran & perje

Jadranka Kosor istupila iz IFIMES-a

Šok i nevjerica

Incident se dogodio nedugo nakon što su Jadranku Kosor pripadnici tzv. Stožera i “Večernji list” prozvali pitajući što ima raditi u Institutu u kojem su počasni članovi takvi protuhrvatski kapitalci poput Budimira Lončara i Stjepana Mesića 

Jadranka Kosor prekinula je suradnju s Međunarodnim institutom za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, u kojem je bila članica savjetodavnog odbora, senzacionalno javljaju domaći mediji. Povod za žestoku reakciju je činjenica što se ovaj značajni institut, koji broji dvojicu navodno aktivnih i nekoliko počasnih članova, protivi oslobađajućoj presudi generalima Anti Gotovini i Ivanu Čermaku. Visokoutjecajni Institut zaratio je s predsjednikom Haškog tribunala Theodorom Meronom, najodgovornijim za oslobađanje generala, a Jadranka Kosor izrazila je za nju uobičajenu potpunu šokiranost takvim nepravednim stavovima i napadima. IFIMES je predložio i da Nobelova nagrada za mir bude dodijeljena Sergeu Brammertzu, glavnom tužitelju Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, koji pak s Meronom trenutno ne njeguje idilične odnose.

“Takve ocjene su potpuno suprotne svim mojim političkim i ljudskim stajalištima. Vjerujem da je Meron napravio pravu stvar ne samo za naše generale, nego za pravdu općenito”, izjavila je uobičajeno potresena Jadranka Kosor, pa Institutu ljutito poslala e-mail u kojem se zahvaljuje na dosadašnjoj suradnji i traži da je izbrišu sa svojih internetskih stranica te da općenito maknu svoje prljave prste od njezinog lika i djela.

Bivša premijerka pukla je tako još jednom u kratkom roku, nakon niza šokova u političkoj karijeri. Incident se dogodio nedugo nakon što su je pripadnici tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i “Večernji list” prozvali pitajući što ima raditi u tom IFIMESU, gdje su počasni članovi takvi protuhrvatski kapitalci poput Budimira Lončara i Stjepana Mesića.

Mediji ne javljaju je li se Jadranka Kosor tom prigodom uobičajeno rasplakala, kao prije dva tjedna kada je njezina bivša stranka HDZ povela inicijativu da joj se oduzme počasno građanstvo Vukovara. No ukoliko nije bilo suza, posve je izvjesno da će se to dogoditi za koji dan. Od ostalih aktivnosti Jadranke Kosor izdvajamo izjavu u prilog poštivanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koja je za Dnevnik HTV-a bila snimljena ispred njezine zgrade, odnosno bivšeg stana braće Drobac.

Petar Glodić