Aleksandar Tolnauer: Nezadovoljni smo HRT-om
Foto: Jovica Drobnjak
– U ovih deset godina promijenilo se dosta toga. Prve dvije godine nastojali smo da Savjet bude prihvaćen kao tijelo manjinske samouprave. Osporavala nam se legitimnost, unatoč tome što smo predloženi od svojih manjina, pa birani na parlamentarnim izborima. To nekima ni danas nije jasno, no mi imamo dvostruki legitimitet: izabrala nas je manjina, a prihvatila većina. Naša je zadaća afirmirati manjine, omogućiti im da svoj identitet integriraju u politički i javni život. To nije bilo lako, ali smo se uspjeli izborili za status da nas se ne može preskakati; nema odluka Vlade o manjinama koje nisu prošle Savjet. I danas još ima otpora, nekada je bilo i podcjenjivanja, no ponosni smo što nikada nismo radili ono što je moralno pogrešno. Othrvali smo se mnogim pritiscima jer smo nadstranačko tijelo: u Savjetu se vodi samo politika zaštite prava nacionalnih manjina i ljudskih prava i sloboda. Zato bih pozvao kritičare da naprave inventuru i pogledaju kako je bilo prije, a kako je danas. Premda još uvijek ima problema, naročito na povratničkim područjima – rezimira Tolnauer.
Nismo bankomat
Koji su današnji problemi Savjeta?
Neki manjinci na nas često gledaju kao na bankomat, iako je raspodjela novca tek jedan od naših zadataka. Ljudi misle da se do novca dolazi bez problema, ali za sva se sredstva moramo i izboriti i pravdati ih, jer su manjine jedina kategorija proračunskih korisnika koja triput puta mora podnositi izvješće o potrošenom. Nastojimo uštedjeti, pa se odričemo dijela sredstava da manjinske organizacije i projekti ne bi bili oštećeni. Jedna od tih mjera je odustajanje od svečane sjednice povodom desetogodišnjice Savjeta, koju ćemo obilježiti radno.
Doista, o vama se često govori u kontekstu financija?
Prilikom prošlog rebalansa s Vladom smo uspjeli dogovoriti – i to argumentima, a ne voljom međunarodne zajednice ili zato što se nekome dodvoravamo – da ne bude smanjenja sredstava. Otkako smo u EU-u, neki tumače da je uloga Savjeta da upućuje na EU-fondove; no da bi nekoga uputio na fond, prije ga trebaš osposobiti za pisanje zahtjeva. Savjet nema novca da to organizira, a agencije traže 40 do 50 tisuća kuna… U manjinskom korpusu mora doći do otrežnjenja: država je dužna osigurati uvjete, ali nigdje ne piše da treba osigurati i sredstva.
Jesu li manjine zaglavljene u sadašnjem trenutku?
Nisu samo manjine, nego i društvo u cjelini. Napala nas je budućnost, a mi se bavimo prošlošću, koja je potpuno vezana uz sjećanja i interpretacije, što je bitno za povijest, ali je nebitno za razvoj. Imamo refleks provođenja politike prošlosti. Moramo razvijati kulturu sjećanja, koja je primjerice na vukovarskom području dijametralno suprotna kod Srba i Hrvata, ali ne možemo se stalno vraćati u prošlost da bismo popravili sadašnjost.
Kako je Savjet zadovoljan izvještavanjem medija?
Nismo zadovoljni elektronskim medijima, posebice HRT-om o kojem se jasno očitujemo, ali ni nekim manjinskim medijima kojima je jedan od zadataka da izvještavaju o radu Savjeta. Ako to mogu “Večernji” ili “Jutarnji list”, ne može se događati da neke novine manjina to ne rade, dok istovremeno Savjetu apliciraju za sredstva: 22 manjine imaju 54 tiskovine, što znači da je kod nekih manjina razvijen pluralizam. Kao primjer toga da Savjet stoji iza manjinskih medija, podsjetit ću kako sam 2010. godine, kada su “Novosti” na naslovnici objavile “Obadva su pala”, išao na HRT braniti slobodu govora i izražavanja.
Programi, a ne glavarina
Vratimo se kritikama koje iznose pojedine manjinske udruge…
Pri raspodjeli sredstava postoje točno određeni kriteriji; mnogi koji se silno bune zaboravljaju da je Savjet među prvima uveo te kriterije i metodologiju raspodjele prema praksi EU-a. Smatramo da pluralizam ne znači egalitarizam – ako netko okuplja najveći broj pripadnika neke manjine i stvara program za velik broj ljudi, dobit će i više sredstava. Mnogi misle da bi pri raspodjeli broj pripadnika manjine trebao imati bitnu ulogu, što je pogrešno: tu ulogu imaju programi, nema glavarine. Ne možemo davati novac pripadnicima manjine čije udruge nemaju programe. Uz to, sva financijska izvješća već godinama objavljujemo na našoj web-stranici, a volio bih da to čine i drugi korisnici proračuna kojima su puna usta Evrope. Moram naglasiti i to da su Vlada i Sabor jednoglasno prihvaćali naša izvješća, ni u jednom nije pronađena nepravilnost.
Jedna od udomaćenih fraza je i ona o tzv. profesionalnim manjincima?
Tu postoji problem koji ćemo rješavati ponajprije u sklopu zakona koji će se pozabaviti pitanjem financiranja civilnog sektora. U tom sektoru, ne samo u manjinskim udrugama, radi 1,8 posto sveukupno zaposlenih u Hrvatskoj. Osim toga, civilni sektor stvara i profit. Neosporno je da među manjinama postoji grupacija koja putem proračuna pokušava rješavati neke druge probleme: mi to prepoznajemo, pa ih ne financiramo. Etno-biznis smo maksimalno srezali, iako od takvih trpimo stalne kritike i anonimne prijave USKOK-u. Mnogi zaboravljaju da Hrvatska ima izbore za zastupnike, vijeća i predstavnike manjina; oni koji ih biraju valjda znaju zašto ih biraju, neke i višekratno, zasigurno ne zato što su loši. Česte su priče da se izabiru oni koji imaju više novca, a pritom se zaboravlja da se za svake izbore mora pokazati utrošak sredstava i da bi se crni fondovi, da ih ima, vidjeli. Uostalom, neke su manjinske grupacije imale poprilično novca, pa opet nisu prošle.
I Priština ima dvojezične natpise
Kako gledate na aktualnu situaciju u Vukovaru?
Savjet je ponajprije zadužen za zaštitu zakona. Nismo autistični i razumijemo nečije frustracije, ali Hrvatska kao članica EU-a zakone mora poštovati. Katastrofalno je što se sa situacijom u Vukovaru politički manipulira, a pogotovo što se svi problemi pokušavaju svesti na dvojezične ploče. Znamo kakvi su bili odnosi Srba i Albanaca na Kosovu, ali danas su u Prištini i drugim kosovskim mjestima dvojezični natpisi i nitko ih ne skida.