Kronika

Kuća ukradena, obnove nema 

Milenku Kopaču iz Čremušnice kuća nije zapaljena ili uništena granatom, već je cijela ukradena, ali svejedno nije dobio pravo na obnovu

Tokom rata na roditeljsku kuću Milenka Kopača iz Čremušnice, kordunaškog sela na samoj granici s Banijom, nije pala niti jedna jedina granata, kuća nije zapaljena, nisu je pregazili tenkovi niti raketirali avioni, već je u Oluji čitava jednostavno ukradena. Prema mišljenju koje je dobio nekoliko puta od nadležnog općinskog, županijskog i državnog činovništva, zbog te činjenice Kopač ne može ostvariti pravo na obnovu.

– Do Oluje sam s pokojnom majkom Barom živio u drvenoj obiteljskoj kući koju su sagradili moj djed i pokojni otac Stanko. Bila je to lijepa i velika drvena kuća, u kojoj sam proveo djetinjstvo i živio poslije očeve smrti s majkom sve do Oluje. Majka se bojala za moj život i nagovorila me da pobjegnem u Srbiju, a ona je ostala u kući. Tih nesretnih dana sklonila se u prihvatni centar u Sisku, a kada se vratila, imala je što vidjeti. Kuća je doslovno ukradena. Gredu po gredu, crijep po crijep, debele hrastove stranice… sve je pažljivo skinuto i jednostavno odvezeno. Netko se svojski potrudio i našu staru kuću jednostavno rastavio i, tko zna gdje, ponovo sastavio. Čim mi je majka javila o krađi kuće, vratio sam se u Čremušnicu i sklepao drvenjaru u kojoj i danas živim – priča Milenko Kopač.

Milenko je odmah krenuo u ostvarivanje prava na obnovu, u više od 10 godina napisao je brojne molbe, zakucao na još brojnija vrata, no svagdje je dočekivan čuđenjem nadležnih činovnika s objašnjenjem kako na obnovu nema pravo. Uglavnom, kažu, da mu je, kojim slučajem, kuća zapaljena, da ju je uništila granata ili pregazili tenkovi, ne bi bilo problema. Država bi sve to nanovo izgradila. Ovako, piši – propalo je!

U Regionalnom Uredu za stambeno zbrinjavanje, prognanike i izbjeglice, u Petrinji, djelatnica Nevena Jančić s kojom smo razgovarali, prvi put je čula da je nekome ukradena kuća u vrijeme Oluje.

– Ne sjećam se da je netko podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje zbog ukradene kuće, a to bih svakako zapamtila. Ukoliko povratnik ne posjeduje drugu kuću u kojoj može živjeti, kod nas ostvaruje pravo na dodjelu građevinskog materijala, bez obzira što mu je kuća ukradena, a ne devastirana. Potrebno je podnijeti pismeni zahtjev – kaže Nevena Jančić.

S obzirom da Kopač tvrdi kako je više puta podnosio molbe za obnovu, čini se da će biti potrebna još jedna njegova posjeta Uredu kako bi bila ustanovljena istina.

Prema svemu sudeći, autohtonoj kordunaškoj drvenoj kući Milenka Kopača, spomeniku umijeću nekadašnjih graditelja, bilo je suđeno da bude među prvima, a možda i prvo ukradeno drveno zdanje na Baniji i Kordunu. Krađe ovakvih remek-djela drvene arhitekture nastavljaju se i danas. Pljačkaši ih precizno rastavljaju, pomno bilježe grede i stranice, pa negdje, ponovo, za velike novce prodaju i sastavljaju.

– Tu kuću neću nikada prežaliti – kaže Milenko, kojemu je, početkom ove godine umrla majka, pa je ostao sam.

– Primam socijalnu pomoć i dani nekako idu. Prehranjuje me veliki vrt u kojemu radim gotovo cijele godine, pa u povrću ne oskudijevam. Tu i tamo imam neku kokoš i jaje, preživi se nekako. Bio sam kod pravnice u Vrginmostu i ona mi je rekla da dva puta godišnje imam pravo i na jednokratnu pomoć. Otišao sam u Topusko, čijoj socijalnoj službi pripadam, zatražio pomoć, no još ništa od toga. Sve donedavno pleo sam košare od ljeskovine, poznate krtole, pa me u ovom kraju zovu krtolar. Prestao sam i to raditi jer se ne isplati. Za jedan krtol treba mi skoro dva dana rada i mnogo hodanja po tržnicama, selima i sokacima, a zarada je mala, gotovo nikakva. Sada ponekad napravim krtol kada netko zatraži, ali već dugo nitko ništa nije naručio – objašnjava Milenko Kopač.

Ove godine rodila je šljiva, no Milenko se ni tu nije okoristio. Kako ne peče, a i ne pije rakiju, na početku svog sokaka napisao je obavijest da prodaje šljivu.

– Ima negdje oko stotinjak stabala dobre šljive za rakiju i pekmez. Sve sam mislio, neka si netko pobere koliko mu srce želi, pa neka mi nešto plati, koliko, toliko. Ništa ni od toga. Kad sam vidio da je vrag odnio šalu i da će propasti sav urod, jednoj ženi iz susjednog sela rekao sam neka bere koliko joj drago, ne mora ništa platiti. Napunila je vreće, a meni dala jedan kineski sat koji kuca iznad kreveta. Bar neka korist od šljiva! – kaže Milenko i dodaje da mu nije žao šljiva. Žao mu je i ovog lijepog sela Čremušnice koje polako odumire. Ne pamti svatove i rođenja, zaredale samo sahrane. Nekada je ovdje bilo više od 500 žitelja, zadruga, trgovina, birtija. Svi su se slagali, pomagali jedni drugima i život je bio lijep.

– I u vrijeme moga pokojnog oca Stanka, koji je rođen 1890., pričao mi je, bilo je lijepo živjeti, ali su i onda znale harati nedaće i ratovi. Upamtio sam kad mi je pričao dok sam bio dijete, kako je usred sela, na brdašcu bilo obješeno zvono za koje je bilo zavezano dugačko uže koje su zvali “štranga”. Kad netko vidi da napadaju Turci, povuče za štrangu i selo se razbježi dok opasnost prođe. Ali, svi su se uvijek vraćali na svoja ognjišta. Danas smo raseljeni – sjetno zaključuje Milenko Kopač.

Vladimir Jurišić

  •  

Općinski načelnik Gvozda o prijavi zbog gospodarskog kriminala

Jovičić: Iza prijave stoji zamjenica

Jedva čekam da se i ova prijava, kao i sve ranije, počne rasvjetljavati i da se utvrdi istina – tvrdi načelnik Branko Jovičić

Sisačko – moslavačka policija kazneno je prijavila, zbog gospodarskog kriminala, odnosno subvencijske prijevare i krivotvorenja službene isprave, općinskog načelnika Gvozda Branka Jovičića (SDSS) i direktora lokalnog Komunalca Milorada Milojevića.

Kako stoji u priopćenju, kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da je Jovičić, kao službena i odgovorna osoba lokalne samouprave, u rujnu prošle godine, s Ministarstvom regionalnog razvoja  i fondova EU sklopio ugovor o sufinanciranju projekata na području općine Gvozd, u vrijednosti nekoliko stotina tisuća kuna, za sanaciju nerazvrstanih cesta, izgradnju atletske staze na školskom igralištu i drugo. No nakon toga dogovorio je obavljanje radova s drugim počiniteljem za čije poslove su računi plaćeni, iako nisu odrađeni.

– Ovo nije prva prijava protiv mene – kaže Jovičić i dodaje da sve ima političku pozadinu i javlja se redovito pred izbore. Odbija vezu s bilo kakvim malverzacijama i smatra kako će policijska prijava biti odbačena.

– Policija me saslušala 10. travnja ove godine na nečiju prijavu, a cilj je bio da moj susret s policijom izađe u javnost, da o tome čaršija priča sve do izbora koji su bili 19. svibnja i da izgubim izbore. Na sreću, moji birači me dobro poznaju i izabran sam ponovo za općinskog načelnika. Iza svega stoji moja zamjenica Marija Idžan, poznata po otvorenim pismima protiv mene predsjedniku države i drugim institucijama. Ide tako daleko, da je čak za jedan dnevnik izjavila kako je ostala bez telefona zato što je hrvatske nacionalnosti i slične besmislice. Jedva čekam da se i ova prijava, kao i sve ranije, počne rasvjetljavati i da se utvrdi istina. Nažalost, nakon ovakvih prijava i napisa u novinama, uvijek ostane jedna neugodna mrlja, koja se teško briše i kada se utvrdi da si nevin. No, sve je to dio mog posla i funkcije koju obavljam, pa se na to naročito ne osvrćem. U ovoj općini imamo svi zajedno problema preko glave, koje moramo zajednički rješavati i nikakve prijave nas ne smiju usporavati – kaže Branko Jovičić.

Zamjenicu općinskog načelnika Branka Jovičića, ovdje u Gvozdu pamte, osim po otvorenim pismima institucijama i redakcijama, i po gorljivom angažiranju krajem prošle godine, kako mjesto ne bi promijenilo ime u Vrginmost, usprkos odluci Općinskog vijeća. Rame uz rame s gostujućim političarima Tomislavom Karamarkom i Danijelom Srbom objašnjavala je kako, inače nezakonita odluka Županijske skupštine o promjeni imena Vrginmosta u Gvozd, donijeta pod čudnim okolnostima 1996. treba i dalje ostati na snazi.

V. Jurišić

Svečanost u mestu na istoku Hrvatske

Obnovljen hram u Bršadinu

Obnova hrama sagrađenog 1750. godine je trajala četiri godine i privedena je kraju zahvaljujući dobrovoljnim prilozima vernika

U Bršadinu je na Miholjdan, 12. oktobra osvećen i tronosan novoobnovljeni hram Svetog arhangela Gavrila. Svečani čin predvodio je episkop osječkopoljski i baranjski Lukijan uz sasluženje više sveštenika sa područja eparhije i u prisustvu velikog broja vernika iz Bršadina i okolnih mesta. Bio je to istorijski događaj za Bršadin jer su osim osvećenja hrama, nakon obnove u njega unešene mošti Svetog kneza Lazara.

– Tim činom smo krunisali završetak generalne obnove našeg hrama. Polažući svete mošti svetitelja kneza Lazara u naš sveti presto doživeli smo veliku duhovnu radost i ja kao starešina hrama i svi moji parohijani, rekao nam je protonamesnik Ljubenko Jović, koji je na ovom svečanom događaju zbog velikog truda oko obnove crkve i primerenog obavljanja svešteničke službe, unapređen u čin protojereja.

Generalna obnova hrama sagrađenog 1750. godine je trajala četiri godine i privedena je kraju zahvaljući najvećim delom dobrovoljnim prilozima vernika ove parohije koja broji oko 380 domaćinstava te jednim delom uz pomoć opštine Trpinja. Tokom obnove, crkva je dobila novi pod sa podnim grejanjem, uređena je njena spoljašnost i unutrašnjost koju između ostalog krasi i novi ikonostas. Protojerej Ljubenko Jović zahvalio je svim vernicima i ljudima dobre volje koji su dali doprinos obnovi crkve, ističući da je odlikovanje koje je kao starešina primio, ujedno i priznanje svim parohijanima koji su pokazali veliku ljubav i slogu.

Molitvenom slavlju i svečanosti u Bršadinu koju su pratili sveštenički hor Eparhije osječkopoljske i baranjske i članovi KUD-a “Vaso Đurđević” iz Bršadina, prisustvovao je  i generalni konzul Republike Srbije u Vukovaru Živorad Simić kao i brojni predstavnici društveno-političkog života Srba na tom području među kojima saborski zastupnik Dragan Crnogorac i predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović. Za doprinos u obnovi crkve, vladika Lukijan je dodelio arhijerejske gramate Upravnom odboru Crkvene opštine Bršadin, Opštini Trpinja, Branislavu Teofiloviću iz Bršadina, Darku Vukoviću iz Lipovače i Milomiru Maruniću iz Bršadina.

Svečanost u Bršadinu privukla je pažnju medija kojima je zasmetala desetmetarska zastava Srpske pravoslavne crkve sa četiri ocila koja se tog dana pružala niz novoobnovljenu fasadu u glavnoj bršadinskoj ulici. U policiji su objasnili da je sve zakonito.

– To je službena zastava Srpske pravoslavne crkve i imaju je pravo, prema zakonu, postaviti na svoje institucije, ali u dvorištu, rekao je portparol PU vukovarsko-sremske Domagoj Džigumović.

D. B.

  •  

Borivoj Dokmanović, nezavisni, zamjenik gradonačelnika Vrbovskog

Vrijeme je za akciju

Prihvatio sam poziv i program Nezavisne liste sadašnjeg gradonačelnika Dražena Mufića i pobijedili smo na izborima

Zamjenik ste gradonačelnika Vrbovskog s Nezavisne liste sadašnjeg gradonačelnika Dražena Mufića. Kako bi u najkraćem izgledala vaša lična karta?

45 mi je godina i rođen sam u Karlovcu 1968. a živim u Srpskim Moravicama. Diplomirani sam inženjer strojarstva i radim kao profesor strojarske grupe predmeta u Željezničkoj tehničkoj školi u Moravicama. U politici sam vrlo kratko, tek koju godinu dana, a do sada nisam bio član niti jedne političke stranke. Želio sam se angažirati i pokušati pomoći svim građanima ovog kraja u rješavanju brojnih problema sa kojima se susreću kao i pomoći ljudima u Moravicama. Uvidio sam da ne ide dobro pa sam prihvatio poziv i program Nezavisne liste sadašnjeg gradonačelnika Dražena Mufića i pobijedili smo na izborima. Prvi utisci su dobri mada se još uvijek uhodavam, ali se svi na čelu sa gradonačelnikom trudimo da poboljšamo uslove za život u ovom kraju i međusobno dobro sarađujemo.

 Kako bi se mogla ocijeniti trenutka situacija na području Gorskog kotara?

Općenito, nije dobro, bez obzira na srpske ili hrvatske krajeve. Prisutna je sveopća depopulacija. Nema radnih mjesta, nema se gdje raditi i ljudi odlaze, posebno mladi, u velike gradove ali i u svijet. Malo ih se ili gotovo nitko nakon školovanja ne vraća ovdje i to nije dobro.

Kakva je situacija u Moravicama?

Također nije dobro. Željeznički čvor koji djeluje više od 150 godina je u vrlo teškoj situaciji, a cijeli ovaj kraj do sada je uglavnom dobro živio od tog čvora. Zadnjih desetak godina dogodilo se mnogo loših stvari koje su dovele gotovo do zatvaranja tog željezničkog čvora. Opća kriza ali i loše stanje na Hrvatskim željeznicama glavni su uzrok tome. Podijeljeni su brojni otkazi, mnoge funkcije čvora su jednostavno ukinute i ljudi su postali nepotrebni. Ima u svemu tome i loših političkih odluka moćnika iz Ogulina i Karlovca, ali i sa viših nivoa koji su Moravice u svojim planovima jednostavno prekrižili pa se ovdje sada nema gdje raditi. Trenutno rade još Željeznička tehnička škola i Radionica za održavanje željezničkih vagona. Nažalost, nema veće razlike ni u ostalim mjestima iz sastava grada Vrbovskog. Obavljamo i obavili smo dosta razgovora sa odgovornima kako bi razriješili problem čvora u Moravicama i nadamo se da ćemo popraviti stanje. U suprotnom neće biti dobro. Imamo i dobru suradnju sa Primorsko-goranskom županijom u rješavanju problema i planiranju budućih aktivnosti.

Kakvo je političko stanje i budućnost ovog dijela RH?

Politička i opća situacija u ovom dijelu Gorskog kotara je vrlo dobra. Nema nikakvih ekscesa kakvih smo viđali prije i kakve viđamo sada u drugim dijelovima države, niti ih je prije bilo. Od 15 gradskih vijećnika većinu od devet čine šest nezavisnih, dva iz HDZ-a i jedan iz Autonomne regionalne stranke, a šest iz koalicije oko SDP-a. Srpskih vijećnika je pet, po dva sa Nezavisne liste i liste SDP-a i jedan iz Autonomne regionalne stranke. Imamo budućnost i dobre perspektive. Tu su razvoj turizma, ekološka poljoprivreda, malo i srednje poduzetništvo, šumsko bogatstvo, skijalište Bijela kosa i prerada drva Cedar.

Kako je sa infrastrukturom?

Tako-tako. Lokalne ceste održavamo i “krpamo” kako možemo. Imamo problema i sa mostovima koji su uglavnom u lošem stanju. Jedan je nedavno u Gomirju nakon rušenja popravljen, odnosno izgrađen je potpuno novi. Uglavnom nema novaca i sve nam to ide dosta sporo. Pokušavamo to rješavati kroz međusobnu suradnju grada, županije i Hrvatskih cesta. Vidjet ćemo kako dalje. Inače, sva naselja u sklopu grada Vrbovskog imaju asfalt, uličnu rasvjetu i vodovod.

M. C.

  •  

Mijenjati odredbe o referendumu

Na Saborskoj raspravi o Prijedlogu odluke o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske, s Prijedlogom nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske, Milorad Pupovac je naveo da SDSS smatra da referendumsku inicijativu treba provesti kroz proceduru i omogućiti raspisivanje referenduma.

– Vodimo ideološku antiliberalnu kampanju u pogledu razumijevanja bračne zajednice, a ne pitamo se što nam se zapravo događa s brakovima. Ne postavljamo pitanje zašto ima sve manje brakova, u koje se kasno stupa i sve su kratkotrajniji. Širimo strahove od istospolnih brakova, dok institucije braka i društvo u cjelini propadaju, a o tome ne vodimo nikakvu ozbiljnu političku raspravu – kaže Pupovac.

Smatra kako Ustav treba zaštiti od proizvoljnosti, rizika i ideološkog tereta.

– Prihvaćamo prijedlog Vlade po kojem odgovornost za teška ubojstva treba zadržati kao nešto za što nema zakonite zastare. No, potrebno je proširiti tu raspravu na sve ono što smatramo da je potrebno promijeniti da bismo regulirali ustavni poredak u svim ustavnim normama koje sada nisu dobro posložene. Građani i princip jednakosti našeg Ustava moraju biti apsolutno zaštićeni – kaže Pupovac. Smatra potrebnim mijenjati odredbe o referendumu, jer su one u potpunoj kontradikciji s raspisivanjem referenduma na drugim razinama.

– Imamo i dva ustavna zakona koja se zovu ustavni, a donose se kao drugi zakoni, i to trebamo promijeniti. Ustavni zakon o provedbi Ustava treba biti donošen po proceduri Ustava. Isto vrijedi i za Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Pitanje ravnopravnosti manjina jedna je od temeljnih vrijednosti Ustava, koji se mora donositi po proceduri organskih zakona – kaže Pupovac. Također, smatra kako treba otvoriti i raspravu o tome koliko su smislene ustavne odredbe o decentralizaciji i regionalizaciji.

– Smisao ovih ustavnih promjena nije u tome da se zavežemo za jedan slučaj politički motiviranog ubojstva nego da pogledamo koja su to sporna mjesta koja bi trebalo promijeniti da bi ojačali ustavnu poziciju RH i njenih građana – kaže Pupovac.

  •  

Bez četiri pomoćnika ministara

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na svojoj je sjednici razmotrio inicijativu zastupnika Dragana Crnogorca, člana Odbora, u vezi ostvarivanja i zaštite stečenih prava srpske zajednice temeljnih na Erdutskom sporazumu i Pismu Vlade RH za završetak mirne reintegracije.

U raspravi Odbora posebno je istaknuto da su dosadašnje Vlade, osim aktualne Vlade RH, imenovale “predstavnika srpske etničke zajednice temeljem prijedloga Zajedničkog vijeća općina na položaje pomoćnika ministara u ministarstvima unutarnjih poslova, pravosuđa, prosvjete, sporta i kulture, te visoki položaj u Ministarstvu razvitka i obnove, te u uredu za prognanike”. Smatraju da nepostupanje sadašnje Vlade u ovom smislu nije razumljivo, s obzirom da se Vlada RH u samom Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju RH Europskoj uniji pozivala na potpuno provedbu svih načela i odredbi, pored ostalih međunarodnih dokumenata i Erdutskog sporazuma radi doprinosa regionalnoj stabilnosti i suradnji zemalja regije.

– Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, poziva Vladu RH da osigura ostvarivanje i zaštitu stečenih prava srpske zajednice u RH koja su zajamčena Temeljnim sporazumom o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema od 12. studenoga 1995. (Erdutski sporazum) i Pismom Vlade RH Vijeću sigurnosti UN-a o dovršenju mirne reintegracije od 13. siječnja 1997. godine, te da sukladno navedenim dokumentima imenuje predstavnike srpske etničke zajednice iz područja o kojemu je riječ za pomoćnika ministra u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstvu kulture – stoji u zaključku sjednice.

Mirna Jasić

  •  

Nevesela ekonomska situacija u ličkoj općini

Podjela nema, ali ni posla

Općina Plaški dobiva mjesečno dobiva od države 87.000 kuna, dok je vlastitih prihoda vrlo malo. Ne mogu se javljati na konkurse jer nemaju ni potrebnih 10 posto sredstava

Novo vodstvo općine Plaški od samog početka rada suočeno je sa brojnim problemima. Prvi je velika nezaposlenost i odljev mladih ljudi. Drugi problem je naslijeđeni minus u općinskoj kasi od 1,2 miliona kuna što ograničava sve potencijalne akcije u pokušajima rješavanja prvog problema. Bez značajnije pomoći Karlovačke županije i države, ovi se problemi neće moći biti riješeni bez obzira na mladu i ambicioznu ekipu koja sada vodi općinu.

Načelnik je Pero Damjanović (1986.) iz SDP-a, dok je njegova zamjenica Danijela Grba (1989.) iz SNS-a. Manjinska zamjenica načelnika je Mara Šupica iz SDSS-a, a predsjednica Općinskog vijeća je Slađana Bunjevac iz iste stranke. Predizbornoj koaliciji SDP-SNS nakon izbora se priključio SDSS, pa ova koalicija u Općinskom vijeću imaju sedam, a HDZ četiri vijećnika.

– Moramo pod svaku cijenu opravdati povjerenje koje smo dobili od birača i svim stanovnicima općine Plaški osigurati bolji život. Među nama nema nikakvih problema. Djeca idu u istu školu, ljudi zalaze u iste kafiće, juniorska nogometna ekipa je višenacionalna. Svi smo jednako suočeni s problemima i svima nam je jednako teško. Dobra međunacionalna i politička situacija pretpostavka je da ćemo u svom planu i uspjeti – kaže novi načelnik Pero Damjanović koji je u politici od 2005., a 2008. preuzeo je vodstvo u općinskom SDP-u.

Bivša tvornica celuloze zjapi prazna, iako stalno najavljuju investitore iz Kine ili iz arapskog svijeta. Postoji sedam kafića, nekoliko trgovina i to je uglavnom sve. Državne službe su popunjene, ali u njima ne radi nitko iz Plaškog već ljudi dolaze na posao iz Ogulina i drugih mjesta tako da općini ni od njihovih plaća i poreza ne ostaje ništa. Osnovnu školu pohađa 210 učenika. Postoji i nogometni klub, ali samo sa juniorskom ekipom, dok kulturno-umjetničkog društva nema, pa je društveni život u općini više nego skroman. Plaški je poznat po tome što je tamo prije 250 godina izgrađena prva katedralna crkva Srpske pravoslavne crkve i što je u tom mjestu prije 70 godina održano Drugo zasjedanje ZAVNOH-a.

Trenutno se asfaltira 1,4 kilometara puta prema Veri i mijenja se vodovod u Lapatu, a te su investicije omogućili Ministarstvo regionalnog razvoja i Hrvatske vode jer ih sama općina ne bi mogla financirati. Općina dobiva mjesečne dotacije od države u vrijednosti 87.000 kuna dok je vlastitih prihoda vrlo malo i to od niske komunalne naknade. Na plaći je trenutno petero ljudi: troje u izvršnoj vlasti, direktorica knjižnice na pola radnog vremena i bivši načelnik do kraja ove godine.

– Da bi preživjeli moramo ići na smanjenje plaća od 10-15 posto, nažalost, ali tako mora biti. Smanjenje će zakačiti sve, izvršnu vlast, predstavničko tijelo, komunalno poduzeće Veka. Svi moramo osjetiti teret krize, podnijeti trošak i sanirati dug Veksa od 850.000 kuna, što je posebna priča. Bilo kakav investitor bi nas preporodio. Tu, naravno, mislim na poštene poduzetnike, a ne spekulante. Imamo dosta kvalitetne zemlje koja je u općinskom vlasništvu, imamo zgrade također u našem vlasništvu. Naše bi resurse dali i besplatno u početku, pomogli bi koliko možemo u komunalnom opremanju i dokumentaciji, samo da se zaposli dvadesetak ljudi – ističe Damjanović.

Pošto je kraj bogat šumama, načelnik predlaže pogon za proizvodnju peleta jer je to ekološki energent, a prostor bi mogao biti u bivšoj kasarni JNA. Moguće je i otvaranje otkupne stanice gdje bi ljudi prodavali svoje proizvodne viškove: lički krumpir, kupus, sir i med. Voda iz Dretulje i Vrnjike je pitka pa bi se mogla napraviti i punionica vode. Zemlja i zrak su čisti za ekološku poljoprivredu, stočarstvo, seoski turizam, lov i ribolov jer je Dretulja puna domaćih pastrva.

– Stanje je toliko teško da se ne možemo javljati na konkurse za ulaganja jer ne možemo obezbijediti ni potrebnih 10 posto sredstava. Zato pozivam zainteresirane investitore da nam se jave, da dođu u Plaški da se dogovorimo i da nešto pokrenemo – dodaje načelnik.

Povratak izbjeglih je ovdje pri kraju ali obnova još traje i usprkos svim navedenim problemima, načelnik poziva Plaščane koji su još u izbjeglištvu da se vrate jer će, kaže, zajedno lakše rješavati sve probleme.

To su asfaltiranje još 198 km nerazvrstanih cesta, izmjena azbestnih cijevi u 58 km vodovodne mreže još iz prošlog vijeka. U Plaškom prema posljednjem popisu živi 2073 stanovnika od kojih je 45 posto Srba, Hrvata je 48 posto i 7 je posto ostalih. Damjanović kaže da će se najprije ići u rješavanje egzistencijalnih pitanja i problema, a onda će na red doći i usklađivanje općinskog Statuta sa Ustavnim zakonom o pravima manjina i reguliranje pitanja manjinskih simbola, upotrebe ćirilice i dvojezičnosti, preimenovanje ulica u skladu sa poviješću mjesta i ostalo.

  •  

Pomoć komšijama za dodatni prihod

Plaščanin Nikola Trbojević je povratnik i živi od obiteljske mirovine od 850 kuna jer mu je prije sedam godina umrla žena. Kad navrši 65 godina ići će u mirovinu.

– Teško se živi jer su mi režije 600 kuna, pa mi ne ostane za život. Nešto zaradim cijepajući drva bakicama ili pomažući komšijama. Odnosi među stanovnicima su dobri i nema nikakvih problema. Mi svi idemo zajedno na ista mjesta, nema dijeljenja. Plaškom bi trebalo bar dvadeset novih radnih mjesta, to je život za dvadeset familija ili skoro stotinjak ljudi i Plaški bi oživio. Lako je biti gazda u bogatoj kući, a vrlo teško u siromašnoj pa ne znam hoće li nova općinska vlast, a isto je tako i u državi, uspjeti popraviti stanje, no, mladi su pa neka se bore i trude, kaže Trbojević.

Milan Cimeša

Održan humanitarni koncert u Belom Manastiru

Pomoć malom Nikoli

Porodica obolelog dečaka Nikole Nikšića ima pet članova i živi od skromnog minimalca koji prima majka 

Gde je sloga, tu je i humanost. Upravo bi se tim rečima mogao opisati humanitarni koncert koji je održan 19. oktobra u Nastavno-sportskoj dvorani u Belom Manastiru, a u sklopu humanitarne akcije “Za malog Nikolu”. Koncert je organizovan na inicijativu članova i prijatelja SKUD Jovan Lazić iz Belog Manastira, a sav dobrovoljni prilog biće uplaćen na žiro račun teško obolelog dečaka Nikole Nikšića.

U dupke ispunjenoj dvorani, u programu su učestvovali svi pozvani učesnici, MKUD Pelmonostor, HKUD Beli Manastir, pevačka grupa Varošanke i Varošani iz Sombora (Srbija), solisti Hranislava Mesarić i Hranislav Podrumac, te članovi dečije grupe, ansambla i veteranske grupe SKUD Jovan Lazić.

Nikola Nikšić je sin Miroslava i Dragane Nikšić i od jula ove godine, zbog akutne limfoblastične leukemije, nakon kratkog lečenja u Osijeku nalazi se u KBC Rebro u Zagrebu. Iako bolestan, Nikola svakodnevno pohađa nastavu u specifičnim okolnostima, dok slobodno vreme provodi s malim i bolesnim drugarima i majkom koja je topli kućni dom zamenila s bezličnim zidovima bolničkog stana.

Porodica Nikšić ima pet članova, od kojih je troje dece, i živi samo od skromnog minimalca koji prima majka Dragana, pa nije teško zaključiti kako su, osim brige za Nikolino  zdravlje, visoki troškovi lečenja i boravka u hrvatskoj prestonici njihova svakodnevna briga. Iako su Nikolini roditelji za sada zadovoljni procesom lečenja, i kako ga Nikola podnosi, troškove lečenja sve teže podmiruju.

Prikupljeni dobrovoljni prilozi s humanitarnog koncerta privremeno će pomoći, ali to ni izdaleka neće biti dovoljno, pa su i dalje dobro došli. Da su Baranjci, bez obzira na veru i naciju, humani ljudi dokazao je i koncert “Za malog Nikolu”. Ako među vama, koji upravo čitate ovaj članak, ima onih koji su voljni nesebično pomoći to još uvek možete učiniti. Nikola će sledećeg meseca napuniti sedam godina i osmeh njegove majke biće mu najbolji poklon.

Pomoć se može slati na adresu i broj računa: Nikola Nikšić, Školska 32, 31300 Beli Manastir Račun broj: 3218473434, Iban broj: HR7123900013218473434, HPB Kockica                    

Zoran Popović

  •  

Bilogorci u posjeti Gorskom kotaru

Međusobno upoznavanje

Mi bi morali među sobom uspostaviti čvršće veze i zato je ovo potez za svaku pohvalu, kazao je Milan Eraković 

Pedesetak pripadnika srpske zajednice iz Bjelovarsko-bilogorske županije posjetilo je Vrbovsko, Gomirje i Srpske Moravice.

– U planu rada zacrtali smo da pripadnici zajednice naše županije posjete bar jedan manastir Srpske pravoslavne crkve godišnje. Tako je red ove godine došao i na Gomirje. Lani smo posjetili manastir u Orahovici u Slavonsko-požeškoj županiji. Suština ovog plana je međusobno druženje i upoznavanje. Manjinski funkcioneri razmjenjuju iskustva u radu i planiraju nove akcije, kazao je Darko Karanović, predsjednik VSNM-a Bjelovarsko-bilogorske županije i potpredsjednik SNV-a. Izrazio je nadu da će prijateljima iz Primorsko-goranske županije uskoro moći uzvratiti posjet.

Od domaćina, uz predsjednika Milana Erakovića tu su bili i članovi vodstva srpske zajednice iz Primorsko-goranske županije te iz Vrbovskog nezavisni zamjenik gradonačelnika Borivoj Dokmanović, manjinski zamjenik gradonačelnika Dušan Stipanović i predsjednik gradskog VSNM-a Duško Roknić.

– Mi bi morali među sobom uspostaviti čvršće veze bez obzira iz kog dijela Hrvatske dolazimo i zato je ovo potez za svaku pohvalu, kazao je Milan Eraković, predsjednik ŽV SNM Primorsko-goranske županije.

Bilogorci, Moslavci i Slavonci bili su oduševljeni ljepotama Gorskog kotara. Među gostima bili su Stana i Lazo Šironja, članovi pododbora SKD Prosvjeta iz Daruvara i vođe pjevačke grupe “seniora” u pododboru.

– Prvi put sam ovdje i moram reći da je prelijepo. Bilo bi mi žao da nisam došla. Krajolik me podsjeća na Sloveniju i sve je čisto i uređeno, rekla je Stana Šironja.

M. C.

Slava u Vrepcu 

Stanovnici Vrepca kod Gospića i njihovi prijatelji i ovaj put su 14. oktobra obilježili praznik Pokrova Presvete Bogorodice, tradicionalne seoske slave. Liturgiju je na brdašcu Gradina kod spomen krsta na mjestu nekadašnje crkve oštećene u Drugom svjetskom ratu i srušene 1948., služio novi paroh korenički i vrebački Nikola Malobabić uz sasluženje paroha plaščanskog Gorana Slavnića.

Nakon liturgije, pjevačka grupa udbinskog pododbora “Prosvjete” pod vodstvom predsjednika pododbora Đoke Opalića izvela je program u koji se pjesmom uključio i dobar dio okupljenih koji su osim iz Vrepca i okolnih sela došli i iz daljnjih mjesta. Druženje je organizirala je udruga Ličana i prijatelja “Ličko prelo”, a njen predsjednik Milan Bogdanović izjavio je da je i ovogodišnjim okupljanjem nastavljena tradicija duhovnosti i slave u Vrepcu koja je zbog raznih okolnosti privremeno prekinuta. Podsjetimo da je spomen krst postavljen prije tri godine, kada se javila ideja o gradnji crkve, na koju će se zbog objektivnih okolnosti čekati duže vremena.

N. J.

  •  

Promocija knjige Radoja Arsenića “Remember Maksimir”

Turobne zagrebačke devedesete

Jedan od razloga zašto sam napisao knjigu bio je da ostavim nešto dugotrajnije od novinskih tekstova, kaže Radoje Arsenić 

Ova knjiga pobuđuje sjećanja na događaje s početka 90-ih s naglaskom na ubojstvu porodice Zec krajem 1991. godine, rečeno je na promociji knjige dugogodišnjeg dopsnika “Politike” iz Zagreba Radoja Arsenića “Remember Maksimir” održanoj 17. oktobra u Zagrebu u organizaciji Biblioteke SKD “Prosvjeta”..

Knjiga koju je izdalo beogradsko izdavačko poduzeće “Prosveta” govori o onom što se za vrijeme rata dešavalo Srbima, od prismotre, vrijeđanja i pritisaka do ubojstva porodice Zec, uključujući i 12-godišnju Aleksandru, vršnjakinju glavne junakinje, rekao je Arsenić predstavljajući svoju knjigu.

– Jedan od razloga zašto sam napisao knjigu bio je da na kraju mog rada ostane nešto dugotrajnije od novinskih tekstova koji, kao i novine žive jedan dan. Drugi razlog bio je to što ni nakon 23 godina od tog događaja nije došlo do pravednog kraja jer počinioci nisu kažnjeni, rekao je Arsenić.

Po riječima predsjednika “Prosvjete” Čedomira Višnjića, Arsenić je kao dugogodišnji dopisnik “Politike” iz Hrvatske koji je pisao i za vrijeme rata, bio itekako upućen u zbivanja početkom 90-ih.

– Iako kratka po broju strana, knjiga se zbog prisjećanja na razvoj situacije oko ubistva porodice Zec, prije svega prikazanog kroz citate tekstova novina koje su godinama pisale o tome, čita s težinom u grlu, rekao je Višnjić i dodao

Milorad Novaković, bivši urednik časopisa “Prosvjete” i Arsenićev kolega iz dopisništva “Politike”, podsjetio je na atmosferu straha i prismotre početkom devedesetih, ističući kako je još u septembru 1990. s ulaza u dopisništvo nestala ploča iako je bila na latinici. Promociji na kojoj su pročitani citati iz knjige prisustvovali su poštovaoci književnosti, kao i predstavnici ambasade Srbije u Zagrebu.

Promocija Arsenićeve knjige jedna je od brojnih ovojesenskih aktivnosti Biblioteke koja do kraja godine najavljuje brojne kulturne događaje, počevši od izložbe nabavljenih naslova s beogradskog sajma knjiga i promocije knjige Miloša Crnjanskog “Roman o Londonu” u izdanju Izdavačkog poduzeća “Prosvjeta” do obilježavanja godišnjica Desanke Maksimović i Petra Petrovića Njegoša.

Nenad Jovanović

Projekt oživljavanja kulture dobio zeleno svetlo

Tradicijski korzo u Belom Manastiru

Suština celog projekta, čiji su temelj ideje građana, je sloboda mišljenja i prezentacija kvalitetnih sadržaja 

Iako je proteklih godina Grad Beli Manastir ulagao u objekte kojima se koriste nacionalne manjine, pa su srpsko i mađarsko kulturno umetničko društvo dobili svoje prostorije, to nije dovoljno da se može pohvaliti kvalitetnim društvenim životom, a posebno sadržajima za mlade. Iskorak napred u poboljšanju te slike mogao bi biti projekt “Tradicijski korzo”, koji je u sklopu programa “Zajedno za bolje”, dobio zeleno svetlo od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

U projektu vrednom 400.000 kuna, koji će financirati Zaklada, jedini baranjski grad ušao je u grupu 12 hrvatskih gradova. Projekt je nominovao Grad Beli Manastir, a provoditelj projekta je HKUD Beli Manastir. Sam projekt podeljen je u tri faze. Prvi deo su građevinski radovi, preciznije adaptacija tavanskog prostora iznad HKUD-a Beli Manastir, u kojem su predviđeni okupljanje građana volontera, rad na projektu, te provođenje kreativnih radionica. Drugi deo projekta obuhvatit će rekonstrukciju narodnih nošnji, izradu suvenira i nakita, dok se treća faza odnosi na klub Tradicijski korzo gde će svi zainteresovani i kreativni volonteri predlagati razne aktivnosti, i učestvovati u izradi kalendara događanja.

Suština celog projekta, čiji su temelj ideje građana, je sloboda mišljenja i prezentacija kvalitetnih sadržaja koji bi probudili poprilično uspavanu društvenu i kulturnu scenu grada. S obzirom da je projekt nominovao Grad Beli Manastir, gradonačelnik Ivan Doboš, i predstavnik odbora građana Vladimir Kedmenec, zajedno sa predstavnicima drugih dvanaest gradova, boravili su u Briselu na otvorenim danima regija i lokalnih samouprava EU gde su prisustvovali različitim radionicama pa će iskustva koja su doneli sa sobom sasvim sigurno dobro doći.

Zainteresovani građani još uvek se mogu uključiti, sastanci se održavaju jednom sedmično u prostoriji male gradske većnice, a kontakt je moguće ostvariti i putem e-mail adrese korzo.bm@net.hr ili putem facebook stranice HKUD Beli Manastir.

Zoran Popović

Smotra folklora nacionalnih manjina u Virovitici 

U Društvenom domu virovitičkog prigradskog naselja Rezovac održana je 5. Smotra folklora nacionalnih manjina Virovitičko-podravske županije. Nastupili su SKD Prosvjeta Virovitica s pjesmama i plesovima Slavonije, KUD Zora iz Silaša s igrama iz Srijema i Pinišavlja, SKD Zagreb s Ličkim prelom, Demokratska zajednica Mađara iz Novog Graca s mađarskim dječjim igrama, Češka beseda Virovitica i SKD Prosvjeta iz Garešnice s igrama iz zapadne Slavonije i Levča.

Organizator Smotre folklora je virovitički Pododbor SKD Prosvjeta osnovan 2007. godine. Goste i publiku pozdravila je predsjednica Ljiljana Vukomanović naglasivši kako virovitička Prosvjeta u folklornoj i pjevačkoj sekciji broji tridesetak aktivnih članova svih nacionalnosti.

– Cilj nam je očuvanje identiteta srpske nacionalne manjine na prostoru Virovitičko-podravske županije kroz njegovanje kulture, običaja i tradicije srpskog naroda čime obogaćujemo. U ovih 6 godina pokazali smo da prezentacijom kulturnog blaga Slavonije možemo obogatiti folklornu ponudu naše županije – rekla je Vukomanović.

G. G.

  •  

Godišnjica partizanskog otpora u Voćinu 

Predstavnici srpske manjinske samouprave, organizacija i antifašista obilježili su 5. oktobra 72 godišnjicu prve oružane borbe na širem području Voćina. Svrha te akcije bila je bila oslobođenje uhapšenih iz sela Stara Krivaja na području današnje Bjelovarsko-bilogorske županije gdje su ih zarobile ustaše. Komemoracija je održana na bunaru Alaginac nedaleko sela Lisičine u općini Voćin, u organizaciji VSNM-a Virovitičko.podravske županije, a prisustvovalo joj je dvadesetak mještana.

Nakon polaganja vijenaca, prisutnima su se  obratili predsjednik VSNM Bjelovarsko-bilogorske županije Darko Karanović kao izaslanik SNV-a i profesor Jovan Vuković iz Voćina koji je govorio o događajima koji su se 1941. zbili u tom dijelu zemlje.

N. J.

  •  

Sajam običaja i Gužvarijada u Dalju

Tajna slavonske gužvare

Gužvarijadu koja je okupila 17 takmičara, organizovao je daljski SKUD “Branko Radičević” 

U Dalju su održani 9. sajam starih običaja i zanata opštine Erdut i 5. Gužvarijada. Od ove godine to je jedinstvena manifestacija kojoj je cilj promovisanje tradicije, kulture, običaja, gastronomije i osnaživanje položaja opštine Erdut na karti kontinentalne Hrvatske. Sajam na kojem se predstavilo preko 50 izlagača posetilo je više od dve hiljade posetilaca.

– Izuzetno smo zadovoljni. Imamo goste iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Srbije te sa područja pet slavonskih županija. Mislim da ovaj sajam polako prelazi okvire onoga što smo očekivali, kaže Jugoslav Vesić, načelnik opštine Erdut i predsednik Turističke zajednice. Pored proizvoda zanatlija i OPG-ova, posetioci su mogli da pogledaju i kupe ručne radove i druge rukotvorine te uživaju u bogatoj gastro ponudi.

– Prvi put sam na ovom sajmu. Imamo proizvode iz naše domaće radinosti. To su prirodni sapuni, sa kozjim mlekom za osetljivu i suvu kožu, sa bademovim i nevenovim uljem, za masnu kožu sa glinom. Potražnja je velika, cene su pristupačne i zadovoljna sam prodajom, kaže Ljiljana Aleksić iz Borova.

Gužvarijadu koja je ove godine okupila 17 takmičara, organizovao je daljski SKUD “Branko Radičević”, a ove godine najbolju gužvaru umesile su članice Hrvatsko kulturno-umetničkog društva “Stjepan Penić” iz Dalja.

– Učestvujemo od samog početka i iskreno, ove godine smo nagradu i očekivali”, rekla je Gorana Šlingar, zatajivši pobednički recept. Kakva treba biti gužvara otkrio je Darko Barjaktarević iz Turističke zajednice opštine Erdut. “Dobra slavonska gužvara mora biti promera oko 12 cm. Fil u njoj, bilo da je od maka, oraha, rogača ili grožđica, mora biti ravnomerno raspoređen, a boja nesme biti zagorela, već rumena”, kaže Barjaktarević.

Sajam i gužvarijadu pratio je bogat kulturno-umetnički program uz učešće plesnih ansambala iz Hrvatske, Srbije, BiHi Slovenije sa oko 500 učesnika.

– Pozdravljam ovu ideju. Tako obična stvar, a napravi se tako veliko sijelo, što bi mi u Bosni rekli. Drago nam je zbog dece jer sve ovo radimo da se upoznaju i šire prijateljstva, ali i znanje o kulturama drugih krajeva, kaže Stevo Savić, predsednik KUD-a “Liješće” Republike Srpske.

D. Bošnjak

Sisačka multikulturalna manifestacija ” Jezik roda moga”

Jezik rodova naših

Manifestacija je značajna jer se njome jačaju spone između brojnih naroda koji žive na sisačkom području

Predstavljanjem srpske nacionalne manjine započela je četverodnevna manifestacija “Jezik roda moga” u Narodnoj knjižnici i čitaonici “Vlado Gotovac” u Sisku. S ciljem predstavljanja književnosti, tradicije, usmene predaje i vjerskih običaja pojedinih naroda, na ovoj manifestaciji, nazvanoj prema prema čuvenoj pjesmi Petra Preradovića, predstavili su se, osim pripadnika hrvatske nacije, srpska, bošnjačka, češka i ruska nacionalna manjina.

Multikulturalnu manifestaciju organizirali su Ogranak Caprag sisačke knjižnice te Medžlis islamski Sisak, Podoodbor SKD “Prosvjete” Sisak, Pravoslavna crkva Sisak, “Češka beseda” Sisak i Nacionalna zajednica Rusa Hrvatske.

– S obzirom da knjižnice u odnosu na kulturnu i jezičnu raznolikost trebaju pružati usluge svim članovima zajednice bez diskriminacije, ukazala se prilika za organiziranjem ovog događanja. Nakon već tradicionalnog “Tjedna kulturne raznolikosti” koji je povezao djecu svih uzrasta i nacija, ovom manifestacijom se željelo i odrasle Siščane približiti drugim narodima – kaže Dragana Čubrilo Bila, moderatorica manifestacije.

Prvu večer u organizaciji sisačkog Pododbora SKD “Prosvjeta” uveličali su književnik Đuro Maričić, te KUD “Banija” iz Blinje i pjevačka grupa SKD “Prosvjete”, kao i polaznici pravoslavnog vjeronauka u Sisku. Na drugoj multikulturalnoj večeri, knjigu “Ribica mala” i najnoviji časopis “Riječi” predstavila je Đurđica Vuković. Etnologinja Katica Mrgić goste je upoznala s običajima Siska i okolice, a o usmenoj predaji govorila je Andrea Šišuš, dok je muzički ugođaj dao vokalni ansambl “Glorija”. Na trećoj večeri manifestacije posjetitelji su se upoznali sa češkom i ruskom poviješću. Predstavnici “Češke besede” izveli su i dio predstave “Commedia Finita”, a posebni ugođaj dali su Pjevačka skupina te zbor “Rjabuniška”, nastupivši u tradicionalnim nošnjama.

– Manifestacija je od ogromnog značaja za cijelu regiju, jer se njome jačaju spone između brojnih naroda koji žive na ovom području. Bliskost različitih jezika koji počivaju na slavenskim jezicima i na kojoj je temeljena povijest različitih naroda, uvodi nas u budućnost u kojoj će pisana riječ još više jačati, a pomalo zaboravljena usmena predaja ponovno će se uzdići. Osnovni cilj ove manifestacije je vraćanje tradiciji i pisanoj riječi, kao i usmenoj predaji i starim običajima – zaključuje Dragana Čubrilo Bila.

Mirna Jasić

Prilozi za besplatne obroke

Prošle subotu, na glavnom belomanastirskom Trgu slobode, Mirovna grupa Oaza organizirala je prikupljanje donacija za besplatne tople obroke, koji se svakog radnog dana dostavljaju za 40 starih i nemoćnih osoba. Uslugu “Oaza” pruža već treću godinu, a financiraju je Ministarstvo socijalne politike i mladih i Grad Beli Manastir.

Za neradne dane su korisnici dobivali suhe obroke, ali su oni ukinuti nakon što je ministarstvo smanjilo sredstava. Stoga se sada dešava da za praznike, kad većina građana ima bogatije menije, “Oazini” korisnici ne dobiju ništa. Da tako ne bi bilo , “Oaza” je organizirala prikupljanje donacija građana, a za prilog od pet kuna ili veći mogli su s izabrati suvenir izrađen na “Oazinim” radionicama. Rezultat nije izosta150 građana doniralo je – 1.649,56 kuna. Za taj novac kupiće se po 40 obroka, koje će “Oazini” korisnici dobiti za Božić i Novu godinu.

J. N.

  •  

Seminar u Daruvaru 

U sklopu projekta “Jačanje kapaciteta institucija nacionalnih manjina za javno djelovanje” kojeg provodi splitski Institut Stine, u Daruvaru je održan seminar. Sudjelovalo je tridesetak predstavnika nacionalnih manjina. Kako javnost utječe na ostvarivanje prava nacionalnih manjina bila je tema predavanja Aleksandra Tolnauera, predsjednika Savjeta za nacionalne manjine. Nacionalne manjine i pravo na medije – bio je naslov predavanja Zdenke Čuhnil, bivše saborske zastupnice Čeha i Slovaka. Publicist i prevodilac Srđan Dvornik govorio je o lobiranju kao faktoru jačanja i kvalitetnijeg ostvarivanja prava nacionalnih manjina. Uloga medija u promoviranju manjinskih prava bio je naziv predavanja Gordane Vilović sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Metode i putevi jačanja multietničnosti i interkulturalnosti – bio je naziv teme Antonije Petrićušić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, dok je Ljubomir Mikić iz vukovarskog Centra za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć govorio na temu Manjinska samouprava i javnost.

M. C.

Odlični rezultati mlade momčadi kordunskog nogometnog kluba

Nepobjedivi juniori “Petrove gore”

Nakon sedam kola mladi nogometaši iz Vojnića imaju 21 bod, postigli su više od 30 golova, a ukupno ih primili samo četiri

Juniori nogometnog kluba “Petrova gora” iz Vojnića lideri su u Drugoj nogometnoj ligi Nogometnog saveza Karlovačke županije za juniore. Nakon sedam kola mladi nogometaši iz Vojnića ostvarili su isto toliko pobjeda. Postigli su više od 30 golova ili pet po utakmici, a ukupno ih primili samo četiri. Trener je mladi Krnjačanin Ilija Kosanović koji je igrao u juniorima beogradskog “Partizana”, a potom i u seniorskom sastavu kluba iz Vojnića. Tako su juniori “Petrove gore” u dosadašnjem dijelu takmičarske sezone najbolja od četiri selekcije tog kluba.

– Igrači i trener iznimno marljivo treniraju i mladi trener Kosanović uspješno prenosi svoje nogometno znanje. Još kad bi imali bolje uslove za rad, prije svega tu mislim na nedostatak opreme i svugdje prisutni nedostatak financija, ova generacija juniora bi ostvarivala još uvjerljivije pobjede. Dobre rezultate ostvaruju i naše ostale selekcije – limači, pioniri i seniori, kaže tajnik Sportskog društva “Petrova gora” Slobodan Malić.

Mlada i ambiciozna uprava kluba pokušava na razne načine osigurati sredstva za rad kluba, vlastitim akcijama, donacijama bivših igrača i prijatelja kluba, a tu su i pomoći općine Vojnić i Županijskog SNV-a. Tajnik Malić poziva sve ljude i prijatelje sporta sa područja Korduna da ako su u mogućnosti, na bilo koji način da pomognu radu kluba.

Prošlog vikenda, u međunarodnu kampanju “Nogometni ljudi” bio je uključen i NK Petrova gora. Učinjeno je to na utakmici Druge županijske nogometne lige za seniore protiv “Mladosti” iz Zagorja Ogulinskog. Time su se ove dvije momčadi pridružile grupi od preko 300 organizacija iz 41 evropske zemlje okupljenih oko iste ideje – suzbijanja diskriminacije, promoviranja jednakosti i uključenosti kroz igru. Zamisao je da nogomet može nadmašiti sve barijere, usprkos međusobnim etničkim, religijskim, spolnim ili seksualnim pripadnostima.

– Sportsko društvo “Petrova gora” je ponosno što je dio kampanje “Nogometni ljudi”. Mi želimo biti i jesmo dio naprednog društva, društva koje cijeni i poštuje različitosti. U naše Sportsko društvo i na naše sportske događaje uvijek su dobro došli svi. U našem klubu, iako smo pretežno momčad Srba povratnika, igraju Hrvati i Bošnjaci, a trener seniorske ekipe je poznati karlovački stručnjak Stjepan Štef Benić, rekao je Nemanja Eremić iz vodstva kluba i trener limača “Petrove gore”.

– Mi, nogometni ljudi, imamo pravo i obavezu oduprijeti se svim oblicima rasizma na nogometnim stadionima jer nogomet je igra koja nas 90 minuta na terenu razdvaja, ali nas spaja za cijeli život. I zato molimo vas, podignimo visoko crvene kartone i recimo zajedno stop rasizmu, stoji u zajedničkoj izjavi igrača oba kluba. Utakmica između domaćina i gostiju iz Zagorja Ogulinskog završila je pobjedom domaćina 2:1.

M. Cimeša

  •  

Stogodnjak (186) 

25. 10. – 1. 11. 1913: riješen je misterij nestanka patrijarha Lukijana Bogdanovića koji je zadnji put viđen živ još 1. rujna. Njegovo mrtvo tijelo nađeno je na ušću rijeke Ache u Salzach, kod Lenda, 25 kilometara od Gasteina, gdje je boravio na odmoru. Bogdanovića je, iako teško, identificirao suprug njegove sestre dr. Vasiljević, a službenu obavijest o pronalasku mrtvog tijela primio je i dr. Miloš Bogdanović, brat nestalog patrijarha. Pošto je patrijarhovo tijelo bilo gotovo neprepoznatljivo, policija je zatražila i mišljenje još dvojice ljudi – Bogdanovićeva zubara dra. Vajna i obućara Vujkića, obojice iz Budimpešte. Zubar je prepoznao svoju ugrađenu zlatnu plombu, a obućar naručene cipele. Lijevu je nesretnik, u trenutku smrti, imao na nozi. U policijskom saopćenju se navodi da je “po nalasku, stanju i položaju leša utvrđeno da je svaki zločin ili samoubojstvo isključeno, nego se radi o nesretnom slučaju…”  “Patrijarh je prigodom šetnje skrenuo s označenog puta i zalutao, te s brvna pao u rijeku Achu. Pri padu udarilo je patrijarhovo tijelo o to brvno i survalo se u rječicu…” također je navedeno u službenom saopćenju. U nekim novinama je inače objavljena vijest da je u patrijarhovoj sobi nađeno pola milijuna kruna u gotovini, ali su crkveni krugovi to odmah demantirali, navodeći da su nađene samo dvije štedne knjižice i na njima svota od ukupno 72.000 kruna. Ispraćaj posmrtnih ostataka obavljen je najprije na gajštanskom groblju, uz zvonjavu mjesne katoličke crkve i u prisutnosti posebnog izaslanstva srpske pravoslavne crkve, kao i mnogobrojnih građana Gasteina, a zatim i na željezničkoj stanici, gdje su se od mrtvog tijela oprostili i članovi općinskog vijeća. Na vijest o smrti patrijarha Bogdanovića oglasila su se i zvona na svim pravoslavnim crkvama.

* ugledni zagrebački liječnik dr. Đorđe Đorđević održao je u dvorani Srpskog sokola predavanje o svojim iskustvima iz beogradskih bolnica u vrijeme srpsko-bugarskog rata. Dr. Đorđević je, naime, u vrijeme rata liječio vojne ranjenike i operativno zbrinjavao civilne pacijente s cijelog područja južno od Niša. Predavanje je bilo popraćeno projekcijom slika i toliko zorno da je nekoliko prisutnih žena – palo u nesvijest!

* uprava Srpskog kreditnog zavoda u Bjelovaru objavljuje ovaj kratak oglas: “Potrebujemo u odjeljenje poljoprivrednih mašina i namještaja jednog prodavca. Podnesite svoju ponudu i svakako naznačite plaću koju želite imati…” Iz okolice Bjelovara stiže još jedan oglas, ali ovaj put prodajni. “Zbog velike starosti i zbog toga što se moram preseliti u grad, prodajem kuću sa nuszgradama i posjedom od 27 rali dobre zemlje. U kući je i trgovina i gostiona, koja dobro radi već 100 godina. Na posjedu mogu živjeti tri seljačke familije…” poručuje uz ostalo Đuro Tarbuk, trgovac i posjednik iz Srijedske.

* “U dobru srpsku kuću primaju se na stan i opskrbu dve devojčice licejke, sestre ili drugarice. Stan je u neposrednoj blizini liceja. Konverzacija na želju – njemačka”, kaže se u oglasu broj 1538.

Đorđe Ličina