Izuzetni brojevi

Tijekom protekla dva tjedna gotovo svakodnevno europski su mediji javljali, pozivajući se na dokumente američkog zviždača Edwarda Snowdena, o dotad nepoznatim razmjerima nadzora koji provodi američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA). Prvo je britanski dnevnik “Guardian” objavio da je NSA nadzirala 35 svjetskih državnika, i to nakon što je jedan američki dužnosnik agenciji dostavio dvjestotinjak telefonskih brojeva. NSA je, piše u dokumentu, dužnosnike drugih institucija, primjerice Bijele kuće, Ministarstva obrane ili State Departmenta, prethodno pozvala da im dostave podatke o osobama koje žele prisluškivati.

NSA ove navode nije ni potvrdila ni demantirala, no američkim medijima rečeno je da agencija “ne djeluje samostalno, već pod službenim zapovjednim lancem”, iako objavljeni dokument sugerira da agencija operacije poduzima i samoinicijativno. Glasnogovornica NSA Vanee Vines magazinu “Foreign Policy” objasnila je da NSA djeluje unutar “Nacionalnog okvira za obavještajne prioritete” koje određuju visoki dužnosnici, no i da pojedine agencije samostalno odlučuju na koji način im pristupiti. Jedan visoki američki dužnosnik magazinu je rekao i da zadatak NSA-e nije samo da prikuplja naručene informacije, već i da “unaprijed zaključi što njezini klijenti žele”. Američki dnevnik “Wall Street Journal” u ponedjeljak je pak citirao neimenovane dužnosnike koji su rekli da je američki predsjednik Barack Obama naredio da se prekine prisluškivanje svjetskih dužnosnika tek kada je o tome saznao prošlog ljeta, iz čega se može zaključiti da cijeli prvi mandat nije znao što mu radi obavještajna zajednica.

Dan nakon “Guardiana”, njemački “Der Spiegel” objavio je da je među prisluškivanim dužnosnicima i njemačka kancelarka Angela Merkel. Nadzor je navodno započet još 2002., a odvijao se iz američke ambasade u Berlinu. Njemački tabloid “Bild” napisao je da je Obamu o tome još 2010. informirao tadašnji šef NSA-e Keith Alexander, no to je iz Bijele kuće demantirano. Poručeno je i da SAD “ne nadzire niti će nadzirati” kancelarkine komunikacije, no nije specificirano je li Merkel bila nadzirana u prošlosti. Kancelarka je izvijestila da je nazvala Obamu i rekla mu da “špijuniranje među prijateljima nije prihvatljivo”, na razgovor je pozvan američki ambasador, a njemačko državno odvjetništvo otvorilo je istragu.

Francuski dnevnik “Le Monde” također je objavio da je NSA prisluškivala i francuske građane, čak 70 milijuna razgovora tijekom jednog mjeseca, a slične podatke objavio je za Španjolsku tamošnji dnevnik “El Mundo”. “Le Monde” je tekst objavio u vrijeme posjeta Parizu američkog državnog tajnika Johna Kerryja, pa su uslijedili uobičajeno javno prigovaranje, telefonski razgovori na najvišim razinama i najava istraga. Nešto žučnije reagirali su u drugim zemljama, primjerice meksički predsjednik Enrique Pena Nieto bio je osupnut s obzirom na to da dvije zemlje tijesno surađuju u borbi protiv trgovine drogama. Brazilska predsjednica Dilma Rousseff američko prisluškivanje nazvala je “kršenjem suvereniteta” i otkazala posjet Washingtonu, rekavši i da američka špijunaža očigledno nije motivirana samo sigurnosnim razlozima, već i ekonomskim, s obzirom na to da se prisluškuje i brazilska naftna kompanija Petrobras. Brazilska vlada s njemačkom je u Ujedinjenim narodima pokrenula inicijativu da to tijelo donese rezoluciju o zaštiti privatnosti na internetu, a pridružilo im se još 20-ak zemalja.

Što se tiče europskih dužnosnika, koji su u lipnju također saznali da ih se prisluškuje, oni su se na EU samitu složili o potrebi uspostave neke vrste kontrole američkog špijuniranja. EU je već ranije donijela odluku o suspenziji dogovora sa SAD-om o dijeljenju bankovnih podataka iz takozvanog sustava Swift, nakon što je otkriveno da je NSA nadzirala i taj sustav. S druge strane, europski dužnosnici već neko vrijeme oklijevaju s donošenjem regulative o zaštiti privatnosti i to zato jer su u tijeku trgovinski pregovori EU-a i SAD-a. Unatoč potezima koji sugeriraju uvrijeđenost, europski dužnosnici rekli su da do suspenzije trgovinskih pregovora neće doći, a EU je umjesto toga pozvala članice da sa SAD-om pokrenu bilateralne pregovore kako bi eventualno ishodile “džentlmenski dogovor” o neprisluškivanju, kakav Amerika ima s drugim anglofonim državama.

Većina dužnosnika umiješanih u skandal rekla je da je špijuniranje jednostavno nešto što sve države rade, pa bi cijeli skandal mogao završiti tako da skupina odabranih zemalja ishodi sa SAD-om dogovor da se međusobno neće prisluškivati, ukoliko za to bude obostrane volje. Nakon što je Edward Snowden počeo objavljivati klasificirane dokumente, američke institucije počele su razmatrati tu mogućnost, a da će takav dogovor tražiti najavila je i Angela Merkel. Francuska je pak o tome sa SAD-om već razgovarala prije nekoliko godina, no pregovori su propali jer su obje obavještajne zajednice zaključile da im se međusobno prisluškivanje više isplati. Tada je izašlo na vidjelo i da Francuska u SAD-u provodi industrijsku špijunažu, a prošlog ljeta i da nezakonito prisluškuje vlastite građane.

Što se tiče američkih dužnosnika, oni su se do ponedjeljka isključivo bavili demantiranjem, pa je predsjednik kongresnog Odbora za obavještajnu djelatnost Mike Rogers ustvrdio da su europski mediji Snowdenove dokumente “krivo interpretirali”, dok je šef NSA-e Keith Alexander rekao da “nitko ne želi da agencija zemlju prestane štititi od terorista”. Ipak, u ponedjeljak su iz Bijele kuće poručili da “razmišljaju o tome da se prestane prisluškivati vođe američkih saveznika”. Kako javlja “New York Times”, odluka još nije definitivna, a uslijedit će nakon što se “utvrdi što to točno sačinjava američkog saveznika”.