Intrigator
Dobit HRT-a nije 96 milijuna, nego 69 milijuna kuna
Radmanove izvrnute brojke
Iako je izražena dobit HRT-a posljedica odustajanja od već započetih projekata, a sumnja se da svi računi nisu ni proknjiženi, nadzorni je odbor zbog višeg cilja Goranu Radmanu dao zeleno svjetlo
Prihvaćanjem financijskih izvješća o poslovanju u ponedjeljak je završila maratonska sjednica nadzornog odbora HRT-a, na kojoj je glavni ravnatelj Goran Radman, kako saznajemo, za svoje upravljanje dobio jedva prolaznu ocjenu. Naime, članovi NO-a očekivali su od ravnatelja točan iznos navodne dobiti HRT-a ostvarene u prvih osam mjeseci ove godine, jer se Radman, kako su to mediji navodili, na posljednjoj sjednici saborskog Odbora za medije hvalio kako je u tom periodu HRT zabilježio plus od 96 milijuna kuna.
Istovremeno, u izvještaju NO-u stajao je bitno manji iznos ili izokrenute brojke – 69 milijuna kuna. Kako je drugi iznos točan, Radmanu je zamjereno što pogrešan podatak u javnosti nije demantirao. No ispostavilo se da je u Saboru prešutio i bitne pojedinosti tog ipak spornog uspjeha. Konkretno, ostvarena dobit samo je “prolazno vrijeme”, jer se na temelju prihvaćenog rebalansa do kraja godine predviđa poslovanje HRT-a “s nulom”.
Doznajemo da izražena dobit nije posljedica plana ušteda, već odustajanja od već započetih projekata. Osim toga, sumnja se da svi računi nisu ni proknjiženi, ali je zbog višeg cilja – nezaustavljanja prisavskog pogona – NO ipak Radmanu dao zeleno svjetlo.
Sličnih dubioza bilo je i s ugovorima s oglašivačkim agencijama: McCann Ericksonom, Magna Globalom, Digitelom i Unex Medijom, koji su navodno “prošli” već u lipnju, ali su tek sada došli pred NO. I tu su u prvi plan izbili problemi, jer su neke od tih marketinških agencija u iznimno lošoj financijskoj situaciji, pa su za poslovanje s njima zatražena i dodatna sredstva osiguranja plaćanja, uključujući i osobnu mjenicu vlasnika jedne od agencija. Uglavnom, ti ugovori vrijedni oko 80 milijuna kuna mogli bi se pokazati teško naplativi i mogli bi Radmanu predstavljati dodatne probleme.
A tako bi moglo biti i s pokretanjem najavljenog investicijskog ciklusa na HRT-u, teškog oko 200 milijuna kuna, uglavnom za nabavu nove tehnološke opreme. Radmanovim naglašavanjem da se u taj posao treba krenuti izravnim kontaktima sa stranim proizvođačima, kao što naš izvor tvrdi, stvara se velik korupcijski rizik, koji bi vrlo brzo mogao rezultirati novim prisavskim skandalima.
S druge strane, glavni ravnatelj u nečemu je ipak popustio. Odlučivši da HRT ipak potpiše novi ugovor s AGB Nielsenom o mjerenju gledanosti i slušanosti radiotelevizijskih sadržaja, Radman je pokazao da mu je možda i stalo do programa. Naime, posljednji podaci kojima raspolaže konkurencija, za HTV su poražavajući. Sredinom mjeseca HTV je duboko zasjeo na treće mjesto: iza programa Nove TV s nešto manje od 31 posto gledanosti i RTL-a s nešto više od 23 posto, HTV1 i HTV2 imaju samo 19 posto gledanosti.
Miroslav Edvin Habek
Braća po oružju
Nakon što su potaknuli nemire u Vukovaru i pokrenuli proces skidanja dvopismenih tabli širom Hrvatske, članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara počeli su davati podršku radnicima u onim sredinama gdje je ugrožena njihova radna egzistencija, prvo u Brodosplitu, a onda i na Zagrebačkom velesajmu, gdje su zaposleni zabrinuti zbog mogućnosti privatizacije. Postupke “stožeraša” koji daju podršku radnicima, nazivajući ih “braćom po oružju”, za “Novosti” komentira nevladin aktivist Srđan Dvornik.
– Očigledno hoće biti alternativna politička snaga, jer se od početka ponašaju kao da predstavljaju hrvatski narod. Kako vide da se navala na ćirilicu polako troši, gubi zamah i udarnu snagu, slijede ono što su mnogi autoritarni pokreti prije toga radili – kaže Dvornik, ocjenjujući da bi to mogla biti predigra ili za stvaranje nove političke partije ili za pokušaj davanja nove političke snage zaglibljelom HDZ-u.
– Kao i kod drugih autoritarnih pokreta, jako se ističe socijalna osjetljivost i pomoć slabima. Prije ili poslije će ispasti da je to u nacionalističkom ključu, ali svi autoritarni pokreti, od Muslimanskog bratstva i Zlatne zore u Grčkoj do nacista i fašista, isticali su brigu za narod i siromašne zato da bi se plasirati kao oni koji istinski pomažu. Iako je još rano, vidi se da žele upotpuniti platformu političke snage, a ne ostati na samo jednom pitanju – kaže Dvornik, koji ističe da su “stožeraši” počeli kao jurišni odred, ali ne bi precjenjivao njihove kapacitete.
– Počeli su napadom na simbol, a tu se Zoran Milanović pokazuje kao dobar nasljednik Ivice Račana, pa oštricu napada ne otupljuje principijelnim suprotstavljanjem, koje bi bilo poželjnije, ali ne tako taktički efikasno, nego oklijevanjem, zavlačenjem i muljanjem.
Dvornik se suzdržava od povezivanja Stožera sa Crkvom i katoličkim udruženjima koja su se izborila za referendum o braku, jer za to nema dokaza. Dovoljno je da su svi sinhronizirani istom ideologijom, zaključuje Dvornik.
Nenad Jovanović
Kratko & jasno
Mirela Holy, predsjednica ORaH-a
Nismo elitisti
Moramo se usredotočiti na vjerodostojnost i ljudsko poštenje u politici. Odlučili smo se za reprezentativan uzorak struka i profila u društvu kako ne bismo imali epitet elitističke ili aktivističke stranke
U Zagrebu ste friško osnovali novu političku stranku ORaH, kojoj ste na čelu. Na čemu ćete prvo raditi?
Prvi cilj stranke je izgrađivanje regionalnih organizacija u četiri regije, a nakon što se one ustroje, idemo na gradove i jedinice lokalne samouprave. Nećemo imati županijske organizacije.
Zbog čega ne idete na županijske organizacije?
Hrvatsku treba teritorijalno preustrojiti i županije ukinuti. Ne bi imalo smisla da se zalažemo za preustroj, a da u statutu imamo županijske organizacije. Nakon toga, krećemo u pripremu za izbore za Europski parlament.
Koliko kandidata planirate istaknuti?
Istaknut ćemo 11 kandidata. Testirat ćemo se na tim izborima da vidimo kako se ORaH “primio”. Za nas, to će biti jedna nacionalna anketa.
Kako ćete financirati rad stranke?
Projektno. Jasno je da iz proračuna u prvoj fazi nećemo dobiti novac. Kako smo mala stranka, oslanjat ćemo se na projektno financiranje i stranačke članarine. Kandidirat ćemo se za sredstva iz različitih fondova i to na promociji politika održivog razvoja. Ujedno, to će biti i promocija naših politika. U skladu s time, u stranci neće biti stalnog zapošljavanja.
Zbog čega ste se odlučili za ime ORaH?
ORaH je skraćenica za Održivi razvoj Hrvatske. Orah ima simboličnu snagu, na zorni način prezentira ono za što se zalažemo. Drugi je razlog bio marketinški, postoji samo jedna druga stranka čije ime počinje slovom “o”, a važan je i vizualni identitet, u kojem imamo mogućnost koristiti i stablo, i list, i plod oraha.
Kako ste odabrali najbliže suradnike?
S nekima sam imala prilike surađivati ranije, u svojem političkom i aktivističkom životu. Za neke od njih, poput Davora Škrleca, dala bih ruku u vatru, imala sam prilike uvjeriti se u njegovo poštenje. Mislim da se moramo usredotočiti na vjerodostojnost i ljudsko poštenje u politici. Odlučili smo se za reprezentativan uzorak struka i profila u društvu kako ne bismo imali epitet elitističke ili aktivističke stranke. Htjeli smo imati ljude koji predstavljaju prosjek i presjek hrvatskog društva, od ekonomista, arhitekata i energetičara do onih iz društvenih znanosti, pa i nezaposlenih.
Josip Jagić
Hoće li Mladenu Bajiću njegov čuveni osjećaj za tajming osigurati i četvrti mandat?
Politički oslušnik
Nazvati Bajića političkim poslušnikom bila bi gruba uvreda njegovom talentu. On je, prije svega, politički oslušnik: djelujući nezavisno od trenutačnih nosilaca političke moći, sposoban je s njima postići najveći mogući stupanj koordinacije
Da glavni državni odvjetnik Mladen Bajić iz mandata u mandat opstaje na položaju zahvaljujući svojem profinjenom osjećaju za tajming, odavno je konstatirano. Kako mu treći mandat ističe u travnju 2014., o čemu bi se Sabor trebao izjasniti u veljači, krajnje je vrijeme da upozori vladajuće na svoj dragocjeni talent. Nije stvar u tome da pokaže koliko uslužan može biti, jer ta kvaliteta i nije tako rijetka, nego u tome da podsjeti kako je u stanju pomno osluškivati političke tokove i razumjeti sve nijanse igara koje politički akteri vode, pa precizno tužiteljski djelovati ne bi li u pravom trenutku pospješio odvijanje događaja u željenom smjeru.
Zar mu je Ivo Sanader trebao izričito naložiti progon Branimira Glavaša nakon što se odrekao njegovih usluga? Zar mu je Jadranka Kosor trebala naložiti progon Sanadera? Zar mu je Zoran Milanović trebao naložiti predizborno podizanje optužnice protiv Kosoričina HDZ-a kada je bilo jasno da će SDP pobijediti na tim izborima? Naravno da ne. Nazvati Bajića političkim poslušnikom bila bi gruba uvreda njegovom talentu. On je, prije svega, politički oslušnik: djelujući nezavisno od trenutačnih nosilaca političke moći, sposoban je s njima postići najveći mogući stupanj koordinacije.
Potezi državnog odvjetnika imaju snagu da u trenutku promijene percepciju zbivanja na političkoj sceni. Na primjer, do jučer su SDP-ovci stajali jako loše. Oteglo im se izvlačenje zemlje iz krize, okrenuli su protiv sebe i sindikate i poslodavce, konzervativne sile stisnule su ih oko zdravstvenog odgoja, homofobnog referenduma i ćirilice, a Tomislav Karamarko u pozadini tiho rovari i likuje. No tada Bajić hapsi šestoricu osumnjičenih za izvlačenje novca iz HAC-a, a mediji izvještavaju kako se steže obruč oko potpredsjednika HDZ-a Božidara Kalmete. Dan kasnije, HDZ je prokazan kao stranka u čijem vrhu još uvijek sjede oni koji su opljačkali Hrvatsku i u istom danu propada Karamarkova mantra o prolasku stranke kroz katarzu.
Upućeni ističu da Državno odvjetništvo tako složen postupak nije moglo pokrenuti preko noći, da su za akciju takvog kalibra bile potrebne višemjesečne, možda i višegodišnje pripreme, što svatko razuman mora priznati. Pa ipak se nekim čudom ta akcija odigrala uoči saborske rasprave o godišnjem izvještaju o radu Državnog odvjetništva, na kojoj će Bajić moći osluhnuti kakvo raspoloženje vlada među zastupnicima oko mogućnosti da mu se u veljači dodijeli i četvrti mandat. Glavnog državnog oslušnika pritom najviše zanima da čuje što će o njemu govoriti podijeljeni SDP-ovci, čiji šef prema njemu gaji određeni animozitet, no među kojima ima brojne zagovornike, posebno one bliske predsjedniku Ivi Josipoviću. Stezanje obruča oko Kalmete slučajno će im dobro doći kao argument.
Višemjesečne, možda i višegodišnje pripreme bile su potrebne i u drugim postupcima, pa su se ipak nezavisne tužiteljske aktivnosti usmjerene na predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, koji zbog Bajićeva naloga ne smije mrdnuti iz Mađarske, slučajno sjajno uklopile u napore Milanovićeve vlade da izvrši pritisak na MOL u pregovorima oko Ine. Nije to nešto tako krupno poput diskreditiranja HDZ-a, ali dobro dođe Bajićev osjećaj za takve finese.
Konačno, ovog ponedjeljka dva su dnevna lista objavila kako je Bajić pokrenuo predistražne radnje koje bi trebale omogućiti progon Josipa Perkovića u Hrvatskoj dođe li do ustavnog ukidanja zastare za teška ubojstva, što je eksplicitno iskazana želja premijera Milanovića. Informacija je procurila usred SDP-ovih pregovora s parlamentarnim klubovima oko formiranja dvotrećinske većine za promjenu Ustava, pa se SDP-ovcima nije svidjelo što mediji ponovno stavljaju naglasak na neizručenje Perkovića Njemačkoj, jer bi to moglo obeshrabriti druge stranke, kojima je potreban privid da je promjena Ustava načelno pitanje.
Istog dana, Državno odvjetništvo demantiralo je da protiv Perkovića vodi predistražni postupak, podsjetivši medije da se zbog trenutačnog postojanja zastare protiv njega ne može pokrenuti nikakav proces. Potvrdilo je ipak da je od svih tijela otkrivanja zatražilo razmatranje i sistematizaciju dokumentacije koju posjeduju u tom slučaju, pravdajući taj potez postojanjem njemačkog uhidbenog naloga. No kako se ni taj nalog trenutačno ne može izvršiti, piše u priopćenju, “nadležna županijska državna odvjetništva poduzimaju radnje koje su po zakonu dužna poduzimati u cilju ocjene postojanja zakonskih pretpostavki za kazneni progon počinitelja u Republici Hrvatskoj”.
Drugim riječima, Perkovića se ne progoni, no steknu li se ustavni uvjeti, Državno odvjetništvo bit će spremno. U njegovom slučaju vremena je jako malo, jer izmijenjeni Lex Perković stupa na snagu već 1. siječnja i puno se toga mora poklopiti u samo dva mjeseca. Dobar tajming u takvoj je situaciji ključan kako bi istovremeno s ustavnim ukidanjem zastare iz Bajićeve sistematizirane dokumentacije slučajno iskrsnuli novi elementi na osnovu kojih bi Perković bio procesuiran u Hrvatskoj, a ne u Njemačkoj. Zar je Zoran Milanović morao Mladenu Bajiću naložiti što da čini, nakon što je ovaj osluhnuo njegove želje? Bude li tajming dobar, zar će Milanović u veljači naložiti SDP-ovcima da ga smijene?
Nikola Bajto
Katran & perje
Županica Lovrić Merzel prkosi krizi
Crveni Audi sive boje
Vižlasta sisačka Marija Antoaneta ne samo da trži u vrijeme krize i time podiže moral biračima, već se protiv zavidnika i jalnuša bori najzdravijim oružjem – humorom
Još jedan volšeban doseg domaće socijaldemokracije. Dok broj siromašnih u Sisačko-moslavačkoj županiji seže do 48 posto, tamošnja županica Marina Lovrić Merzel prkosi negativnom bruto domaćem proizvodu. Protiv nedaća se bori kupnjom najnovijeg Audija sa sedam brzina, koji će Županiju koštati 433.000 kuna.
No vižlasta sisačka Marija Antoaneta ne samo da trži u vrijeme krize i time podiže moral biračima, već se protiv zavidnika i jalnuša bori najzdravijim oružjem – humorom. Tako je na susretu sa srednjoškolcima, kojima je u skladu s vladajućom obrazovnom doktrinom dodijelila nagrade “Željko Jovanović” za izvrsnost, ispalila foru da se posljednjih dana na telefon javlja rečenicom: “Halo, ovdje Audi centar.” Suptilna šala na račun medija izazvala je salve smijeha u dvorani i pogodila tamo gdje je najviše potrebno – u srca i umove adolescenata, čije se etičke norme upravo formiraju. Županica im je na ovaj način pomogla da steknu iste i ujedno im objasnila kako je kupnjom Audijeve krstarice “zapravo uštedjela na rati kredita”. Doduše, tom prilikom nije predočila logaritamsku jednadžbu kojom bi tu tvrdnju dokazala, no koga je još briga za matematiku kraj ovako iskrenih političara.
Dodala je i originalnu poslovicu da se “samo za dobrim konjima, lipicancima, praši, a ne za ragama”, dok je zavidnim novinarskim masturbatorima poslala poruku da dnevno prolazi podosta kilometara diljem sibirskih pustopoljina svoje županije, pa joj jednostavno “treba dobar i siguran auto”. Tu je pomalo podsjetila na antologijsku izjavu “taj stan mi je skroz dobar”, u autorstvu kolege iz SDP-a Ranka Ostojića, inače ministra unutarnjih poslova i stanovanja u apartmanu Ninoslava Pavića.
Kako bi bio usklađen sa sofisticiranim imageom županice, a osobito s njenim dizajnerskim nakitom i naočalama, socijaldemokratski županijski Audi bit će metalik sive boje i imat će minimalno deset zvučnika. Dok u vožnji bude slušala najnovije hitove Maje Šuput, Marina Lovrić Merzel bit će gluha za vapaje lokalnih HDZ-ovaca. Pripadnici ove stranke, nadaleko poznati po moralu, analno precizno bilježe da je vrijednost njezine imovine i nekretnina šire joj rodbine u više županskih mandata narasla za nekoliko stotina tisuća eura.
Petar Glodić